Суђења за ратне злочине, сарадњу са окупаторима и издају током Другог светског рата

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

proka

Legenda
Poruka
57.100
Суђења за ратне злочине, сарадњу са окупаторима и издају током Другог светског рата у Југославији, од 1944-1986


evo spiska svim osudjenim izdajnicima, saradnicima okupatora nakon kraja ww2

sudilo se u svim glavnim gradovima Jugoslavije, bez pardona

a 35 ustaških i ndh generala sudilo se u sred beograda


- - - - - - - - - -

(1) Između decembra 1944. i maja 1945, NOVJ je zarobila veći broj nemačkih, slovenačkih, hrvatskih i četničkih oficira, i streljala ih na licu mesta ili posle kraćeg suđenja. Neki od njih su bili:
Asanović, Boško
Bogunović, Brane "Vojvoda"
Borich, Francis
Delich, Nicolas
Devcich, Don
von Erdmannsdorff, Werner
Fehn, Gustav
Kalabić, Nikola ???
Kattner, Heinz
Mifek, Stjepan
Sabljak, Adolf
Servatzy, Vjekoslav
Stephan, Friedrich
Sulenta, Domenico
Waue, Georg

(2) Suđenje održano u Sarajevu, protiv Hrvatskih zvaničnika, presuda donesena 27. maja 1945, 4 optužena osuđena na smrt.

(3) Suđenja protiv Trials of Croat Senior Civil and Military Officers. There appear to have been at least two of these trials in Jun 1945.

(a) Suđenje pred vojnim sudom 2. armije u Zagrebu, presude donesene 6. juna 1945.
Budak, Dr. Mile (smrt vešanjem)
Canki, Dr. Pavao (smrt)
Mandić, Dr. Nikolas (smrt)
Rukavina, Juraj "Juco" (smrt)
Steinfeld, Nikola (smrt)
Vignjević, Ivan (smrt)

(b) Trial concluded 21 Jun 1945, location unknown
Ganljak, Adolf (smrt)
Metzger, Josip (smrt)

(c) Ostala suđenja iz 1945.
Ajanović, Junuz (smrt)
Angeli, Edgar (umro u zatvoru)
Desović, Milan (15 godina robije)
Đujić, Đuro (smrt)
Dolacki, Franjo (umro u zatvoru)
Dollezil, Stjepan (smrt)
Fritz, Julije (smrt)
Gregurić, Mirko (smrt)
Gruic, Đuro "Vitez" (smrt)
Gustović, August (smrt)
Hromić, Muhamed (smrt)
Laxa, Vladimir "Vitez" (smrt)
Lukanc, Rudolf (3 godine zatvora; umro u zatvoru)
Majetić, Bogdan (smrt)
Markulj, Ivan (smrt)
Mesić, Ademaga Džaferbeg (smrt)
Metikoš, Vladimir (smrt)
Milic, Lavoslav (20 godina zatvora)
Nardelli, Antun (smrt)
Nikolić, Franjo (smrt)
Prebeg, Viktor Ivan (smrt)
Sertić, Tomislav (smrt)
Skoliber, Slavko (smrt)
Slomić-Buzdon, Maja (smrt)
Šolc ili Scholz, Josip (smrt)
Štancer or Stanzer, Slavko "Vitez" (smrt)
Tomašević, Ivan (smrt)
Vuković ili Vučković, Dr. Mirko (smrt)

(4) Suđenje u Trstu, 11. jun 1945.
Gazzari, Guido

(5) Suđenje u Ljubljani, 25 Jun 1945.
Jedev, Antun (smrt)

(6) Lokalna suđenja 1945
(a) Jugoslovenski vojni sud u Cetinje, 11 May 1945
Radović, Novica (smrt)

(b) Nepoznata lokacija
Cerkovnik, Franz
Križaj, Peter (smrt; osuđen 24 Dec 1945)

(7) Suđenja ustašama, 9 Apr 1946
Gvozditch, Petain (smrt)
Racki, Franjo (smrt)

