70 godina od pokolja u pravoslavnoj glinskoj crkvi

[Mrkalj]

Pokolj u pravoslavnoj glinskoj crkvi

Teško je opisati poslednje časove istoriјe pravoslavne crkve u Glini. I pero u naјgrubljoј ruci mora zadrhtati pred јezivom slikom, koјu јe ovde ustaški pokret kao eksponent velikokatoličke politike niansirao do tolikog stepena, da ona predstavlja kompoziciјu zločinačke mnogostrukosti, kakvoј zaista nema ni slične, a kamo li ravne.

Ustaške vlasti izdale su 1. i 2. avgusta 1941 godine proglas pravoslavnom stanovništvu Vrginog Mosta i Čemerenice od 16 do 60 godina, da se na dan 3. avgusta, odnosno sutradan, moraјu svi sakupiti u samom Vrginom Mostu na određeno mesto, gde će ih naročito izaslani predstavnik katoličke crkve kolektivno prevesti u katoličku veru. Pretnja јe u proglasu za nedolazak predviđala smrtnu kaznu u samoј kući, pošto će se garantovati život samo onima koјi se na određeno mesto sakupe, јer јe imala ustaška kaznena ekspediciјa da obilazi sve pravoslavne kuće. Nastalo јe strahovito stanje u podsvesti pobožnih pravoslavaca. Iza naoružanih ustaških hordi staјala јe koaliciјa fašizmo-nacizma na vrhuncu svoјe snage, a Srbima su čak i džepni perorezi oduzeti. Naјzad, veruјući lukavom јezuitskom proglasu da će oni koјi prime katoličku veru biti izravnati u pravima na život sa Hrvatima, popustila јe duševna odpornost pred silom i 3. avgusta 1941 sleglo se na određeno mesto oko 3.000 Srba. Oni su tu čekali do posle podne, kada im je saopšteno da moraјu na poljani prenoćiti, јer niјe stigao biskupski izaslanik koјi ima da izvrši obred kolektivnog pokatoličavanja. Za svaku sigurnost јe izvršena blokada i unaokolo postavljeno mnogobroјno pešadisko oružјe zaposednuto ustašama. Kad јe sutradan svanulo, umesto kaotličkog popa, stigla јe kolona ustaških kamiona, na koјe su potrpani svi Srbi. Rečeno im јe da će ih odvesti u Glinu, gde ih čeka sveštenik, pa će se posle obreda vratiti kućama. Na isti način su dopremljeni Srbi iz okolice Topuskog. Muško stanovništvo istoga doba iz samog glinskog sreza dovedeno јe blokadama sela, koјe su ustaše uz saradnju domobranskih je dinica izvodili. Ta ogromna masa ljudi smeštena јe umesto na zborištu kolektivnog pokatoličavanja, po mnogobroјnim improvizovanim zatvorima, odakle јe u partiјama od po 1.000 ljudi odvođena noću u mesnu pravoslavnu crkvu, gde su svi do јednog stavljeni pod ustaški nož. Kad bi koјa partiјa bila poklana u crkvi, dolazili su kamioni u koјe su trpani leševi i odvozili ih u već spremljene rake izvan mesta. Drum јe bio sav poprskan gustim mlazevima krvi, koјi su curili sa kamiona.

Tačan broј poklanih u glinskoј crkvi niјe se mogao utvrditi, ali se pouzdano zna, da јe zaklano 8 partiјa od po okruglo 800 do 1000 ljudi. Sam čin klanja opisao јe јedan ustaša, koјi јe docniјe uhvaćen od srpske policiјe u Beogradu, gde јe nameravao da vrši dela sabotaže na račun preostalog dela srpskog naroda, nad koјim se imao iskaljivati krvavi bes pruskog militarizma. Ovaј ustaša ovako opisuјe glinski vandalizam:

"Bio sam u tri maha određen da vršim klanje u crkvi. Svaki put su išli neki oficiri i to Јosip Dobrić i Mihaјlo Cvetković. Oni su staјali pored vratiјu i posmatrali naš rad, a mi smo vršili klanje. Ubiјali smo na taј način, što smo neke udarali nožem pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gdјe stignemo. Ako koјi od Srba ne bi bio od prvog udarca smrtno pogođen, njega su ustašle priklali nožem. Za vreme klanja niјe gorela svetlost u crkvi, nego su bili određeni naročiti voјnici, koјi su rukama držali bateriske lampe i tako nam osvetljavali prostor. U više mahova se desilo, da јe neki Srbin naleteo na nas pesnicom ili nogom, ali je taј bio odmah iskasapljen. Za vriјeme klanja bila јe u crkvi velika galama, јer su Srbi vikali: "Živio kralj Petar!", "Živela Јugoslaviјa!", "Živela Kraljica Mariјa!", "Živela Srbiјa!", "Dole Pavelić!", "Dole ustaše!".

Niјe međutim, samo ovo bio način likvidaciјe pravoslavlja u Glini. Isti onaј uhvaćeni ustaša izjavio je, da je vršeno streljanje pravoslavaca u partiјama 300-400 u blizini mesta.

