ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Hm, ima li ovde nekoga ko ima ćerku?
Ja sam baš želela sina, ali brate slatki - čim se rodio lekari su počeli: te pazite da ne plače mnogo dečkići su skloniji da im se pojavi kila, te pipajte testise da vidite da li su spušteni, te povlačite kožicu na piši zbog fimoze... evo sada je ispalo da su ADD/ADHD statistički značajno češći kod dečaka kao i poremećaji iz autističnog spektra, a na stranu što su mentalno slabiji pa im je potrebno daleko više podrške tokom odrastanja. Ja sam sada suočena i sa strahom da se priđe devojčici, pa sa frustracijom zbog tog straha, pa sa uobražavanjem da nikad neće imati devojku

Dok sinovi stasaju do onog doba kada krene njihov procvat, a devojčice to jest žene se zakopaju u gomili uloga kao što su brak, kuća, deca itd. - pa ja mislim da će majke sinova nagurati neku težu psihijatrijsku dijagnozu, bar ja!
 
Tako se ljudi zalete daju silne pare za americku Omegu 3 i ne znaju da je to riblje ulje.

Ovo nije baš sasvim tačno :) Američka omega (i engleski EyeQ) su molekularno destilisani i prečišćeni u meri da ne sadrže nepoželjne supstance ni u tragovima (npr. teške metale). A ne sadrže ni vitamine A i D, koje riblje ulje sadrži, i koji se mogu 'predozirati', i potrebno je da se pravi pauza u uzimanju. Sa Omegom pauza nije potrebna a i to što se u drugim preparatima može naći u tragovima dobija na značaju kad je u pitanju višegodišnje uzimanje Omege. Zato ja dajem pare na američki ProEFA.

Ana@bg- Sta je on radio od tih udaranja glavom, cupkanja, grizenja? Kako njemu ide TV i skidanje stranog jezika sa istog? Da li ona prica ima osnova u vasem slucaju?

U tom nekom uzrastu Terrible Twos verovatno sve od navedenog, neko kratko vreme. Skidanje jezika nikako, to nije karakteristričan simptom ADHD-a, mada verovatno može da bude povezan. Na koju priču misliš, malo sam nekocentrisana, mnogo me strana sačekalo posle odmora (a ja sam samo ADD ;))

Kod mog sina je, u tom malom uzrastu, bilo najkarakterističnije to što je malo spavao (sada mislim da ja nisam bila dovolnjo 'čvrsta' po pitanju toga), non-stop je bio u pokretu (ogradicu smo vezivali za radijator jer je sa godinu dana umeo da je zaljulja i obori da bi izašao, sa 8 meseci se, puzeći, sa poda preko stolice peo na trpezarijski sto), imao jako mnogo energije, bio potpuno neoprezan ('srljao') i potpuno nesvestan posledica, i nije brzo učio iz iskustva (dan za danom se izgoreo na isti toster, na isti način, npr)

Problem nas mama sa detetom koje po nečemu specifično je što imamo tendenciju da sve što dete radi ili mu se dešava posmatramo isključivo kroz prizmu te specifičnosti. A nije sve deo te slike. Mnoge stvari su uobičajen razvojni obrazac (tantrumi, udaranje glavom u pod, bacakanje po podu, čupanje/guranje/griženje druge dece) i saveti oko njihovog 'hendlovanja' se nalaze u većini knjiga za odgoj i vaspitanje dece. Dakle, sami za sebe ništa ne znače. U tom vašem uzrastu (oko 2. godine) su pre pravilo nego izuzetak. Naravno, neka deca su upornija i istrajnija, i to im je deo karaktera, ne dijagnoze pa kod nekih duže traje i ima veći broj ponavljanja, kod neke brzo prođe. A kod nekih srećnih roditelja se ni ne pojave.

Probajte da se malo opustite i da ne tumačite sve katastrofično.
 
U tom nekom uzrastu Terrible Twos verovatno sve od navedenog, neko kratko vreme. Skidanje jezika nikako, to nije karakteristričan simptom ADHD-a, mada verovatno može da bude povezan. Na koju priču misliš, malo sam nekocentrisana, mnogo me strana sačekalo posle odmora (a ja sam samo ADD ;)[/QUOTE]

Pa i Milka je, to se vidi čak i preko postova. Paniči bez preke potrebe (loša kontrola emocija), teško podnosi neizvesnost...
 
drage mame,
posle jednog katastrofalnog dana(mali satima pravi gluposti, povredio me tako da sam morala da drzim led jer mi je prst toliko otekao,tu se jos umesa i njegov otac koji stiti njega) te sam morala i da uzmem, ono sto ne mogu ovde da napisem da se smirim... pitam vas kako uspete da ostanete normalne i da ne ispadnete iz sina...
 
