Većina Rumuna misli da je Čaušeskuovo vreme bilo najbolje

Према студији Инскопа „Перцепција комунизма од стране становништва. Прекретнице носталгије“, у старосној групи људи старијих од 60 година, 71% сматра Чаушескуа „добрим“ лидером Румуније, док међу младима од 18 до 29 година његова оцена је 56%.

Држава је тада боље бринула о својим грађанима, сматра 66% испитаника, 90% тврди да је било мање корупције, а више од 80% каже да су људи више помагали једни другима. Румунија под комунистима је била богатија (77,2%), уживала је веће поштовање у иностранству (73,2%), храна је била здравија, приступ здравственој заштити је био лакши, а националне вредности су биле боље заштићене, наводи се у истраживању. Истовремено, испитаници су свесни недостатака комунистичког периода - номенклатуре, недостатка слободе говора, рационисане расподеле.

Студија је изазвала „дубоку забринутост“ у европском естаблишменту, пише Europafm.ro. Данијел Шандру, извршни председник Института за истраживање комунистичких злочина, сматра да су ставови који преовлађују у Румунији „плодно тло за екстремизам, ревизионизам и емоционалну манипулацију, укорењени у историјској неписмености, а понекад чак и намерно неговани“. Према његовим речима, ово је „питање националне безбедности“.
Читайте больше на https://www.pravda.ru/world/2252744-nostalgia-research-ceausescu-romanian-perspectives/

Opametili se ali kasno...
:hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1:

Pravda.ru
 
Danas otvoren ViaCarpatia
20250728_103033.jpg
 
Zavisi kojim Rumunima. Rumunija danas je za Čaušeskovu, bukvalno na steroidima. Ali to nema veze, da li je ovaj Bababrka bio dobar ili loš. Rumunija je danas je zajedno sa Poljskom i baltičkim državama, "sanitarni kordon" prema Rusiji. Zato ih ovi za Zapada pomalo pumpaju i dopumpavaju. Isto tako su i nas, dok smo mi bili izloženi paranojama da se svaki čas može dogoditi upad sovjetskih tenkova, a "stručnjaci" recimo predlagali da potopimo Vojvodinu, kako bi se spasili od strašne pretnje. Naravno da su Ameri davali dosta novca za takav projekat.
Inače, Čaušesku, kao i svaki drugi diktator, uzeo je Rumunima, ono najvažnije - slobodu.
Da sloboda nije bitna i bukvalno najvažniji aspekt života građana, ukazuje činjenica da bi onda mnogi išli svojevoljno u zatvor. U njemu imaju besplatnu hranu, smeštaj, knjige, medije, sportske sprave i mnoštvo druženja. Međutim, u zatvoru nemaš slobodu. Slobode se niko ne odriče, a svaki diktator želi da nam je uzme.
 
Zavisi kojim Rumunima. Rumunija danas je za Čaušeskovu, bukvalno na steroidima. Ali to nema veze, da li je ovaj Bababrka bio dobar ili loš. Rumunija je danas je zajedno sa Poljskom i baltičkim državama, "sanitarni kordon" prema Rusiji. Zato ih ovi za Zapada pomalo pumpaju i dopumpavaju. Isto tako su i nas, dok smo mi bili izloženi paranojama da se svaki čas može dogoditi upad sovjetskih tenkova, a "stručnjaci" recimo predlagali da potopimo Vojvodinu, kako bi se spasili od strašne pretnje. Naravno da su Ameri davali dosta novca za takav projekat.
Inače, Čaušesku, kao i svaki drugi diktator, uzeo je Rumunima, ono najvažnije - slobodu.
Da sloboda nije bitna i bukvalno najvažniji aspekt života građana, ukazuje činjenica da bi onda mnogi išli svojevoljno u zatvor. U njemu imaju besplatnu hranu, smeštaj, knjige, medije, sportske sprave i mnoštvo druženja. Međutim, u zatvoru nemaš slobodu. Slobode se niko ne odriče, a svaki diktator želi da nam je uzme.
Tebi je sloboda dužničko ropstvo? Čaušesku je upravo protiv toga bio.