Pošto јe glinska pravoslavna crkva poslužila ustašama kao klaonica Srba i pošto nisu zaboravili da likvidiraјu i glinskog paroha Bogdana Opačića, ustaše su pristupili i samom rušenju crkve. U tu svrhu su angažovali Stјepana Faјerfela mlinara iz obližnjeg sela Јukinca i Stјepana Šubalića limara iz Gline. Velika masa katolika, koјi su iz daleke okolice stigli u Glinu radi pljačke srpske imovine okupila se oko crkve u očekivanju da otpočne rušenje. Vandalsku atrakciјu otpočeli su ova dva ortaka time, što su se popeli na crkveno kube, odakle su uz grohotan smeh podivljale mase naјpre srušili krst.

S. Goldštajn: U glinskoj crkvi Rođenja Bogorodice
u dva masovna zločina 1941. godine
ubijeno oko 1.000 muškaraca pravoslavne vere.​

 

[Mrkalj]

Banijska varošica Glina je 1941. dala

nezapamćene nevine srpske žrtve

„Hrvatski dom” na mestu velikog srpskog stradanja


Glina – Pre sedamdeset godina u ovom banijskom gradiću pobijeni su svi Srbi stariji od 16 godina, potom je streljano 1.200 Srba u obližnjem Banskom Grabovcu, da bi krvavi ustaški pir vrhunac dostigao monstruoznim pokoljem u glinskoj crkvi krajem jula 1941.

U spomen na žrtve danas se u Glini održava parastos, a pokrovitelj obeležavanja tragedije Srba je predsednik Hrvatske Ivo Josipović.

U knjizi „1941, godina koja se vraća”, štampanoj u Zagrebu 2007, Slavko Goldštajn opisuje majska događanja u Glini na početku Drugog svetskog rata.

Dok su okolna sela pripadala ili Srbima ili Hrvatima, Glina je kao sedište kotara bila izmešana. Nijedan kvart ili ulica nisu pripadali samo jednima ili drugima.

Pretpostavlja se da je za Glinu bila pogubna činjenica da iz nje potiče advokat Mirko Puk, ministar pravde tek osnovane NDH koju je, u odsustvu Ante Pavelića, 10. aprila preko radija proglasio Slavko Kvaternik.

Novoj državi se veoma žurilo da pokaže prave nakane. Glina je odabrana kao pogodna. Kada su Puk i ostale ustaše razrađivali plan likvidacije Srba, došlo je do sporenja da li treba pobiti one iznad 15 ili iznad 16 godina, a prema svedočenju učesnika jedan ustaša je rekao: „Ma treba ih pobiti sve.“

Za glinske zločine nije bilo nikakvog povoda, pa ni izmišljenog. Osim da su žrtve Srbi, dželatima nije trebao drugi razlog.

Već od 11. maja u noć počeo je obilazak srpskih kuća, a svaku patrolu, koju su činili i ustaše koje su stigli kao egzekutori, predvodio je lokalni ustaša. Ulična rasveta bila je isključivana.

Uhapšene su stalno požurivali. Pekar Ilija Letić protestovao je što na brzinu mora da navlači odelo preko pidžame. Ubijen je na kućnom pragu zajedno sa 16-godišnjim sinom Dušanom i maloletnim šegrtima Radetom i Slavkom – pred očima supruge, dve ćerke i najmlađeg sina Đorđa kome je bilo tek sedam godina.

Među uhapšenima su bili i predsednik Kotarskog suda Jovan Mirković, predsednik lokalne Srpske banke Živko Radojčević, advokati, lekari, profesori učitelji, studenti, zanatlije.

Naravno, bilo je i Hrvata koji su želeli da zaštite komšije Srbe. Oni su sutradan puštani, a Srbi su odvođeni na streljanje u obližnje selo Prekopa. Po celu noć otuda se čula pucnjava.

O razmerama zločina saznalo se od Nikice Samardžije, mladića snažne konstitucije koji je uspeo da se odveže i, kada je nakon izlaska iz kamiona na stratištu spazio iskopane jame, uspeo da ranjen pobegne u noć.

U Prekopi su pobijene 433 srpske žrtve. Tada je KP organizovala Srbe i Hrvate da dignu ustanak. Već 23. jula jedna grupa partizana je napala železničku stanicu u Banskom Grabovcu, 15 kilometara udaljenom od Gline, koju je zaposela okupatorska vojska. Tom prilikom poginuo je jedan pripadnik posade.

Za dva-tri dana pohapšeno je 1.287 Srba iz okolnih sela. Najpre su iskopali velike grobnice, a onda su svi pobijeni. Ustaše su okolo pili i na ražnju pekli prasiće.

Krajem jula u Glini je došlo do novog pokolja. U hramu srpske pravoslavne crkve u centru grada i na nekoliko okolnih lokacija zaklana su 1.564 Srbina koji su sa Korduna dovedeni na navodno prekrštavanje.

U svojevrsnom genetskom inženjeringu, kako su tragična događanja nazvali članovi Veća srpske nacionalne manjine Gline, u gradu i oko njega tokom 1941. izginula su 2.863 Srbina, među kojima su četvrtina žene i deca.

