Moj poznanik je, iz tradicionalno/verskih pobuda, ubedjivao zenu da se porodi kod kuce.
Inace su oboje smatrali da je odlazak kod ginekologa suvisan.
Kad je zagustilo, zena je ipak otisla u porodiliste, gde se porodila carskim rezom zbog izvesnih komplikacija. Tada joj je receno da ne sme ponovo da zatrudni naredne 2 godine. Ali, ona je ostala u drugom stanju kada je beba imala 6 meseci, i prica se ponovila: opet bez kontrole ginekologa, opet carski rez. I trece dete je tako doslo na svet.
Vazno je napomenuti da oboje zive "zdravim životom", i da ne pate ni od kakvih bolesti.
Takođe je zanimljivo to što je on odbijao da izvadi krštenicu (u opštini) za prvo dete. Ali onda se ispostavilo da mu treba zbog dečije zdravstvene knjižice i dečijeg dodatka.
Sad ga je uhvatila ideja da odvede porodicu u neku selendru, u kućicu bez vode i struje, da mu deca "upoznaju zdrav život" i "zdravo" pešače do škole desetak kilometara, a žena da tegli vodu iz bunara dok on uživa u pogledu na netaknutu prirodu. Zanimljivo je da mu prethodnih 40 i kusur godina života povratak prirodi uopšte nije padao na pamet, Naprotiv, itekako je uživao u stanu sa centralnim grejanjem, odlascima u kafiće i diskoteke i ostalim blagodetima svakodnevnog, urbanog života. Naravno, išao je u školu u svom naselju, manje od 5 minuta udaljenu od zgrade u kojoj je živeo. Ali, svojoj deci "želi bolje".
Zbog cele te priče sada mi je samo poznanik.