Ако је било Великог праска

Pa upravo to je ono sto je zjbno...pre tih unevrizuma su postojali univerzumi, pa su pre tih univerzuma postojali univerzumi itd itd u nedogled...tako da obrni okreni o tome ne vredi raspravljati....
Prvo, što svaki čovek ugleda kad baci pogled preko svojih granica je ogledalo.
Ili
kada u nečemu nepoznatom prepoznaš svoj odraz, znaj da ti je krajnje vreme da počneš da učiš
(važi i za studente)
 
Pokemoni, a?

Bez uvrede, ali gde nalaziš sve to? Mislim, čitao sam experte iz fizike, astronomije, nuklearne fizike. Poznajem doktore i profesore, ali.... ali ovo... tooo ničim ne možeš da podržiš a da ima osnova u bilo kojoj danas poznatoj nauci. Tako svako od nas ovde može da nalupa šta je sanjao i da to bude podjednako validno.

Ma ne, ljudi gospodari i vladari univerzuma.

Bez uvrede ali ne zadovoljava se svako sa smislom života kao kućni ljubimac. Ko je rekao da onostrano i uticaj onostranog ima veze sa fizikom, astronomijom i nuklearnom fizikom. Svako može da se odluči dali će se ograditi zakonima fizike i astronomije ili će da se izdigne iznad svih ograničenja vremena i materije. U ovom drugom slučaju ne možeš očekivati ništa da će se odigravati po zakonima fizike niti može to da se objasni zakonima fizike i sasvim je normalno da nećeš čuti od doktora i profesora bilo kakvo objašnjenje u vezi toga. A bilo bi za njih pravo poniženje priznati da je reč za njih neshvatljivim stvarima. Zato radije negiraju postojanje svega što nije unutar njihovog shvatanja koje mogu objasniti zakonima unutar materije. Zato u ovom slučaju ne valja se oslanjati na naučnike kao osnova za postojanje nečega što je izvan materije. Nauka u ovom slučaju može biti samo potvrda da je to što se dešava izvan zakonistosti ove dimenzije.
Ne može svako bilo šta da nalupa ako se oslanja na podučavanje produhovljenih ljudi i proroka. U današnjem svetu ima dovoljno produhovljenih ljudi i proroka da proveriš validnost ovih činjenica, samo treba istraživati i proučavati ako te interesuje istina. Neko može da nalupa samo ako sam izmišlja i sanja.
 
Ma ne, ljudi gospodari i vladari univerzuma.

Bez uvrede ali ne zadovoljava se svako sa smislom života kao kućni ljubimac. Ko je rekao da onostrano i uticaj onostranog ima veze sa fizikom, astronomijom i nuklearnom fizikom. Svako može da se odluči dali će se ograditi zakonima fizike i astronomije ili će da se izdigne iznad svih ograničenja vremena i materije. U ovom drugom slučaju ne možeš očekivati ništa da će se odigravati po zakonima fizike niti može to da se objasni zakonima fizike i sasvim je normalno da nećeš čuti od doktora i profesora bilo kakvo objašnjenje u vezi toga. A bilo bi za njih pravo poniženje priznati da je reč za njih neshvatljivim stvarima. Zato radije negiraju postojanje svega što nije unutar njihovog shvatanja koje mogu objasniti zakonima unutar materije. Zato u ovom slučaju ne valja se oslanjati na naučnike kao osnova za postojanje nečega što je izvan materije. Nauka u ovom slučaju može biti samo potvrda da je to što se dešava izvan zakonistosti ove dimenzije.
Ne može svako bilo šta da nalupa ako se oslanja na podučavanje produhovljenih ljudi i proroka. U današnjem svetu ima dovoljno produhovljenih ljudi i proroka da proveriš validnost ovih činjenica, samo treba istraživati i proučavati ako te interesuje istina. Neko može da nalupa samo ako sam izmišlja i sanja.

Produhovljeni i proroci... pa znači treba da verujem u skori smak sveta.

Ali mogu i da verujem u crnu magiju. Proroci su inače jako stabilna grupa ljudi sa jakim kredibilitetom. Kakvi crni naučnici. Kakvi kompjuteri i mobilni telefoni? Ko još veruje u takve naprave?
 
Produhovljeni i proroci... pa znači treba da verujem u skori smak sveta.

Ali mogu i da verujem u crnu magiju. Proroci su inače jako stabilna grupa ljudi sa jakim kredibilitetom. Kakvi crni naučnici. Kakvi kompjuteri i mobilni telefoni? Ko još veruje u takve naprave?

Ti možeš da veruješ u šta hoćeš. Veruj u crnu magiju, kompjutere i naučnike ako hoćeš. Sve to imaju baš jak kredibilitet u očuvanju planete.
 
