ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Ćao moje dame!
Eto i mene iz vaskrslih:D.Pozdrav i novopridošlim članicama(i članovima,ako ih ima na ovoj temi).Mi smo čitavo leto proveli u proputovanju.Nešto malo kod kuće,pa...pakuj prnje:). Eh,kako život može biti lep za vreme školskog raspusta,samo da duže raspust traje... Videćemo šta će biti od septembra.U obilju putešestvija je i boravak od 10 dana u N.Sadu sa starijim sinom.Danas smo stigli otuda.Nama je naravno N.Sad blizu,ali smo bili u gostima(mlađi sinčić je bio kod moje sestre).Svakodnevne šetnje po gradu,uveče smo on i ja izlazili na sokić,odlazili na kupanje na štrand sa domaćinima,na Frušku Goru...Zaista sam uživala u šetnjama i ćaskanju sa svojim mališanom.E, a zašto vam ovo pričam?
Drage moje mame koje imate mlađu decu: moj stariji sin ima potvrđen ADHD-sindrom i zaista je divno dete.Nije ih lako vaspitavati,to jako dobro znamo,no činjenica je da su oni samo deca,pomalo možda čudna drugima,pa i nama samima,no budite dosledne.Nemojte se plašiti roditeljstva,niti svoje dece.Budite naravno dovoljno tolerantne,ali dosledne u svojim zahtevima,u insistiranju da prihvate vaše granice dozvoljenog i vaša merila vrednosti.Koliko sam shvatila, neke od vas još uvek nisu načisto da li se tu radi o hiperaktivnosti ili nekoj drugoj specifičnosti.Kako god-to nije i nesme da
bude izgovor za npr.histeriju,rušilačko ponašanje,povređivanje drugih ili sebe... već isključivo za nešto veću količinu kinetičke energije,koju zbog prirode stvari,moraju izbaciti.Dakle,trudite se da ne upadnete u zamku vlastitih strahova,te da detetu zbog tih i
takvih specifičnosti, tolerišete bezobrazluk. Poštujte svoje dete,ali i sebe i svoje okvire dozvoljenog,od kojih nesmete odstupati.
Lilmiss@:mi smo pacijenti dr-ice Jasminke Marković.Preporučujem ti je jer imam poverenja u nju i ono što je sigurno,vrlo je temeljna u radu i ništa ne prepušta slučaju.Pa eto,...Pozdravčići Ani@ i BLPD@ jer nismo odavno ćaskale,i naravno svima vama .Pozzz;)

a gde radi doticna dr?
 
a gde radi doticna dr?

KCV(poliklinika), tj.na dečjoj psihijatriji.Tamo se vrše i kontrolni pregledi.U slučaju da treba izvršiti neke analize ( EEG ,krvna slika,...)ili je radi postavljanja dijagnoze potrebna konsultacija sa deč.psihologom,defektologom i drugim lekarima,tada se dete zaprima u bolnicu (Inst.za dečju i adolesc.ps.)na nekoliko dana i sve se temeljno istraži.To je zgrada blizu onog sporednog ulaza,iz Rumenačke od pravca sajmišta,desno pored med.fakulteta,pa do rampe za ulaz službenih med.vozila.Nemoj samo da ustunkeš zbog ovog u vezi sa bolnicom:).Najčešće to nije pravi bonički tretman već se dete dovodi svakodnevno nekoliko dana na par sati ili već,kako se vas dve dogovorite.Uostalom tvoj sinčić je isuviše mali za neko ostajanje.Odeljenje vrlo pitomo izgleda-malo je,živopisno iscrtano,nema puno pacijenata i ugl.su to lakši slučajevi.Dakle,ako želiš da ukloniš nedoumice na relaciji kandida-ponašanje,te ako nije kandida uzročnik-što je ovako bezobrazan?:lol:(šalim se naravno!),onda ti je ovo po mom mišljenju-prava adresa.

Ana, vrednice ,hvala ti !Ovo ću da odštampam-trebaće uskoro.:)
Pozdrav!!!
 
@step by step
pa to je zgrada psihijatrije u okviru bolnickog kruga kcv...desno od rampe sa parkinga sajma, je l tako?
a ko te je uputio tamo?pedijatar?mislila sam da se za decu sve nalazi u decijoj bolnici..
sigurno da radi i u nekoj privatnoj ord...mozda bih otisla u privatno ord za prvo vidjenje,to mi je tako surovo:(
mada su mi rekli da je za njega bilo sta reci u smislu dijagnoze...ali cinjenica je da je hiperaktivan(kad ga recimo iznosim iz kupatila posle kupanja, on hvata sve sto moze sa polica, peskire, bravu itd), razmazeni sin jedinac, mali manipulator...nama bi trebao porodicni psiholog i psihijatar:)))
 
@step by step
pa to je zgrada psihijatrije u okviru bolnickog kruga kcv...desno od rampe sa parkinga sajma, je l tako?
a ko te je uputio tamo?pedijatar?mislila sam da se za decu sve nalazi u decijoj bolnici..
sigurno da radi i u nekoj privatnoj ord...mozda bih otisla u privatno ord za prvo vidjenje,to mi je tako surovo:(
mada su mi rekli da je za njega bilo sta reci u smislu dijagnoze...ali cinjenica je da je hiperaktivan(kad ga recimo iznosim iz kupatila posle kupanja, on hvata sve sto moze sa polica, peskire, bravu itd), razmazeni sin jedinac, mali manipulator...nama bi trebao porodicni psiholog i psihijatar:)))


draga moja lil.,

psihijatrija je uvek odvojena, kao da smo kužni... tu i tamo po neki psihijatar u po nekom domu zdravlja, tek da se kaže da stigmatizacije kao nema, češće u ogranku doma zdravlja kao što je onaj ogranak u blokovima.

psihijatri su, bar do pre dve tri godine (noviju informacuju nemam) bili skoro jedini, ako ne i jedini specijalisti koji su davali recepte sa kojima se moglo direktno u apoteku i koje nisu morali da prepisuju lekari opšte prakse, a razlog je bio taj sto je "politika" Domova zdravlja da neće "ludake" u svojim čekaonicama, ni odrasle niti decu...

u new york-u sam u okviru st vincents hospital morala da nadjem jednog psihijatra i da mu predam licno neku posiljku iz instituta - izveli su me na ulicu i pokazali prstom na zgradu preko puta: "psihijatrija je tamo. izdvojena je." - bile su reci jednog hirurga.

***.

da li neko ima informaciju gde radi irena pečar, sestra bojana ekv, ona je, izgleda, dečji psiholog. gledala sam pre neki dan onaj dokumentarac o ekv u skc-u, ona je govorila o bratu, pa me zanima.
 
Lil, u pravu si.Ja sam prvi put otišla kod nje privatno, no od kada su uveli ovaj zakon da lekari moraju da se opredele,ona radi samo u KCV.Znam i da imaš predrasude i sama sam prolazila kroz užasne trenutke, kada je trebalo da ostane tamo na pet dana zbog dodatnih analiza i učešća tima lekara.To je bilo na samom početku naših odlazaka kod nje,radi uspostavljanja dijagnoze,a sada dolazimo na kontrole u zgradu poliklinike gde ima ordinaciju,ili jednom godišnje na Inst.za psih.-svakodnevno nekih pet dana po par sati-na generalku,valjda.:) E,sad: otići u KBC,na deo dečje psih.zaista nije okrutno.Ljudi sede u holu sa decom i čekaju na prijem,kao i svuda.(Ma,nije ni ovo drugo,već sam ti objasnila kako izgleda unutra.Tamo nećeš videti bolesnike koji besciljno šetaju po hodnicima,već se samo prođe kroz lepo uređen hol,ode na I sprat-desno i tamo izgleda onako kako sam ti već opisala),Za uputstva i smernice i praćenje ponašanja tako malog detenceta,sigurna sam da je njena ordinacija u poliklinici sasvim dovoljna.
 
