Osećamo li odgovornost i da li smo odgovorni ?

Sekenenre Tao

Aktivan član
Poruka
1.414
12. jun
poslednji dan školske 2014/15

Gledam sa prozora na osnovnu školu,
đaci se rastrčali, prskaju se vodom.
Sad je to moda, nekada je bilo cepanje udžbenika.

Podelili se u timove,
dečaci su malo žešći od devojčica,
ali i one se bore !

Kolo jedno, uzavrelo.

U njihovom ponašanju prepoznajem motive sa stadiona, iz rijalitija ...
Oni nas starije imitiraju !

Bore se,
pa se grle i mire
( svaki učesnik sa svakim - ne samo vođe !)
pa bacaju petarde,
pa naručeni trubači, obavezno ...

Imitiraju nas starije !
Jesmo li svesni toga ?
Ako smo svesni da li se kontrolišemo ?
 
Da, a vidim svud po netu neko morališe..."kuda ide omladina"
a ja ne vidim ništa drugačije nego što je bilo kad sam ja bila maturant...stvarno, ništa skandalozno i neprimereno...


Da, sto se maturanata tice u pitanju su nijanse, a ovo drugo "moralisanje".... Tacna je ona da svako vreme nosi svoje breme ali... Ja sam matorija i secam se perioda kada se u kaficima pustala neka druga muzika, kada diskoteke nisu bile folkoteke, kad se lepota nije merila u silikonima, a pamet novcem. Vreme kad nam uzori nisu bili Legija, Cece, Karleuse, zvezde granda. Oblacili smo se svako na svoj nacin, ove neke kad pogledas, srijska proizvodnja, onako "uparadjene" u po bela dana....lepe , a ne ostavljaju nikakav utisak jer su skoro identicne. Onda ponasanje, puno puta mi se desilo da cujem razgovor u prolazu, jedan s jedne, drugi s druge strane ulice tipa: " Gde si bre p..ko!? Koj k.... Se ne javljas? .... Slusam manje klince iz komsiluka dok se igraju, recnik, ponasanje....katastrofa. Naravno ima jos uvek fine dece, omladine, medjutim postaju manjina i koliko god licilo na moralisanje to su ipak cinjenice. Mozda smo i mi delovali cudno starijima kad smo bili klinci ali ipak smo znali za nekakav red, sto se kaze. Ipak se vise vodilo racuna o vaspitanju. Na zalost, porodica, drzava koja sistematski unistava sve vrednosti pa i porodicu kao temelj jednog drustva, sve je otislo u aut.
 
...
Imitiraju nas starije !
Jesmo li svesni toga ?
Ako smo svesni da li se kontrolišemo ?

Ono što sam ja hteo ovom temom
nije da kritikujem ponašanje učenika poslednjeg dana školske godine,
već da se zapitam(o)
da li smo svesni odgovornosti,
uzevši u obzir da nas mlađi imitiraju ?!

Da li nas ta odgovornost smara,
ili iritira,
ili čini ponosnima,
ili nas boli uvo za sve to ?!

Primetio sam naime
da moje dete isključivo oponaša moje postupke
( i majčine, bakine, ulične ...)
A za naše savete ne mari !

Ma koliko naime
da mu pričam nemoj da ovo-ono,
ako ja to uradim
on će isto tako to da uradi !

Znači saveti ništa - samo praksa !
 
Da, sto se maturanata tice u pitanju su nijanse, a ovo drugo "moralisanje".... Tacna je ona da svako vreme nosi svoje breme ali... Ja sam matorija i secam se perioda kada se u kaficima pustala neka druga muzika, kada diskoteke nisu bile folkoteke, kad se lepota nije merila u silikonima, a pamet novcem. Vreme kad nam uzori nisu bili Legija, Cece, Karleuse, zvezde granda. Oblacili smo se svako na svoj nacin, ove neke kad pogledas, srijska proizvodnja, onako "uparadjene" u po bela dana....lepe , a ne ostavljaju nikakav utisak jer su skoro identicne. Onda ponasanje, puno puta mi se desilo da cujem razgovor u prolazu, jedan s jedne, drugi s druge strane ulice tipa: " Gde si bre p..ko!? Koj k.... Se ne javljas? .... Slusam manje klince iz komsiluka dok se igraju, recnik, ponasanje....katastrofa. Naravno ima jos uvek fine dece, omladine, medjutim postaju manjina i koliko god licilo na moralisanje to su ipak cinjenice. Mozda smo i mi delovali cudno starijima kad smo bili klinci ali ipak smo znali za nekakav red, sto se kaze. Ipak se vise vodilo racuna o vaspitanju. Na zalost, porodica, drzava koja sistematski unistava sve vrednosti pa i porodicu kao temelj jednog drustva, sve je otislo u aut.

Stoji sve to,ali i ja sa 24 bih rekla da je moje detinjstvo bilo ispunjenije i lepše nego detinjstvo današnje dece, i moji roditelji bi rekli da je bilo lepše njihovo nego moje, i tako u nedogled. Čini mi se da su problemi uvek isti.
Kada se priča o eri interneta i otuđenosti, nekako mi se čini da su ljudi sigurno i pre bili otuđeni, samo su ih drugačije stvari okupirale.
 
Ono što sam ja hteo ovom temom
nije da kritikujem ponašanje učenika poslednjeg dana školske godine,
već da se zapitam(o)
da li smo svesni odgovornosti,
uzevši u obzir da nas mlađi imitiraju ?!

Da li nas ta odgovornost smara,
ili iritira,
ili čini ponosnima,
ili nas boli uvo za sve to ?!

Primetio sam naime
da moje dete isključivo oponaša moje postupke
( i majčine, bakine, ulične ...)
A za naše savete ne mari !

