daxt
Elita
- Poruka
- 17.079
Godine 1878. srpski narod iz svih krajeva Južne Srbije upućuje Berlinskom Kongresu molbe, u kojima traži da se prisajedini Srbiji, a kao dokaz za svoju narodnost navodi bezbrojne crkve, koje u XIV veku u Južnoj Srbiji podigoše kraljevi srpski i vlastela srpska.
Tako su 20. juna 1878. god. sa zbora u Skoplju poslali molbu Berlinskom Kongresu i potpisali je predstavnici okruga Tetovskog, Debarskog, Kičevskog, Prilepskog, Štipskog, Veleskog, Kratovskog, Kočanskog, Kumanovskog, Palanačkog i Ćustendilskog, tražeći da se prisajedine Srbiji i pozivajući se za dokaz svoje narodnosti na stare srpske crkve kao:
„Arhanđeo i Sv. Ilija na Karadagu, zadužbine Stevana Nemanje;
Sv. Arhanđeli i Bogorodica, zadužbine nejakog Uroša; Sv. Nikita u Čurčeru, zadužbina kralja Milutina; Bogorodica u Ljubancima, zadužbina sestre Dušanove; Sv. Dimitrija u Sušici, gde su sahranjeni kralj Vukašin i kralj Marko“ itd.
Na Kozjaku je 2. juna 1878. god. održan zbor, sa koga su Srbi iz nahija Kumanovske, Skopske, Ćustendilske, Radomirske, Melničke, Nevrokopske, Kratovske, Štipske, Kočanske, Strumičke, Veleske itd. poslali Berlinskom Kongresu molbu, da se prisajedine Srbiji, navodeći za dokaz svoje narodnosti svoje stare crkve: Matejić sa crkvom Sv. Bogorodice, u kojoj se krunisao kralj Milutin; Sv. Đorđe u Nagoričinu, zadužbina kralja Milutina; Bogorodica Zabelska, zadužbina Stevana Nemanje; Bogorodica Karpinska, zadužbina kraljeva Radoslava i Dragutina; Prohor Pčinjski, zadužbina kneza Lazara; Sv. Joakim Osogovski, zadužbina kralja Dragutina; Sv. Bogorodica Rilska, zadužbina kralja Stevana Dečanskog; Sv. Gavril Lesnovski, zadužbina despota Jovana Olivera.
Isto je tako sa zbora u manastiru Prečiste više Kičeva, držanom 15. juna 1878. god. poslata istom Kongresu molba za prisajedinjenje Srbiji od predstavnika iz nahija Kičevske, Debarske, Ohridske i Elbasanske, a među mnogobrojnim crkvama, koje se navode kao dokaz njihove srpske narodnosti, u molbi se spominju i crkve Sv. Ilije kod Florine; Bogorodica više Kostura; Sv. Ilija više Kostura; dvadeset i četiri manastira na Meteorima; Sv. Petar više Berata, sve zadužbine Nemanjića.
Nisu ovo jedini primeri narodne svesti stanovništva Južne Srbije, koje se svojim molbama obraća velikim silama Evrope i srpskom knezu Milanu, da se prisajedini majci Srbiji.
Tako su 20. juna 1878. god. sa zbora u Skoplju poslali molbu Berlinskom Kongresu i potpisali je predstavnici okruga Tetovskog, Debarskog, Kičevskog, Prilepskog, Štipskog, Veleskog, Kratovskog, Kočanskog, Kumanovskog, Palanačkog i Ćustendilskog, tražeći da se prisajedine Srbiji i pozivajući se za dokaz svoje narodnosti na stare srpske crkve kao:
„Arhanđeo i Sv. Ilija na Karadagu, zadužbine Stevana Nemanje;
Sv. Arhanđeli i Bogorodica, zadužbine nejakog Uroša; Sv. Nikita u Čurčeru, zadužbina kralja Milutina; Bogorodica u Ljubancima, zadužbina sestre Dušanove; Sv. Dimitrija u Sušici, gde su sahranjeni kralj Vukašin i kralj Marko“ itd.
Na Kozjaku je 2. juna 1878. god. održan zbor, sa koga su Srbi iz nahija Kumanovske, Skopske, Ćustendilske, Radomirske, Melničke, Nevrokopske, Kratovske, Štipske, Kočanske, Strumičke, Veleske itd. poslali Berlinskom Kongresu molbu, da se prisajedine Srbiji, navodeći za dokaz svoje narodnosti svoje stare crkve: Matejić sa crkvom Sv. Bogorodice, u kojoj se krunisao kralj Milutin; Sv. Đorđe u Nagoričinu, zadužbina kralja Milutina; Bogorodica Zabelska, zadužbina Stevana Nemanje; Bogorodica Karpinska, zadužbina kraljeva Radoslava i Dragutina; Prohor Pčinjski, zadužbina kneza Lazara; Sv. Joakim Osogovski, zadužbina kralja Dragutina; Sv. Bogorodica Rilska, zadužbina kralja Stevana Dečanskog; Sv. Gavril Lesnovski, zadužbina despota Jovana Olivera.
Isto je tako sa zbora u manastiru Prečiste više Kičeva, držanom 15. juna 1878. god. poslata istom Kongresu molba za prisajedinjenje Srbiji od predstavnika iz nahija Kičevske, Debarske, Ohridske i Elbasanske, a među mnogobrojnim crkvama, koje se navode kao dokaz njihove srpske narodnosti, u molbi se spominju i crkve Sv. Ilije kod Florine; Bogorodica više Kostura; Sv. Ilija više Kostura; dvadeset i četiri manastira na Meteorima; Sv. Petar više Berata, sve zadužbine Nemanjića.
Nisu ovo jedini primeri narodne svesti stanovništva Južne Srbije, koje se svojim molbama obraća velikim silama Evrope i srpskom knezu Milanu, da se prisajedini majci Srbiji.
