Ali nemoj da sve tovarimo na Hrvate. I sami smo razvili naviku da pod kroatizmima podrazumevamo reči koje su hrvatske jedino po tome što su se sticajem nekih prilike (kakvih god) oni neke reči koriste više nego Srbi. Pada mi na pamet uvek reč tlak, koju vidimo kao potpuni kroatizam (u školi su nas učili da je to jedina kategorija u fizici koja ima poseban naziv u hrvatskom, tada se to zvalo zapadna verzija) a ja mislim da je to ista porodica reči kao i glagol tlačiti. I sigurno ima još primera, kad se setim navešću.
Tako je. Mi smo u jednom vozu 70-togodišnjeg jugoslavizma koji ide po inerciji a žalosno je što je retko ko među stručnjacima zainteresovan da počne sa otvaranjem očiju.
Na primer, Hrvati se često hvale da su imali rečnik pre Vuka Karadžića - na stranu što su to bili ilirski - srpski katolički rečnici - ali malo (da izbrojiš na prste) Srba zna da mi imamo sačuvan rečnik čitavih 100 godina stariji od najstarijeg katoličkog rečnika Fausta Verancijusa:
SRPSKI RĚČNIK IZ 15. VĚKA
http://kovceg.tripod.com/srpski_jezik_u_muslimana.htm
Ahmet Caferğlu (Istambul, 1936): (turski pisac i lingvista)
Naslov, koji je napisan na prednjoj strani prvog lista glasi:
Lugat-i farisî, arabî ve rûmî ve sirb
to jest:
Rečnik persijski, arapski, grčki i srpski.
Ispod naslova se čita kao drugi naslov:
Lugat-i elsinei erbe'a
što znači Rečnik na četiri jezika. U sredini sveske, vidimo pečate sultana Mehmeda i Mustafe (1696-1754) koji dokazuju da je rukopis biblioteka Aja Sofija dobila kao dar. Kao što znamo, rukopisi koji su zaveštani biblioteci džamije od strane sultana Bajazita II dolaze iz biblioteke njegovoga oca,
sultana Mehmeda II Osvajača, pa je izvesno da je ovaj rukopis
napisan za vreme vladavine poslednjeg. Po mom mišljenju, ova je knjiga bila sastavljena da služi sultanu Mehmedu II lično, koji nije mogao da ignoriše jezik svojih novih podanika. Tekst je napisan sa velikom pažnjom i sa dijakritičkim znacima da bi omogućio pravilan izgovor ovih jezika.
Tokom duge vladavine Osmanskog carstva na Balkanskom poluostrvu, grčki i srpski su bili više favorizirani od drugih jezika.
Zanimljivo je da je ova knjiga bila sastavljena u Turskoj, a da je turski jezik potpuno izostavljen. Ovo se može objasniti na sledeći način: Ovaj rad je, po mom mišljenju, napravljen za sultana Mehmeda II ili njegove prinčeve. U to vreme, svi obrazovani ljudi znali su arapski i persijski, kao i turski, i štaviše,
na dvoru je turski jezik smatran vulgarnim za udžbenik za princa. Štaviše, sultan Mehmed II, koji je imao izuzetan talenat za učenje stranih jezika, ne bi mogao sebi dopustiti da ne nauči jezik naroda čija je teritorija pripojena u njegovo veliko carstvo. Pored toga,
za vreme vladavine sultana Bajazita (1389-1402), srpski jezik počeo je da preuzima karakter jezika dvora i diplomatije, da bi za vladavine Muhameda II došao do prilično visokog ranga pa su zvanični dokumenti pisani kako grčkim tako i srpskim jezikom. Ferman poslat Petru Avonu, moldavskom vojvodi, u 1456, je jedan primer.
Originalni rad ovog
turskog naučnika, Ahmeta Džaferoglu, na francuskom jeziku iz 1936:
Prof. dr Ahmet Caferoğlu sedi, iza njega stoji još jedan veliki naučnik, Faruk Kadri Timurtas, fotelju drži Muharrem Ergin, zatim Osman Sertkaya, Kemal Eraslan, i Tulum Mertol.
Olga Zirojević: "Navedimo i neke naše stare reči iz ovog srpskog rečnika: bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govorac, jestija,
juha, klanjati se, kto, lagahno,
lažac, lepost, ličnik,
ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik,
nitko, odelati,
ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti,
ozoriti, polesan, postnik, prazdan, premamitelj,
prevarnik, primitelj, prostitelj, rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik,
suh, udobriti se, ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik."