Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pozdrav mome prijatelju ixtisu


PRAVOSLAVNI PLAGIJAT DELA ELENE VAJT

Dokazano je da su pravoslavci prisvojili knjigu Elene Vajt VASPITANJE i izdali pod svojim imenom sa novima naslovo, BIBLISKA PEDAGOGIJA. Ista knjiga predavana je studentima na Bogoslovskom pravoslavnom fakultetu u Begoradu.

Knjiga Vaspitanje od Elene Vajt prosla je sve normalne cenzure i uvrstana u udzbenike studenata teologije. TO POKAZUJE KOLIKO PRAVOSLAVNI TEOLOZI CENE DELA ELENE VAJT.

Onaj koji je to sproveo u delo, zove se:

Paja, R. Radosavljevic

Knjizi od Elene Vajt, VASPITANJE, dao je novi naslov: Biblijska pedagogija. U tekstu je samo izmenio, tamo gde je rec o Suboti, stavio je Nedelja, a sve ostalo ostal je kao u originalu.

Izdanje: Karlovci, Bogoslovski Glasnik 1912. godine.
Knjiga ima 217 stranica.

Ako ne verujete u ove informacije, preko interneta otvorite Narodnu biblioteku Srbije, ukucajte ime "novog autora" novi naslov knjige, Bibliska pedagogija i uverite se sami.

Pa onda KO JE PLAGIJATOR?
I koliku vrednost imaju dela Elene Vajt?

POATOVANJE PRIJATELJU ixtisu I OSTALI,

JA CEKAM DA VI DEMANTUJETE MOJU IZJAVU, A VI KAO ZALIVENI CUTITE.
DA LI TO ZNACI DA VAM JE POZNAT OVAJ SLUCAJ PA ZA TO CUTITE.

TAJ PAJA R. RADOSVLJEVIC JE BIO VRLO OBRAZOVAN COVEK.
PREDAVAO JE NA PRAVOSLAVNOM TEOLOSKOM FAKULTETU U BEOGRADU.
ZNAO JE COVEK STA DA ODABERE I POMOCU CEGA DA VASPITA BUDUCE PRAVOSLAVNE TEOLOGE.

JA GA VISOKO CENIM, A VI?
 
Evo sad će se sve polomimo i iscimamo, ne bi li vama nedokazanima nešto dokazali!

Prijatelju, nemoj da se bas toliko trudis moglo bi ti naskoditi.

Ajde gore vrati se i pogledaj sve svoje postove na ovoj temi pa nam reci na koje pitanje si odgovorio? Ni na jedno.
Cemu si nas poucio? Nicemu.

Ti jednostavno pokosavas da pricas o nama kakvi smo i kakvi nismo, a nemas pojma o tome.

Zato nisi izneo ono u sta verujes, ako i u sta i verujes?

SDGa si nazvao "naivkom" a on je vrlo obrazovan covek i vrlo dobro poznaje Bibliju.
Da li ste primetili, on ne pise mnogo, ali drzise srzi istine.

Gde su odgovori na njegova pitanja?

Svakako, najlakse je reci to je "naivko" i reci da mi iznosimo "budalestine".

Da li si siguran da su to "budalestine"?
A sta ce s tobom biti ako to nisu "budalestine" nego biblijska i hriscanska istina, a tebi je jos nepoznata?
 
Poslednja izmena:
Учење Адвентиста седмог дана о суботи (I део) – Увод – Андреј Солодков

"Секта" је латинска реч и у преводу на руски језик значи "правило" или "метод". Том речју древни римски писци су означавали философску школу или политичку партију чији су погледи били различити од владајућих у то време. Нешто касније реч "секта" је почела да се примењује за религиозне заједнице чије се учење разликовало од веровања већине и признавало од стране већине за лажна или штетна.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2054

Учење Адвентиста седмог дана о суботи (II део) – Историја јављања адвентизма – Андреј Солодков

Адвентизам се појавио у САД почетком 19. века. Оснивач адвентизма био је баптистички проповедник Вилијем Милер (1772-1849), који је припадао баптистичкој заједници у Њујорку. Био је Американац из сиромашне породице, мало образован човек, који је међутим, јако волео да чита и много достигао самообразовањем. До 35-те године Милер је био скептик-агностик, а затим се обратио, почео активно да изучава Писмо и постао баптистички проповедник. Није имао одређени систем, али се занимао књигом пророка Данила и почео да прави примитивне теорије.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2058
 
Mika1932 :mazi:, možeš ti to i bolje; Jel da!?


Daklem, da se podsetimo definicija subotara:

Definicija I - subotar je osoba koja veruje u Bibliju, samo i isključivo, onako kako mu je Elena tumači i objašnjava. (tzv. mozak na lerki) :rtfm:

Definicija II - subotar je jedini, još za života, spašeni hrišćanin! (ovo je zeznulo i epsku fantastiku) :worth:

Definicija III - subotar je čovek koji do koske veruje da je Bog Svet stvorio bukvalno za šest kalendarskih dana, a sedmog dana seo da malo odmori od dela Svojih! :eek:
 
POATOVANJE PRIJATELJU ixtisu I OSTALI,

JA CEKAM DA VI DEMANTUJETE MOJU IZJAVU, A VI KAO ZALIVENI CUTITE.
DA LI TO ZNACI DA VAM JE POZNAT OVAJ SLUCAJ PA ZA TO CUTITE.

TAJ PAJA R. RADOSVLJEVIC JE BIO VRLO OBRAZOVAN COVEK.
PREDAVAO JE NA PRAVOSLAVNOM TEOLOSKOM FAKULTETU U BEOGRADU.
ZNAO JE COVEK STA DA ODABERE I POMOCU CEGA DA VASPITA BUDUCE PRAVOSLAVNE TEOLOGE.

JA GA VISOKO CENIM, A VI?

Sve knjige koje se tiču protestanata i katolika predaju se na četvrtoj godini Bogoslovskog fakulteta ali akademskih studija,u strukovne ne spadaju, preko predmeta osnovi rimokatoličke teologije (gde spadaju razne knjige od katolika) i u drugom semestru osnovi protestanske teologije (gde spadaju knjige od Elene Vajt,Martina Lutera,Jehovinih svedoka,Raselove knjige i svih drugih) 2+2 se rade po semestru.

To ne dokazuje ništa niti da se promenilo učenje. Ono je ostalo isto.

A Paja Radosavljević je samo preveo tu knjigu kako bi je predao fakultetu.


Koliko mi je poznato, i na adventističkim teološkim fakultetima isto se koriste knjige pripadnika drugih crkava. Recimo, ti ćeš naći i crkvenu istoriju od Jevsevija Popovića kao nešto što adventistički teolozi konsultuju ili možda neku katoličku enciklopediju ili rečnik, ili neku protestansku knjigu baptista itd.

Nije to ništa neobično u akademskom svetu da se koriste dobre knjige raznih autora.
 
Учење Адвентиста седмог дана о суботи (III део) – Вероучење Адвентиста седмог дана – Андреј Солодков

Догматско учење адвентиста је у многоме истоветно са учењем баптиста. Разлика је у три основне тачке:

1. Учење о скором Доласку Спаситеља.

2. Учење о души која умире заједно са телом.

3. Обавезно празновање суботе, сагласно са Четвртом заповести Закона.

За објашњење ревносног чувања четврте старозаветне заповести АСД вешто компонују неопходна места из Светог Писма, стварају илузију правилности тумачења текста, граде прилично уређен систем.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2065

Учење Адвентиста седмог дана о суботи (IV део) – Субота у библијском схватању – Андреј Солодков

Хришћани у Новом Завету, налик на свог Господа, доживљавали су себе као слободне од испуњавања спољашњих заповести о суботи, пошто су испуњавању Божије воље испуњавали не само један дан недељно, већ цео свој живот. То је дозвољавало некима да придају посебан значај одређенима данима, а другима да сматрају све дане једнакима (Рим. 14:5-9). Међутим, апостол Павле је сматрао захтев да се држи субота као повратак Закону и следствено, отпадање од благодати. (Гал. 4:9-11; 5:1-4). Исте такве ставове износили су и хришћански писци првих векова (свети Игњатије Богоносац, свети Јустин Мученик, Тертулијан).
Међутим дан Господњи се код хришћана разликује од суботе код Јевреја не само преношењем са последњег дана недеље на први. Веома је важно да у хришћанском празнику одсуствује најважнији признак јудејског празничног дана – одмор од посла. Са изузетком од времена за богослужењем које се остављало и робовима, хришћани су се, као и њихово незнабожачко окружење, на дан Господњи бавили целодневним трудом. У време рађања монаштва то се односило чак и на најстрожије манастире. Тек је 321. године цар Константин објавио за државни празник дан који су хришћани сматрали Господњим, а незнабошци – светим даном сунца. У тај дан, као и за друге државне празнике, нису радиле државне установе. Касније су цареви Теодосије и Јустинијан значајно ограничили и лични вид делатности.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2070
 
