Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 36.369
Jedan obrazac za scenario velike doseobe Rumuna u Dakiju
Što se tiče frejmvorka mogućeg scenarija za doseljavanje Apeninskih Romana u Dakiju - to se moglo odviti iz više razloga, ali recimo - recimo! - 1348. kada je nestala trećina stanovnika Apeninskog poluostrva, zbog kuge, ali, recimo da nisu svi pomrli, nego je dobar deo pobegao put luke Drač u Albaniji u kojoj su već 200 godina zulumćarili srednjeazijski Šiptari. Kako su Romani pristizali tako su formirali nomadske kolonije duž linije koja ide sredinom današnje Albanije u pravcu zapadnih obronaka Stare planine i uz nju sve do Dakije. Ova grupa su danas poznati kao romanofoni Vlasi i Rumuni. Druga grupa je došla recimo sa krajnjeg juga Italije, ili Sicilije i to u jonsku Grčku odakle su se širili ka Makedoniji i to su današnji Cincari. Razliku u jeziku poneli su iz svoje apeninske postojbine. Budući da su i po mentalitetu bili različiti južnjaci, tj. današnji Cincari su se dominantno venačavali unutar svoje romanske etničke grupe, dok su severni Romani, današnji romanofoni Vlasi i Rumuni stupali u brak sa domaćim slovenskim i drugim stanovništvom i zato postali značajno brojnija zajednica.
Sa ovom strujom došao je deo Šiptara do Dakije, zbog ovog mešanja nastaje Balkansprachbund. Nikada Rumunski jezik ne bi imao karakteristike Balkansprchbunda da se jednom njegovi govornici nisu nalazili u vrtlogu Roamana, Šiptara, Slovena, Grka u oblasti Albanije i Makedonije.
Zbog ove nomadske reke romanskog stanovništva sa Apenina, Šiptarski narod se deli na severni i južni deo, i tokom vekova razvijaju posebne dijalekte severne Geg i južne Tosk. Zbog ove viševekovne reke Romana odvajaju se šopski iliti torovlaški dijalekti od srpske matice (poznato u literaturi i kao tzv. "istočnojužnoslovenski dijalekti") i poprimaju osobine Balkansprachbunda.
Pridošlo romansko stanovništvo nema svoje sveštenike i kao hrišćani se oslanjaju na lokalne srpske i grčke pravoslavne sveštenike, od kojih usvajaju i pismenost.
Sad, može svako ovo da shvati kao jedan krajnje labavi obrazac, gde je moguće bilo kakva izmena i dopuna (npr. vremenski okvir, ubikacija pradomovine i sl.) Samo da podelim tu vizuru da svako može da interveniše i da upotrebi ono što mu se uklapa u njegovom gledanju na stvar.
Imate li bolje i istorijski utemeljenije ideje ili informacije o ubikaciji postojbine, o vremenu doseljavanja - dobrodošli ste.
Što se tiče frejmvorka mogućeg scenarija za doseljavanje Apeninskih Romana u Dakiju - to se moglo odviti iz više razloga, ali recimo - recimo! - 1348. kada je nestala trećina stanovnika Apeninskog poluostrva, zbog kuge, ali, recimo da nisu svi pomrli, nego je dobar deo pobegao put luke Drač u Albaniji u kojoj su već 200 godina zulumćarili srednjeazijski Šiptari. Kako su Romani pristizali tako su formirali nomadske kolonije duž linije koja ide sredinom današnje Albanije u pravcu zapadnih obronaka Stare planine i uz nju sve do Dakije. Ova grupa su danas poznati kao romanofoni Vlasi i Rumuni. Druga grupa je došla recimo sa krajnjeg juga Italije, ili Sicilije i to u jonsku Grčku odakle su se širili ka Makedoniji i to su današnji Cincari. Razliku u jeziku poneli su iz svoje apeninske postojbine. Budući da su i po mentalitetu bili različiti južnjaci, tj. današnji Cincari su se dominantno venačavali unutar svoje romanske etničke grupe, dok su severni Romani, današnji romanofoni Vlasi i Rumuni stupali u brak sa domaćim slovenskim i drugim stanovništvom i zato postali značajno brojnija zajednica.
Sa ovom strujom došao je deo Šiptara do Dakije, zbog ovog mešanja nastaje Balkansprachbund. Nikada Rumunski jezik ne bi imao karakteristike Balkansprchbunda da se jednom njegovi govornici nisu nalazili u vrtlogu Roamana, Šiptara, Slovena, Grka u oblasti Albanije i Makedonije.
Zbog ove nomadske reke romanskog stanovništva sa Apenina, Šiptarski narod se deli na severni i južni deo, i tokom vekova razvijaju posebne dijalekte severne Geg i južne Tosk. Zbog ove viševekovne reke Romana odvajaju se šopski iliti torovlaški dijalekti od srpske matice (poznato u literaturi i kao tzv. "istočnojužnoslovenski dijalekti") i poprimaju osobine Balkansprachbunda.
Pridošlo romansko stanovništvo nema svoje sveštenike i kao hrišćani se oslanjaju na lokalne srpske i grčke pravoslavne sveštenike, od kojih usvajaju i pismenost.
Sad, može svako ovo da shvati kao jedan krajnje labavi obrazac, gde je moguće bilo kakva izmena i dopuna (npr. vremenski okvir, ubikacija pradomovine i sl.) Samo da podelim tu vizuru da svako može da interveniše i da upotrebi ono što mu se uklapa u njegovom gledanju na stvar.


Imate li bolje i istorijski utemeljenije ideje ili informacije o ubikaciji postojbine, o vremenu doseljavanja - dobrodošli ste.