Uoči današnjeg parastosa Veće srpske nacionalne manjine poručuje da se još uvek mnogo toga o tragediji Srba ne zna, ili se namerno prećutkuje, a ima i pokušaja revizije istorije, pretvaranja žrtava u krivce za vlastitu tragediju.

Na mestu srušene glinske pravoslavne crkve godinama se nije radilo ništa. Onda je teren očišćen i podignut je spomen dom ispred koga je postavljena bista majke sa detetom. Početkom devedesetih godina prošlog veka to obeležje je sklonjeno i postavljene su table sa imenima svih stradalih u crkvi 1941.

Posle „Oluje” 1995. table su odnete, a spomenik je vraćen. Zgrada je nazvana „Hrvatski dom”. Na osnovu onog što se vidi, namernik ni po čemu ne može da pretpostavi da se tu dogodio nezapamćen zločin.


Đuro Đukić
objavljeno: 12.05.2011.
http://www.politika.rs/rubrike/region/Godina-koja-dugo-traje.lt.html

 

[Mrkalj]

Prvo ustaški zločini pa tek onda Evropa

Hrvatski novinar i publicista Slavko Goldštajn poručio je premijerki Hrvatske Jadranki Kosor da je zvanični Zagreb pre preuzimanja evropskih vrednosti dužan da ukloni mrlje koje su na savesti hrvatskog društva, a tiču se ustaških zločina nad Srbima.


Čestitajući na uspešno okončanim pristupnim pregovorima sa EU, Goldštajn je u otvorenom pismu Kosorovoj naglasio da je Hrvatska dužna da, pre preuzimanja izgrađenih evropskih vrednosti, ukloni mrlje koje već predugo tavore na licu i savesti hrvatskog društva.


"One nam u vlastitoj kući neprekidno stvaraju razdore, a u evropskom društvu sa takvim mrljama bićemo neželjeni uljez", ocenio je Goldštajn.

Slavko Goldštajn​

Ističući da se najružnija od tih mrlja nalazi u Glini, poprištu masovnog cinično počinjenog zločina nad Srbima Banije i Korduna pre 70 godina, Goldštajn je podsetio da je u glinskoj crkvi Rođenja Bogorodice u dva masovna zločina 1941. godine ubijeno oko 1.000 muškaraca pravoslavne vere.

"Krajem meseca jula 1941. godine krenuo je drugi talas masovnih ustaških ubijanja srpskog stanovništva po selima Banije i Korduna. Počelo je u Banskome Grabovcu streljanjem više stotina srpskih seljaka u znak odmazde za prvu partizansku akciju na tom području, a nastavilo se pohodima ustaških kolona iz Gline, Karlovca i Slunja, sve do Primišlja, Rakovice i Cetingrada, u kojima je prema zapisu slunjskog župnika i ustaškog tabornika Ivana Nikšića ubijeno `po iskazima samih razbojnika... tri do četiri hiljade pravoslavaca`", istakao je Goldštajn.

On je naglasio da je velika ustaška "akcija čišćenja" trajala od 24. jula do 8. avgusta 1941. godine, a u tom razdoblju počinjena su i dva masovna zločina nad Srbima u glinskoj pravoslavnoj crkvi Rođenja Bogorodice.

"U noći od 29. do 30. jula u crkvi je ubijeno nešto manje od 200 muškaraca pravoslavne vere, prisilno dovedenih iz okoline Topuskog. Pre jutra leševi ubijenih otpremljeni su u pripremljeno grobište nedaleko od sela Prekopa i tragovi zločina su se pokušali prikriti, ali među leševima se prikrilo i nekoliko živih ljudi", precizirao je ovaj hrvatski novinar.

Goldštajn navodi da je jedan od njih, Ljuban Jednak, uspeo da se izvuče pre nego što su jame zatrpane i da je svedočio o zločinu već za vreme rata i na posleratnim suđenjima.

"Gotovo istovremeno, pravoslavci u kotaru Vrginmost (danas Gvozd) bili su pozvani da se u nedelju 3. avgusta (1941. godine) prijave u Vrginmostu radi prelaska na katoličku veru. Obećavalo im se tada da će na taj način biti sigurni od svakog progona. Priličan broj ljudi iz obližnjih sela poverovao je u ta obećanja i 3. avgusta ujutru dobrovoljno se prijavio lokalnoj upravi u Vrginmostu", navodi Goldštajn u otvorenom pismu Kosorovoj.

U Vrginmostu su, ističe Goldštajn, ustaše odvojili žene i decu, s obrazloženjem da je dovoljno što glava porodice svojim "pokrstom" garantuje za celu porodicu, a zatim su muškarce poimenično popisali i kamionima otpremili u Glinu.

"Tek kad su se pod jakom ustaškom stražom našli u opustošenoj pravoslavnoj crkvi Rođenja Bogorodice i u njoj bili zaključani, shvatili su prevaru. Iste noći bili su poubijani hladnim oružjem, njih blizu sedam stotina Pre jutra leševi su kamionima otpremljeni do pripremljenih grobišta nedaleko od sela Prekopa, gde su i pokopani", naglašava se u otvorenom pismu.

