Ako govorimo istim jezikom, ne znači da smo isti narod

  • Začetnik teme Začetnik teme 1DaL
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Da li podrzavate?

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
"...Tako je već 1609. godine papa imenovao za prvog unijatskog vladiku Srbina, Simeona Predojevića. Da bi ga Srbi bolje prihvatili, papa mu je dozvolio da se zaredi pred srpskim patrijarhom Jovanom koji je bio u dobrim odnosima sa papom jer se i on nadao njegovoj pomoći u borbi protiv Turaka. Vjerujući u to, patrijarh Jovan je dozvolio vladici Simeonu da u Marči, kod Ivanić-grada, gdje se naselio veliki broj Srba, 1611. godine sazove veliki srpski sabor, na kojem je njih oko 60 hiljada kolektivno prešlo iz pravoslavlja u katoličku vjeru. Bečki car i rimski papa su za ovo nagradili vladiku Simeona i postavili ga za starješinu svih Srba u cijeloj oblasti Marče."

Enciklopedija Leksikografskog zavoda, br. 4. str. 465.

Ne mijesaj pojmove. Radi se o unijatima, tj. grkokatolicima koji postoje i danas kao zasebna vjerska skupina. Al' taj pokusaj unijacenja je propao sto se i danas vidi po njihovoj malobrojnoj zajednici. Srbi su tim projektom zahvaceni manjim dijelom. Grkokatolika u Hrvatskoj ima tek oko 20 tisuca i radi se najvecem dijelom o Rusinima. Bez daljnjega oni predstavljaju bogatstvo za Hrvatsku, al' izvrtati pojmove nije u redu.
 
Ne mijesaj pojmove. Radi se o unijatima, tj. grkokatolicima koji postoje i danas kao zasebna vjerska skupina. Al' taj pokusaj unijacenja je propao sto se i danas vidi po njihovoj malobrojnoj zajednici. Srbi su tim projektom zahvaceni manjim dijelom. Grkokatolika u Hrvatskoj ima tek oko 20 tisuca i radi se najvecem dijelom o Rusinima. Bez daljnjega oni predstavljaju bogatstvo za Hrvatsku, al' izvrtati pojmove nije u redu.

Link?
 
U zapadnoj Bosni nikada Hrvata nije bilo, i nikada se čakavski (hrvatski jezik) nije govorio. Dokaz tome su i povelje svih bosanskih vladara koji sebe intituliraju vladarem Srba (jedine nacije u intitulaciji) i zemalja kojima vladaju. Nikada nisu pomenuli ni Hrvate, niti bilo koji drugi narod.

Било је у Средњем веку, у данашњој северозападној Босни... која у оно време и није била Босна, него Хрватска.

Као и Кнински крај и сва она Крајина у Хрватској и већи део оне у с-з Босни. Ту су се Срби населили кад се хрватско становништво повукло пред Турцима.

Е сад, неки од тих досељених Срба (католици) су се у 19. веку прогласили за Хрвате, иако нису пореклом од правих Хрвата са те територије... па по аутоматизму прогласили за "хрватске" и оне земље из којих су се доселили - Херцеговина и Босна, где је такође било српских католика.
 
I nisu pokatoličeni... Samo mali broj jeste. To su oni koji su posle velike seobe prvo pounijaćeni, ap tek kasnije pokatoličeni, ali većina vas ste već bili katolici. I ne krivim ja toliko vas za to preletanje. Niste se vi prvi odrekli srpstva, nego se SPC angažovala da se Srbija odrekne vas i poturčenih Srba. Krivica je pravoslavna možda i veća nego vaša. a, vas krivim za kasnije pokolje nad svojim rodom, kome ste par generacija ranije pripadali.

О томе пише Вук Караџић, каква је ситуација била у 19. веку. Српска држава и јединствена СПЦ нису постојали (СПЦ је била издељена на неколико митрополија), али је православни клир стално истицао своје српство због тога што је црква била једина институција некадашње Србије, која је преживела. Проблем је у томе што је у тој Србији било и католика, али они нису били под јурисдикцијом архиепископа у Пећи, већ папе у Риму и разних бискупа и надбискупа по Балкану који нису били у државној српској служби, већ ватиканској... тако да након пропасти Србије, о тим католицима није водио рачуна нико.

