NickFreak
Elita
- Poruka
- 16.047
Па напротив за разлику од Јевреја Цинцари су се мешали са становнисштвом па немају особену физиономију осим можда уске Москописке линије која је препознатљива ниског су раста по правилу не великих носева али карактеристичних некако могу бити изразито светли и светлооки али мислим да су изворно црни и можда и благо црнопути али постоје и мешања са Динарцима где се овај тип мења.
Они су мени попут Влаха новороамснки етнос који се формирао из старог корпуса али се утопио и симунтално развијао са српским и другим потенцирање на пореклу је објачњено на теми генетика неко у Норвешкој може испасти ближи крвно сродник са Александром Великим од неког Македонца или Грка.
Ово ми је интересантно.
Neki gradovi su preživeli avarske i slovenske napade i uspeli da održe komunikacije sa Carigradom preko mora i reka. Letopisi pominju nekog rimskog zapovednika Singidunuma sredinom Iraklijeve vladavine. Ali, rimska naselja su opstala i na mnogim pritokama Dunava pristupačnim za brodove, npr. današnje Veliko Trnovo na reci Jantri, gde je u sedmom veku čak sagrađena crkva. Iraklije je iskoristio kratak predah između kraja poslednjeg rata sa Persijom 628. i Arapskih napada 634. da pokuša re-ustanoviti bar nešto od rimske vlasti na Balkanu. Jasan dokaz je gradnja tvrđave Nikopolis (Nikopol u Bugarskoj) 629. Iraklije je takođe dozvolio Srbima da se nasele u Iliriji, a Hrvatima u Dalmaciji i Donjoj Panoniji kao foederati (saveznici) protiv Avara; Hrvati su čak potisnuli granicu do Save 630. Ali, pošto se morao boriti protiv Arapa na istoku, nije mogao dovršiti svoj projekat. Rimska vlast u ruralnim područjima Balkana je bila ograničena na uspeh kratkih letnjih pohoda.[35] Balkanski gradovi su se degenerisali iz polisa antičke klase u kastrone (ili kastele, vojnička naselja) i nisu mogli opet procvetati, zbog čega nisu mogli stvoriti kulturni i ekonomski nukleus. Zato su slovenski naseljenici asimilovali njihovo stanovništvo.[36] Uprkos tome, neki gradovi na Dunavu su zadržali rimske crte do invazije Protobugara 679, do kada su bili i pod vizantijskom vlašću. Činjenica da su Protobugari koristili iskvareni oblik grčkog kao administrativni jezik, pokazuje da su rimsko stanovništvo i administrativne strukture tamo postojale čak i nakon 679. U Dalmaciji su romanski idiomi (Dalmatinski jezik) postojali do kasnog 19. stoleća, dok su u Makedoniji, preci današnjih Aromuna (poznatiji kao Cincari) opstali kao transhumantni nomadi.
I danas se vodi rasprava o poreklu Rumuna. Prema Robertu Roesleru, preci današnjih Rumuna su ranije živeli južno od Dunava i preselili se u Rumuniju: ova teza je draga Mađarima u njihovim nacionalističkim prepirkama sa Rumunijom oko Erdelja. Druga teorija, koju podržavaju Rumunski nacionalisti, tvrdi da dako-romanski kontinuitet počinje rimskim osvajanjem Dakije 106. U centralnoj Albaniji, jedna mala etnička grupa, preci današnjih Albanaca je neprimećena tokom vekova rimske vladavine zadržala svoj predrimski jezik a takođe i odolela slovenskom naseljavanju.
Da rezimiramo, opadanje rimske moći na Balkanu je teklo postepeno, i do njega je došlo usled izostanka vojnog vizantijskog prisustva. Pošto joj je nedostajalo vojnika na Balkanu, nije bilo mogućnosti da Vizantija obezbedi siguran prolaz između gradova. Vladavina nad lokalnim Slovenima je mogla biti nametnuta samo mestimično i samo na kraći rok, nedovoljno da ih asimilira. Ipak, Vizantinci će koristiti svaku priliku, stvorenu nekim zatišjem na arapskom frontu, da potčinjava Slovene i preseljava ih masovno u Malu Aziju. Sa zadrškom od dva stoleća, Trakija i Grčka su rehelenizovani, dok je ostatak Balkana zauzet od Bugara i/ili završio slaviziran, uz pomenute izuzetke Cincara i Albanaca.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Mavrikijevi_balkanski_pohodi
Они су мени попут Влаха новороамснки етнос који се формирао из старог корпуса али се утопио и симунтално развијао са српским и другим потенцирање на пореклу је објачњено на теми генетика неко у Норвешкој може испасти ближи крвно сродник са Александром Великим од неког Македонца или Грка.