Goldštajn je istakao da je pomno analizirao popise žrtava i argumentacije i, kako kaže, prilično pouzdano procenjuje da je u dva masovna zločina u glinskoj crkvi Rođenja Bogorodice ubijeno blizu hiljadu, a svakako više od 800 muškaraca pravoslavne vere, od kojih je blizu 200 dopremljeno prisilno, a oko 700 je bilo obmanuto da idu "na pokrst".

On je pozvao Kosorovu da jedan dan između 29. jula i 3. avgusta dođe u Glinu i potpiše ili sa lokalnim vlastima supotpiše odluku da se sadašnji Hrvatski dom vrati njegovoj prvobitnoj nameni Spomen-doma, a da se istovremeno pokrene inicijativa za podizanje novog Hrvatskog doma.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/149902/Prvo-ustaski-zlocini-pa-tek-onda-Evropa

 

[Mrkalj]

70 godina glinskih pokolja



~Mi ćemo se okupljati i sjećati, ne samo zbog identiteta žrtava nego i zbog vjere u zajednički život, poručio je Milorad Pupovac iz Gline svima onima koji su na sve moguće načine ometali sjećanje na pobijene Srbe pod izlikom da “nije vrijeme” za jedan takav skup


Srpsko narodno vijeće, Srpsko pravoslavna crkva, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, antifašisti i gradjani Gline, uz visoko pokroviteljstvo predsjednika Ive Josipovića, organizirali su komemorativni skup i parastos za žrtve više ustaških pokolja koji su počeli 12/13. maja 1941.godine u Glini.

Liturgiju i parastos u punoj Crkvi Rodjenja presvete Bogorodice služio je episkop gornjokarlovački Gerasim uz sasluženje sveštenstva i monaštva eparhije, nakon čega je u Hrvatskom domu predstavljena knjiga Čedomira Višnjića i Drage Roksandića “Glina 1941″, radjena po zapisima Branka Vujasinovića kome su ustaše u maju 1941. ubile oca i rodjake.

Šest puta manje stanovnika
Jedan od autora knjige Čedomir Višnjić podsjetio je na hapšenja i pokolj Glinjana u maju, kao i na pokolj preko 1.000 seljaka u Banskom Grabovcu 25. jula u znak odmazde za ustaničku akciju, te na likvidaciju 1.200 Srba iz kotara Vrginmost koji su izvršene 29/30. jula i 4/5. augusta u crkvi koja je nakon toga srušena i na čijem se mjestu danas nalazi Hrvatski dom koji to ime nosi od 1995.godine.

- Žrtve Vrginmosta su bili seljaci koji su prihvatili ustaške ponude da se pokrste pa da im se neće ništa dogoditi, rekao je Višnjić i dodao da Glina danas ima šest puta manje stanovnika nego prije 80. godina.
- Onaj koji se ne zna nositi s prošlošću, neće se znati suočiti sa izazovima budućnosti, rekao je Drago Roksandić i naglasio da su ustaše pokoljem Srba u maju htjeli uništiti gradjansku klasu za koju su znali da se neće identificirati s njima, ali i da, srećom bezuspješno, stvore jaz izmedju Hrvata i Srba. Roksandić je pri tome spomenuo i primjere hrvatsko-srpske suradnje u 20. vijeku.

Vjera u zajednički život
Parastos i komemoracija su održani i kod spomen-kosturnice na pravoslavnom groblju u Glini. Prisutnima su se obratili saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac i rukovodilac nevladine organizacije “Dokumenta” Vesna Teršelič.

- I pored onih koji na sve moguće načine ometaju okupljanje i sjećanje na pobijene Srbe, mi će mo se okupljati i sjećati, ne samo zbog identiteta žrtava nego i zbog vjere u zajednički život, rekao je Pupovac, i dodao da nije dovoljno jedanput godišnje otići u Jasenovac i održati protokolarni govor, nego se treba podsjetiti i na Jadovno, Sloboštinu, Slabinju i druga stratišta.


Vesna Teršalič kazala je da su žrtve u Glini – žrtve svih u Hrvatskoj i izrazila žaljenje zbog svake žrtve u oba rata. Podržala je prijedlog SNV da se na zgradu Hrvatskog doma u Glini vrati spomen-ploča ali i da se domu vrati nekadašnje ime Spomen-dom, pod kojim je sagradjen 1969.godine na mjestu crkve u kojoj se desio pokolj.

Odsustvo glinskih funkcionera
Spomenimo da je tokom obilježavanja godišnjice stigla lažna dojava o bombi postavljenoj u hotelu Cassina u kome su se nakon parastosa okupili učesnici komemoracije, što je bila kulminacija protivljenja pojedinih stranaka i njihovih lokalnih čelnika održavanju skupa. Policija je predpostavila da je dojava lažna pa je diskretno pretražila hotel, ne rekavši ništa učesnicima koji su ostali za stolovima.

Hrvatska seljačka stranka protestirala je zbog najave preimenovanja Hrvatskog doma u (pred)ratni naziv Spomen dom, ali i zbog toga što se uopće održava neki komemorativni skup osim parastosa na groblju. I druge stranke ocjenule su da “nije vrijeme” za skup, o čemuje svjedočilo odsustvo glinskih zvaničnika iz hrvatskih stranaka s predstavljanja knjige i parastosa na groblju.

Nenad Jovanović
S.Rušnov

 

[Mrkalj]

Svjetlana Zorić:
Kultura zaborava: zapuštenom Banijom

Centar za suočavanje s prošlošću "Documenta" ne posustaje. Uskoro odlazi i do jedne od najvećih regionalnih kontroverzi – Golog otoka, a ovih je dana Lupiga bila i na trećem „suočavanju“, posjetivši danas vrlo zapuštenu i gotovo getoiziranu Banovinu iliti Baniju. Otužna Glina, selo Prkos, najpoznatije po masovnom ustaškom pokolju žena, djece i staraca te Petrova gora, na kojoj nekada monumentalni spomenik danas služi samo kako bi se na njega postavili odašiljači HRT-a i T-coma, samo su neke lokacije posjeta

„Documenta“ nastavlja s projektom studijskih putovanja mjestima stradavanja i afirmacije kulture sjećanja vezanih uz Drugi svjetski rat. Ovaj put smo upoznali, itekako zaboravljenu prošlost danas i onako u svakom pogledu zapuštene, gotovo i getoizirane, Banovine iliti Banije, hrvatske regije koja se nalazi južno od Zagreba i graniči s Bosnom i Hercegovinom. I ovaj je put brojnim sudionicima, malobrojnim novinarima te domaćim i stranim doktorantima povijesti, ponuđen zanimljiv izbor lokacija i niz kvalitetnih predavača od koji su neki i sami bili sudionicima antifašističke borbe ili su na neki drugi način vezani uz mjesta obilaska.

Prva destinacija težeg putovanja bila je selo Prkos u kojem su 21. prosinca 1941. godine ustaške snage izvršile masovni pokolj nad srpskim stanovništvom i to isključivo nad ženama, djecom i starcima budući su muškarci iz sela čuli za mogući napad i na vrijeme pobjegli u šumu, nadajući se valjda da ustaše neće dirati djecu, žene i nemoćne. Nakon pokolja sam je Ante Pavelić došao do Prkosa izvidjeti situaciju. Prema podacima iz knjige "Prkos u plamenu", autora Dušana Koraća objavljena su 438 imena i prezimena žrtava, dok za 40 ubijenih ne postoje potpuni podaci. Kroz cijelu tematiku proveo nas je poznati publicist Slavko Goldstein, inače autor izuzetne knjige „1941 – godina koja se vraća“. Kod spomenika u Prkosu na kojem se još uvijek mogu vidjeti metci iz ovog zadnjega rata, a koji je koliko toliko saniran brigom Danice Mičić, zamjenice načelnika općine Lasinja, svake se godine na datum pokolja 21. prosinca održava komemoracija. Mičić, čija je obitelj i sama stradala u pokolju, upoznala nas je i s aktualnom situacijom u selu u kojem danas živi svega tridesetak stanovnika, a koja dakako nije svijetla.

Nakon Prkosa, posjetili smo banijsko središte Glinu. Već dugo nismo imali priliku vidjet toliko tužan grad. Na ulicama nema ljudi, nema djece ... Mali milijun je napuštenih kuća na čijim zidovima zjape brojevi telefona vlasnika, ukoliko kojim slučajem naiđe netko zainteresiran za oronule nekretnine. Razloga zbog kojeg nas je „Documenta“ dovela u Glinu, ima nekoliko. Prije svega to je pokolj u glinskoj crkvi. Na mjestu gdje je nekada bila crkva, izgrađen je spomen dom, a ispred njega postavljen je i spomenik jednog od najvećih hrvatskih kipara, Antuna Augustinčića. U Glini su se 1941. godine dogodila i dva pokolja u pravoslavnoj crkvi, hrama Rođenja Bogorodice. Kako iz Gline, tako i iz svih okolnih sela ustaše su skupile sve muškarce pravoslavne vjeroispovijesti, od 16 do 60 godina starosti. Pod izgovorom da će ih prekrstiti i nakon toga vratiti kućama, kako bi normalno nastavili život, doveli su ih u središte mjesta. Taksu za prijelaz u rimokatoličku crkvu su naplatili, a onda su njihovi životi bili okončani u pravoslavnoj crkvi, na najgori mogući način, klanjem tokom noći, navodno, kako ostali građani ne bi čuli što se zbiva. Crkva je nedugo nakon toga srušena, a na tom se mjestu nekadašnjega spomen-doma napravljenog poslije Drugog svjetskog rata, danas nalazi društveni Hrvatski dom. Ploča pobijenima je uništena 1995. godine.

Osim samog mjesta, posjetili smo i novoizgrađenu pravoslavnu crkvu, kao i ostatke katoličke crkve koja je srušena u periodu od 1991.-1995. godine, te nakon posljednjeg rata izgrađenu katoličku crkvu, koja se nalazi na mjestu bivšeg stočnog sajma. Moramo i spomenuti posjet kući gdje je Josip Runjanin, inače na žalost mnogih Srbin po rođenju, skladao hrvatsku himnu "Lijepa naša Domovino". Priča kaže da je Runjanin glazbu na tekst Antuna Mihanovića „Horvatska domovina“ skladao još 1846. godine, a točno 45 godina kasnije ta je glazba prihvaćena za hrvatsku himnu. Kuća je stara oko dvije stotine godina i 1995. godine je oštećena prilikom pada avionskog projektila u neposrednoj blizini Obnova još uvijek traje.