BLPD:danas me nešto krenulo sa šetkanjem po netu:), pa nađoh neke sveže članke u Blicu, od Irene Pečar. Čak je i prijatelj neke ženske na Facebook-u.Ako ti je jako važno, piši na Blic Online,ne znam zašto ti nebi pomogli.:(

Dobra ideja, thanks, vec sam ih pitala, pa ću da sačekam odgovor.
Možda zna moderator. Hej, Analitičar, gde radi Irena Pečar-Pavićević, psiholog?
 
Pozdrav svima.Pročitala sam sve vaše postove ali sam seckala,svaki dan po malo.I ja sam majka hiperaktivnog dečaka koji ima 5.5 godina.Uglavnom sam se informisala o ADHD-u ali ne znam gde i kod koga da potražim pomoć za mene i supruga.Mentalno i fizički smo iscrpljeni,imamo sve više nesuglasica oko vaspitavanja deteta jer se ja trudim da razumem detetov naboj energije.emocija,mašte itd...stišavam situaciju,objašnjavam,pričam, a moj suprug plane za sekundu ako ga sin ne posluša,onda počinje da se dere,viče a to kod našeg sina izaziva kontra efekat i onda počinje da tera inat i tu počinje začarani krug...:dash: Bili smo kod dr.Rudića u Palmotićevoj,on nam je preporučio savetodavni rad sa roditeljima ali pošto u Kragujevcu nemamo stručan kadar,molim vas da mi predložite gde bi mogli u Beogradu ići na neku psihoterapiju ili kako se već to zove.pozdrav
 
Pozdrav svima.Pročitala sam sve vaše postove ali sam seckala,svaki dan po malo.I ja sam majka hiperaktivnog dečaka koji ima 5.5 godina.Uglavnom sam se informisala o ADHD-u ali ne znam gde i kod koga da potražim pomoć za mene i supruga.Mentalno i fizički smo iscrpljeni,imamo sve više nesuglasica oko vaspitavanja deteta jer se ja trudim da razumem detetov naboj energije.emocija,mašte itd...stišavam situaciju,objašnjavam,pričam, a moj suprug plane za sekundu ako ga sin ne posluša,onda počinje da se dere,viče a to kod našeg sina izaziva kontra efekat i onda počinje da tera inat i tu počinje začarani krug...:dash: Bili smo kod dr.Rudića u Palmotićevoj,on nam je preporučio savetodavni rad sa roditeljima ali pošto u Kragujevcu nemamo stručan kadar,molim vas da mi predložite gde bi mogli u Beogradu ići na neku psihoterapiju ili kako se već to zove.pozdrav

s obzirom da psihijtri i psiholozi sve razloge za detetovo ovakvo ili onakvo ponašanje traže u u spoljašnjoj sredini tj u porodici, a genetika im slabo pada na pamet - bolje nemojte uopšte da idete nigde!
muž je, koliko vidim impulsivan i sa lošom kontrolom emocija, detetu ADHD nije nastao de novo. njemu će nakačiti graničnu organizaciju ličnosti, tebi će reći da si pasivno agresivna i zaključak će biti da dete ispašta kod psihopatskih roditelja. dajem desnu ruku da će ti im to biti zaključak, bar u palmotićevoj. još ćete i da se razvedete.
govorim ti iz ličnog iskustva.

najbolji lekar kome dete možeš odvesti zaista je dr. bojanin, samo ako ga nahvataš. ili da ti na pp pošaljem adresu WW koju nam je ostavila pre nego što se odjavila sa ovog foruma, pa možeš i kod nje.
 
Pa u pravu si.mislim da se nesvesno i ponašamo tako a i da je to samo zbog neznanja i neupućenosti u ovaj problem.Razmišljam da odem ovde kod nas u KG-u u centar za soc.rad možda na pr. u bračno savetovalište za početak,pa ću tražiti rešenje za dalje.Sve u svemu moram brzo da rešavam jer nam je brak u dooobroj krizi.Pošalji mi pp.Hvala na savetu.
 