Poslednja izmena:
*Emanuel*, svaka čast na upornosti, ali ne troši svoje dragoceno vreme dokazujući nešto nedokazanima.
Evo i nakon ovoga što si im napisao i objasnio oni će da nastave po starom - Praviće se kao da i nisi odgovorio!
 
Учење Адвентиста седмог дана о суботи (V део) – Васкрсење у библијском схватању – Андреј Солодков

У старозаветној представи о Богу већ постоји зачетак наде на Васкрсење. Извори вере у Васкрсење леже у освешћивању истине да Господ има власт над животом и смрћу: "Господ убија, и оживљује; спушта у гроб, и извлачи" (1 Сам. 2:6); "Јер нећеш оставити душу моју у паклу, нити ћеш дати да Светац Твој види трулост" (Пс. 16:10). Ове и сличне речи говоре о нади на враћање утрошеног живота и о томе да веза са Богом након смрти не може да се прекине (Пс. 73:23,26). У низу библијских сведочанстава стоје и 5 Мојс. 32:39; Јов. 19:25-27; Ис. 26:19; Јез. 37:1-14 и као најснажнији пример вере у Васкрсење у читавом Старом Завету – Дан. 12:2-3. овде, као и у Јн. 5:29 већ се говори о двоструком Васкрсењу (за живот и за Суд), иако још није речено о свеопштем Васкрсењу, већ се говори само о Васкрсењу многих.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2073

Учење Адвентиста седмог дана о суботи (VI део) – Православно схватање суботе – Андреј Солодков

Питање суботе ослања се у питање о Закону. Након греховног пада човек већ није могао имати општење са Богом и стремио је да болесно стање излечи сам. У предверју греха даје се заповест: "А кад не чиниш добро, грех је на вратима" (1 Мојс.4). заповест је била нарушена, тада је Бог из љубави човеку дао Закон. "Закон је дошао после", а када се умножио грех, још више се умножила благодат (Рим. 5:20). Апостол Павле пита: "Хоћемо ли остати у гријеху да се благодат умножи?" Чим је Бог дао Закон, људи су почели да виде како га непрестано нарушавају. Почели су да виде колико су грешни. То је био основни циљ Господа: показати људима кроз Закон њихово стање као у огледалу, да би им помогао да се кроз благодат спасу од вечне пропасти.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2075
 
Учење Адвентиста седмог дана о суботи (VII део) – Полемика са адвентистом седмог дана о оправданом празновању недеље – Андреј Солодков

Настављајући полемику са АСД неопходно је објаснити им да ми, верујући из незнабожаца никада нисмо били под законом, и зато не треба да код нас постоји питање: да ли закон још има силе код нас, јер никада није ни имао у вези са нама, чак и ако пут духовног искуства за нас гласи: од закона ка слободи деце Божије (Рим. 3:30; 4:9-12). Зато апостол Павле сведочи: "Не одбацујем благодат Божију; јер ако праведност кроз закон бива, онда Христос узалуд умрије" (Гал. 2:20).

Ко стаје на тло законитости, стаје на тло проклетства закона. Адвентист ће вам у том случају одмах отворити Рим. 7:1: "…закон влада над човјеком само докле он живи."

Може му се поставити питање: зар нисмо умрли са Христом? У шта смо се крстили: ти као адвентиста, ја као православни? У смрт Његову! Значи да треба да умремо за грех са Христом. У Галатима 2:19-20 се и говори: "Јер ја законом закону умријех, да Богу живим. Са Христом се разапех; А живим – не више ја, него живи у мени Христос; а што сад живим у тијелу, живим вјером Сина Божијега, који ме заволи и предаде себе за мене".