А на другој страни, православни толико истичу и помињу своје српство и поистовећују га са својим православним идентитетом да се то свима смучи. Зато Вук и пише да се они Срби који су "латинског закона" углавном не називају српским именом (осим оних у Дубровнику, Цавтату, Боки) већ само говоре да су "наши", "Словени" или користе локалне називе или регионалне, попут "Шокци", "Далматинци", "Славонци" итд., а да српство поистовећују са православљем. Каже да хрватског имена међу њима нема и да они немају засебну националну свест у односу на Србе (али да су оштро и закрвљено по вери подељени) и да нису ни чули за хрватско име.

То потврђује касније и Анте Старчевић, који се дичи како су његовим политичким деловањем по Срему и по Далмацији Хрвати коначно схватили да су Хрвати, а да пре тога нису ни знали да су то, нити су икада то име користили. Наравно, Старчевић то тумачи као да се ради о Хрватима који су мистериозно пре неколико векова изгубили националну свест, па је он поново "буди"... а у ствари се радило о стварању нове нације по заједничком католичком именитељу, географском тлу (хрватска земља - хрватска држава и нација) и негативном дефинисању у односу на Србе (нисмо православни и не живимо у Србији - значи нисмо Срби).
 
Ne mož' da bude kad ste pokatoličili većinu onih čija prezimena počinju na ić.Po tvojoj logici ni ja ne mogu biti Srbin pošto imam prezimenjake koji se izjašnjavaju kao Hrvati na nekim ostrvima.

Hrvati imaju prezimena 300 godina prije nego Srbi. Vjerujem da ti je poznato da su Srbi cak masovno dobijali prezimena prije 100 godina.

Tamo gde su se rano počele voditi matične knjige i gde je vođena dobra administracija, prvenstveno na prostorima Austrougarske i Mletačke republike, na tim prostorima su prezimena fiksirana veoma davno. Takođe, tamo gde je bio jako izražen plemenski sistem, stara rodovska imena su se dugo održavala ne menjajući se često. Istraživanja pokazuju da su se prezimena najviše menjala na prostoru današnje centralne Srbije i ona su na tom prostoru dosta kasno uvedena

Nastanak današnjih prezimena u Srbiji vezuje se za kneza Aleksandra Karađorđevića, koji je 1851. godine jednim aktom naredio uspostavljanje trajnih prezimena po najstarijim i najznačajnim precima



http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/05/30/srpski/R00052901.shtm
 
Poslednja izmena:
Hrvati imaju prezimena 300 godina prije nego Srbi. Vjerujem da ti je poznato da su Srbi cak masovno dobijali prezimena prije 100 godina.[/B]

Ово је глупост коју је лансирао онај хрватски аналфабета и у коју сте у стању да поверујете једноставно зато што сте или глупи или болно необавештени. Ево о чему се ради.

Презиме је једна од кључних ставки идентитета свих индоевропских народа у тоталу. Дакле, свих словенских, германских, романских, келтских, индијских, иранских и других народа још из времена индоевропске заједнице, а која досеже неколико миленијума уназад.

У сваком народу су имена општа и заједничка. Словени могу имати Мирослава, Часлава, Трпимира или Вишеслава на хиљаде, исто као и Германи Волфганга, Ралфа или Улриха. Дете кад се роди, добија име, а уз име га прати и додатак имену, тзв. презиме, а које носи по свом оцу, надимку, занимању, подручја са којег се доселио и тако даље. Свако мора имати презиме и то је тако од вајкада.

Једна ствар су фиксна презимена, тј. презимена која се никако и ни под којим условима не мењају у читавим низовима генерација. То може постојати или природно или вештачки. Вештачки постоји у условима уређене државне или црквене евиденције, где се спречава да син неког Пере Јовановића, а по имену Милош, носи било које друго презиме осим Јовановић. На пример, ако је хајдук, да га зову Милош Хајдук. Или ако му је отац био хајдук, да га зову Милош Хајдуковић. Или ако је из Сења, па се преселио у Сплит, да га зову Милош Сењанин. Он мора остати Милош Јовановић.