(8 ) Suđenje u Beogradu, Vojni odsek Crhovnog suda Jugoslavije, četničkim oficirima i službenicima u Nedićevoj vladi, zbog izdaje i kolaboracije, 10 Jun-15 Jul 1946
Dinić, Tanasije-Tasa (smrt streljanjem)
Dokić, Đuro (smrt streljanjem)
Fotic, Constantin A. (u odsustvu, 20 godina)
Gavrilovic, Dr. Milan (u odsustvu, 15 godina)
Glišić, Miloš (smrt streljanjem)
Jonić, Dr. Velibor (smrt streljanjem)
Jovanović, Dragomir "Dragi" (smrt streljanjem)
Jovanović, Slobodan (u odsustvu, 20 godina)
Kneževic, Prof. Radoje (u odsustvu, 8 do 10 godina)
Knežević, Živan (20 godina)
Kumanudi, Kosta (18 meseci)
Marković, Lazar (6 godina)
Mihajlović, Dragoljub "Draža" (smrt streljanjem)
Mojlović, Stefan (20 godina)
Mušicki, Kosta (smrt streljanjem)
Ninčić, Momčilo (8 godina)
Pavlović, Boško (smrt streljanjem)
Purić, Božidar (u odsustvu, 16 godina)
Radić, Radoslav-Rade (smrt streljanjem)
Topalović, Dr. Živko (u odsustvu, 20 godina)
Vilović, Đuro (7 godina)
Vranešević, Slavoljub (20 godina)

(9) Suđenje suda 4. Jugoslovenske armije, završeno 30 avgust 1946
Hacin, Lovro (smrt)
Krek, Dr. Miho (15 godina)
Rozman, Gregor (u odsustvu; 18 meseci)
Rupnik, Leon (smrt streljanjem)
Vizjak, Vilko (20 godina)

(10) Suđenje hrvatskim kolaboracionistima u Zagrebu, 11 oktobar 1946
Crnković, Josip (11 godina)
Gulin, Pavle (smrt streljanjem)
Klemen, Kriso (3 godina
Kolednjak, Mirko (6 meseci)
Lisak, Erik (smrt vešanjem)
Margetic, Mamerto (13 godina)
Marinić, Modeste (5 godina)
Marić, Đuro (5 godina)
Pavlek, Franjo (1 godina)
Šalić, Ivan (12 godina)
Šimecki, Josip (14 godina)
Stepinac, Alojzije (16 godina)
Vidović, Josip (6 meseci)

(11) Suđenje u Mariboru, oktobar 1946
Jeric, _____

(12) Jugoslovenski sud, 17 Okt 1946
Šarić, _____ (u odsustvu)
 
(13) Suđenje nemačkim oficirima u Beogradu (1. Proces), završeno 23 oktobra 1946 (33 optužena; 23 osuđena na smrt streljanjem, 10 na kazne od 5-20 godina)

(14) Suđenje suda u Vojvodini, Mađarskim oficirima za masakre u Novom Sadu i Bačkoj, 31 oktobar 1946 (9 osuđeno na smrt)
Deak, Laszlo (smrt)
Feketehalmy-Czeydner or Fekethaimi Zeidner, Ferenc (Franz) Vitez (smrt vešanjem)
Graszy or Grassy, Joszef (smrt vešanjem)
Szombathyeli, Ferenc (smrt streljanjem)
Zoldi, Dr. Marton (smrt vešanjem)

(15) Suđenje nemačkim lekarima u Beogradu, 5 novembra 1946
Bock, Dr. med. Helmuth (smrt)
Schulz, Dr. med. Guenther (smrt)

(16) Suđenje nemačkim policajcima u Srbiji, u Beogradu (2. Proces) Vrhovni vojni sud Jugoslavije, 22 decembar 1946 (21 optuženi, 18 osuđeno na smrt, 2 na 20 godina, i 1 na 5 godina)
Eckert, Josef (smrt)
Fuchs, Wilhelm (smrt)
Hahn, Josef "Sepp" (smrt vešanjem)
Helm, Hans (smrt)
Hesterberg, Ernst (5 godina)
Kaaserer, Richard (smrt)
von Meyszner, August Edler (smrt)
Polte, Friedrich (smrt)
Teichmann, Ludwig (smrt)
Weimann, Ernst (smrt)
....

