poetessa
Legenda
- Poruka
- 56.288
"Ne mama, ne mogu više da jedem!", čujem dok spuštam dva paketića hrane, jedan sa slatkim pecivom, drugi sa slanim u krilo majke, dok devojčica oko 9 godina, tanka i mršava to izgovara.
..
Gledam u tu musavu devojčicu, umornu od prosjačenja, od života, od vucaranja po podzemnom i sedenja pred Maxijem i obližnjom poštom.
I mislim u sebi...totalno beskorisno, dok izgovaram majci "Pojedite to vi onda", i dok se ocmoljenom facom udaljavam od njih.
-"Šta?"nisi ostavila pare, misliš ovako je pametnije sa hranom, ona ih neće potrošiti, a tebe ne grize savest da daješ pare, makar bila i sića, u ruke nekog makro-a.
..
Odlazim sa šugavim osećajem u stomaku...svesna da je moje dobročinstvo totalno smešno i nebitno...Da se posle ovog ne osećam ništa bolje kao čovek...i jedino što mi odjekuje u glavi to je "Ne mama, ne mogu više da jedem!" i slika koja me vraća u detinjstvo i podseća na istu takvu devojčicu koja je dobila batine da bi jela
..
I onda pod jedan...ja vas pitam...ussran li je osećaj biti taj, koji u jednom momentu ima nešto...ali nedovoljno...da pomogne drugome?
Vaš stav u vezi ove devojčice, situacije, prosjačenja uopšete?
..
I vaš stav kao roditelja..kad vam dete bude sutra reklo "Ne, tata! Ne želim da jedem ovo jelo, ne mogu, ne volim. Hoćete li ga terati?"
Čega ste u životu ostali više željni, hrane ili ljubavi?
..
Gledam u tu musavu devojčicu, umornu od prosjačenja, od života, od vucaranja po podzemnom i sedenja pred Maxijem i obližnjom poštom.
I mislim u sebi...totalno beskorisno, dok izgovaram majci "Pojedite to vi onda", i dok se ocmoljenom facom udaljavam od njih.
-"Šta?"nisi ostavila pare, misliš ovako je pametnije sa hranom, ona ih neće potrošiti, a tebe ne grize savest da daješ pare, makar bila i sića, u ruke nekog makro-a.
..
Odlazim sa šugavim osećajem u stomaku...svesna da je moje dobročinstvo totalno smešno i nebitno...Da se posle ovog ne osećam ništa bolje kao čovek...i jedino što mi odjekuje u glavi to je "Ne mama, ne mogu više da jedem!" i slika koja me vraća u detinjstvo i podseća na istu takvu devojčicu koja je dobila batine da bi jela
..
I onda pod jedan...ja vas pitam...ussran li je osećaj biti taj, koji u jednom momentu ima nešto...ali nedovoljno...da pomogne drugome?
Vaš stav u vezi ove devojčice, situacije, prosjačenja uopšete?
..
I vaš stav kao roditelja..kad vam dete bude sutra reklo "Ne, tata! Ne želim da jedem ovo jelo, ne mogu, ne volim. Hoćete li ga terati?"
Čega ste u životu ostali više željni, hrane ili ljubavi?