Čuj, draga lil, svi imamo takve dane. Oteraš ga u krevet, ili prepustiš tati, pa popiješ neki alkohol, il' sedativ. Otplačeš, iskuliraš, dobro se naspavaš. A sutra je novi dan.

Probaj da pažljivo motriš šta bi mogao biti uzrok posebnoj nepodnošljivosti, možeš i da zapisuješ. Kod mog sina je to nedovoljno sna, kad je gladan (on ne ume da prepozna glad, iako ima već 7 godina - prvo postane nemoguć, pa ja shvatim da nije jeo, npr, 3h - potrebne su mu česte užine). Možda nešto od hrane, možda slatkiši, možda... Za većinu okidača ćeš pažljivim motrenjem otkriti uzrok, pa ih preduprediti.

Uz to, mom sinu ne prija mnogo uzbuđenja - kod nas ne postoji potpuno ispunjen dan (ili će nam na nos izaći). Potrebno mu je vreme da malo odmori, da ređa vojnike ili iskulira uz neki crtać, inače - spasavaj se ko može.
 
drage mame,
posle jednog katastrofalnog dana(mali satima pravi gluposti, povredio me tako da sam morala da drzim led jer mi je prst toliko otekao,tu se jos umesa i njegov otac koji stiti njega) te sam morala i da uzmem, ono sto ne mogu ovde da napisem da se smirim... pitam vas kako uspete da ostanete normalne i da ne ispadnete iz sina...

pa lilmiss., vrati se malo na moje postove da ne ponavljam ... kako uspem da ostanem normalna ..., evo da ti ponovim:
1. mislila sam da sa mnom kao majkom nešto nije kako treba (da ne širim sada temu o tome šta se sve tu još nakupilo, uglavnom ovo je bio emocionalni bol koji sam ja otklanjala čokoladom dok nisam postala težak zavisnik);
2. onda sam se obratila psihijatru;
3. onda sam to prevazišla, iako ni to nije išlo glatko, trajalo je 8 godina (i o tome sam pisala);
4. sada živim tako što sam prihvatila to što jeste tako kako jeste sa mojim sinom, ne osećam više krivicu, ali sam se "inficirala" njegovom zaravnjenošću;
5. i dalje imam nadu, ako naiđe na stabilnu osobu koja će ga voditi kroz život može sve i dobro da ispadne.
6. školu će svakako završiti, privatna je, a ne odbija da radi već u ovom uzrastu.
 
ovo isto što ti je rekla Ana važi i za mog. Ne daj Bože da nema slatkiš kada stigne iz škole - trese se cela zgrada; ne daj Bože da nije odspavao svojih 12 sati - svi propadnemo; ne daj Bože neke nedadovoljene potrebe ...
Ni kod nas nema ispunjenog dana, mora da kulira, takav mu je nervni sistem.
A ima 16 godina.
E, kod nas je dobro što većinu svojih potreba prepoznaje, pa kaže.
 
ana,on je pun kandide i zaista mu je to promeilo raspolozenje i narav...postao je ratoboran, agresivan, plus je jos i razmazen i onda je u stanju da tera svoje...danas je prvo gurnuo stolicu od ounog drveta koje mi je pala na noge i bas me povredio, pa je nastavio da provocira...seo na naslon od garniture, 6 puta ga vracam i objasnjavam da ce pasti i on opet gore i gleda me u oci klati se...ja ga vrlo grubo sklonim sa kreveta i on posne da urla i nezaustavlje se..krenuo kao da me zagrli, mene bole prsti drzim led, jos uvek ljuta i ignorisem ga...on u jos jacu dreku...tu se umesa i njegov otac...koji mu popusta, uzima ga uruke a on se dernja, otima koci, baca...ja nista(a ziva se iskidala u sebi)...i onda on jos napadne mene sto ga ne uzmem vec pola sata urla...jos jedna rasprava s njim...i cima sam ga uzela on kao jeca i smiruje se...
to je sve trajalo vise od dva sata...veceras sam htela da idem u setnju pa je ridao sto ja idem a on...tako da sam dobila lupanje srce..kad pomislim da je jos jutros babu opalio nekim metalom jer mu nije dozvolila ko zna sta, i njoj je jadnoj ruka otekla, zove mene kao ona vise nece da ga cuva...dovucem ga kuci a on divlja li divlja i eto...zvucim kao roman toka svesti, ali bas mi je bilo tesko...
ana, mislim da ga ta kandida unistva, ona se zakaci za creva onda salje te otrove u krv...nije vredela ni ova th od dr, sutra lovim kaku pa cu da vidm na cemu smo
 