(17) Jugoslovenski narodni sud, Doboj, 26 decembar 1946 (6 optuženih)
Konstasek, Anton (smrt)

(18 ) i (19) suđenja u Zagrebu i Prištini, 13 januar 1947 (42 optužena osuđena; 7 na smrt)
Lorković, Blažo (Zagreb, smrt)

(20) Suđenje ustašama na nepoznatom mestu, 4-ca ubijena u Beogradu 26 jun 1947

(21) Suđenje u Sarajevu, 11, feb 1947
Bilogranić ili Bilogrivić, Dr. Nikola (smrt streljanjem)
Gutić, Viktor (smrt vešanjem)

- - - - - - - - - -

(21) Suđenje u Sarajevu, 11, feb 1947
Bilogranić ili Bilogrivić, Dr. Nikola (smrt streljanjem)
Gutić, Viktor (smrt vešanjem)

(22) Suđenje nemačkim oficirima u Beogradu, (4. proces), 16 Feb 1947
Fortner, Johann (smrt vešanjem)
Kuebler (Kübler), Josef (smrt vešanjem)
Loehr (Löhr), Alexander (smrt streljanjem)
Lontschar, Adalbert (smrt vešanjem)
Neidholdt, Fritz (smrt vešanjem)
Schmidthuber, August (smrt vešanjem)
Tribukait or Tribukayt, Guenther (smrt vešanjem)

(23) Vojni sud 3. armije u Beogradu, 27 Feb-5th Mar 1947 (5. Proces) nemačkih okupatora. (12 optuženih; 10 osuđeno na smrt streljanjem)
Berg, Rudolf (smrt)
Boehme (Böhme), Walter (smrt)
Boethmer (Böthmer), Karl (smrt)
Firow, Walter (smrt)
Jostel, Adolf (smrt)
Kiessel, Georg (smrt)
Ludwig, Ernst (smrt)
Schulze, Langemann (smrt)
Tritschler, Franz (smrt)
Turner, Dr. Harald (smrt)

(24) Suđenje u Beogradu (6. Proces) Nemačkim oficirima; 5 Apr 1947 (9 optuženih; 7 osuđeno na smrt i 2 na 12 godina)
Gravenstein, Hans (smrt)
von Ludwiger, Hartwig (smrt)
von Oberkamp, Karl Reichsritter (smrt)
? Fiebig, Martin (smrt vešanjem)

7. Proces ("Hostage Case" pred "American military tribunal" u Nirnbergu) - 10 optuženih osuđeno na robiju

(25) Suđenje Četničkim oficirima i članovima Nedićeve vlade, Beograd, 19 apr 1947 (13 optuženih osuđeno)

(26) Suđenje u Zagrebu, maj-jun 1947, članovima vlade NDH;
Alajbegović, Dr. Mehmed (smrt streljanjem)
Kasche, Dr. Siegfried (smrt streljanjem)
Kosak, Dr. Vladimir (smrt streljanjem)
Kulenović, Dr. Osman Džaferbeg (u odsustvu); smrt streljanjem
Kvaternik, Slavko (smrt streljanjem)
Navratil, Miroslav (smrt streljanjem)
Percevic, Ivan (smrt streljanjem)

(27) Suđenje bosanskim četnicima, Sud u Sarajevu; 8 jun 1947
Dangić, Jezdimir (smrt streljanjem)
Radić, Risto (smrt streljanjem)