Inače u kapitalizmu ako nisi ubica i lopov - nikada se nećeš obogatiti. Bićeš bedniji nego rumun 90tih.
 
copy paste sa reddita:

Kako je bilo odrastati u Rumunjskoj 1980-ih i koja su neka od lijepih sjećanja?
Odrastao sam u Rumunjskoj 80-ih (rođen 1979.).


Kao dijete, sjećam se mnogo toga o komunističkom režimu, kada nismo imali pristup mnogim osnovnim stvarima (koje danas uzimamo zdravo za gotovo) ili ih je bilo vrlo teško nabaviti. Naša obitelj nije bila siromašna, ali bilo je praktički nemoguće kupiti određene stvari, čak i ako ste imali dovoljno novca. Unatoč tome, uvijek smo imali nešto za jesti i prikladnu odjeću. Ne otmjene ili zapadne, strane stvari, ali imali smo ono što nam je stvarno potrebno.

Postojala je samo jedna TV postaja koja je emitirala samo nekoliko sati dnevno, uglavnom propagandu. Zato sam radije čitao knjige ili se igrao vani.

Najizrazitije je bilo to što su ljudi (a posebno djeca) bili puno bliži jedni drugima. Puno smo se igrali vani i imali smo priliku izmisliti mnogo igara, jer nije bilo puno igračaka ili naprava i stvari za igru.

Ljudi su nekad puno razgovarali, družili se, jer su morali dugo čekati u redu kako bi kupili osnovne namirnice ispred trgovina. To je bilo dobro, jer su ljudi bili prijateljski nastrojeni i puno su si međusobno pomagali.

Mi, kao djeca, imali smo puno manje informacija nego danas i posljedično se nismo bojali bolesti, otmica, pedofila ili drugih opasnosti koje se danas toliko reklamiraju u medijima. I kao rezultat toga, mislim da smo bili sretniji. Nitko nije bio depresivan i nitko nije imao alergije.

Ovdje možete vidjeti tipičnu skupinu školaraca u 80-ima:

Možda su najbolji trenuci u tom dobu bili izleti s roditeljima na more. Četiri osobe u maloj Daciji 1310 (preimenovanom, ali niže kvalitete Renault 12), s nekoliko kanistera benzina u automobilu (jer je benzin bio strogo racionaliziran na 30 litara mjesečno po automobilu), stvarno smo se zabavljali bez ikakvih elektroničkih uređaja.

Bilo je i sretnih trenutaka kada smo se okupljali i pričali zabranjene šale o komunističkom režimu ili slušali priče koje su pričali rijetki sretnici koji su imali iskustvo putovanja u inozemstvo.

To je bio „vrhovni vođa“. Njegova slika bila je prisutna u svakoj školskoj knjizi i gotovo svugdje u javnim ustanovama.

A ova stvar bila je usred rumunjske zastave:

Međutim, nisam komunistički nostalgičar. Režim je bio užasan, bez slobode izražavanja mišljenja ili slobodnog govora, bez slobode vjeroispovijesti, racionalizirana hrana i gorivo, ali mi, kao djeca, nismo bili uključeni u ružan dio. Kao odrasloj osobi s obiteljskim obvezama, moralo je biti puno teže i sretan sam što sam bio samo dijete u 80-ima.

Kako je bilo odrastati u Turskoj 1980-ih i koja su neka od lijepih sjećanja?
Rođen sam 1971. godine. Moje djetinjstvo bilo je krajem 70-ih i početkom 80-ih u Eskişehiru. Bilo je sjajno kao dijete. Puno slobodnog prostora za igru. Na ulici je bilo vrlo malo automobila pa je bilo raj igrati nogomet i voziti bicikl. Na televiziji je bio samo jedan kanal, crno-bijeli, tako da nitko nije bio ovisan o tome. Učitelji su bili strogi u školi, batine nisu bile norma, ali ni nepoznate. Imao sam jednu batinu pet godina u osnovnoj školi od učitelja. Ne sjećam se sada koji je bio razlog. Svaki učenik nosio je istu "uniformu", crnu s bijelim ovratnicima. Obično sam šetao do i

Kako je bilo odrastati u 1980-ima?

Bilo je zanimljivo. Razdoblje između 1980. i oko 1995. godine donijelo je toliko promjena u svakodnevnom životu.