Mjesto gdje je skladana hrvatska himna​

Nedaleko od Gline nalazi se i osobito lijepo malo groblje na brdu na kojem je i kosturnica svih poklanih ljudi iz glinske crkve, ali tek odnedavno ponovno se održava parastos 8. kolovoza kao znak sjećanja na taj događaj. Glas Koncila je 2007. godine objavio feljton od punih 14. nastavaka, gdje raspravlja o istinitosti zločina i grubo licitira s mrtvima. Do sada im zbog toga nitko nije uputio tužbu. Kroz priče o Glini, kao i kroz samu Glinu proveo nas je prof. dr. Drago Roksandić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a koji je svoje izlaganje obogatio brojnim detaljima poput onoga da su u obližnjim Majskim poljanama rođeni osnivači pokreta Zenit. Devedesetih je čak postojala inicijativa da se Majske poljane preimenuju u Svibanjske livade, iako je mjesto zapravo nazvano po rijeci, a ne mjesecu u godini.

U selu Banski Grabovac u 23. srpnja 1941. pod vodstvom Vasilja Gaćeše, izvedena je prva partizanska akcija na Baniji, što je bio razlog da posjetimo i to područje. Ubrzo nakon toga slijedila je ustaška odmazda gdje je pobijeno oko 1.200 civila. Na tom području nalaze se dva spomenika - Spomenik ustanka i žrtvama fašizma, autora Petra Salopeka, na kojem su uklesani stihovi Jure Kaštelana. Govor nam je održao drug i gospodin Adam Dupalo iz Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, koji je napisao popriličan broj radova na temu ustaškog terora na Baniji. Kako bi zahvalili „Documenti“ i svim sudionicima koji su došli na ovo mjesto članovi SABH-a napravili su mali domjenak na pravi banijski način uz kolače, kavu i rakiju.

Banski Grabovac​

Zadnja, ali meni sigurno, iz osobnih razloga, vrlo posebna destinacija bila je Petrova gora. Zanimljivo, u razgovoru sa suputnicima iz Zagreba, mnogi su me pitali je li Petrova gora u Bosni, tako da sam došla do saznanja da putovanja "Documente" nisu samo povijesnog, već, čini se, i zemljopisnog značaja. Petrova gora, inače je dobila ime po legendi o smrti hrvatskog kralja Petra Svačića, a ranije se zvala Gvozd, kako se zove mjesto ispod nje, nekadašnji Vrginmost (ime promijenjeno 1995. godine).

Pogled na Petrovu goru​

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Petrova je gora imala veliki značaj jer su na njoj formirani prvi Banijski i Kordunaški partizanski odredi, točnije njih 15, a već u listopadu 1941. godine počinje s radom i prva partizanska bolnica. U spomen tomu na vrhu Petrove gore 4. listopada 1981. godine izgrađen je spomenik Bjelovarca Vojina Bakića.

Otišlo u sekundarnu sirovinu​

 

[Mrkalj]

(nastavak)

U sklopu muzeja nalazila se kino dvorana, muzej, sale za konferenciju, a pored spomenika i kosturnica sa sahranjenih 72 partizana i civila. Nedaleko spomenika nalazila se i partizanska bolnica sa zemunicama i partizanskim grobljem. U periodu od 1991.-1995. godine memorijalni park nalazio se u okupiranom području Hrvatske.

Cijeli prostor potpuno je devastiran

​

Nakon 1995. godine unutrašnjost spomenika u potpunosti je devastirana, kao i vanjski dio gdje je u većoj količini poskidan metal kako bi se pojeftino prodao kao sekundarna sirovina. Oni koji pamte taj vrh iz nekih prošlih vremena, kada je bio savršeno uređen, danas će ostati šokiranim zatečenim. Sadašnje stanje spomenika je izrazito loše, a služi samo Hrvatskoj radio televiziji i T-comu, kao mjesto za ilegalno postavljanje odašiljača.

Samo se održavaju bespravno postavljeni odašiljači

​

Ovom prilikom valjalo bi ih upozoriti da kad već ne plaćaju koncesiju za postavljanje odašiljača ne bi bilo loše da ulože novac za obnavljanje ovog izuzetnog objekta. Slično im poručuju i posjetitelji, ostavljajući im na vratima svoja promišljanja.