(28 ) Sud 4. Jugoslovenske armije u Ljubljani (10. Proces) nemačkim i slovenačkim zvaničnicima; 21 jul 1947 (najmanje 14 optuženih; 12 osuđeno na smrt, 2 na robiju)
Christl, Heinrich (smrt)
Doujack, Hermann (18 godina)
Fleckner, Hans (smrt)
Gerlach, Reinhard or Reinholdt (smrt)
Glaser, Helmut (smrt)
Hacin, Lovro (smrt; vidi pod 9)
Hochsteiner, Walter (smrt)
von Hoesslin (Hößlin), Hans (smrt)
Hradetzky, Franz (18 godina)
Kuebler (Kübler), Ludwig (smrt)
Kuss, Leon (smrt)
Mueller, Franc (smrt)
Neubert, Guenther (smrt)
Rainer, Dr Friedrich (smrt)
Roesener (Rösener), Erwin (smrt)
Rozman, Dr Gregorij (u odsustvu)
Rupnik, Leon (smrt, vidi pod 9)
Stage, Kurt (smrt vešanjem)
Vizjak, Milko (unknown prison term)
Josef Vogt (smrt)

(29) Suđenje nemačkim oficirima u Beograda; 22-31 oktobar 1947 (najmanje 5 optuženih osuđeno na smrt)
Behrends, Dr. jur. Hermann (smrt streljanjem)
Danckelmann, Heinrich (smrt)
Neuhausen, Franz (20 godina)
Pfeiffert, _____

- - - - - - - - - -

(30) Suđenje u Vojvodinu Mađarskim okupatorima, 17 decembar 1947 (6 optuženih osuđeno na smrt)

(31) Suđenje na regionalnom sudu u Srbiji, 27 Dec 1947
Karanović, Branko (smrt)

(32) Suđenje Jugoslovenskog vojnog suda u Ljubljani za ratne zločine i špijunažu, April-Maj 1948
Baric, Karle (smrt streljanjem)
Diehl, Branko (smrt streljanjem)
Gasser, Paul (smrt)
Hahn, Hildegard (smrt; preinačeno na robiju)
Krajnc, Boris (smrt streljanjem)
Oswald, Stane (smrt)
Presterl, Martin (smrt)
 
(33) Nepoznati sud i mesto, kazna izvršena 22 maj 1948.
Kuehne (Kühne), Gerhard (smrt streljanjem)

(34) Suđenje Ustaškim oficirima u Zagrebu, 27 avgust 1948 (najmanje 55 optuženih; 43 osuđena na smrt, 12 na robiju; sva 43 pogubljena 12 septembra 1948 )
Kavran, Božidar (smrt)
Miloš, Ljubo (smrt)
Šoklić, Janko (smrt)
... i još 40 drugih

- - - - - - - - - -

(35) Suđenje u Skoplju Bugarskim okupatorima, 25. novembar 1948 (najmanje 10 optuženih; 3 osuđena na smrt i 7 na robiju)
Bogdanov, Asen (smrt vešanjem)

(36) Suđenje u Zrenjaninu; 3 Dec 1948
Heim, Karl (smrt streljanjem)
Spieler, Julius (smrt vešanjem)

(37) Suđenje hrvatskim kolaboracionistima, nepoznato mesto, 1948
Cule, Petar (7 godina)
Kren, Vladimir "Vlado" (smrt streljanjem)

(38 ) Suđenje Jugoslovenskog narodnog suda; 16 avgust 1949
Antić, Milan (15 godina)
Gregorić, Danilo (18 godina)
Perović, Dr. Ivo (11 godina)
Stanković, Dr. Radenko (12 godina)

(39) Nepoznato mesto i sud, 1949
Cus, Oton (smrt)

(40) Suđenje u Zagrebu; 28 Jan 1950
Altgaier, Branimir (smrt streljanjem)

(41) Suđenje Ustašama za masakr iz 1941, 20 oktobar 1954
Herman, Rev. Marjan (smrt vešanjem)

(42) Suđenje Jugoslovenskog suda; 23 Jun 1958
Tomić, Miloš (smrt)

(43) Beograd april-14 maj 1986
Artuković, Dr. Andrija (smrt; umro u zatvoru)

(44) Ostala suđenja
Benak, Aleksander (smrt)
Cokan, France (smrt)
Desović, Milan (15 godina?)
Đurović, Đura (robija 1953)
Dolacki, Franjo (robija 1950; umro u zatvoru)
Dolinšek, Franjo
Fiebig, Martin (smrt)
Fischer, Adolf (smrt)
Fischer, Theodor (smrt)
Lukić, Mihajlo (10 godina)
Martinjak, Ing. Izidor (smrt)
May, Andreas (smrt)
Moskov, Ante "Vitez"
Neubacher, Hermann (20 godina; amnestiran posle 7)
Sinkovec, Drago (smrt)
Stare, Dr. Egon (smrt)
Strohmaier, Hubert (smrt)
Wagner, Jürgen (smrt)
Wurster, Eugen (smrt)