@zvoncica_kg
ja imam jako malo dete pa sam prilicno ogranicena sa usmeravanjem njegove energije, odnosno na raspolaganju mi je da smo sto vise napolje, da se sto vise igra sa decom, da ide u park na ljuljaske i sva ona cuda...moja sugestije bi bila, sto ga ne upisete ne neku aktivnost, plivanje, gimnastika, fudbal, tenis...
sto se tice vaseg braka, savetovaliste je super, ako zelite oboje da idete, a ne samo jedan(kao sto sam samo ja isla)...a svi vasi odnosi se reflektuju preko deteta, iako smo mali moj bebac odreaguje na svaku tenziju, svadju, podizanje tona...i naravno da to utice na njegovo ponasanje i psihu
 
Upisali smo ga zimus na karate medjutim posle 3 časa se prehladio pa je doktorka rekla da ne ide na treninge bar 3 nedelje,a kada smo pomenuli sledeći put da idemo rekao je da mu karate nije zanimljiv a ja nisam ni htela da forsiram.Inače karate sam pokušala zbog discipline i koncentracije sa kojima imamo najviše problema i slušao je trenera ,ali primetila sam da ga slabo prati već vrlo često odluta.Probaću sa plivanjem jer je već naučio da pliva a i vodu obožava,i vidim da ga voda baš dosta i opusti pa je drugo dete posle kupanja i plivanja.Inače idemo kod somatopeda na vežbe koncentracije( od oktobra prošle godine)vide se rezultati,počeo je da crta'' lepo'' pre ja samo žvrljao,ima strpljenja da nešto uradi do kraja.Bojim se kako će biti jer za nekoliko dana kreće u predškolsko a zna da broji do 100 i većinu slova koje je sam insistirao da nauči,a kada nešto zna dosadno mu je da to sluša opet i to otvoreno i kaže.
 
s obzirom da psihijtri i psiholozi sve razloge za detetovo ovakvo ili onakvo ponašanje traže u u spoljašnjoj sredini tj u porodici, a genetika im slabo pada na pamet - bolje nemojte uopšte da idete nigde!
muž je, koliko vidim impulsivan i sa lošom kontrolom emocija, detetu ADHD nije nastao de novo. njemu će nakačiti graničnu organizaciju ličnosti, tebi će reći da si pasivno agresivna i zaključak će biti da dete ispašta kod psihopatskih roditelja. dajem desnu ruku da će ti im to biti zaključak, bar u palmotićevoj. još ćete i da se razvedete.
govorim ti iz ličnog iskustva.

najbolji lekar kome dete možeš odvesti zaista je dr. bojanin, samo ako ga nahvataš. ili da ti na pp pošaljem adresu WW koju nam je ostavila pre nego što se odjavila sa ovog foruma, pa možeš i kod nje.

Hvala za adresu javiću joj se,a ako znaš reci mi gde radi.Moji žive u okolini Bg-a pa bih mogla to sve da zakažem u nekoliko dana,jer bih tako mogla da dobijem bolovanje od pedijatra.
 