Природни је у условима племена, нпр. у Црној Гори, мада се и ту дешава да се презимена након неколико генерација промене. На пример, Вук Стефановић се заправо презива Караџић, аил и ти Караџићи су се некада давно презивали Дробњак, а пре него што су се презивали Дробњак - сам Бог зна које су презиме носили.

Не носе "Хрвати" презимена 300 година раније него Срби. Ево, ја ти гарантујем да су презимена далматинских, босанских и херцеговачких Хрвата исто толико стара као и презимена далматинских, босанских и херцеговачких Срба. Овде је проблем са Кнежевином Србијом у којој су заиста презимена стара око 150 година, јер је тада тек кренула државна евиденција и јер је прописано правило да свака породица добије фиксно презиме по најстаријем члану и на -ић. Могао се неко презивати нпр. Синобад, али ако му је главешина Милош, целој породици је надевено презиме Милошевић.

У Војводини и у ЦГ су презимена много старија него у Кнежевини Србији. У Војводини због тога што је установљавање презимена почело једно 200 година раније, а под аустријском државном администрацијом, а у ЦГ јер је била јако изражена племенска свест, па се то преносило са колена на колено.

Сама презимена као презимена постоје код СВИХ индоевропских народа, не само код Словена, и то од вајкада. Из толико далеке прошлости и времена када нису постојали ни Срби ни Хрвати. Ово о чему ти говориш је државна пракса фиксних презимена, а говорити о тако нечем је бесмислено. На пример, као када би неко рекао да у Хрватској Хрватице немају презимена. Да ли имају? Роде се под презименом свог оца, а при удаји узимају мужево презиме, дакле 50% Хрвата никада није ни имало презимена.

То су новинске и ТВ-глупости у функцији националистичке пропаганде, не падај на такве приче уопште. Код Срба се документовано бележе презимена из 10. века, узгред.
 
Tako je.:ok:

Analizirajte svoj jezik, pronađite riječi koji su vaši stari upotrebljavali u bogoslužju ili u rijetkim sačuvanim dokumentima a primjenjivi su te ih počnite uvoditi u uporabu, izbacite riječi koje su u srpski došli iz hrvatskog jezika, prestanite koristiti latinicu. I tako malo pomalo: Srbi i Hrvati će se sporazumijevati sa poteškoćama

Misliš? Tisuća, juha, obitelj, tko, dragovoljno, topništvo... sve su zasvedočene reči na srpskom etničkom prostoru u toku poslednjih 6 vekova. :mrgreen: Da ne pričam da ste imena meseci (ceo kalendar) maznuli od bosanskih Srba.

PS. Kako se sad "na hrvatskom" kaže vodotok? Vodotjek? :rotf:
 
Ако говоримо један језик и свима нам је матерњи, онда дефинитивно јесмо један народ.

Ne mora tako da bude - znaš onaj fazon odrekao ga se preko novina. ;) Ono što mora da bidne ako je svima jedan isti jezik maternji, to je da dva naroda maju zajedničko poreklo. Međutim, kako u naciji H nije svima maternji jezik S, to znači da nacija H ima delimično zajedničko poreklo sa narodom S. Ali o tome mnogo lepše od mene govore mudre hrvatske glave:

Dr. sc. Vladimir Peter Goss, rođen 3. siječnja, 1942, Zagreb, Republika Hrvatska, redoviti profesor povijesti umjetnosti, Filozofski fakultet u Rijeci: http://www.ffri.uniri.hr/osobne/goss.jpg

"Hrvatska 1700 nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno već etnički. Hrvati su se masovno iselili u Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovačku... U oslobođene krajeve useljava se čudo stranaca – pretežno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlaškim prebjezima uglavnom pravoslavne vjere. To područje je praktički do 1995 izgubljeno za Hrvatsku.

Kako je iz te mase preživjelih Kajkavaca i Čakavaca, i doseljenih Štokavaca, rekonvertiranih hrvatskih Muslimana, Turaka (Turčin, Turković...), Katoličkih Vlaha, Cincara i Cica, Grka, Arbanasa, Nijemaca, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Mađara i Mađarona, Talijana i Talijanasa, Francuza i Židova, Autonomaša i Narodnjaka, Partizana i Ustaša ispala nacija koja je uspjela stvoriti državu i više je nego čudo.