Nesto mi nije jasno, ako je u velikom prasku nastao prostor (i vreme), kroz koji medijum se onda svemir siri? To onda ispada da kad se nebesko telo udaljava od nekog drugog nebeskog tela onda se izmedju njih stvara prostor. Ako je svemir beskrajan ali konacan onda smo mi jos uvek u velikom prasku. Naravno kad bi to neko mogao "izvan" da gleda. Ukupna kolicina materije u svemiru je ista kao u velikom prasku, samo je rastojanje izmedju te materije sad mnogo vece nego u trenutku velikog praska kad je materija bila jako zgusnuta i kad izmedju cestica materije nije bilo prostora pa je gravitacija bila neverovatno velika. E sad ako ja ovo dobro rezonujem, to onda znaci sto vise prostora to manje gravitacije osim u slucaju ako se i sam prostor ne sastoji od nekih cestica koje nemaju masu (nazovimo ih prostoroni na primer). Ovo je cisto nagadjanje mene laika, ali neka me neko ispravi.
 
Nesto mi nije jasno, ako je u velikom prasku nastao prostor (i vreme), kroz koji medijum se onda svemir siri? To onda ispada da kad se nebesko telo udaljava od nekog drugog nebeskog tela onda se izmedju njih stvara prostor. Ako je svemir beskrajan ali konacan onda smo mi jos uvek u velikom prasku. Naravno kad bi to neko mogao "izvan" da gleda. Ukupna kolicina materije u svemiru je ista kao u velikom prasku, samo je rastojanje izmedju te materije sad mnogo vece nego u trenutku velikog praska kad je materija bila jako zgusnuta i kad izmedju cestica materije nije bilo prostora pa je gravitacija bila neverovatno velika. E sad ako ja ovo dobro rezonujem, to onda znaci sto vise prostora to manje gravitacije osim u slucaju ako se i sam prostor ne sastoji od nekih cestica koje nemaju masu (nazovimo ih prostoroni na primer). Ovo je cisto nagadjanje mene laika, ali neka me neko ispravi.

Ja mislim da mi i jesmo u veliko prasku, tj. mi smo na njegovom krajnjem delu posto zivimo u sadasnjosti. Mi smo njegov trenutni izraz, kao i sve ostalo sto postoji u ovom momentu.
 
Nesto mi nije jasno, ako je u velikom prasku nastao prostor (i vreme), kroz koji medijum se onda svemir siri? To onda ispada da kad se nebesko telo udaljava od nekog drugog nebeskog tela onda se izmedju njih stvara prostor. Ako je svemir beskrajan ali konacan onda smo mi jos uvek u velikom prasku. Naravno kad bi to neko mogao "izvan" da gleda. Ukupna kolicina materije u svemiru je ista kao u velikom prasku, samo je rastojanje izmedju te materije sad mnogo vece nego u trenutku velikog praska kad je materija bila jako zgusnuta i kad izmedju cestica materije nije bilo prostora pa je gravitacija bila neverovatno velika. E sad ako ja ovo dobro rezonujem, to onda znaci sto vise prostora to manje gravitacije osim u slucaju ako se i sam prostor ne sastoji od nekih cestica koje nemaju masu (nazovimo ih prostoroni na primer). Ovo je cisto nagadjanje mene laika, ali neka me neko ispravi.

Ni astronomi ne nagađaju bolje od tebe.

Pitanje je da li je naš prasak jedini ili je u moru drugih praskova. Da li izvan praska ne postoji ništa, tako da je on sam sebi granica. Da li se mi nalazimo u laboratoriji nekog ludog naučnika. Ili nešto četvrto.

Znamo onoliko koliko uspemo da saznamo. Svakim danom sve više.
 
Nesto mi nije jasno, ako je u velikom prasku nastao prostor (i vreme), kroz koji medijum se onda svemir siri? To onda ispada da kad se nebesko telo udaljava od nekog drugog nebeskog tela onda se izmedju njih stvara prostor. Ako je svemir beskrajan ali konacan onda smo mi jos uvek u velikom prasku. Naravno kad bi to neko mogao "izvan" da gleda. Ukupna kolicina materije u svemiru je ista kao u velikom prasku, samo je rastojanje izmedju te materije sad mnogo vece nego u trenutku velikog praska kad je materija bila jako zgusnuta i kad izmedju cestica materije nije bilo prostora pa je gravitacija bila neverovatno velika. E sad ako ja ovo dobro rezonujem, to onda znaci sto vise prostora to manje gravitacije osim u slucaju ako se i sam prostor ne sastoji od nekih cestica koje nemaju masu (nazovimo ih prostoroni na primer). Ovo je cisto nagadjanje mene laika, ali neka me neko ispravi.

Beskonačan svemir je ispunjen etrom. Vreme i prostor postoji samo unutar univerzuma. Zato što prostor određuju tri dimenzije a to postoji samo unutar materijalnog univerzuma. Materija na početku nije bila ovako zgusnuta, već je bila u mnogo višem ne materijalnom agregatnom stanju. Čak ni vreme ni prostor nije bilo obeležje tog univerzuma dugo sve dok to energetsko agregatno stanje nije došlo do te kritične tačke kada se materija ogradila i ograničila u sićušnom prostoru i vremenu. Nikako ne možemo uporediti univerzum danas sa univerzumom u ono vreme niti da povlačimo paralele i da tražimo neke veze.
Nagađanje je prisutno kada dosta toga nije poznato pa u ukupnoj slici fale mnoge kockice.
 