Kad sam bio u 3. razredu, 1982. godine, nismo imali kabelsku televiziju jer još nije bila dostupna u našem kraju. Imali smo 7 kanala, a ako nije bilo ništa dobro, loša sreća. I nismo mogli gledati videozapise; Prvi videorekorder dobili smo tek 1984. - ako ste propustili film u kinu, morali ste čekati dok ga ne odluče prikazati na TV-u (ako su ga ikada i prikazali). Cijelu godinu bismo čekali godišnje projekcije klasičnih filmova poput "Čarobnjaka iz Oza" i "Muzika glazbe". Naša prva mikrovalna pećnica stigla je...

Odrastanje u Rumunjskoj 1980-ih oblikovala je mješavina političkih, društvenih i kulturnih iskustava, pod snažnim utjecajem komunističkog režima pod Nicolaeom Ceaușescuom. Evo nekih ključnih aspekata tog vremena:

Politička klima

Komunizam: Zemlja je bila pod strogom komunističkom vlašću, što je utjecalo na svakodnevni život, obrazovanje i slobodu izražavanja. Postojala je značajna državna kontrola nad mnogim aspektima života, uključujući medije, kulturu i gospodarstvo.
Nadzor: Securitate (tajna policija) pratila je građane, usađujući osjećaj straha i nepovjerenja među stanovništvom.
Svakodnevni život

Nestašica: M
Kako je bilo odrastati u Hrvatskoj 1980-ih i koja su neka od lijepih sjećanja?
Ljeta sam provodio putujući u bivšu Jugoslaviju 80-ih. Najljepše uspomene imam s prijateljima koji su također radili isto, Amerikancima s obiteljima iz regije koje su dolazile preko ljeta. Bio sam najmlađi u svojoj grupi prijatelja i zvali smo se 'Gadovi' i činili smo puno nestašluka. Ali sjećanja koja imam su buđenje rano ujutro
 
nece biti da je no name
joj kako ste samo ludi :hahaha1:



Istraživanje iz Rumunije pod nazivom „Population Perception of Communism: Milestones of Nostalgia” (rum. Percepția populației asupra comunismului: repere ale nostalgiei) sprovela je agencija INSCOP Research u saradnji sa institucijom IICCMER (Institut za istraživanje zločina komunizma) tokom jula 2025. godine fakti.bg+5Universul.net+5Romania Insider+5.


📋 Uzorak i metodologija​






1500 ljudi nesto natrabunjalo preko telefona

u slucaju da je stvarno pozvano 1500 ljudi
 
copy paste sa reddita:

Kako je bilo odrastati u Rumunjskoj 1980-ih i koja su neka od lijepih sjećanja?
Odrastao sam u Rumunjskoj 80-ih (rođen 1979.).


Kao dijete, sjećam se mnogo toga o komunističkom režimu, kada nismo imali pristup mnogim osnovnim stvarima (koje danas uzimamo zdravo za gotovo) ili ih je bilo vrlo teško nabaviti. Naša obitelj nije bila siromašna, ali bilo je praktički nemoguće kupiti određene stvari, čak i ako ste imali dovoljno novca. Unatoč tome, uvijek smo imali nešto za jesti i prikladnu odjeću. Ne otmjene ili zapadne, strane stvari, ali imali smo ono što nam je stvarno potrebno.

Postojala je samo jedna TV postaja koja je emitirala samo nekoliko sati dnevno, uglavnom propagandu. Zato sam radije čitao knjige ili se igrao vani.

Najizrazitije je bilo to što su ljudi (a posebno djeca) bili puno bliži jedni drugima. Puno smo se igrali vani i imali smo priliku izmisliti mnogo igara, jer nije bilo puno igračaka ili naprava i stvari za igru.

Ljudi su nekad puno razgovarali, družili se, jer su morali dugo čekati u redu kako bi kupili osnovne namirnice ispred trgovina. To je bilo dobro, jer su ljudi bili prijateljski nastrojeni i puno su si međusobno pomagali.

Mi, kao djeca, imali smo puno manje informacija nego danas i posljedično se nismo bojali bolesti, otmica, pedofila ili drugih opasnosti koje se danas toliko reklamiraju u medijima. I kao rezultat toga, mislim da smo bili sretniji. Nitko nije bio depresivan i nitko nije imao alergije.

