aj da skocimo pod voz

fuj secenje vena... gde je to fina smrt...

lepo odes negde da se smrznes i zaspis samo i nikad se ne probudis :mrgreen:

nego zar od kokaina ne moze da se overi? to bi trebalo da je bolja droga, hehe "elegantnija"...

Ne svidja se meni secenje vena samo po sebi, nego sto mozes da umrs u svojoj kuci, u toploj kadi, okruzen (takoreci) prijateljima koji razumeju tvoju bol... dobro, sad preterujem, uradila bih to nakon sto ispartim drage goste...a smrt u snegu mi je tuzna, ja ne volim zimu, nekako mi je sneg slika i prilika usamljenosti, emocionalne hladnoce i takoto...
a za kokain ne znam, ja se ceo zivot, onako apstraktno, palim na heroin (koga se bojim i nisam ga nikad probala) ali kapiram da bi mi to bilo ok, meni kokain uopste ne ide uz moju licnost :)
 
Ja nemam stomak jedino za to kad vidim da neko nekog maltretira .....
Ti si jaka osoba - ja nisam... ja se totalno uživim u priču i bude mi loše... pa gledam da bežim od mračnih ljudi i mračnih filozofskih tema, teških filmova i knjiga... Sad dva put pročitam o čemu se u filmu radi pre nego što ga pogledam - Devojka od milion dolara, riba se boksuje i u trenutku pada i lomi vrat - čuje se krc i meni najopuštenije pripadne muka

meni nije jasno otkud tako malo razumevanja za samoubice
toliko osude,mrznje cak
pa cak i za prevaru u braku nadjete opravdanje a za ove ljude nikako

Meni se uopšte ne priča s nekim ko ima sklonosti ka tome da tripuje da će da se samoubije - Zamisli da stvarno ima dobar razlog da se samoubije! :eek:
Šta onda?
... Postoje lekovi za ta stanja.
 
Zajedničko samoubistvo u kojem jedan ostane živ (i čak i ne pokuša da uradi ono na šta je nagovorio partnera, ili pristao da bude nagovoren) uvek ostavlja mesta za sumnju i svakakve spekulacije. Kolika je mogućnost da dve osobe u isto vreme padnu u tako duboku depresiju da požele smrt? I ako je neko sklon samoubistvu, zašto mu nije dovoljno da se sam ubije, već mu treba "društvo"? :think:
 
Mislim da postoje razlicite vrste samoubistva... neka u pomracenju uma, a neka su zato sto je coveku jednostavno neprihvatljivo da dalje zivi. I to je mozda bolesno, ali ako i posle ponovljenih razgovora i lecenja neko zaista ne zeli da zivi - pa valjda ima pravo da sam odluci.



Ponekad se takva stanja ne mogu izlečiti - ređi slučajevi, ali postoje. Meni samo ne ide u glavu da se nađu baš dva takva, pa im život dosadi u isto vreme. I da im se um pomrači u istom trenutku, ili da se jednom od njih ne pomrači, ali ipak ne pokuša da spreči onog drugog, ili mu se "izbistri" um bašonda kad je za onog drugog već kasno?
 
Necu ni ja vise :) ostani i ne boj se - nisi u drustvu samoubojica, samo volim da palamudim...

Mama moje drugarice se samoubila... polila se benzinom i zapalila u kolima.
Sestra od mog druga je uspela da se samoubije iz drugog pokušaja nekim tabletama.

Strava je to. Verovatno ne razumeš....

Ne znam kako neko može da priredi tako nešto svojim najbližima. Ne bojim se ja smrti - nije stvar u tome al to su velike i teške tragedije - za žive a ne za njih.
 
Mama moje drugarice se samoubila... polila se benzinom i zapalila u kolima.
Sestra od mog druga je uspela da se samoubije iz drugog pokušaja nekim tabletama.

Strava je to. Verovatno ne razumeš....

Ne znam kako neko može da priredi tako nešto svojim najbližima. Ne bojim se ja smrti - nije stvar u tome al to su velike i teške tragedije - za žive a ne za njih.



To su veoma bolesni ljudi, i u im u tim trenucima zaista ne funkcioniše normalno. Da nije tako, setili bi se ostalog dela sveta, a ne bi im njihovo zaista nepodnošljivo stanje bilo jedino u glavi. Neki od njih čak misle da će time porodicu osloboditi tereta! :cry:
Kako da od ljudi čija bolest je jača od najjačeg od svih nagona - nagona za samoodržanjem, očekujemo ili čak i zahtevamo, da shvate da se njihov čin odnosi i na sve iz njihove okoline? :dash:
 
Mama moje drugarice se samoubila... polila se benzinom i zapalila u kolima.
Sestra od mog druga je uspela da se samoubije iz drugog pokušaja nekim tabletama.

Strava je to. Verovatno ne razumeš....

Ne znam kako neko može da priredi tako nešto svojim najbližima. Ne bojim se ja smrti - nije stvar u tome al to su velike i teške tragedije - za žive a ne za njih.

