Filosof i radost

Radost je euforija sreće i dešava se ostvarenjem želje,težnje,nastojanja,pregnuća...
Da, biva srećan u tihoj radosti jer se i ne dešava naglo nalaženje istina...Više kao olakšanje:
"Ah,to je to..."
Di da vdiš filozofa kako skače od sreće i dere se :"EUREKA,EUREKA!"
 
Jednom davno sam hteo sve svoje knjige da zapalim.
Očigledno, nije mi bilo dobro !

Imao sam sreće,
naišao sam na Terazijama ( beogradski centar ) na scenu
gde to upravo radi jedan tip.

Lepo je čova napravio kupu od oko metar i po knjiga,
polio benzinom i zapalio.

I dan danas sam srećan što je to neko drugi uradio !

Savet mlađima ?
Ako vas ikada neka knjiga dovede u stanje destrukcije ili autodestrukcije,
znajte da postoji neka koja će vas iz toga izvući.

Čitajte dalje ..!
 
Niče je rekao "Ko god se zagleda malo dublje u život, nailazi na očaj.."

Može li istinski filosof da ikada bude radostan, kada i kako?

Zahvaljujem


Pod pojmom 'život', pretpostavljam, smatraš period između rođenja i smrti jedinke... ako je tako onda je Niče djelimično u pravu, ali pošto Život to nije onda je to totalno nesvjesno izrečen zaključak. Naime, taj period od rođenja do smrti jeste jedno životno iskustvo a sam Život nema trajanje, uvijek jeste, apsoutan je. Stoga, ako se dublje zagledamo u Život nalazimo Sebe-apsolut, kao što to Hakim reče, a samim tim pronalazimo harmoniju, jedinstvo svega sa svim, mir, spokojstvo i radost.

Dragoljub kaže da je radost euforija sreće... i to je pogrešna definicija. Sreća i radost nisu jedno, stoga iz sreće nikada neće izrasti radost i obrnuto. Radost je isključivo vezana sa dušu i doživljavamo je realizacijom duše. Sreća je proizvod zadovoljenja, ispunjenja normi i očekivanja što je u neraskidivoj vezi sa logikom ega, sa razumom.

Onaj koji nailazi na očaj je onaj koji je duboko ogrezao u egu, ne vidi istinsku postavku svijeta, istinsku postavku manifestujuće realnosti.
Svaka dimenzionalna realnost je postavljena tako da se suprotnosti dopunjavaju, tj, da suprotnosti pomažu jedna drugoj da se ispolje. To je zarad polariteta koji određuju nesvjesno kreiranu realnost. Očaj će stoga doživjeti onaj koji je iz svog podsvjesnog razuma upravljen duboko usađenim ubjeđenjima o očajnoj postavci svijeta.

Gladni, bolesni, siromašni... nisu bez razloga takvi kakvi su... oni se projektuju u iskustva upravo da bi se takvim doževjeli... razlozi su njima znani samo na duhovnom nivou, dok se u manifestujućpj realnosti ti motivi potiskuju u sjenku a samo se njihovi manifestujući efekti osjećaju i na račun njih stvara doživljaj... očaja recimo.

Filozof ne može da bude radostan, jer filozof traga za odgovorima i pronalazi ih u razumu. Dakako može da bude srećan i euforičan zbog svojih pronalazaka.... ali to nije radost.
 
po cemu zivot nema kraj

licni zivot svakako ima

kolektivni ili zivot kao pojam takodje ima kraj

sta ako je zemlja jedina planeta sa zivotom

za milijardu godina , covek ne uspe da ode na drugu planetu

sunce proguta zemlju i - nema zivota nigde


ili za 100 milijardi god , univerzum se ohladi i sav zivot nestane ( to ce se takodje desiti)
 
Niče je rekao "Ko god se zagleda malo dublje u život, nailazi na očaj.."

Može li istinski filosof da ikada bude radostan, kada i kako?

Zahvaljujem

Očajan filozof, kao i svaki očajan čovek, ne može videti u životu ništa osim očaja.