Дакле ти опет, знајући Христа, постајеш "законик"? Шта још желиш да зарадиш код Господа тим делима?
Мешајући закон и благодат, уништавамо и једно и друго. Крадемо од закона страх пред њим и његову осуду, а од благодати, слободу, радост и живот.
Када вером прихватамо Исуса, прихватамо чињеницу да је Он потпуно платио за грех и прихватамо Његов живот и тада је наша личност – личност не прљавог, злог грешника, већ нове твари.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2079

Учење Адвентиста седмог дана о суботи (VIII део) – Закључак – Андреј Солодков

Закон нам показује нашу греховност у светлости праведних захтева Светог Бога. Када је закон извршио свој посао, привео нас Христу, онда значи да је испунио своју функцију, достигао свој циљ и више немамо потребе да "гледамо у огледало". Сада смо вођени Духом Божијим који у нама пребива.
Христос је постао наша субота; пребивајући у Њему, ми настављамо да пребивамо у Четвртој заповести. АСД нарушавају Четврту заповест (мноштво захтева у вези са њом се не испуњава). На тај начин АСД су криви пред читавим моралним законом и себе саме постављају под проклетство. Формално се држећи суботе, адвентиста мисли да добије додатни благослов од Господа, обећан Јеврејима у Старом Завету. Међутим, "знајући да читав закон, чија обредна страна одређује испуњење Четврте заповести моралног Закона, не може да се сачува, адвентиста верује у Исуса Христа и покушава да Га искористи као ослонац тамо где пуноћа испуњења закона не може да се достигне и где се нарушава. Одатле се, вољно или невољно, догађа и нарушавање Закона и обесцењивање дела искупљења Христовог на Голготи".
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2082
 
Poslednja izmena:
Sve knjige koje se tiču protestanata i katolika predaju se na četvrtoj godini Bogoslovskog fakulteta ali akademskih studija,u strukovne ne spadaju, preko predmeta osnovi rimokatoličke teologije (gde spadaju razne knjige od katolika) i u drugom semestru osnovi protestanske teologije (gde spadaju knjige od Elene Vajt,Martina Lutera,Jehovinih svedoka,Raselove knjige i svih drugih) 2+2 se rade po semestru.

To ne dokazuje ništa niti da se promenilo učenje. Ono je ostalo isto.

A Paja Radosavljević je samo preveo tu knjigu kako bi je predao fakultetu.


Koliko mi je poznato, i na adventističkim teološkim fakultetima isto se koriste knjige pripadnika drugih crkava. Recimo, ti ćeš naći i crkvenu istoriju od Jevsevija Popovića kao nešto što adventistički teolozi konsultuju ili možda neku katoličku enciklopediju ili rečnik, ili neku protestansku knjigu baptista itd.

Nije to ništa neobično u akademskom svetu da se koriste dobre knjige raznih autora.

Postovanje Emanilo,
hvala ti sto si odgovorio na moj post.
Slazem se sa tobom, da se i na drugim teoloskim skolama koriste dela drugih Crkava.
U pravu si i ja visoko cenim istoriju Jevsevija Popoveca, kao i knige dr Milina i drugih

Ne mislim da je knjiga Elene Vajt promenila ucenje na Bozgoslovskom fakultetu.
Ono sto ona pise u knjizi Vaspoitanje je biblijsko ucenje koje je zajednicko svima hriscanima.

Ja sam samo ovo stavio zbog toga sto Ixtus stalno naglasava kako adventisti iznose "gluposti",
pa dao sam mu na uvid da to vide, da tako ne misle ljudi, pravoslavci koji nesta znaju.

Drugo, Paja nije samo preveo knjigu Elene Vajt i uvrstao je u svoj program, nego ju je izdao pod svojim imenom.
Promenuo joj je i naslov od Vaspoitanje na Bibliska pedagogija.
Ta njena, kao i neke druge klnjige su zaista dobre i poucne.
 
Учење Адвентиста седмог дана о суботи (III део) – Вероучење Адвентиста седмог дана – Андреј Солодков

Догматско учење адвентиста је у многоме истоветно са учењем баптиста. Разлика је у три основне тачке:

1. Учење о скором Доласку Спаситеља.

2. Учење о души која умире заједно са телом.

3. Обавезно празновање суботе, сагласно са Четвртом заповести Закона.