Postoji sekundarni mit, kojem sam i sam podosta doprinijeo – a taj je da Hrvatska nije zemlja, nije narod, već ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati". Čvrsto vjerujem da u tom mitu ima i više negoli zrno istine. Inače se navedeno čudo ne bi dogodilo. A to čudo je i izravna negacija mita o nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadžić. Hrvati postoje iako sam Bog zna kakva nam krv kola u žilama (četiri pra-pretka pisca ovih redaka su: erdeljski Szekely, gradišćanski Židov, Ukrajinka rođena u Srebrenici, i lička Hrvatica – moguće mađarskog porijekla)."​

* * *​

Božidar Violić, najveći hrvatski kazališni redatelj, rođen 1931. god. u Splitu:

ed16d9adbd492cb04156d3662dde2188_700x550.jpg


"Mi smo ionako sklepan narod..." rekao je, rezignirano, u intervjuu Globusu, Božidar VIOLIĆ, najbolji hrvatski pozorišni režiser, kako je u toj reviji predstavljan.

Povod za ovu izjavu bila je njegova konstatacija da se još nije navikao da govori "čisto" hrvatski: "...pa mi se često omaknu neprijateljske riječi. Mnogi me tada sa negodovanjem pogledaju...".

Božidar Violić (rođen 1931. god. u Splitu), učenik Branka Gavelle, Mihovila Kombola, Bojana Stupice i Ranka Marinkovića, eminentni je pripadnik ključnog naraštaja redatelja koji je oblikovao i obilježio hrvatski teatar druge polovine 20. stoljeća, energično odbacujući autarkičnost, ideologizaciju i provincijalnost, te naprotiv, čuvajući uvijek njegove vrednote i posebnosti, hrabro ga izvodeći na europske i svjetske puteve. Obrazovanjem erudit, istinski znalac kazališne teorije i prakse, kritičar fenomena koliko i mentaliteta, skeptični slobodar u duši, Božidar Violić realizirao je više od 60 dramskih i opernih predstava, među kojima je dovoljno spomenuti samo nekoliko antologijskih, gotovo međaša epoha novijeg hrvatskog teatra.


* * *​

Vid Balog, nešto manje velik kazališni redatelj, Međimurske Novine, 04. 02. 2004.

"Mislim da smo već na dobrom putu. Svi su vrlo svjesni te problematike, od onih starijih pa do danas. Mi smo nekakva najmlađa generacija. A kad smo toga svi svjesni, onda bi doista trebalo, kao što je Adam rekao, uvesti kajkavski u škole kao hrvatski materinski jezik.

Javna je tajna koje su svi naši akademici itekako svjesni da je hrvatski standard kojeg sada imamo zapravo velikim dijelom srpska inačica Vukovoga rječnika. Srbi se zezaju i često znam od njih čuti: "Ukrali ste nam jezik i još ste ga uništili". To se kao ne smije reći, a to svi znaju."

Vid Balog, kazališni redatelj, Večernji list, 30.07.2010.

Ball04.jpg

Je li vaš Feydeau predstava samo za kajkavce?

– Naprotiv. Postoji grozan problem, a to je da je hrvatski književni standard, kako je to Krleža jednom rekao, uzet iz daleke turske provincije. Mi za standard imamo istočnohercegovački govor Trebinja. Sada su se naši jezikoslovci potrudili i rekli da to baš nije tako, da je tu ušlo i nešto Dubrovnika, Slavonije, Bosne pa se nešto uspjelo spasiti.​

* * *​

Johnny Štulić, ex-yu rock legenda:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/2182/Default.aspx

29.03.2008.
NOVINAR SPEKTRA RAZGOVARAO S BRANIMIROM ŠTULIĆEM (55), NAJVEĆOM ROCK ZVIJEZDOM HRVATSKE I BIVŠE JUGOSLAVIJE SVIH VREMENA

Na čemu radiš sada?