Ne razumem skroz, jer nemam licno iskustvo... ali imam prijatelje kojima su to uradili clanovi porodice. I jeste to grozno za zive... ali verovatno dodje trenutak kada se covek oseti sam/ ili oseti potrebu da bar tako bude slobodan - jako je tsko ziveti, nekom tako bolesnom, iz obzira prema drugim ljudima, to onda nije zivot (koji ipak treba da bude dobrovoljan) nego ropstvo... a ako te ljubav prema bliznjima nije ucinila zeljnim zivota, tesko da tu mogu neki obziri da pobede... jeste vrlo, vrlo mucno.
 
da... jedna mama se tako ubila u kupatilu... nasao je sin i godinu dana kasnije aktivirala mu se sizofrenija...
samoubistvo kao nestajanje ne bih osudila... ali ima samoubistava koja su tragedije koje se sire i unistavaju i druge osobe. zauvek. kao sto enko ima pravo da se samoubije, tako i onaj koji ostaje ima pravo da normalno zivi... samoubice to pravo ukidaju svojoj deci i bliznjima koji ih vole.
 
meni nije jasno otkud tako malo razumevanja za samoubice
toliko osude,mrznje cak
pa cak i za prevaru u braku nadjete opravdanje a za ove ljude nikako

ЧАК иа за превару у браку?! ( највећи злочин у историји човечанства!) :dash:

Самоубиством човек нанесе зло многим људима, и то би се могло назвати себичношћу, безобразлуком и још којекако. Али, ја мислим да људи који то ураде нису тог момента свесни оног што раде.

Нажалост, много људи из моје околине се убило, пре недељу дана једна пријатељица, и то никад нећу разумети...
А самоубиство у дуету? Нема логике, никакве...
 
Бундева, ја контам да смо ти и ја генерација, али ђе неђе чланак са почетка 20. века?
Па због таквих као што су то двоје је и избила револуција!
( Да би могли сви да се запосле, да не иду под воз, после железница имала трошка... , пропадала држава...)
 
Ne svidja se meni secenje vena samo po sebi, nego sto mozes da umrs u svojoj kuci, u toploj kadi, okruzen (takoreci) prijateljima koji razumeju tvoju bol... dobro, sad preterujem, uradila bih to nakon sto ispartim drage goste...a smrt u snegu mi je tuzna, ja ne volim zimu, nekako mi je sneg slika i prilika usamljenosti, emocionalne hladnoce i takoto...
a za kokain ne znam, ja se ceo zivot, onako apstraktno, palim na heroin (koga se bojim i nisam ga nikad probala) ali kapiram da bi mi to bilo ok, meni kokain uopste ne ide uz moju licnost :)
:lol: E, da mi nemamo iste roditelje mozda?

I ja to pricam za heroin vs kokain u smislu licnosti (i coveka i droge :D).

A sto se tice samoubistva, neke kulture ovo ne smatraju sramotom nego casnim izborom, Japanci npr. Kod nas je to vise sramota za porodicu a meni je takvo razmisljanje strasno primitivno jer mogu samo da zamislim kroz sta prolazi neko ko uspe da se ubije. Ovo stvarno vise nema veze sa sramotom nego sa necijom tragedijom a mozda i tragedijom celog drustva koje nije bilo u stanju da reaguje na vreme.
I uzasno mi je da citam ovo smejanje na temi (Maricicak? Koji ti je? :eek:). Nije smesno.
 
da... jedna mama se tako ubila u kupatilu... nasao je sin i godinu dana kasnije aktivirala mu se sizofrenija...
samoubistvo kao nestajanje ne bih osudila... ali ima samoubistava koja su tragedije koje se sire i unistavaju i druge osobe. zauvek. kao sto enko ima pravo da se samoubije, tako i onaj koji ostaje ima pravo da normalno zivi... samoubice to pravo ukidaju svojoj deci i bliznjima koji ih vole.

u pravu si. ne znam kako se uopste moze izvesti samoubistvo a da to ne unisti ili bar posteno ne poremeti porodicu. svi koji ostanu uglavnom osecaju veliku krivicu. da ne pricamo o dugogodisnjem vracanju u normalu, raspetljavanju neresivih odnosa, ako se to ikada i desi...

un beso: mozda i jeste stvar kulture, ali kod nas je porodica tako skrojena da ovakvo nesto utice na sve clanove. nije toliko sramota zato sto se neko ubio, vec je to osecaj krivice-sramote sto nisi uspeo najrodjenijem da pomognes... a da ne pricam o dodatnoj rastrzanosti vernika koji jadni ne znaju u sta da veruju- gde je pokojnikova dusa...
 
Ma znam Alal o cemu se radi, a znam iz iskustva. Meni se clan porodice ubio na moj rodjendan.
I tvrdim da to sto je u njihovim glavama u tom momentu nema vise veze sa realnocu kakvom je mi poznajemo. Tu vise nema pomoci, osim hospitalizacije a bolest je tako podmukla da je laik ne moze da vidi simptome jasno.
 

Back
Top