Pa dobro, znate šta je. Regulisaćete kandidu, vratiće vam se vaše dete. Utoliko vam je lakše - posmatrajte to kao privremeno. Ja vam toplo preporučujem i homeopatiju.

Biće sve to u redu - nađite neki ventil da do tada ne 'skrenete'. I glavu gore.

PS. I nemojte da ga ignorišete pedagoški kad se ne osećate tako. Vi se kidate i tokom i posle, a njima je ipak iznad svega potrebna bezuslovna ljubav i prihvatanje.
 
ana,on je pun kandide i zaista mu je to promeilo raspolozenje i narav...postao je ratoboran, agresivan, plus je jos i razmazen i onda je u stanju da tera svoje...danas je prvo gurnuo stolicu od ounog drveta koje mi je pala na noge i bas me povredio, pa je nastavio da provocira...seo na naslon od garniture, 6 puta ga vracam i objasnjavam da ce pasti i on opet gore i gleda me u oci klati se...ja ga vrlo grubo sklonim sa kreveta i on posne da urla i nezaustavlje se..krenuo kao da me zagrli, mene bole prsti drzim led, jos uvek ljuta i ignorisem ga...on u jos jacu dreku...tu se umesa i njegov otac...koji mu popusta, uzima ga uruke a on se dernja, otima koci, baca...ja nista(a ziva se iskidala u sebi)...i onda on jos napadne mene sto ga ne uzmem vec pola sata urla...jos jedna rasprava s njim...i cima sam ga uzela on kao jeca i smiruje se...
to je sve trajalo vise od dva sata...veceras sam htela da idem u setnju pa je ridao sto ja idem a on...tako da sam dobila lupanje srce..kad pomislim da je jos jutros babu opalio nekim metalom jer mu nije dozvolila ko zna sta, i njoj je jadnoj ruka otekla, zove mene kao ona vise nece da ga cuva...dovucem ga kuci a on divlja li divlja i eto...zvucim kao roman toka svesti, ali bas mi je bilo tesko...
ana, mislim da ga ta kandida unistva, ona se zakaci za creva onda salje te otrove u krv...nije vredela ni ova th od dr, sutra lovim kaku pa cu da vidm na cemu smo

moj je izgleda toliko nezreo da je provocirajuce i agresivno ponasanje počeo tek kada je krenuo u skolu. i to iskljucivo kod kuce, u skoli konteinira frustracije pa mi nagrabusimo.
za prve agresivne atake na namestaj i na clanove porodice od mene je dobio jako dobre batine po dupetu i butinama prutom ili kaisem te se to vise nije ponavljalo. ali nastavio je sa skakanjem mom ocu koji spava na stomak, otvaranjem fioka u stanu mojih roditelja kada je vec bio veliki decak, nasrtanjem na frizider kao da nije normalan takodje kod mojih roditelja i td
ja sam 50% ostavila posao iz razloga sto me je majka zvala u skolu u kojoj sam radila i zahtevala da hitno dodjem kuci jer je on moje dete i jer ona nije navikla na caknutu decu i jer ona nece da padne mrtva... sin mi je tada bio u uzrastu od 7 do 11 godina, a znas i sama da radno vreme profesora u skoli i nije neko.
i tako,sad sam tu gde sam
 
oh straaaasnooo, pa on je sto na sat...od kada ustane non stop trcanje, penjanje, cackanje svega sto vidi..a ja samo urlam ne , nemoj to, pa onda pricaj ali ne vredi.... dobije i po guzici kad pretera pa se sve pretvori u histericno plakanje, razdrazljivost...njegovu, moju histeriju...niko drugi nece da uskoci sve pod devizom, jako je brz ne mozemo ga stici,i tako to...njegovog oca on takodje ne zanima...
i ostade mi da se pitam i dalje kao sto glasi ova tema jesmo li hiperaktivni ili smo adhd i kako uopste obuzdati ovakvo dete????
 
