Radije bih bio prvi u selu nego drugi u Rimu

Sukhoi t-50

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.071
Jedna od poznatijih Cezarovih izjava, koja je najbolje oslikavala njegovu bezgraničnu ambiciju.U skladu sa tim - koliko ste ambiciozni? Dokle seže vaša ambicija? Da li pravite planove, radite svakodnevno na njima, ili živite neplanski, puštajući da vam se stvari dogode, pa da se tek onda pozabavite njima? Šta ste do sada ostvarili? Šta želite da ostvarite? Da li želite da jednostavno budete uspešni, ili imate neki baš konkretan cilj kom težite? Da li i vi, kao i Cezar, pristajete samo na odredjenu poziciju, samo na najviša mesta i dostignuća - ili se zadovoljavate onim što dobijete i znate kada da se zaustavite?
 
Poslednja izmena:
When in Rome, kill the king :lol:


Rekao bih da uglavnom nisam ambiciozan. Uglavnom, i na duže staze. Evo sada npr radim jedan istraživački rad iz književnosti, ulažem dosta vremena u njega i nekako smatram da je bolji od svih koje sam video sa ranijih takmičenja. Nekad mi deluje i posrano al' napravim balans kad popravim xD
Tu želim da napravim odličnu prezentaciju i da spremim dobru odbranu pred komisijom, u želji da budem prvi, ili barem u prva tri i dobijem diplomu na Republičkom(što bi me oslobodilo prijemnog iz književnosti)

Sa druge strane, pre neki dan sam završio zbirku pesama i priča koja isto ide na takmičenje, isto branim pred komisijom itd. Nekako sam se razočarao kada sam je pogledao u celini. Time will tell. Svejedno je komisija tamo retardirana, kako sam je doživeo prošle godine.

Posle toga se samo nadam da ću lepo odraditi prijemni za faks, i onda svaka ambicija se gubi, ne vidim toliko daleko, niti mi je potrebno xD

Ne planiram da poživim duže od 25 godina; pa šta uradim, uradio sam.
 
Nemam nikakve ambicije.Opet,bolje je i to nego da mi je ambicija biti pomijar celog života koji radi za 200€ mesečno i presrećan je.Otvoren sam za sve situacije:da budem pomijar ili budžovan,da odem preko ili ostanem ovde,da radim ono što volim ili moram...

upravo tako, bitno je vozit mecku od deset hiljada evra i bit glavni baja u kraju.
a ove koji su nasli srecu u nekim beznacajnim stvarima ko ebe kad su nesposobni.
 
upravo tako, bitno je vozit mecku od deset hiljada evra i bit glavni baja u kraju.
a ove koji su nasli srecu u nekim beznacajnim stvarima ko ebe kad su nesposobni.
Da poznaješ barem par ljudi koji preživljavaju sa 200€ ne bi tako govorio.
Uostalom,nije problem u onima koji rintaju za minimalac već u onima koji su time zadovoljni i tako planiraju do kraja života.
 
Poslednja izmena:
Jedna od poznatijih Cezarovih izjava, koja je najbolje oslikavala njegovu bezgraničnu ambiciju.U skladu sa tim - koliko ste ambiciozni? Dokle seže vaša ambicija? Da li pravite planove, radite svakodnevno na njima, ili živite neplanski, puštajući da vam se stvari dogode, pa da se tek onda pozabavite njima? Šta ste do sada ostvarili? Šta želite da ostvarite? Da li želite da jednostavno budete uspešni, ili imate neki baš konkretan cilj kom težite? Da li i vi, kao i Cezar, pristajete samo na odredjenu poziciju, samo na najviša mesta i dostignuća - ili se zadovoljavate onim što dobijete i znate kada da se zaustavite?

Nisam ambiciozna... to ne ide uz moju dijagnozu..:lol:
 
Da poznaješ barem par ljudi koji preživljavaju sa 200€ ne bi tako govorio.
Uostalom,nije problem u onima koji rintaju za minimalac već u onima koji su time zadovoljni i tako planiraju do kraja života.

ako su presrecni, sta je lose tu?
od svih ljudi, najvise cenim one koji su zadovoljni sobom i svojim zivotom, cak i ako rade za minimalac.
sa druge strane, prezirem one koji sa nipodostavanjem gledaju na svaku razlicitost i vrednost koju ne razumeju.
 