Poslednjih par dana se osecam lose. Imam problem. Moj sin je krenuo u prvi razred i posle dva dana uciteljica mi je vec skrenula paznju da njegovo ponasanje recima: "Imamo problem! M.... je nemiran, nepazljiv, nekontrolisano prica na casu, ometa drugu decu dok rade, oslovljava me imenom, umesto sa uciteljica, juce je jedna devojcica plakala zbog njega, jer je pricao ne prati nastavu, ne pamti dovoljno zadatke..... " I posavetovala me da ja sa njim kuci popricam ostro, da ce ona u skoli biti blaza, a sve da bismo ga zajednicki uoblicili u kalup opsteprihvatljivog skolskog ponasanja.... I tako suprug i ja kod kuce popricamo malo ostrije sa sinom, pokusamo da mu objasnimo kako u skoli treba da se ponasa i pomalo primenimo sistem kayne i nagrade. Celog popodneva smo naizmenicno pricali sa njim, da bi dete uvece pred spavanje zaplakalo i reklo da on zeli da postuje pravila, ali da mu niko nije rekao da ona postoje.
Sutradan ja odnesem uciteljici papiric na kome sam ispisala specificnosti svoga deteta, a to su njegovi zdravstveni problemi. Moj sin odmalena ima problema sa povecanim sekretom u nosu. U cetvrtoj godini, tacnije 2006.god. izvrsena mu je operacija sva tri krajnika i metodom paracenteze mu je visak sekreta iz usnih kanala odstranjen. Nazalost treci krajnik se ponovo vratio, a usled njegove sklonosti ka alergijama sekret u nosu mu je stalno pojacan, tako da i dalje zapusuje usne kanale i desava se da dete povremeno oslabljeno cuje. Lekari jos uvek cekaju sa operacijom i ugradjivanjem cevcica u usi i dok se to ne desi moracemo ovako da se mucimo. Sve ja to kazem uciteljici, onako s nogu i zamolim je samo da obrati paznju na njegov sluh, jer je mozda i to razlog zbog kog on ne cuje dobro sta trba da radi na casu. Uciteljica mi odgovara veoma surovo..." Da li Vi mislite da ja od 24-oro dece mogu bas da primetim da li on cuje ili ne, da je to trebalo da resimo, da treba obavestiti psihologa i pedagoga i da moramo o tome da razgovaramo. I kad sam ja rekla da sam sve uredno obavestila pre skole i da sam spremna na razgovor kad god ona to moze, rekla mi je javice se.
Ono sto kod deteta primecujem samo nekoliko dana, od pocetka skole jeste to da nije bas odusevljen. Nerado radi domaci, odnosno kad mu kazem da treba da uradimo domaci on prosto kaze: " ne mogu" . Na kraju ga ipak uradimo. On obozava da se igra. Ne dopada mi se jedino sto obozava da igra kompjuterske igrice i kasnije u igri sa igrackama imitira razne zvuke i dogadjaje iz igrica. Skoro uvek imitirajuci prasak trese glavom. Obozava i crtace i u stanju je da ih satima gleda. U predskolskom je bio omiljen medju decom, a vaspitacica ga je obozavala i nikad se nije pozalila na njega. Sve te navike svoje opustenosti, neozbiljnosti i prihvatanja rada kroz igru nosi iz predskolskog. Sada vidim da je bezvoljan, tuzan i povucen i vise ni sama ne znam kako da se postavim prema njemu, a ne mogu ni da procenim da li je njegova slaba koncentracija i veoma velika masta posledica njegove slabocujnosti ili imam hiperaktivno dete, a ne znam ni kako da se postavim sa uciteljicom, da ne povredim njenu sujetu, a da je nateram da shvati da M... ima zdravstvene probleme i da prihvati takvim kakav on jeste..... Pomozite!
 
Uopste ne znam sta da radim. Muci me neverovatna griza savesti. Kad pogledam M..... i vidim kako se presece pri samom pomenu reci SKOLA, pitam se da nisam malo prenaglila, objasnjavajuci mu da mora da ispostuje pravila ponasanja iste. On je vrlo kreativno i veoma mastovito dete i zaista je u stanju da se igra po ceo dan. Ne znam kako da se postavim. Imam osecaj da sam u jednom danu izbrisala gumicom njegov carobni svet maste, ne znam da li da i dalje budem stroga kada je skola u pitanju ili da svojom neznoscu pokusavam da mu razbijam strah. Danas nije otisao u skolu, jer je prehladjen i rekao mi je da se boji da ne prehladi ostalu decu. Njemu nos stalno curi, tako da imam osecaj da polako stvara kompleks, a to nikako nije dobro. Ostaje da popodne zovem uciteljicu i zamolim je da me sutra primi na razgovor, koga se u stvari pribojavam, uopste ne znam sta da radim, skroz sam zbunjena, posavetujte me !
 