За објашњење ревносног чувања четврте старозаветне заповести АСД вешто компонују неопходна места из Светог Писма, стварају илузију правилности тумачења текста, граде прилично уређен систем.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2065

Учење Адвентиста седмог дана о суботи (IV део) – Субота у библијском схватању – Андреј Солодков

Хришћани у Новом Завету, налик на свог Господа, доживљавали су себе као слободне од испуњавања спољашњих заповести о суботи, пошто су испуњавању Божије воље испуњавали не само један дан недељно, већ цео свој живот. То је дозвољавало некима да придају посебан значај одређенима данима, а другима да сматрају све дане једнакима (Рим. 14:5-9). Међутим, апостол Павле је сматрао захтев да се држи субота као повратак Закону и следствено, отпадање од благодати. (Гал. 4:9-11; 5:1-4). Исте такве ставове износили су и хришћански писци првих векова (свети Игњатије Богоносац, свети Јустин Мученик, Тертулијан).
Међутим дан Господњи се код хришћана разликује од суботе код Јевреја не само преношењем са последњег дана недеље на први. Веома је важно да у хришћанском празнику одсуствује најважнији признак јудејског празничног дана – одмор од посла. Са изузетком од времена за богослужењем које се остављало и робовима, хришћани су се, као и њихово незнабожачко окружење, на дан Господњи бавили целодневним трудом. У време рађања монаштва то се односило чак и на најстрожије манастире. Тек је 321. године цар Константин објавио за државни празник дан који су хришћани сматрали Господњим, а незнабошци – светим даном сунца. У тај дан, као и за друге државне празнике, нису радиле државне установе. Касније су цареви Теодосије и Јустинијан значајно ограничили и лични вид делатности.
http://blogs.svetosavlje.org/misija/?p=2070

Emanuilo,
to sto si gore rekao o Adventistima, tako je, medjutim, taj koji govori o Suboti i tvrdi da je judejsko prestati sa poslom i da hriscani svaki dan trteba da slave Boga, on ne zna sta govori. Nas hriscane ne zanima sta su Judeji mislili i verovali, nego staje naredio Gospod Bog svedrzitelj.
Bozji zakon mora biti na prvome mestu ili vise za nekoga i nije zakon. Zato u toj izjavi ne vidim da je autor dublje razmisljao, nego je ponovio ono sto mnogi kazu, ali sto se i suproti Bozjem zakonu.
 
Ma neće oni ni jedan jedini red njegovih postova da pročitaju - Ne odgovara im baš to što tu piše. Nastaviće oni po starom.

U svakom slučaju, svaka čast Emanuelu, na istrajnosti. Respekt.

Ixtise,

ti mislis da su svi ljudi identicni sa tobom. Izgleda da ti nicije komentare ne citas pa zbog toga nemas sta ni da kazes na diskusiji,
A eto vidis ja vecinu od njih procitam i na neka odgovorim.

Gde su tvoji odgovori? Sakrio si se u misiju rupu pa cutis i cekas dok prodje oluja. Znamo mi ko tako radi.