- - - - - - - - - -

plus 35 generala i pukovnika ndh osudjenih u beogradu:

l. Artur Gustović, 2. Đuro Grujić, 3. Tomislav Sertić, 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Tomašević, 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimaković, 8. Mirko Gregorić, 9. Bogdan Majetić, 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromić, 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip Šolc, 15. Vladimir Metikoš, 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Sacher, 18 Ivan Severović, 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesić, 22. Rudolf Setz, 23. Mićo Mičić, 24. Zvonimir Jakšić, 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. Anđelko Grabić, 28. Ivan Poić, 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko Šintić, 31. Franjo Džal, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin Čanić.


.
.
evo kako je išlo njihovo sudjenje iz pera njihovih nacionalista:
 
Poslednja izmena:
Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada neće moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih preživjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima.

Dana 7. 7. 1945. svanulo je divno jutro. Kroz rešetke malih prozora "Nove Vesi" u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu vjerojatno sanjajući o svojima kod kuće koji ne znaju što se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, da li su na životu ili ne. "Diži se, brže, ustajte koljači!", prolama se najednom hodnikom i već se otključavaju teška vrata uzničke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa šmajserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Začuđeni što to ima značiti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u grupama prozivali i odvodili uvijek oko ponoći. Dižemo se još sneni i užurbano oblačimo ono malo odjeće što nam je još ostavljeno. Isto nas je začudilo kada je komesar stigao i počeo prozivati.



l. Artur Gustović, 2. Đuro Grujić, 3. Tomislav Sertić, 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Tomašević, 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimaković, 8. Mirko Gregorić, 9. Bogdan Majetić, 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromić, 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip Šolc, 15. Vladimir Metikoš, 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Sacher, 18 Ivan Severović, 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesić, 22. Rudolf Setz, 23. Mićo Mičić, 24. Zvonimir Jakšić, 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. Anđelko Grabić, 28. Ivan Poić, 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko Šintić, 31. Franjo Džal, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin Čanić. Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki časnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici Švarc, Gestaldić i Lorin te mlađi časnici. Nakon proziva podijeliše nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadić marmelade. Potom nas odvedoše u dvorište zatvora koje je bilo načičkano s partizanima sa šmajserima i torbicama za kruh, po čemu smo odmah zaključili da se radi o nekom maršu. O maršu u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali zašto po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj našega puta. I da će svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje.



Iz zgrade smo pošli jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagrebačkoj katedrali je upravo otkucavalo četiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Naši koraci odzvanjaju uobičajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo još uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolazeći pored kuće kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga dotični vidi i javi njegovima da je još živ, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da će ga strijeljati ako samo još jednom pogleda na stranu.



Na Jelačićevu trgu skrećemo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo ćemo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpaše u jedan vagon za stoku. Zatvoriše vrata i prozore. Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Naš vlak vrlo sporo napreduje. Svaki čas zastajemo. Na kolodvorima se čuje kako se plešu partizanska kola. Drugoga dana pred večer stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put puštaju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez ičega kupajući se u znoju ljetne žege. Nakon jednoga sata krećemo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji viču žene i muškarci: "Ustaše vode na sud. Da im oči iskopamo. Mi ćemo im suditi!" To sve bacajući kamenje i blato na naše prozore, tako da smo sakrivali glave rukama.