Život je kratak, a ja sam se zakopao u knjige. To mi je kao da se penjem na Himalaju ili još gore. Treba mi 30 godina da se popnem i onda još 60 da se spustim. Treba mi najmanje 20 godina da to otipkam, stavim na papir. Bavim se historijom, nema tu ničeg novog. Znaš da se brod farba svako neko vrijeme i da se izbacuje voda. Tako ti je i s prijevodima.

stulic02.jpg

Johnny Štulić

Da te sada nazove netko iz Vlade, ponudi domovnicu, putovnicu, osobnu… i nekakvo rješenje spora, kako bi ti reagirao?

Nikada nisam ništa imao ni s kojom vladom. Uostalom, što me stalno petljate s Hrvatskom? Hrvata ionako nema barem 600 godina. Što uostalom znači biti Hrvat i koji je to duh specijalni hrvatski?

To je narod koji najbolje zna Azrine pjesme, a i većinu stihova zna napamet, zar ne?

To nije istina… Otkačite se od mene, imate svoj život. To su vaše stvari. Ja sam Turčin, i to sam Turčin za sebe, a ne za vas. Također sam i Makedonac. I nikome ništa ne dugujem.​

:super:
 
A sada, evo primera kako Hrvati, uprkos težnji ka purizmu, biraju ruske i turske reči koje ubacuju u svoju varijantu srpskog jezika:

Navešću ovde samo pokoji primer "purističkog" veleslaloma među (ni manje ni više nego) turcizmima:

barjak (zastava) ← tur. bayrak ← perz. bayraq

deva (kamila ← grč. kámēlos ← hebr. gāmal) ← tur. deva

dućan (prodavnica) ← tur. dükkyan ← perz. ← arap. duhkān

grimiz (purpur ← lat. purpura ← grč. porphýra) ← arap. qirmiz

kajda; kajdanka (nota; notna sveska ← ital.) ← tur. kaide ← arap. qā'ida: pravilo, red; melodija {dodato 2009-07-16-21-36}

kat (sprat) ← tur. kat

kefa (četka) ← tur. kefe

kovrčav (kudrav, kuštrav) ← tur. kıvircık

naranča (pomorandža ← ital. pomarancia) ← tur., arh. naranç, narenc ← perz. nārenğ, nāreng

pandža (kandža ← tur. kanca) ←tur. pençe ← perz. penğe ← penğ: pet

pirjati (dinst(ov)ati ← nem. dünsten) ← tur. püryan (vrsta kuvanog jela)

tava (tiganj ← tur. tığan ← grč. teganon, tepsija ← tur. tepsi, đuveč ← tur. güveç) ← tur. tava ← perz. tābe

Poslednji primer posebno je indikativan jer slikovito prikazuje kako se među četirima orijentalizmima izabire samo jedan - onaj koji je najmanje frekventan u beogradskoj varijanti.

Da vidimo kako funkcioniše zagrebački veleslalom među rusizmima:

izvešće [izvješće] (izveštaj) - rus. известие

jantar (ćilibar) ← rus. яантáрь

kist (slikarska četkica) ← rus. кисть

Kitaj, kitajski (Kina, kineski) ← rus. Китай , китайский

konačnica (završnica, finale) ← rus. конец (kraj)

kraljevna (princeza) ← rus. королева (kraljica)

mašta (mašta, fantazija) ← rus. мечта

nabožan (religiozan) ← rus. набожный

načelo (načelo, princip) ← rus. начало

narečje [narječje] (dijalekat; akcenat; govor) ← rus. нарeчіе

nebosklon (vidik, horizont) ← rus. небосклонъ

neveža [nevježa] (neznalica) ← rus. невежда; невежественный

nekati [nijekati] (negirati, odricati) ← rus. нéкaть

nukati, ponukati (poticati, podsticati, nagoniti) ← rus. ну-кa! (ajde!) "Ну-ка посмотри! А ну-ка покажи их мне... А ну-ка, давай.. Ну-ка, ну-ка, подойди!"