Ovdje možete vidjeti tipičnu skupinu školaraca u 80-ima:

Možda su najbolji trenuci u tom dobu bili izleti s roditeljima na more. Četiri osobe u maloj Daciji 1310 (preimenovanom, ali niže kvalitete Renault 12), s nekoliko kanistera benzina u automobilu (jer je benzin bio strogo racionaliziran na 30 litara mjesečno po automobilu), stvarno smo se zabavljali bez ikakvih elektroničkih uređaja.

Bilo je i sretnih trenutaka kada smo se okupljali i pričali zabranjene šale o komunističkom režimu ili slušali priče koje su pričali rijetki sretnici koji su imali iskustvo putovanja u inozemstvo.

To je bio „vrhovni vođa“. Njegova slika bila je prisutna u svakoj školskoj knjizi i gotovo svugdje u javnim ustanovama.

A ova stvar bila je usred rumunjske zastave:

Međutim, nisam komunistički nostalgičar. Režim je bio užasan, bez slobode izražavanja mišljenja ili slobodnog govora, bez slobode vjeroispovijesti, racionalizirana hrana i gorivo, ali mi, kao djeca, nismo bili uključeni u ružan dio. Kao odrasloj osobi s obiteljskim obvezama, moralo je biti puno teže i sretan sam što sam bio samo dijete u 80-ima.

Kako je bilo odrastati u Turskoj 1980-ih i koja su neka od lijepih sjećanja?
Rođen sam 1971. godine. Moje djetinjstvo bilo je krajem 70-ih i početkom 80-ih u Eskişehiru. Bilo je sjajno kao dijete. Puno slobodnog prostora za igru. Na ulici je bilo vrlo malo automobila pa je bilo raj igrati nogomet i voziti bicikl. Na televiziji je bio samo jedan kanal, crno-bijeli, tako da nitko nije bio ovisan o tome. Učitelji su bili strogi u školi, batine nisu bile norma, ali ni nepoznate. Imao sam jednu batinu pet godina u osnovnoj školi od učitelja. Ne sjećam se sada koji je bio razlog. Svaki učenik nosio je istu "uniformu", crnu s bijelim ovratnicima. Obično sam šetao do i

Kako je bilo odrastati u 1980-ima?

Bilo je zanimljivo. Razdoblje između 1980. i oko 1995. godine donijelo je toliko promjena u svakodnevnom životu.

Kad sam bio u 3. razredu, 1982. godine, nismo imali kabelsku televiziju jer još nije bila dostupna u našem kraju. Imali smo 7 kanala, a ako nije bilo ništa dobro, loša sreća. I nismo mogli gledati videozapise; Prvi videorekorder dobili smo tek 1984. - ako ste propustili film u kinu, morali ste čekati dok ga ne odluče prikazati na TV-u (ako su ga ikada i prikazali). Cijelu godinu bismo čekali godišnje projekcije klasičnih filmova poput "Čarobnjaka iz Oza" i "Muzika glazbe". Naša prva mikrovalna pećnica stigla je...

Odrastanje u Rumunjskoj 1980-ih oblikovala je mješavina političkih, društvenih i kulturnih iskustava, pod snažnim utjecajem komunističkog režima pod Nicolaeom Ceaușescuom. Evo nekih ključnih aspekata tog vremena:

Politička klima

Komunizam: Zemlja je bila pod strogom komunističkom vlašću, što je utjecalo na svakodnevni život, obrazovanje i slobodu izražavanja. Postojala je značajna državna kontrola nad mnogim aspektima života, uključujući medije, kulturu i gospodarstvo.
Nadzor: Securitate (tajna policija) pratila je građane, usađujući osjećaj straha i nepovjerenja među stanovništvom.
Svakodnevni život

Nestašica: M
Kako je bilo odrastati u Hrvatskoj 1980-ih i koja su neka od lijepih sjećanja?
Ljeta sam provodio putujući u bivšu Jugoslaviju 80-ih. Najljepše uspomene imam s prijateljima koji su također radili isto, Amerikancima s obiteljima iz regije koje su dolazile preko ljeta. Bio sam najmlađi u svojoj grupi prijatelja i zvali smo se 'Gadovi' i činili smo puno nestašluka. Ali sjećanja koja imam su buđenje rano ujutro
Nismo imali ajfone :sad2:
 

Back
Top