Filozof ne može biti radostan, jer neprekidno traži odgovore na pitanja
koja sam sebi postavlja i nikad nije zadovoljan.
Što je pametniji utoliko gore.
Ako ponekad sam sebe ubedi da je pronašao kamen mudrosti,
podskočiće od radosti, ali samo na trenutak,
jer će se odmah naći neki drugi da ga tim istim kamenom zatuče.

Zabavu i radost u toj njihovoj igri piljcima može naći samo čovek
kome mrzovljan filozof ne može pokvariti život. :)
 
Poslednja izmena:
"kako se utripujes tako ti je" :) nesto veoma slicno pise u prorockim knjigama: "ko sta trazi bice mu dato".

Ljudi ce traziti i ono sto ne razumeju. Uglavnom ono sto ne razumeju. Najvise ono sto ne razumeju.
Covek ne moze voleti ono sto ne razume. Jer ako volis nesto sto ne razumes, ti volis svoju misao o tome.
Sebe.
Sto i nije tako malo.
Ali sta ako ni sebe ne razumes? Koga ces onda voleti?

Kada pozelis nesto sto ne razumes, a to sto ne razumes ne mozes da volis, znaci da ces traziti i dobiti nesto sto ne volis. Sagradices sebi zatvor.

U razumevanju je kljuc.
https://forum.krstarica.com/showthr...eću-i-tugu?p=26235015&viewfull=1#post26235015
 
po cemu zivot nema kraj

licni zivot svakako ima

kolektivni ili zivot kao pojam takodje ima kraj

sta ako je zemlja jedina planeta sa zivotom

za milijardu godina , covek ne uspe da ode na drugu planetu

sunce proguta zemlju i - nema zivota nigde


ili za 100 milijardi god , univerzum se ohladi i sav zivot nestane ( to ce se takodje desiti)

Zbunjen si. Kakav lični život? Postoji Život i postoje životna iskustva. Životnost u životnim iskustvima utisnuta je od apsoluta (Života) kroz dušu. Dušom apsolut vezuje svoju volju i pažnju za određeno životno iskustvo. Jednom kad iskustvo prestane da ima smisla za apsolut koji ga stvara za sebe apsolut povlači dušu a iskustva prestaju da teku kroz taj kanal kreacije. Život pri tom nije nestao, nestale su samo projekcije životnih (njegovih) iskustava. Druge projekcije se nastavljaju bez prekida kontinuiteta a to ne znači i sa sjećanjem na prošla iskustva. Život i apsolut su jedno. Apsolut je Život. Život je apsolut. Samo Život postoji, smrt je stoga samo iluzija, nevidljiva granica između dva životna iskustva.


ili za 100 milijardi god , univerzum se ohladi i sav zivot nestane ( to ce se takodje desiti)

Hahahaha da tako je, samo u tvojoj glavi.

SVE JE U SADA.
Vrijeme je u SADA.
Ne postoji ništa izvan SADA.
Početak i kraj svih iskustava postoji u SADA.
'Hladni i vrući univerzum' :) su u SADA.
Nije to baš kako to ti zamišljaš.
Niko nikad i nigdje ne ide. Sve je 'OVDJE I SADA'.
Sva kretanja su iluzija. Sve je JEDNO.
 
Poslednja izmena:
tačno, here and now.

sreća je u tome.

za hakimov onaj post:

"Ne menjajte nikoga, čak ni rodjeno potomstvo. Nikom nije neophodna vaša pomoć, jer vi ste zaista opasni. Možete da ubogaljujete, da zaluđujete, ali vi niste niti možete biti onaj faktor koji ubrzava preobražaj. Ne dirajte u tuđe živote dok niste promenili svoj. Tek kada ste ispunjeni vlastitim svetlom, u stanju ste da pomognete. Ali, stvarno, tad nije potrebno da pomažete – jer pomoć će da izvire iz vas baš kao što svetlost izvire iz svetiljke, kao što miris dopire iz cveta, kao što mesečina zrači iz Meseca - sve prirodno ističe, nikakav trud ne postoji u svemu tome.