Tako je išlo sve do sljedećega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na suđenje, da nam sude Srbijanci, u čijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izišli iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju štapovima i šakama, pljujući po nama hrvatskim časnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tražeći da nam oni odmah sude. Slučajno se okrenuh prema našemu vagonu i tada mi posta jasno zbog čega ono po kolodvorima pri prolazu našega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano "Vodimo ustaške koljače na suđenje!", "Smrt Ustašama!", kao i druge slične parole. I to sve ogromnim slovima. Stražari su očito uživali sa srbijanskom masom koja nas je dočekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli čuvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred naše kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno pojačalom ponavlja: "Narode vodimo ustaše, dođite ih vidjeti!" I zaista narod se skupljao sa svih strana cijelim našim putem do beogradskog kolodvora pa i dalje do našega zatvora. U početku se čuje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. Što smo se više približavali središtu Beograda to masa postaje sve veća i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom dođe do vrhunca napetosti strasti i psovki Počeše nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stražara. Tek tada komesar naredi stražarima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao kiša. Jedan oveći kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija stražari uzeše oružje "na gotovs" po naredbi komesara. Po nama kamenje više prestade padati, niti ima više smrtnih slučajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon našega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posjećuju neki Srbijanci sa psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su još prostije. Nakon nekoliko dana premjestiše nas u Dobrinjčevu ulicu a potom u Đusinu u sudski zatvor. "Posjete" ne prestaju. Konačno početkom rujna, dođe nas posjetiti i javni tužitelj partizanski pukovnik Crnogorac Malović. I reče nam kako čaršija traži da nam sudi kao što se sudilo i nekakvom četničkom centralnom komitetu Srbijanaca, te da više nismo zarobljenici nego ratni zločinci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da će nas ipak na sudu suditi čemu do sada nismo bili navikli. Pored toga suđenje četničkom komitetu nije bilo drastično. Samo jedan je bio osuđen na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izrečene minimalne kazne od šest mjeseci zatvora.



Dana 13. rujna počelo je suđenje sada trideset i četvorici hrvatskih generala i visokih časnika Vojske NDH u Beogradu. I to suđenje je bilo javno. Gradska općina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za suđenje hrvatskim časnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na čelu im predsjednik partizanski pukovnik Hrnčević, bivši domobranski sudski časnik. Dodijelili su nam čak i branitelja i sudi se "po zakonu"... Javni tužitelj je Crnogorac pukovnik Malović. On traži za svakoga od nas osim apotekarskog pukovnika Pajića, smrtnu kaznu. Nakon pročitane optužnice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se počeli pozivati na svjedoke, što se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke koje nitko od nas nije nikada niti očima vidio. Tako je to išlo punih sedam dana, cijeli tjedan. Još uvijek smo vjerovali da ćemo se ipak moći braniti. Neki se počeše žaliti protiv novinarskih izmišljotina dočim nas pukovnik Hrnčević uvjerava da ćemo to moći reći kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Miletić drži svoje uloge branitelja i na kraju hoće dokazati kako djela navedena u optužnici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tužitelj. Jedan poručnik poče riječima kako ga je sram braniti nas hrvatske ustaše, najzloglasnije koljače. Njega pukovnik Hrnčević ne prekida kao pukovnika Miletića, kojemu je zabranio govoriti. Nakon te sudske ceremonije pozvaše prvo generala Gustovića. "Da li se osjeća krivim?" Odlučnim "Ne!" odgovori ovaj hrvatski general. "Dobro, sjednite!" Više mu ništa ne dozvoli reći general Hrnčević, osim te jedne jedine riječi "Ne". Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tuče i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili došli na suđenje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvršene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odsluženih godina robovanja ili s pomilovanjima pušteni. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik Šintić, dok je u zatvoru ubijen pukovnik Čanić. Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec. I zemni ostaci pobijenih hrvatskih generala i visokih časnika leže u Beogradu i Srbiji. Kada će biti vraćeni i dostojno sahranjeni u svojoj zemlji Hrvatskoj?
 
da li je jedino na taj način moglo biti u "jednom danu" prekinuto bratsvo ubistvo i da se stvori bratstvo jedinstvo???

с обзиром да су комунисти били ти који су изазвали и форсирали грађански рат јер им је једини циљ био освајање власти, што је данас непобитно доказано, питање је мало лицемерно...ал добро, то је већ класика....а ново братство јединство је створено на грбачи и на штету Срба...

