Akcije ustaša u Srbiji

Nisu mogli, jer u Hrvatskoj nisu vršili vlast, kao u Sremu i Banatu, preko folksdojčera (Banat je nominalno bio u sastavu Nedićeve Srbije..)

Ovo nije istina. U Zagrebu je bio njemacki izaslanik, Austrijanac, blizak Hrvatima, i preko njega su isle stvari za Berlin i iz Berlina za lokalni teren. On je bio taj koji je to sprjecavao. Njemci se nisu povukli sa podrucja koja su okupirali po kapitulaciji Italije, iako su to Hrvati trazili od Berlina, da mogu ponovo tamo klati.

Fedor Dragojlov je bio srpsko djubre, bivsi AU oficir, dobar prijatelj sa Hrvatima. Slicno je bilo i sa Besarovicem. Mislim da je Besarovic bio blizak Pavelicev prijatelj jos iz mladjih dana i da je na licno njegov poziv dosao u Zagreb.
 
Da li je reč o Horstenau?

Да, Глез вон Хорстенау. Немачки војни, полицијски и дипломатски кадар на Балкану био је састављен већином од Аустријанаца.

Иначе, познато ми је да су Хрвати још априла 1941. нудили Кости Мушицком(каснијем команданту Српског добровољачког корпуса) који се тада налазио у Загребу да приступи хрватским оружаним снагама, где га је чекао генералски чин, али је овај то одбио. Дакле, ма колико усташе мрзеле Србе, нису били гадљиви на квалитет, па био он и српски или православни( сетимо се Хрватске православне цркве)!
 
Nije Horstenau nego Zigfrid Kashe (Siegfried Kasche).

069-FR-3097.jpg
 
Mada su Nemci već godinama držali koncentracione logore, u kojima su milioni Jevreja ubijani, oni su se ipak zgrozili veličinom hrvatskog zločina nad Srbima. Zato je Hitler 23. septembra 1941. pozvao na raport hrvatskog poglavnika Antu Pavelića. Doduše, teško je proceniti koliko je u ovome ulogu imao sam čin hrvatskog zločina, a koliko srpski ustanci, koji su zabrinjavali Nemce: sudeći po izjavama nemačkih generala, od značaja su bili i zločini i ustanci. Vođenje hrvatskog slučaja Hitler je poverio Hajnrihu Himleru, a ovaj generalu Aleksanderu Leru, nemačkom komandantu Jugoistoka Evrope. Izveštaj za Hitlera bio je spremljen već 1. oktobra, ali je nemački poslanik u Zagrebu, Zigfrid Kaše, uticao da se izbaci Lerov zaključak o stavljanju opstanka "Nezavisne Države Hrvatske" pod znak pitanja. Kaše je ipak "naveo da treba uveriti Pavelića da izmeni svoju odluku o uništenju svih Srba u NDH".
Posle Lerovog izveštaja, najveći deo hrvatske vojske stavljen je pod nemačku komandu. Pavelić ne samo što nije protestovao, već je tražio da svi domobrani postanu deo regularne nemačke vojske. General Ler je i dalje zahtevao uklanjanje Pavelića i postavljanje Mačekovih ljudi na njegovo mesto. Povodom tog Lerovog zahteva, Horstenau šalje izveštaj u kome daje sledeću ocenu NDH:
"Kad general pukovnik Ler, na prvom mestu, insistira na likvidaciji ustaškog ćumeza, on stavlja svoju ruku na inficiranu ranu hrvatskog državnog tela. Od početka rđavo osnovan ustaški režim, sa svojom ludom politikom genocida i svojim kriminalom, postao je simbol ove ružne države." Kada je Hitlerov specijalni opunomoćenik za Balkan, dr Herman Nojbaher, 1943. godine počeo intenzivnije da se bavi srpskim pitanjem, najpre je pokušao da stane na kraj hrvatskim zločinima. U svojim memoarima, za hrvatski pokolj Srba Nojbaher kaže da "spada u najsvirepije akcije masovnog ubistva cele svetske istorije". Doživeo je da mu se ustaške vođe hvale kako su "zaklali milion Srba, uključujući tu i odojčad, decu, žene i starce", ali to je smatrao "samohvalnim preterivanjem". Prema izveštajima kojima je raspolagao, Nojbaher je "broj zaklanih bez odbrane" procenjivao na 750.000.
"Kad sam ja, posle više puta, još jednom govorio u glavnom stanu o zbilja groznim događajima u mojem hrvatskom susedstvu, reče mi Adolf Hitler:
`Ja sam kazao poglavniku da se ovakva manjina ne može prosto istrebiti: ona je prevelika`.
Da, kad bi se znala tačna granica dokle je dozvoljeno istrebljivanje. Zar se ona ne prekoračuje već sa jednim umorstvom?" - zapisao je Nojbaher u svojim memoarima. (L. Kostić, Hrvatska zverstva u Drugom svetskom ratu (prema izjavama njihovih saveznika), 16, 199.) I poznata italijanska dokumenta ne govore ništa bolje o Paveliću i njegovoj državi: "Vidim Pavelića, okruženog njegovim banditima", zabeležio je u svom dnevniku, 25. aprila 1941. godine, italijanski ministar inostranih poslova grof Galeaca Ćano. Toga dana, Ćano se sa Pavelićem i "njegovim banditima" sastao u Ljubljani.
Italijani su se zgražavali nad hrvatskim zločinima u Drugom svetskom ratu, ostavljajući o tome nemali broj dokumenata. Među najpotresnija italijanska dokumenta o hrvatskom genocidu nad Srbima spada pismo generala Aleksandra Luzana Musoliniju. Italijanski pisac Malaparte u svojoj čuvenoj knjizi "Kaputt", u poglavlju pod naslovom "Kotarica ostriga", piše o kotarici punoj očiju srpske dece, koju je šef hrvatske države Ante Pavelić držao na svom radnom stolu prilikom susreta sa Malaparteom. Zgranutom Malaparteu, koji je pomislio da su u kotarici ostrige, Pavelić je objasnio da su izvađene dečje oči poklon njegovih "hrabrih ustaša". (E. Jurišić, Sudski proces Tito-Mihailović, 61. Jurišić citira francuski prevod Malaparteove knjige, ed Denoel, 322-323).
 