pokrovitelj (sponzor) ← rus. покровитель

pritoman; pritomnost (aktuelan, aktuelnost) rus. притомный

revnost (marljivost, samopregor) ← rus. ревность

ropotarnica (umiralište) ← rus. ропот (ropac, ropot, samrtni izdah); роптать (roptati)

skaska (bajka, priča) ← rus. сказка

spodobiti (porediti) ← rus. уподоблять; (rus. подобáть - priličiti, dolikovati); podoba (sličnost) - rus. подобие

stranica (strana u knjizi) ← rus. страница

tobolčar; tobolac (torbar; torba) ← rus. тоболец

točka (tačka ← taknuti) ← rus. точка

točan (tačan) ← rus. точный

ugroza (pretnja, opasnost) ← rus. угрóза

usredotočiti (usredsrediti) ← rus. усредоточить, усредоточивать ili сосредоточить, сосредоточивать

vrtolet (helikopter) ← rus. вертолёт

zadaća (zadatak sa odgovornošću izvršenja) ← rus. задáча​

Ovo nije ni pola!
 
Ali nemoj da sve tovarimo na Hrvate. I sami smo razvili naviku da pod kroatizmima podrazumevamo reči koje su hrvatske jedino po tome što su se sticajem nekih prilike (kakvih god) oni neke reči koriste više nego Srbi. Pada mi na pamet uvek reč tlak, koju vidimo kao potpuni kroatizam (u školi su nas učili da je to jedina kategorija u fizici koja ima poseban naziv u hrvatskom, tada se to zvalo zapadna verzija) a ja mislim da je to ista porodica reči kao i glagol tlačiti. I sigurno ima još primera, kad se setim navešću.
 
Ali nemoj da sve tovarimo na Hrvate. I sami smo razvili naviku da pod kroatizmima podrazumevamo reči koje su hrvatske jedino po tome što su se sticajem nekih prilike (kakvih god) oni neke reči koriste više nego Srbi. Pada mi na pamet uvek reč tlak, koju vidimo kao potpuni kroatizam (u školi su nas učili da je to jedina kategorija u fizici koja ima poseban naziv u hrvatskom, tada se to zvalo zapadna verzija) a ja mislim da je to ista porodica reči kao i glagol tlačiti. I sigurno ima još primera, kad se setim navešću.

Tako je. Mi smo u jednom vozu 70-togodišnjeg jugoslavizma koji ide po inerciji a žalosno je što je retko ko među stručnjacima zainteresovan da počne sa otvaranjem očiju.

Na primer, Hrvati se često hvale da su imali rečnik pre Vuka Karadžića - na stranu što su to bili ilirski - srpski katolički rečnici - ali malo (da izbrojiš na prste) Srba zna da mi imamo sačuvan rečnik čitavih 100 godina stariji od najstarijeg katoličkog rečnika Fausta Verancijusa:

SRPSKI RĚČNIK IZ 15. VĚKA

http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm

Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936): (turski pisac i lingvista)

Naslov, koji je napisan na prednjoj strani prvog lista glasi:
Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb
to jest:
Rečnik persijski, arapski, grčki i srpski.
Ispod naslova se čita kao drugi naslov:
Lugat-i elsinei erbe'a​
što znači Rečnik na četiri jezika. U sredini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zaveštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca, sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvesno da je ovaj rukopis napisan za vreme vladavine poslednjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika. Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.

Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na sledeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vreme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše, na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga, za vreme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da preuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.

Originalni rad ovog turskog naučnika, Ahmeta Džaferoglu, na francuskom jeziku iz 1936:

001wv.jpg



002njl.jpg



003weu.jpg



004dn.jpg



005tlr.jpg



006mb.jpg



007ad.jpg





E0111.JPG

Prof. dr Ahmet Caferoğlu sedi, iza njega stoji još jedan veliki naučnik, Faruk Kadri Timurtas, fotelju drži Muharrem Ergin, zatim Osman Sertkaya, Kemal Eraslan, i Tulum Mertol.


Olga Zirojević: "Navedimo i neke naše stare reči iz ovog srpskog rečnika: bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govorac, jestija, juha, klanjati se, kto, lagahno, lažac, lepost, ličnik, ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik, nitko, odelati, ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti, ozoriti, polesan, postnik, prazdan, premamitelj, prevarnik, primitelj, prostitelj, rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik, suh, udobriti se, ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik."
 
Poslednja izmena:

Back
Top