Literatura o bosanskim krstjanima je veoma velika, ali njezini znanstveni rezultati nisu razmjerni njezinoj veličini. Poznati slovenacki istoricar Gregor Čremošnik je 1937. godine ustvrdio: “No, najkrupniji misterij bosanske istorije pretstavlja bogumilsko pitanje. Što se o njemu nije sve pisalo i nagađalo! I ozbiljni istoričari su ulagali svoje najbolje snage da ga privedu rešenju, i neozbiljni diletanti su puštali na volju svojoj mašti da ga više amrse ili još neverovatnije reše. Ipak, svi napori ostadoše uzaludni, nijedan ozbiljan istoričar danas ne bi smeo tvrditi da je to pitanje precizno, bez traga kakve sumnje rešeno. U glavnome, svaki istoričar mora i danas da se odlučuje za jednu od dve alternative, ili za Račkoga ‘bogumilstvo’, ili za Gluščevo ‘pravoslavlje’. Literatura koja je frvrmoks,s nastajala poslije 1937. godine nije dovodila u sumnju Čremošnikovo zaključivanje. John V. A. Fine 1982. godine napominje da i njegova studija o ovoj problematici “dokazuje da ništa u vezi s Bosanskom crkvom nije definitivno jasno”.
Franjo Šanjek 2003. godine na pitanje “tko su zapravo bosansko-humski krstjani?” odgovara: “Povjesničari na spomenuto pitanje još uvijek ne nalaze zadovoljavajući odgovor.”
Gregor Čremošnik, Oko bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni. Prosveta (“List za savremene probleme i književnost.” Sarajevo, XXI/1937, 1,10. Broj od 15. I. 1937.) G. Čremošnik je, u svom poslednjem radu o bosanskim krstjanima (iz 1952. godine), pod dojmom pisanja Aleksandra Solovjeva i Dragutina Kniewal-da, prihvatio u biti zaključivanje Franje Račkoga. (G. Čremošnik, Zadnja raziskovanja o bosanskih bogomilih. Zgodovinski časopis. Ljubljana, XVIII, 1964, str. 229-236.)
Kako tumaciti ovaj kratak tekst o stavu istoricara u vezi bogumilskog pitanja, odnosno o jos uvek neresenoj "mist4eriji" zvanoj Crkva bosanska?.