Ako se dobro sjecam to sa A. Lerom je bilo tek nakon kapitulacije Italije, kad su Njemci zauzeli prostore koje su drzali Talijani i nisu se vise sa njih povukli.

Poslije rata je i sam "poglavnik" tvrdio da je nakaza od tkz. hrvatske drzave, ubijala Srbe jer su je na to Talijani i Njemci nagonili. :eek: Cak su se nudili i saveznicima da se bore protiv Njemaca zadnjih dana rata, kad je svakome postalo jasno da su Njemci svoje odsvirali. Ima li slicnog naroda idje jos na svijetu?
 
Ako se dobro sjecam to sa A. Lerom je bilo tek nakon kapitulacije Italije, kad su Njemci zauzeli prostore koje su drzali Talijani i nisu se vise sa njih povukli.

Poslije rata je i sam "poglavnik" tvrdio da je nakaza od tkz. hrvatske drzave, ubijala Srbe jer su je na to Talijani i Njemci nagonili. :eek: Cak su se nudili i saveznicima da se bore protiv Njemaca zadnjih dana rata, kad je svakome postalo jasno da su Njemci svoje odsvirali. Ima li slicnog naroda idje jos na svijetu?

Ne znam za ovo. Nisam obraćao pažnju na datume ali mislim da je čuveno pismo generala Luzana ili ministra Ćana Musoliniju pisano mnogo ranije. Tu se pominje i opisan je pokolj u Prebilovcima.
 
Bilo ih je u Zemunu ali mesano sa Nemackim vojnicima , te nisu mogli praviti Zlocine velikih razmera kao u B i H ,Sremu,Xrvatskoj,Lici,itd..To je najdalje sto su usli na teritoriju do
Beograda.Y podrinju ih je bilo ali u prvom svetskom ratu pod komandom pocoreka,ali nisu se zvali ustase vec su bili u sastavu Auustrougarske.U selima u okolini machve pocinili su
zlochine najvecih mogucih razmera.I dana danas postoji mesto koje se zove Leshnica , sigurno ne zbog toga sto u blizini rastu Lesnici , vec se zove tako jer su xrvati poklali i poubijali
celo selo/St ose tice Kragujevca ,verovatno je bilo, jer u Jasenovcu kao Logoru je bilo dosta Srba iz Srbije koji su deportovani u Gradisku.Verovatno su ustase povremeno dolazili kako bi sklapali dogovore
tog tipa.Znam samo da je Milan Nedic Spasao mnogo ,mnogo Naroda svojom pametnom diplomatijom,nazalost ,nije uspeo spasiti dovoljan broj jer je ante pavelic zahtevao mnogo litara srpske krvi dnevno.;
Sto se tiche Severa Srbije ,zna se da je hanzdar divizija 13 ss delovala na ovom podrucju,pogotovo oko shida , i granice sa sadasnjom hrvatskom.Hanzdar divizija je ,mnogo zla nanela narodu srema,a
moze se reci da je hanzdar div 13 ss bila neka pod ustaska divizija iako su se zalagali za autonomiju unutar NDH(ime joj se neponovilo).ustase su zapalile i unistile manastir ShiSatovac na obodima fruske gore,zlato su
ukrali a svestenike ubili.Verovatno ima jos toga ali uglavnom to je to.Verujem da ima je bila zelja da porobe ceo srpski narod.Nazalost okupacija se nastavlja , hrvatska sad vodi jedan mnogo perfidniji rat koji ce se zavrsiti kupovinom
svih nasih firmi,.Kao sto je Pantic u tesnoj kozi rekao ,Danas se Banke ne pljackaju Pistoljima nego menicama,Isto vazi i za ovo ,rat se nastavlja i bice zavrsen kada budemo bili Franjove i janezove sluge...Ali nadam se da do toga nece doci ukoliko se
odupremo..
 
Апсолутна нула знање. Калаит је био командант 1. милешевског корпуса и деловао у пределу између Пријепоља, Нове Вароши и Сјенице.
Погинуо је тако што се 1947. бацио под бомбу.

nije džaba opevan kod naroda "Ne vjerujem ja u Tita no u Vuka Kalaita..."
 

Back
Top