Ово ми је интересантно.
Neki gradovi su preživeli avarske i slovenske napade i uspeli da održe komunikacije sa Carigradom preko mora i reka. Letopisi pominju nekog rimskog zapovednika Singidunuma sredinom Iraklijeve vladavine. Ali, rimska naselja su opstala i na mnogim pritokama Dunava pristupačnim za brodove, npr. današnje Veliko Trnovo na reci Jantri, gde je u sedmom veku čak sagrađena crkva. Iraklije je iskoristio kratak predah između kraja poslednjeg rata sa Persijom 628. i Arapskih napada 634. da pokuša re-ustanoviti bar nešto od rimske vlasti na Balkanu. Jasan dokaz je gradnja tvrđave Nikopolis (Nikopol u Bugarskoj) 629. Iraklije je takođe dozvolio Srbima da se nasele u Iliriji, a Hrvatima u Dalmaciji i Donjoj Panoniji kao foederati (saveznici) protiv Avara; Hrvati su čak potisnuli granicu do Save 630. Ali, pošto se morao boriti protiv Arapa na istoku, nije mogao dovršiti svoj projekat. Rimska vlast u ruralnim područjima Balkana je bila ograničena na uspeh kratkih letnjih pohoda.[35] Balkanski gradovi su se degenerisali iz polisa antičke klase u kastrone (ili kastele, vojnička naselja) i nisu mogli opet procvetati, zbog čega nisu mogli stvoriti kulturni i ekonomski nukleus. Zato su slovenski naseljenici asimilovali njihovo stanovništvo.[36] Uprkos tome, neki gradovi na Dunavu su zadržali rimske crte do invazije Protobugara 679, do kada su bili i pod vizantijskom vlašću. Činjenica da su Protobugari koristili iskvareni oblik grčkog kao administrativni jezik, pokazuje da su rimsko stanovništvo i administrativne strukture tamo postojale čak i nakon 679. U Dalmaciji su romanski idiomi (Dalmatinski jezik) postojali do kasnog 19. stoleća, dok su u Makedoniji, preci današnjih Aromuna (poznatiji kao Cincari) opstali kao transhumantni nomadi.
I danas se vodi rasprava o poreklu Rumuna. Prema Robertu Roesleru, preci današnjih Rumuna su ranije živeli južno od Dunava i preselili se u Rumuniju: ova teza je draga Mađarima u njihovim nacionalističkim prepirkama sa Rumunijom oko Erdelja. Druga teorija, koju podržavaju Rumunski nacionalisti, tvrdi da dako-romanski kontinuitet počinje rimskim osvajanjem Dakije 106. U centralnoj Albaniji, jedna mala etnička grupa, preci današnjih Albanaca je neprimećena tokom vekova rimske vladavine zadržala svoj predrimski jezik a takođe i odolela slovenskom naseljavanju.
Da rezimiramo, opadanje rimske moći na Balkanu je teklo postepeno, i do njega je došlo usled izostanka vojnog vizantijskog prisustva. Pošto joj je nedostajalo vojnika na Balkanu, nije bilo mogućnosti da Vizantija obezbedi siguran prolaz između gradova. Vladavina nad lokalnim Slovenima je mogla biti nametnuta samo mestimično i samo na kraći rok, nedovoljno da ih asimilira. Ipak, Vizantinci će koristiti svaku priliku, stvorenu nekim zatišjem na arapskom frontu, da potčinjava Slovene i preseljava ih masovno u Malu Aziju. Sa zadrškom od dva stoleća, Trakija i Grčka su rehelenizovani, dok je ostatak Balkana zauzet od Bugara i/ili završio slaviziran, uz pomenute izuzetke Cincara i Albanaca.
https://sh.wikipedia.org/wiki/Mavrikijevi_balkanski_pohodi