- - - - - - - - - -

а где ово пише:

Suđenje u Zagrebu, maj-jun 1947, poglavniku NDH;
Pavelić Dr Ante (u odsustvu); smrt streljanjem

не пише нигде. јер у Титовој Југославији Павелићу није суђено :)

Право у центар!!! :klap:

иначе, проку то посебно и не интересује...Павелић је скроз небитан...он је само истребљивао Србе..Буди сигуран да је тема отворена само због једног имена - Драгољуб Дража Михаиловић...ал ту се мало прешао :D


на тешким мукама је наш прокан, то је очигледно...баш никако да се помири са стварношћу и реалношћу :) ово је мучки гледати :mrgreen:...
 
Poslednja izmena:
иначе на овом суђењу је доказано да је Гестапо сматрао Дражу непријатељем бр. 1 на Балкану :)...то је баш узрујало сам суд, који је имао намеру да измонтира сарадњу Драже са Немцима...након ове изјаве панично су прекинули суђење :mrgreen: али све је остало забележено

From the depositions of general Meissner and colonel Fuchs during their public trial in Belgrade, on december, 13th, 1946.

General Mihailovich, The world's verdict , 1947, str 201.

iz iskaza generala Majsnera i pukovnika Fuksa, tokom javnog sudjenja u Beogradu, 13. decembra 1946.

Ne samo da Gestapo nije imao bilo kakve veze sa Generalom Mihailovicem vec ga je oduvek smatrao neprijateljem broj 1 nemackog naroda. Ljudi iz pokreta djenerala Mihailovica su bili proganjani i strogo kaznjavani od strane Gestapa i Nemci su oduvek verovali da njegov nacionalni pokret u Srbiji predstavlja najvecu opasnost za sigurnost nemackih trupa na Balkanu. Uostalom, to je pokret koji je naneo najvise stete Nemcima.
 
da li je jedino na taj način moglo biti u "jednom danu" prekinuto bratsvo ubistvo i da se stvori bratstvo jedinstvo???

Cini li se to meni ili ti izjednacavas Jasenovac, Jadovno, Jasku, Gradisku...sa Banjicom i Jajincima?
I ne "samo "po broju, nego i tehnici i politickoj osnovi provodjenja zlocina.

Kao sto se zrtve nisu mogle izmiriti 1945.g. po osnovu "svi su ubijali sve", tako ni danas Haag ne moze da donese smirenje strasti i pravdu zrtvama!
 
kad se rat okonča, ako se iskreno želi mir, onda su sve žrtve jednake, kako po narodnosti tako i po broju

evo i dan danas recimo hrvati pišu da ja na bajburgu pobijeno daleko više hrvata nego svih ostalih zajedno

- - - - - - - - - -

nego da se vratimo na temu, ko još sem pavelića fali na spisku?
 
nego da se vratimo na temu, ko još sem pavelića fali na spisku?

па Павелић је неспорно највећи злочинац. поглавник НДХ, монструозне творевине. то што Тито и његови комунисти нису судили највећем од свих монструма, довољно говори о Брозу и екипи.
 
па Павелић је неспорно највећи злочинац. поглавник НДХ, монструозне творевине. то што Тито и његови комунисти нису судили највећем од свих монструма, довољно говори о Брозу и екипи.

Oni bi mu sudili ali samo zbog predaje Dalmacije Italijanima tj,.izdaje Hrvatske kako su govorili.
 
kad se rat okonča, ako se iskreno želi mir, onda su sve žrtve jednake, kako po narodnosti tako i po broju

evo i dan danas recimo hrvati pišu da ja na bajburgu pobijeno daleko više hrvata nego svih ostalih zajedno

- - - - - - - - - -

nego da se vratimo na temu, ko još sem pavelića fali na spisku?

ти говориш о себи више него било ко други...

Дакле за тебе је Павелић тек тамо неки који фали на списку...можда ето фали још неко сем њега...страшно!

Али одавно си ти открио своје право лице...ако си бар неког хтео овде да завараш, могао си чисто реда ради да напишеш неко слово на темама о Хрватским злочинима над Србима, Јасеновцу, геноциду, Степинцу...али јок...теме и уста су ти пуна само пљувачине за све српско...и ова тема је из истог разлога отворена али као и друге обила ти се о главу...