Pa i pored toga, zelim ti sve najbolje
 
BIBLIJSKE CINJENICE
O
SEDMOM DANU

1.Nakon šest dana delovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je pocinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)
2.Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znaci dan odmora. Dan u koji se beba rodi kasnije postaje njezinim rodendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog pocinuo, postao Njegovim danom odmora - subotnjim danom.
3.Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zameniti dan svog rodenja danom u koji nismo rodeni? Ne. Isto tako ne možemo zameniti Božji dan odmora danom u koji On nije pocinuo. Tako je sedmi dan još uvijek Božji subotni dan.
4.Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)
5.On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)
6.Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)
7.Subota je ustanovljena pre pada u greh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni posle pada u greh.
8.Isus je rekao da je subota nacinjena za coveka (Marko 2,27); što znaci za sve Ijude bez obzira na vreme u kome su živeli i narod kome su pripadali.
9.Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim pocivanjem u sedmi dan mi se secamo tog velicanstvenog dogadaja.
10.Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)
11.Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)
12.To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina pre nastanka jevrejske nacije.
13.Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, vec uvijek »subotom Gospoda Boga tvojega«. Ljudi trebaju pažljivo obeležiti Božji sveti dan odmora.
14.Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.
15.Ona je prije Sinaja bila deo Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)
16.Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Moisijeva 20,1-17) Zapovest o suboti kao danu odmora nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovesti.
17.Zapovest o suboti kao i sve ostale zapovesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)
18.Svaku zapovest Bog je licno napisao. (2. Mojsijeva 31,18)
19.Bog ih je ispisao na kamenim plocama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)
20.Ploce na kojima je bio ispisan Božji zakon cuvane su u Kovcegu zaveta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva 10,1-5)
21.Bog je potpuno zabranio svaki rad subotom. (2. Mojsijeva 34.21)
22.Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)23.Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)
24.Bog je obecao da ce Jerusalim zauvek stajati ako Jevreji budu cuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)
25.U svojoj kasnijoj istoriji dospeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)
26.I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovest o suboti. (Jeremija 17,27)
27.Bog je obecao narociti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)
28.Ovo obecanje sastavni je dio prorocanstva koje se odnosi na hrišcansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)
29.Bog ce uzdici svakoga ko cuva subotu. (Isaija 56,2)
30.Bog nas poziva da je zovemo »slavnom«, a ne »starom jevrejskom subotom« ili »jarmom ropstva«. (Isaija 58,13)
31.Buduci da su »mnoge generacije« gazile subotu, ona ce u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)
32.Svi proroci cuvali su i poštovali sedmi dan.
33.Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je sledio primjer svoga Oca. Zar da ne sledimo siguran primer i Oca i Slna? (Luka 4,16; Jovan 15,10)
34.Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)
35.Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znaci da je On ovaj narociti i posveceni dan držao i poštovao.
36.On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmerene coveku. (?ar?? 2,23-28)
37.Isus nije napustio subotu, vec je pažljivo ucio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)
38.Svoje ucenike ucio je da subotom ne cine ništa što nije »po zakonu«. (Matej 12,12)
39.On je poucio ucenike da subota treba biti poštovanom i posle Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)
40.Pobožne žene koje su nakon raspeca brinule o Isusovom telu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan. (Luka 23,56)
41.Mnogo godina posle Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propoveda o planu spasenja covjeka. (Dela 13,14)
42.Pavle, apostol neznabožaca, istice da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka cije su reci citali svake subote. (Dela 13,27)
43.Luka, nadahnuti hrišcanski istoricar, pišuci svoje hronike ovaj dan oznacava kao narociti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reci. (Dela 13,44)
44.Obracenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto znacenje. (Dela 13,42)
45.Prilikom velikog hršcanskog sabora 52. godine n. e. U prisustvu apostola i ucenika apostol Jakov spominje subotu. (Dela 15,21)
46.Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovedi i molitvene sastanke. (Dela 16,13)
47.Apostol Pavle na javnim sastancima subotom citao je i s prisutnima proucavao Bibliju. (Dela 17,2.3)48.Propovjednici mlade hrišcanske Crkve posvecivali su mnogo vremena proucavanju Božje reci na skupovima koji su održani subotom. (Dela 17,2)
49.U knjizi Dela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Dela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
50.Jevreji i vernici prve hrišcanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znaci da su hrišcani u apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa jevrejima.
51.Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan.
52.Apostol Pavle jasno je objavio da je poštovao Zakon: »Niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni cezaru što sagreših.« (Dela 25,8) On ovo ne bi mogao kazati da nije svetkovao subotu.
53.Subota se s najvecim poštovanjem 59 puta spominje u Novom zavetu.
54.Nijednom recju u Novom zavetu ne spominje se da je subota ukinuta ili promenjena.
55.Bog nikada ni u jednom tekstu u SVETOM PISMU NIKOME NIJE DOZVOLIO DA RADI TOG DANA.
56.Nijedan hrišcanin pre ili posle Hristovog vakrsenja nije subotom obavljao svakodnevne poslove. U Novom zavetu nije zabeležen nijedan slucaj odbacivanja subote od strane apostola ili vernika rane hrišcanske Crkve.
57.U Svetom pismu ne postoji zapis da je Bog ikada povukao svoj blagoslov ili posvecenje sa subotnjeg dana.
58.Subota ce biti vecno svetkovana na obnovljenoj Zemlji. (Isaija 66,22.23)
59.Subota kao dan odmora važan je deo Božjeg zakona, koji je izašao iz Njegovih usta i bio zapisan Njegovim prstom na kamenim plocama kod Sinaja. (Vidi: 2. Mojsijeva 20.poglavlje) Kad je Isus zapoceo svoj rad, objavio je da nije došao poništiti Zakon: »Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke ...« (Matej 5,17)
60.Isus je ozbiljno prekorio fariseje kao licemjere koji su se pretvarali da Ijube Boga dok su istovremeno Božji zakon podredivali svojim obicajima i tradiciji. Svetkovanje nedelje deo je Ijudske tradicije.
 