Nije hiperaktivnost tj. ADHD samo živahnost i trčanje. Polako, mali je. Prilagodite stan tako da što manje govorite ne. Urlanje i NE! čuvajte za opasne situacije. Ako ga stalno govorite, 'izlizaće' se, oguglaće. Što više prilika da se istrči, što bolji uslovi za spavanje.

I OK je za ostale, ali ne može oca da ne zanima, na tome morate da poradite, bez svađe i prebacivanja, ako može.

Izlečićete kandidu, srediće se većina problema. Mališa će izrasti, biće sve to bolje. Čuvajte živce, trebaće vam :)
 
Draga Ana,
vidim da bas imate iskustva s ovakvim problemima, da li imate neku kjnigu da mi preporucite gde bih se mogla vise informisati?
Problem je sto moj muz nije zainterosovan niti za brak, niti za vaspitanje deteta...ajde brak moze i da prodje, ali dete ostaje..uh, i kako stoje stvari ja sam mu i mama i tata...kada njegov otac dodje kuci samo mi poremeti koncepciju, dace mu sve samo da prestane da place, ako ga ja grdim i mali se rasplace onga uzme da ga nosi i kad se smiri ostavi ga...klima za pravilan odgoj je jako nepovoljna...i onda konta da sve moze da dobije na plakanje i svaki put sve gore...a mm ne cuje kada kazem da to nije ok...
zalosno, jako mi je kratak fitilj, brzo planem, to su posledice ovakvog bracnog zivota, no nije tema....
 
Žao mi je što je u braku tako, ali i to će se možda vremenom regulisati, kad se oboje naviknete na nove uloge (muškarcima generalno to sporije ide :))

Jedina knjiga koju mogu da vam baš rpeporučim, može da se primenjuje od 2. godine je ova:

http://www.amazon.com/Setting-Limits-Your-Strong-Willed-Child/dp/0761521364

Za ostale moram da ih prelistam ponovo, sve što je vezano za ADHD (navela je neke milka_canić u nekom od prethodnih postova) su za stariji uzrast. Jer se ADHD ne prepoznaje tako rano.

Brinite o sebi, vaša nervoza podiže detetovu nervozu i tako se vrtite u nervoznom krugu.
 
Draga Ana,
vidim da bas imate iskustva s ovakvim problemima, da li imate neku kjnigu da mi preporucite gde bih se mogla vise informisati?
Problem je sto moj muz nije zainterosovan niti za brak, niti za vaspitanje deteta...ajde brak moze i da prodje, ali dete ostaje..uh, i kako stoje stvari ja sam mu i mama i tata...kada njegov otac dodje kuci samo mi poremeti koncepciju, dace mu sve samo da prestane da place, ako ga ja grdim i mali se rasplace onga uzme da ga nosi i kad se smiri ostavi ga...klima za pravilan odgoj je jako nepovoljna...i onda konta da sve moze da dobije na plakanje i svaki put sve gore...a mm ne cuje kada kazem da to nije ok...
zalosno, jako mi je kratak fitilj, brzo planem, to su posledice ovakvog bracnog zivota, no nije tema....

Da li mali može da se uobroči i da li možeš da uhvatiš pravilnost u vremenu odlaska bar uveče u krevetac? Pitam zato jer je sve to kod mog sina moglo.
On se uveče kupao u pola 7, a u 7 je već spavao sve do ujutru u 6. I tako je to trajalo tri godine, posle je produžio to jutarnje do 7 :worth:

Ja sam vreme od 7 uveče do 10 dok nisam zaspala koristila za plakanje jer mi muza nema kod kuce (tada nije bilo mobilnih, a na poslu nije imao tel). I tako je to trajalo nekoliko godina.

Sada kada uđe u kucu oko 6 popodne - retko dižem glavu od laptop-a:whistling::hahaha::super:, a kada ode uveče na košarku, ja ni ne znam da je otišao :zzzz:
Ne znam samo zašto li sam mislila da mi je on vazan u zivotu.
 