Poruke posjetitelja HRT-u

​

Putovanje "Documente" uskoro se nastavlja posjetima jednom od najvećih ustaških logora, Jadovnom, nedaleko Gospića te zloglasnoj kaznionici - Golom otoku. Izvještaje s prijašnjih studijskih putovanja u organizaciji "Documente" objavljene na Lupigi možete pročitati na sljedećim linkovima:

 

[Mrkalj]

http://cordon.atspace.org/gcrkva.html

Glinska crkva

Glinska pravoslavna crkva Presvete Bogorodice

Poseban sarkazam prema srpskom narodu primijenjen je na području kotara Vrginmost. Ustaše su iz Čemernice, Batinove kose i drugih sela dopratile u Vrginmost, pod zastavama i uz pjesmu velik broj ljudi. Umjesto pokrsta odvedeni su u Glinsku pravoslavnu crkvu "Presvete Bogorodice" gdje je u toku 29. i 30. jula 1941 godine, na najzvjerskiji način ubijeno 1200 ljudi. Rušenje same crkve počelo je 12.augusta. Tehnologiju ovoga zločina opisao je domobran Himlija Berberović, a njegov iskaz ukazuje na odsusutvo razuma kod izvršilaca zločina.

Priznanje Hilmije Berberovića o zločinu u glinskoj crkvi

Drugo svedočanstvo, to jest priznanje, potiče od jednog ustaškog učesnika u klanju u Glinskoj crkvi, Hilmije Berberovića, iz Bosanskog Novog. Posle pokolja u Glini on je došao u Beograd (gde je do rata radio, pa kao poznavalac prilika upućen je bio da tajno ubije nekog nemačkog vojnika i time izazove streljanje novih 100 Srba!) U Beogradu je uhapšen i pred policijom je o pokolju u Glinskoj crkvi priznao ovo:

"Početkom mjeseca juna 1941. dobila je moja satnija nalog da ide u Glinu. Po dolasku u Glinu, prvo smo pretresli grad, pa smo zatim išli po selima. Ovo pretresanje trajalo je oko 15 dana. Kad je pretresanje završeno, došli su ustaše iz Zagreba i Petrinje, pa smo tada dobili nalog da po selima sakupimo sve pravoslavne muškarce od 20 do 45 godina starosti. U prvo vrijeme vršili smo hapšenje muškaraca. Njih smo sakupljali po selima i dovodili ih u Glinu, gdje smo ih stavljali u sudski zatvor. Tu su ostajali u zatvoru po nekoliko dana dok se zatvori ne napune, a tada su ubijani. Ubijanje je vršeno na više načina. Neke su zatvarali u pravoslavnu crkvu u Glini. U crkvu je moglo stati oko 1.000 ljudi. Tada je komandir satnije određivao 15 ljudi koji imaju da vrše klanje.

Prije nego što počnu na ovaj posao, davano im je alkoholno piće, i to nekima rum a nekima rakija, pa kad se napiju, onda su ih sa noževima puštali unutra. Za vrijeme klanja je pred crkvom postavljena straža, a ovo je činjeno radi toga što su se neki pravoslavci penjali u zvonaru, pa su zatim skakali sa nje. Ja sam bio određen da vršim klanje u tri maha.

Svakom prilikom su išli i neki oficiri, Dobrić Josip i Mihajlo Cvetković, a pored njih je bilo i ustaških oficira. Po ulasku u crkvu, oficiri su stajali kod vrata i posmatrali naš rad, a mi smo vršili klanje. Ubijanje je vršeno na taj način što smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gdje stignemo.

Ako neki Srbin ne bi bio od prvog udarca smrtno pogođen, toga su ustaše priklali nožem. Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili određjeni specijalni vojnici koji su u rukama držali baterijske električne lampe i time nam osvjetljavali prostor. U više mahova desilo se da je neki Srbin naletio na nas pesnicom ili pak da je nekoga udario nogom, ali je taj bio odmah iskasapljen. Za vrijeme ovoga klanja bila je u crkvi velika galama.

Prisutni Srbi vikali su: "Živio kralj Petar", "Živjela Jugoslavija", "Živjela kraljica Marija", "Živjela Srbija", "Dole ustaše", "Dole Pavelic" itd. Klanje je počinjalo u 22 sata uveče, a trajalo je do 2 sata (po ponoći). Za sve vrijeme dok je posljednji Srbin bio živ ove su manifestacije trajale. Ovako klanje u crkvi desilo se sedam do osam puta, a ja sam učestvovao tri puta. Za vrijeme klanja svi smo bili toliko uprljani krvlju, da se uniforma nije mogla očistiti, već smo je zamjenjivali u magacinu, a kasnije se prala.

Crkva je poslije svakog klanja prana. Kad se klanje završavalo, dolazili su kamioni i nosili leševe. Obično su ih bacali u rijeku Glinu, a neke i zakopavali. Neke su pravoslavce izvodili na obalu rijeke Gline, gdje su ih strijeljali iz mitraljeza. Ovo strijeljanje vršeno je odjednom na 300 do 400 ljudi. Oni su svi postavljani pored obale u dvije vrste, pa su povezani konopcima jedar za drugoga i tako gadjani iz mitraljeza koji su bili postavljani u neposrednoj blizini. Leševi ovih lica, koja su streljana pored obale, bacane su u rijeku Glinu.

