Notar ili javni beležnik je stara pravnička profesija čija je uloga da sve ugovore, sporazume i druge pismene beleške, overava i odgovara za njihovu zakonitost.
Služba notara uvedena je prvi put na našim prostorima Zakonom o javnim beležnicima (notarima) iz
1930. godine. Godine
1944. ukidanjem ustavno-pravnog sistema
Kraljevine Jugoslavije ova profesija nestaje u praksi, ukida se u zakonodavstvu i isključuje iz pravne teorije. Ulogu javnog zapisničara preuzimaju, donekle, sudske pisarnice koje samo overavaju potpis ugovarača u sporazumima, ne ulazeći u njihovu suštinu.
Raskidom sa komunističkom ideologijom i partijskom državom, u procesu uspostavljanja demokratskih pravnih sistema krajem
20. i početkom
21. veka notare su uvele :
Slovenija,
Bosna i Hercegovina,
Hrvatska,
Mađarska.
Kvalitetnim javnim beležništvom postiže se nivo pravne bezbednosti i vladavine prava u raznim oblastima, a naročito onim u kojima su rizici, prevare i manipulacije česti, na primer u prometu nepokretnostima, u postupku osnivanja privrednih društava, verifikaciji članskih prava, ili odlukama organa privrednih društava.
Uvođenjem notara sudovi se rasterećuju od nekih postupaka ili evidencija na koje nepotrebno troše svoje resurse.