Ja starno mislim da nemate toliko razloga za brigu. Učiteljica mi deluje prezahtevno, i sa prevelikim očekivanjima za prvake koji ne idu u školu ni punih 10 dana. Da je sin hiperaktivan, verujem da biste to već naslutili iz žalbi vaspitačica i problemima sa drugom decom.
Mislim da ne treba da budete strogi, ali da insistirate da treba da se potrudi da sluša (jer je pametan i tako će sve zapamtiti, pa će posle škole moći samo da uradi domaći i da se igra).
Zašto lekari još odugovlače sa ugradnjom cevčica? Kakav mu je sluh? Moj sin je sa 18 meseci imao operaciju ugradnje cevčica i operaciju trećeg krajnika, u pitanju je rutinska operacija za koju meni nisu predočeni neki posebni rizici, zato vas pitam.
Mi smo dogovorili da od ponedeljka do četvrtka nema igranja na kompjuteru, osim ako se u boravku završi domaći - tada može 1/2 sata. Ako ga jedna od učiteljica posebno pohvali - sat.
Pričamo, greške rešavamo u hodu, dogovaramo se da će sutra biti mirniji, i da neće pričati.
Ja ne znam zašto biste sada odmah na drugi razgovor? Rekli ste sve što ste imali, dajte vremena i njoj, i sebi, i detetu da se u novoj situaciji snađete, pa polako.
Definišite par pravila, neka se potrudi da ih poštuje. Pitajte ga da li druga deca pričaju na času, verovatno će odgovor biti odričan. Pitajte ga onda šta misli da li bi druga deca pričala da to tako treba?
Ja sa sinom imam dogovor da poštuje pravila za koja zna. Ako oko nečega nije siguran, da prvo pogleda da li to rade druga deca - pa ako rade skoro svi (obratite pažnju na formulaciju: ne mnogo dece, jer za njega je možda mnogo i 3), da radi i on.
Smislite neki sistem nagrada za svaki dan kada ne napravi problem. Podelite greške na veoma važne i manje važne, pa rešavajte prvo važnije. Ne možete odmah sve da "dovedete u red".
Posvetite mu se u ovom periodu maksimalno koliko možete, nemojte da budete prekritični. Sve mu je novo, vi ste mu jedina sigurna luka.
Pišite, pitajte, tu smo.
 
Uopste ne znam sta da radim. Muci me neverovatna griza savesti. Kad pogledam M..... i vidim kako se presece pri samom pomenu reci SKOLA, pitam se da nisam malo prenaglila, objasnjavajuci mu da mora da ispostuje pravila ponasanja iste. On je vrlo kreativno i veoma mastovito dete i zaista je u stanju da se igra po ceo dan. Ne znam kako da se postavim. Imam osecaj da sam u jednom danu izbrisala gumicom njegov carobni svet maste, ne znam da li da i dalje budem stroga kada je skola u pitanju ili da svojom neznoscu pokusavam da mu razbijam strah. Danas nije otisao u skolu, jer je prehladjen i rekao mi je da se boji da ne prehladi ostalu decu. Njemu nos stalno curi, tako da imam osecaj da polako stvara kompleks, a to nikako nije dobro. Ostaje da popodne zovem uciteljicu i zamolim je da me sutra primi na razgovor, koga se u stvari pribojavam, uopste ne znam sta da radim, skroz sam zbunjena, posavetujte me !

И први и други пост су ме потресли.
Покушај да разговараш са учитељицом, а са психологом школе такође.
Често у школи траже папир од ,,надлежних'' да дете има АДХД. Можда није лоше да одведете дете код Небојше Јовановића ако сте у могућности.
Само напред и храбро, а ако учитељица не уме да прихвати, посаветујте се са још неким и мењајте школу ако треба!
 

Back
Top