Taj sa tim kaputom nikada nije živeo na ovim prostorima od 1945 do 1990te godine tako da ti je poređenje priglupo. Ako si hteo da kradeš i egzibicionišeš se, to si mogao samo izvan države. Uglavnom su to bili ****** i lopovi koji su se danas vratili da promovišu kapitalizam i prave "vrednosti".
Sve u svemu, živeo sam u to vreme, besplatno se školovao i lečio, moji roditelji isto, rodbina, prijatelji. Svima nam je bilo mnogo lepše i prijatnije bez kriminala i fašizma.
Bajke koje ti pišeš su u drugom dijelu foruma
Statistički podaci o ubojstvima u SRH i RH. (rat sam preskočio)
1987. - 120
1988. - 97
1989. - 107
1990. - 136
1996. - 133
1997. - 124
1998. - 146
1999. - 128.
2000. - 113
2001. - 87
Vijest iz 2008. godine:
Krunoslav Borovec, glasnogovornik policije kaže da situacija u Hrvatskoj nije tako loša kao što se čini, naime nasilje se iz godine u godinu smanjuje, a kao primjer je naveo 2000. godinu kada se dogodilo 101 ubojstvo, dok je 2007. zabilježen 61 slučaj ubojstva. Također je rekao da se ubojstva događaju na individualnoj razini što bi značilo da su se počinitelj i žrtva prethodno poznavale i da na sreću nema serijskih ubojstava.
2009. je bila još uspješnija, što se tiče smanjivanja broja ubojstava:
- 49 ubojstava
- 23 naknadno otkrivena ubojstva
Hrvatska je danas, što se sigurnosti života tiče, bitno sigurnija zemlja nego što je to bila Socijalistička Republika Hrvatska. Jasno je i zašto - policijske metode rada su savršenije, DNK analiza je dala ogroman doprinos borbi protiv kriminaliteta, generalno i društvo je nešto naprednije.
Ali, što se promijenilo? Percepcija. Nekada, bi ubojstvo bilo samo crtica na crnoj kronici novina, koja ukupno nije smjela biti dulja od stranicu, stranicu i pol. Nije bilo kasnijeg podsjećanja na događaj (osim kada bi počinitelj bih uhvaćen i osuđen), nije bilo razgovora s rodbinom... Nikada na prvoj strani, nikada u boji, gotovo nikada fotografija (osim pokoje prometne).
Evo, recimo uzmimo samo promet:
Zanimljivo je pogledati koliko je poginulih bilo na našim cestama u povijesti, a MUP statistiku vodi 50 godina. Te 1959. na cestama je poginulo 290 osoba, što je do danas najmanje poginulih (treba uzeti u obzir da je tada u Hrvatskoj auta bilo vrlo malo). Sa 544 poginula prošla se godina sasvim približila 1965., kada je smrtno stradalo 543 ljudi. Za usporedbu, te je godine zabilježeno 11.296 prometnih, a lani 50.375.
Najcrniji je bio kraj 70-ih i početak 80-ih godina, kad se broj auta osjetno povećao, ali su i auti i prometnice sigurnosno bili daleko ispod današnje razine. U samo šest godina, od 1977. do 1983., život su izgubile čak 10.334 osobe, a najviše 1979. (1605).
Da ponovim:
Broj mrtvih na cestama 1979. - 1605
Broj mrtvih na cestama 2009. - 544
Silovanja
Osuđujuće presude:
1985 - 72
1987 - 80
1991 - 81
2000 - 57
2002 - 42
S time da su današnji propisi što se tiče silovanja bitno, bitno šireg dosega - danas imamo silovanje u braku, danas imamo radne izjednačene silovanju i danas imamo mogućnost da netko bude osuđen za silovanje i kada nema penetracije. Stoga, pad je bitno veći nego što pokazuje statistika - neke današnje osude bi nekada prošle kao nasilje (npr. pretukao suprugu pa je silovao - išlo bi samo za nasilje) ili bludne radnje (npr. prisila na oralni seks).
Dakle, generalno je silovanja danas značajno manje. A mislim da se danas žene i češće odlučuju prijaviti to kazneno djelo.
Besplatno liječenje u socijalističkoj bolnici gdje doktor ima samo toplomjer i slušalice porediti sa današnjim bolnicama u kojima moraš ugasiti mobitel da ne naškodiš sofisticiranoj opremi je baš bolesno.
)) Daj jos malo tih pikanterija iz titinog vremena. 