Ma koliko naime
da mu pričam nemoj da ovo-ono,
ako ja to uradim
on će isto tako to da uradi !


Znači saveti ništa - samo praksa !

Izvinjavam se, onda :)
Ovo boldovano je, naravno, istina.
Ja još uvek nemam decu, ali probaću iz svog ugla da odgovorim.
Odgovornost postoji. Pitanje je koliki je lični teret vas, kao roditelja, i koliko vi tu možete da učinite.
Moji roditelji su primer odgovornih, civilizovanih, i vapitanih ljudi. Uprkos njihovim naporima, ja sam bila izuzetno problematično dete, morala sam da promenim i školu, stalno sam upadala u nezgodne situacije. I danas sam sklona nekim neprimerenim reakcijama, ali generalno, nisam idiot. Nemaju razloga da me se stide, ili nešto slično.
Treba biti svestan te odgovornosti, ali ne pritiskati previše...neke stvari jednostavno nisu pod vašom kontrolom.
p.s.
Ne znam o kom se uzrastu dece radi, ali u nekom trenutku, počinjemo i da slušamo savete :bye:
 
Ma koliko naime
da mu pričam nemoj da ovo-ono,
ako ja to uradim
on će isto tako to da uradi !

Znači saveti ništa - samo praksa !

Svako dete je licnost za sebe, svako ce na svoj nacin reagovati na ponasanje roditelja. Prost primer roditelji puse , ne vade cigarete iz usta, ne mora da znaci da ce i dete pusiti kad odraste. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dete ( bar bi tako trebalo da bude) i nema univerzalne formule u vaspitavanju dece. Ponasanje se prilagodjava prirodi deteta. Kod neke dece pali opomena, kod neke se vise postigne lepim... Model ponasanja roditelja utice na decu, medjutim ne treba preterivati sa "savrsenoscu", dete sutra treba izaci i medju druge ljude na cije ponasanje nije naviklo. Treba mnogo razgovarati sa decom ali ne i daviti ih , uspostaviti odnos dete - roditelj, a ne ono ja i moje dete smo drugari ( imace ono drugove i drugarice), a roditelj treba da ostane roditelj. Prvo ide onaj period kad je dete malo, tu treba obratiti paznju, udariti dobre temelje. Posle ide onaj period odrastanja i cuveni pubertet kad vise uticaja ima sredina od roditelja. Medjutim kad se hormoni malo smire dete se vraca " korenima", naravno ukoliko je temelj jak i zdrav. Ima primera porodica gde su roditelji idioti , a deca zlatna i obratno. Ponasanje roditelja utice na decu ali nije od presudnog znacaju, tu su mnogo vazne i razne finese koje roditelji pod uslovom da realno sagledaju i poznaju svoje dete treba da primenjuju tokom odrastanja . Ovo ti je cista praksa:D Imam troje odrasle dece , sinove i cerku. Svi ispadose dobra deca ( bez obzira sto mi nismo nekad bili dobri modeli za kopiranje, retko ko je u svakom trenutku pod libelom) ali su svi razliciti, imaju tu i tamo nesto sto podseca na nas roditelje ali imaju vise ono njihovo sto nismo ni ja, ni moj muz, imaju ono svoje, svoju licnost.
 
Poslednja izmena:
...
Prost primer roditelji puse , ne vade cigarete iz usta, ne mora da znaci da ce i dete pusiti kad odraste.
...

Naravno da ne mora,
ali to je nažalost samo izuzetak koji potvrđuje pravilo !

Ono što sam ja hteo da kažem je da
koliko god detetu da govoriš o štetnosti pušenja
ono će u 99% slučajeva ipak pušiti
ako to i ti ( ili neko od idola ) radiš !
 
Naravno da ne mora,
ali to je nažalost samo izuzetak koji potvrđuje pravilo !

Ono što sam ja hteo da kažem je da
koliko god detetu da govoriš o štetnosti pušenja
ono će u 99% slučajeva ipak pušiti
ako to i ti ( ili neko od idola ) radiš !

Pa ti mu onda pomozi kao roditelj da ne postane povodljivo i da ne gradi sebi idole. Imas ovde jako korisne stvari o idolima i uticaju tih istih na ponasanje dece pa vidi sta treba izbegavati i koliko je vestine potrebno u vaspitavanju dece da ne bi postala necije kopije. Procitaj ako te ne mrzi malko je poduzi tekst ali koristan http://5sazvezdicom.medijskestudije.../190-mediji-za-decu-kao-promoteri-stila-ivota
 
Celu temu mozete da postavite i kao pogled na jaz izmedju generacija.
lako se da primetiti da je taj jaz oplicao, vreme vaseg odrastanja, vreme vase dece i vreme unucica, drasticno se razlikuju.
Primer je koliko vi imate razumevanja za vasu decu i necije unucice iako se ne slazete sa mnogim desavanjima. U vase vreme vecina roditelja bi reagovala drugacije,
do drasticnih primera kojih sada nema ili su retki.
 
12. jun
poslednji dan školske 2014/15

Gledam sa prozora na osnovnu školu,
đaci se rastrčali, prskaju se vodom.
Sad je to moda, nekada je bilo cepanje udžbenika.

Podelili se u timove,
dečaci su malo žešći od devojčica,
ali i one se bore !

Kolo jedno, uzavrelo.

U njihovom ponašanju prepoznajem motive sa stadiona, iz rijalitija ...
Oni nas starije imitiraju !

Bore se,
pa se grle i mire
( svaki učesnik sa svakim - ne samo vođe !)
pa bacaju petarde,
pa naručeni trubači, obavezno ...

Imitiraju nas starije !
Jesmo li svesni toga ?
Ako smo svesni da li se kontrolišemo ?

A sta, jel treba da placu za skolom?:huh:
 

Back
Top