BIBLIJSKE CINJENICE
O PRVOM DANU
SEDMICE
(NEDELJI)

1.Prve reci zapisane u Bibliji govore o radu koji je izvršen u nedelju, prvog dana u sedmici. (1. Mojsijeva 1,1-5) Ovo je ucinio sam Tvorac gradeci temelje istorije života na našoj planeti.
2.Bog je prvi dan u sedmici odredio da bude radni dan. (2, Mojsijeva 20,8-11) Da li je pogrešno poslušati Boga?
3.Nijedan patrijarh nlkada nije svetkovao nedelju.
4.To nije cinio nijedan prorok.
5.Izricitom Božjom naredbom za Njegov izabrani narod prvi dan sedmice bio je obican radni dan najmanje 4000 godina.
6.Sam Bog naziva ga »radnim - težackim« danom. (Jezekilj 46,1]
7.Bog nije pocivao u taj dan.
8.Bog ga nikada nije blagoslovio.
9.Hristos nikada nije pocivao u taj dan.
10.Isus se bavio drvodjeljskim zanatom sve do svoje tridesete godine. (Marko 6,2.3) On je svetkovao subotu i radio šest dana u sedmici.
11.Apostoli su radili nedeljom.
12.Apostoli je nikada nisu posebno izdvojill.
13.Crkva je nikada nije blagoslovila.
14.Nikada nije nosila blagoslov nebeskog Autorlteta.
15.Nlkada nije bila posvecena.
16.Nijedan zakon božanskog porekla nije odredio svetkovanje nedelje.
17.Novi zavet ne zabranjuje rad tog dana.
18.Nikakva kazna ne postoji za nepoštovanje tog dana.
19.Svetkovanje toga dana ne donosi nikakav blagoslov.
20.Nikakvo pravilo ne odreduje svetkovanje tog dana. Da li bi doista to tako bilo da je Gospod želio da ga svetkujemo?
21.Nedelja nikada nije nazvana »hrišcanskom subotom«.
22.Nikada nije nazvana subotom.
23.Nigde nije nazvana Gospodnjim danom.
24.Nigde nije nazvana danom odmora.
25.Nijedan sveti naziv nije udružen s tim danom.
26.Nedelja je nazvana jednostavnim imenom: »prvi dan sedmice«.
27.Isus je nikada nije spomenuo.
28.Nedelja kao dan za svetkovanje nikad se ne spominje u Bibliji.
29.Nijednu rec u korist nedelje kao svetog dana nisu izrekli ni Bog Otac, ni Hristos ni nadahnuti Ijudi.
30.Prvi dan sedmice u celom Novom zavetu spominje se osam puta, ali ne kao poseban i izdvojen dan: Matej 28,1; Marko 16,2.9: Luka 24,1; Ivan 20,1.19; Dela 20,7; 1. Korincanima 16,2.
31.Šest od ovih navedenih tekstova odnose se na isti prvi dan sedmice.
32.Pavle je pozvao prve hrišcane da nedeljom obavljaju svoje svetovne poslove. (1. Korincanima 16,2)
33.U celom Novom zavetu postoji samo jedan zapis o religijskom okupljanju održanom na taj dan, ali je to bio vecernji sastanak koji se protegao duboko u noc. (Dela 20,5-12)34.Ne postoji nijedna nagovest da je neki slican sastanak održan pre ill posle toga.
35.Apostoli i vernici prve Crkve nisu imali obicaj da se nedeljom okupljaju.
36.Nlje postojala nikakva obaveza da se hleb loml nedeljom.
37.Postoji samo jedan zapis u kome se spominje ovakav skup. (Dela 20,7)
38.Ovaj sastanak trajao je do poslije ponoci tj. do zore. (Dela 20,7-11.) Isus je lomio hleb u cetvrtak (Luka 22), a ucenici su to cinill svakog dana. (Dela 2,42-46)
39.Bibllja nigde ne spominje da je prvi dan sedmice izdvojen da obznanjuje Hristovo vaskrsenje. Ovo je Ijudska tradicija koja nije u skladu s Božjim zakonom. (Matej 15,1-9) Svojim bogatim znacenjem krštenje nas izmedu ostaloga podseca ?? Isusovu sahranu i vaskrsenje. (Rimljanima 6,3-5)
40.Novi zavet nigde ne spominje promenu svetosti subote ili bilo kakvu svetost prvog dana.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top