Ako postanete svetlo sebi samima onda ćete postati svetlo i svim ljudima oko vas.
Samo će to biti od pomoći’’

Osho
 
Zbunjen si. Kakav lični život? Postoji Život i postoje životna iskustva. Životnost u životnim iskustvima utisnuta je od apsoluta (Života) kroz dušu. Dušom apsolut vezuje svoju volju i pažnju za određeno životno iskustvo. Jednom kad iskustvo prestane da ima smisla za apsolut koji ga stvara za sebe apsolut povlači dušu a iskustva prestaju da teku kroz taj kanal kreacije. Život pri tom nije nestao, nestale su samo projekcije životnih (njegovih) iskustava. Druge projekcije se nastavljaju bez prekida kontinuiteta a to ne znači i sa sjećanjem na prošla iskustva. Život i apsolut su jedno. Apsolut je Život. Život je apsolut. Samo Život postoji, smrt je stoga samo iluzija, nevidljiva granica između dva životna iskustva.




Hahahaha da tako je, samo u tvojoj glavi.

SVE JE U SADA.
Vrijeme je u SADA.
Ne postoji ništa izvan SADA.
Početak i kraj svih iskustava postoji u SADA.
'Hladni i vrući univerzum' :) su u SADA.
Nije to baš kako to ti zamišljaš.
Niko nikad i nigdje ne ide. Sve je 'OVDJE I SADA'.
Sva kretanja su iluzija. Sve je JEDNO.

znaci mislis da smo programirani botovi

gde svaki ima svoj profil

kad umres ovde tvoj profil se vraca * apsolutu*

- - - - - - - - - -

tvoj drugi deo iskljucuje prvi

jer ako je vreme potrebno

kako je sve u sada
 
Zbunjen si. Kakav lični život? Postoji Život i postoje životna iskustva. Životnost u životnim iskustvima utisnuta je od apsoluta (Života) kroz dušu. Dušom apsolut vezuje svoju volju i pažnju za određeno životno iskustvo. Jednom kad iskustvo prestane da ima smisla za apsolut koji ga stvara za sebe apsolut povlači dušu a iskustva prestaju da teku kroz taj kanal kreacije. Život pri tom nije nestao, nestale su samo projekcije životnih (njegovih) iskustava. Druge projekcije se nastavljaju bez prekida kontinuiteta a to ne znači i sa sjećanjem na prošla iskustva. Život i apsolut su jedno. Apsolut je Život. Život je apsolut. Samo Život postoji, smrt je stoga samo iluzija, nevidljiva granica između dva životna iskustva.

Јел апсолут пун љубави ? Милосне доброте?....
 
Јел апсолут пун љубави ? Милосне доброте?....

To "Apsolut" je za Napoleone iz Laze,a duh naš-osnova svesnog i nesvesnog,narodski "damari",je
Ravnodušan na ono na šta emocije skaču ko popizdele...Samo egzistencija je briga tj.najlepši izraz je izrekao
J.P.Sartr-"zabrinutost za ja"...
Po tome ni filozofija ne donosi neke ekstremne radosti,eventualno zadovolji donekle tu egzistencijalnost,a i nešto
radosti mračne od zadovoljenja sujete i kompleksa inferiori...Tj.kompleksa manje batine od tatine...
 
To "Apsolut" je za Napoleone iz Laze,a duh naš-osnova svesnog i nesvesnog,narodski "damari",je
Ravnodušan na ono na šta emocije skaču ko popizdele...Samo egzistencija je briga tj.najlepši izraz je izrekao
J.P.Sartr-"zabrinutost za ja"...
Po tome ni filozofija ne donosi neke ekstremne radosti,eventualno zadovolji donekle tu egzistencijalnost,a i nešto
radosti mračne od zadovoljenja sujete i kompleksa inferiori...Tj.kompleksa manje batine od tatine...

ateisticki egzistencijalisto :lol:
 

Back
Top