Jedna predivna vest i zadnja sumnja na "ono" je otklonjena, jer cak su i logopedi rekli, nemojte se brinuti jeste i bice sve u redu, dajte mu jos malo vremena (ono sto je ww rekla u sustini), mali se potpuno otvorio.:heart::ok::vatromet:

lil. Procitaj opet post o listi zabrana, to nije moja izmosljotina, to je rekla defektolog u Palmoticevoj. NE, mora da postoji, ali bez vristanja i ne za sve stvari, vec samo za odredjene i toga se pridrzavajte. I nek dete pregleda razvojni psihijatar, niti je ta dijeta bezopasna, niti je adhd za zezanje ili pak suprotno za preveliku paniku.
 
Odlican clanak jednog od svetskih velikana dec. neuropsihijatrije- Svetomira Bojanina:

Danas se prilično veliki broj dece opisuje kao - «hiperaktivna», pa se čini da je taj izraz postao veoma popularan. Ako je vaše dete živahno, puno energije, stalno u pokretu, brbljivo, radoznalo... to još uvek ne znači da je hiperaktivno, odnosno da ima poremećaj. Možda je samo nemirno.

Prof. dr Svetomir Bojanin, dečji psihijatar, objasnio je kako roditelji mogu da razlikuju hiperaktivno od «samo» nemirnog deteta...

http://www.yumama.com/index.php?opt...&id=1210&Itemid=80&sectionid=3&categoryid=116
 
primetila sam jos nesto cudno kod mog deteta, on jednako koristi i levu i desnu ruku kada zeli da "crta", kada koristi kasiku...da li je rano ,on ima 1.5g, govoriti o tome? da li je to slucaj i sa vasom hiperaktivnom/add decom?

Mi smo imali isti "problem" cak do 4. godine i na kraju je desna ruka "pobedila", ali mu se i dan danas desava da baci nesto levom rukom.:dontunderstand: Ne znam koliko to ima veze sa ADHD-om, ali eto....Ja pisem desnom rukom, ali mi je leva noga jaca i sutiram sa njom.
Mada, mislim da je tvoj klinac jos jako mali...ima vremena da izdefinise da li ce biti levak ili desnjak. :bye:
 
nas najnoviji nalaz pokazuje da nema candide:klap:...pocela sam polako da mu uvodim ostalu hranu, bez puno slatkisa...medjutim, on je i dalje nekako "divalj", kada mu se nesto ne dopada, ili me nesto brani burno reaguje, cupa ,ujeda, place da bole usi...e sad ima tu svega ipak je to musko dete, od 1.5 dana... ,a opet ja nisam uspela da zakazem pregled za njega, nemam nikakve preporuke kod koga da ga odvedem i ne bih tako da nabodem nekog u imeniku i da ga vodim po principu deus ex machine...
ja sam zabrinuta jer kod njega je sve u letu, on ne hoda, samo trci...stalno je u pokretu i uopste nije lako provoditi dane sa njim...
sto se tice zabrana, zbog takvog njegovog radoznalog uma meni je jako tesko da ne zvucim stalno preteci i sa prefiksom ne...cas mi se uspenje za racunar, pa ga cacka, s njega predje na ostalu tehniku, tipa dvd-ija, pojacala, odatle trci u kuhinju otvara fijoke,kad ga izvlacim iz wc-a,dok ga nosim on hvata sve sto mu dodje blizu saka i tako u nedogled...
ne znam pod cega sve ovo da podvem, da sam zabrinuta jesam i onda tako obracam paznju na razne stvari ...
 
Divno za negativan nalaz! Ja bih ga ipak držala na nekoj umerenoj dijeti. I kontrolišite kandidu redovno. Mali je za preglede, mislim. Podignite DVD i pojačala van njegovog domašaja, ostavite jednu fioku i donji element u kuhinji i u njih stavite plastiku, šerpe i varjače, ostalo zatvorite onim stoperima. I probajte da budete što manje nervozni - ako već neće da vam ga čuvaju, neka vam pomognu oko ostalog, a vi šetajte, pričajte, mazite se, družite se. I robajte da uživate u svakom danu. Znam kako zvuči, i ja sam jedva čekala da poraste, a sad bih tako rado da opet bude mali.
Ako ste baš rešeni da ga vodite - najbolja mesta u gradu su Palmotićeva (hvale dr. Rudića, mi nismo imali prilike da ga upoznamo), i Savetovalište za decu i omladinu pri DZ Zemun u Šilerovoj.
 

Back
Top