жртве једнаке по народности и по броју??? :eek::dash: има ли твојој глупости или твом безобразлуку краја?
 
Poslednja izmena:
dakle, samo fali pavelić?

рекло би се само тамо неки Павелић...ништа страшно...практично ни за спомињање ;) па нећемо да тражимо длаку у јајету...ајте...:mrgreen:

довољно је Срба на списку и што је најбитније ту је ђенерал Михаиловић :klap:
 
Poslednja izmena:
dakle, samo fali pavelić?

Pa pavelić da je na vreme prešao na stranu svog hrvatskog zemljaka verovatno bi bio odlikovan od istog za ''zasluge''isto kao ova katolička zver
Ante Pavelić je odlikovao biskupa Antuna Akšamovića zbog zasluga za prisilno prevođenje Srba u katoličku veru, a Tito mu je 1959. dodelio Orden bratstva i jedinstva prvog stepena
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:602729-Dva-ordena-za-pokrstavanje-Srba
inače mnog krvolocima su oproštena zverstva nad srpskom nejači čim su prešli pod skute njihovog hrvata
Dr Životije Đorđević:Oko 80.000 ustaša bilo u Titovim uniformama, Hrvati su prodavali iskopane oči Srba!
http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...formama-Hrvati-su-prodavali-iskopane-oci-Srba
 
dakle, sve ih je sem pavelića stigla OZNA i KNOJ?

СУД, не ОЗНА. СУД. разумеш ли? суд. то што је успео да побегне није толика срамота, колико је срамота што му у Брозовој Југославији никад није суђено за сва она нечувена зверства која су почињена по његовој вољи.
 
ja volem da ih pravda stigne, pa makar i brez suda :zimag:

али то онда није правда, него убиство. јер без суда нема правде. али Тито је очигледно хтео да Павелића не стигне правда. што би народ рекао- врана врани очи не вади.
 
kad se rat okonča, ako se iskreno želi mir, onda su sve žrtve jednake, kako po narodnosti tako i po broju

evo i dan danas recimo hrvati pišu da ja na bajburgu pobijeno daleko više hrvata nego svih ostalih zajedno

Koliko god ih je pobijeno, nije bilo dovoljno.
 
e to je problem dok god neko tako misli........

Vidi... razumem te. Zločin je zločin, nebitno na kojoj strani. Svako ima pravo na fer suđenje, poštovanje ljudskih prava, sve ok. Ali lično, nemam nikakvu empatiju za one koji su imali koncentracione logore za decu. Jer o kakvim ljudskim pravima onda pričamo? Te stvari čovek nije u stanju da uradi, već zveri. Sve što ih je snašlo su zaslužili, pa i više od toga.
 
Vidi... razumem te. Zločin je zločin, nebitno na kojoj strani. Svako ima pravo na fer suđenje, poštovanje ljudskih prava, sve ok. Ali lično, nemam nikakvu empatiju za one koji su imali koncentracione logore za decu. Jer o kakvim ljudskim pravima onda pričamo? Te stvari čovek nije u stanju da uradi, već zveri. Sve što ih je snašlo su zaslužili, pa i više od toga.

није циљ суђења да се неком разреже казна, него да се утврди истина. а истина је оно што раздваја казну за злочин од одмазде или убиства противника.
 
vidiš, draži je istina utvrdjena na sudu ali sudjen je sa zanatskim propustima i zbog toga mu je presuda poništena a ne zato što nije bio saradnik okupatora

- - - - - - - - - -

i sad formalno pravno on nije kriv, kao ni slobodan milošević koji je umro pre nego je presuda donešena

- - - - - - - - - -

manje više nebitno, tad ga su svi sa gornje liste osudjeni, svima se sudilo u skladu sa tadašnjim pravnim mogućnostima i u skladu sa tadašnjom sudskom praksom

kad bi primenili današnju sudsku praksu onda bi svi nacisti osudjeni u ninbergu bili rehabilitovani
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top