Neke grupe Srba izvodjene su iz zatvora i streljane u blizini mjesta Gline pored šume, pa su poslije zakopani na mjestu gde su streljani. Prikupljanje Srba vršeno je na taj nacin što je u odredjeno selo išlo oko 70 ustaša i 30 nas vojnika, a svi smo bili pod komandom ustaških oficira. Selo je uvijek bilo opkoljeno, pa je unutra ulazila odredjena grupa koja sakuplja Srbe. Kad bude cijelo selo sakupljeno, onda smo ih stražarno sprovodili u sudski zatvor.

U prvo vrijeme dovodili smo samo muškarce, a docnije i ženska lica od 15 do 50 godina starosti. Prilikom ovog dovodjenja vidio sam da su ustaše, neki moji drugovi i vojnici silovali žene i djevojke, pa su ih zatim odvodili u Glinu. Vidio sam da su neki ustaše kao i vojnici dolazili u logor, odakle su odvodili žene koje su htjeli, pa su nad njima vršili obljubu negdje na periferiji grada, pa su ih ponovo vraćali u zatvor. Od strane oficira ovo nije bilo zabranjeno, jer su i sami oficiri ovo činili".


Iz arhive Sv. Sinoda, Sin. br. 1060/237/1947, Prilog 1, str. 46-48.

Ljuban Jednak, jedini koji je preživio ovaj strašni zločin. Njegovu ispovjest možete pročitati ovdje.

Srbi Korduna i Banije u Glinskoj crkvi

 

[Mrkalj]

Видео/Аудио
Годишњица глинских трагедија

РЕПОРТАЖА 16. МАЈ
Download video:
(16:24)

 

[gost 246399]

Све то што учинише усташе у Глини и на многих других мѣстах йе, на жалост, само разлог више да буду примљени у Европски Савез. Савршено се уклапайу у их циљеве према Србом.

 

[matijakupa]

Strašan zločin, i velika sramota na obrazu moga naroda.

Ni u primisli pokušavajući umanjiti tragediju tog događaja, istine radi treba reći da postoje i ovakvi glasovi:

http://www.jutarnji.hr/slavko-golds...line-vazan-je-kao-i-onaj-za-ulaz-u-eu/958115/

 

[Крагујевчанин]

Слава страдалим српским мученицима

 

[Лекизан]

Zalosno i jadno.
Mrkalj svaka cast za temu.
Nema veze sta oni rade to je deo njihove "tisucljetne kulture",pa neka se ponose njom.
Bitno je da mi nikad ne zaboravimo sta su radili, jer doci ce vreme da im pravda jednom zakuca na vrata.
Da je srece da je ovo samo izuzetak ali je nesreca pa nije.

 

[kumanovo]

 

[kumanovo]

 

[kumanovo]

 

[Mrkalj]

Pogledajte prilog 194360

Драган Чубрић - Момчило Крковић: СТРАДАЊЕ СРБА У ПРАВОСЛАВНОЈ ЦРКВИ У ГЛИНИ И РУШЕЊЕ СПОМЕНИКА

Ова монографија је сведочанство, опомена и позив на памћење бруталног покоља Срба у глинској православној цркви од стране хрватских усташа за време Другог светског рата и уништавања око 4 000 споменика борцима НОР-а и цивилним жртвама на просторима Хрватске у времену од 1991-1995. године.


Треће допуњено издање
Београд 2005





С А Д Р Ж А Ј
Мр Душанка Лукић
• ПРЕДГОВОР
Мр. Драган Чубрић
• ПОЧИЊЕНИ УСТАШКИ ЗЛОЧИНИ ОСТАЛИ СУ БЕЗ КАЗНЕ, ПОКАЈАЊА И ОБЕЛЕЖЈА
• МАЈСКА ЛИКВИДАЦИЈА ГЛИНСКИХ СРБА 11-13 МАЈА 1941. ГОДИНЕ
• МАСАКРИРАЊЕ СРПСКИХ ЦИВИЛА НА БАНСКОМ ГРАБОВЦУ У ЈУЛУ 1941. ГОДИНЕ
• УСТАШКИ ЗЛОЧИН НАД СРБИМА У ГЛИНСКОЈ ПРАВОСЛАВНОЈ ЦРКВИ БИО ЈЕ ИСПЛАНИРАН ЗА ИЛИНДАНСКИ ПРАЗНИК
• ИНТЕГРАЛНИ ТЕКСТ ИЗЈАВЕ ЉУБАНА ЈЕДНАКА СА СВЕДОЧЕЊА ПРЕД ЗАГРЕБАЧКИМ СУДОМ
• ФРАГМЕНТИ ИЗЈАВЕ ХИЛМИЈЕ БЕРБЕРОВИЋА, КОЉАЧА СРБА У ГЛИНСКОЈ ПРАВОСЛАВНОЈ ЦРКВИ
• ИЗ РЕЗОЛУЦИЈЕ ЕВРОПСКЕ УНИЈЕ 1993. ГОДИНЕ
• ЗАКЉУЧАК
Др Динко Давидов
• ИКОНОСТАС АКАДЕМСКОГ СЛИКАРА ПАВЛА СИМИЋА (1818-1876) УНИШТЕН У ГЛИНСКОЈ ЦРКВИ

Мр Момчило Крковић
• ИЗМЕЂУ ДВА ЗЛОЧИНА