Ni astronomi ne nagađaju bolje od tebe.

Pitanje je da li je naš prasak jedini ili je u moru drugih praskova. Da li izvan praska ne postoji ništa, tako da je on sam sebi granica. Da li se mi nalazimo u laboratoriji nekog ludog naučnika. Ili nešto četvrto.

Znamo onoliko koliko uspemo da saznamo. Svakim danom sve više.

Astronomi gledaju samo iznutra koliko mogu da vide kako je i šta je,a li ne i izvan svega toga.
Izvan praska mnogo toga postoji. Ludog naučnika nije bilo ali nekog ludog koji je prouzrokovao ovaj nemili događaj jeste bilo. Sada i isti taj ludi zbog kojeg je nastao sve ovo je u klopci ograničenja materije. Nema četvrto.
Mi znamo samo onoliko koliko smo spremni da primimo i da razumemo. Ništa manje i ništa više, Znanje čitavog univerzuma je u nama, samo je pitanje svakog pojedinca koliko je spreman da se otvori prema tom znanju. Iskreno što se tiče tog znanja u dalekoj prošlosti kod ljudi je bilo mnogo veće.
 
Beskonačan svemir je ispunjen etrom. Vreme i prostor postoji samo unutar univerzuma. Zato što prostor određuju tri dimenzije a to postoji samo unutar materijalnog univerzuma. Materija na početku nije bila ovako zgusnuta, već je bila u mnogo višem ne materijalnom agregatnom stanju. Čak ni vreme ni prostor nije bilo obeležje tog univerzuma dugo sve dok to energetsko agregatno stanje nije došlo do te kritične tačke kada se materija ogradila i ograničila u sićušnom prostoru i vremenu. Nikako ne možemo uporediti univerzum danas sa univerzumom u ono vreme niti da povlačimo paralele i da tražimo neke veze.
Nagađanje je prisutno kada dosta toga nije poznato pa u ukupnoj slici fale mnoge kockice.

Materija je u početku bila mnogo gušća. Nije valjda da se zgusnula kad se raširila?
 
Svemir se širi i to je ustanovljeno pomoću doplerovog efekta primenjenog na svetlosti. Jednostavno.

Crveni i plavi pomak se desavaju unutar svemira, ne sporim da se nebeska tela udaljavaju (ili priblizavaju) jedna od drugih ali to ne znaci da se svemir siri, na primer kad iz beograda krenes na zapad udaljavas se iz tacke iz koje si krenuo ali planeta se time ne siri vec se samo ti udaljavas od mesta polaska, ako bi isao dovoljno dugo dosao bi tamo odakle si krenuo, mozda se slicno desava i u kosmosu ali to ne mozemo da utvrdimo usled nesavrsenosti nasih cula. mozda ce dva nebeska tela koja se udaljavaju u dalekoj buducnosti poceti da se priblizavaju a nama ce to izgledati kao da se svemir skuplja.
 
Materija je u početku bila mnogo gušća. Nije valjda da se zgusnula kad se raširila?

To je pretpostavka da je bila mnogo gušća. Ne mogu odrediti prošlost na osnovu stanja u sadašnjosti. Čak ljudi neznaju ni kakva su bića živela u najranijoj fazi formiranja zemlje mnogo pre pojave današnjeg čoveka. Njihove ogromne kosti koje nalaze tu i tamo ne mogu objasniti. Prošlost nije uvek onakva kavu je mi zamišljamo.
Isto važi i za budućnost.

Već par puta sam napomenuo šta je materija. Kristalizacija energije. Kristalizacija višeg agregatnog stanja postojanja.
Jeli ti znaš uopšte šta je kristalizacija, i proces kristalizacije?
 
Crveni i plavi pomak se desavaju unutar svemira, ne sporim da se nebeska tela udaljavaju (ili priblizavaju) jedna od drugih ali to ne znaci da se svemir siri, na primer kad iz beograda krenes na zapad udaljavas se iz tacke iz koje si krenuo ali planeta se time ne siri vec se samo ti udaljavas od mesta polaska, ako bi isao dovoljno dugo dosao bi tamo odakle si krenuo, mozda se slicno desava i u kosmosu ali to ne mozemo da utvrdimo usled nesavrsenosti nasih cula. mozda ce dva nebeska tela koja se udaljavaju u dalekoj buducnosti poceti da se priblizavaju a nama ce to izgledati kao da se svemir skuplja.

Sad razumem šta si hteo. Mi još uvek ne znamo koliko galaksija je stvoreno u prasku jer vidimo samo do 15 milijardi svetlosnih godina udaljenosti. Teorija kaže da pre praska nije bilo ni prostora ni vremena.
 

Back
Top