Поента није у (тренутном) задовољству, него у константној потреби да се то задовољство оствари, или да
конзумација тог задовољства, траје на дуге стазе. Цезар је као и Хитлер имао исти домет, и исти пут којим
је крочио, и служио се одређеним кхм... средствима како би испунио своје замисли и планове. Јер је имао
моћ, а зна се да апсолутна моћ апсолутно и квари људе, па као канцер се не зауставља на само једној ћелији
већ претендује да прогута читав организам.

Регуларни или нормални људи који су навикли на рутину и режим свакодневице су у складу са својим жељама и потребама
поставили исте такве циљеве - спремити детету доручак, ручак, вечеру, платити рачуне, обезбедити кров над главом,.....
Свесни су својих могућности, и поставили су границе до којих могу да иду, и хоризонте које могу да назиру.
Када протутњи живот, и кад им се угаси свећа, ту је гробно место или парцела која сведочи о простој чињеници да су постојали,
али не и да су нешто епохално остварили.

Надарени људи, имају другачији концепт животних активности. Често се бакћу са нацртима, пројектима,
плановима како би стигли до највише тачке те пирамиде коју очајнички желе да освоје. Одлични су у свом послу, освајају престижне
награде на такмичењима, после свега наведеног - докторирају, и врхунски се пласирају у својим областима. Али с обзиром да су у
једним стварима благословени, а у другим одузети, цркну као керови у некој беди или у луксузу али шутнути од свих.
Дела остају, али за саме личности се мари к`о о лањском снегу. Користе се изуми, дела, а о самим креаторима се зна исто колико
о рудном благу Мађарске.

Паразити ништа не доприносе, а краду. Гребатори, који захваљујући бескрупулозности и образу к`о ђон
се провлаче кроз живот (као пас кроз росу) и најчешће се домогну високе позиције. Најгора врста људи која најчешће и засере ствар.
Материјалистичка сорта.

Заједничко за све ове ''категорије'' је одређена стрелица која их води - ка испуњењу задатка, checkpoint.

Како видим себе? Па своје идеале сам изложио кроз тему: ''Поента''!
Немам планове, спонтан сам и хаотичан по природи, и све препуштам ситуацији, на основу које се коригујем
јер тако сматрам да живот и добија некакву динамичност и узбудљивост. У ходу - учим.
Када се неко води нацртима и плановима, обавезно мора да смишља алтернативне и поправне планове у случају
да примарни зајебу ствар. А и то је питање, у којој мери ће се све то остварити. Јер као и у случају неког механизма
када мали шрафић или зупчаник почне да багује и да кочи, онда се све то ланчаном реакцијом шири на комплетну структуру.
Онда све то оде у 3ЛПМ.

Какве су твоје амбиције Сухои? Имаш ли планове, или идеш на ситуациону етику?
 
ako su presrecni, sta je lose tu?
od svih ljudi, najvise cenim one koji su zadovoljni sobom i svojim zivotom, cak i ako rade za minimalac.
sa druge strane, prezirem one koji sa nipodostavanjem gledaju na svaku razlicitost i vrednost koju ne razumeju.

Loše je što su presrećni :)
Onog momenta kad ti sreća prestane biti trenutak i postane stanje, tad si ugasio kao čovek, odnosno kao delatno biće.
 
Jedna od poznatijih Cezarovih izjava, koja je najbolje oslikavala njegovu bezgraničnu ambiciju.U skladu sa tim - koliko ste ambiciozni? Dokle seže vaša ambicija? Da li pravite planove, radite svakodnevno na njima, ili živite neplanski, puštajući da vam se stvari dogode, pa da se tek onda pozabavite njima? Šta ste do sada ostvarili? Šta želite da ostvarite? Da li želite da jednostavno budete uspešni, ili imate neki baš konkretan cilj kom težite? Da li i vi, kao i Cezar, pristajete samo na odredjenu poziciju, samo na najviša mesta i dostignuća - ili se zadovoljavate onim što dobijete i znate kada da se zaustavite?
ko visoko leti nisko pada zato su ga i roknuli
 
Какве су твоје амбиције Сухои? Имаш ли планове, или идеш на ситуациону етику?

Imao sam ranije mnogo ambicija, ali je problem što nisam dovoljno disciplinovan. Zato često i protiv moje volje dolazi do "situacione etike", pa rešavam problem u hodu. Često postupam kampanjski, čekam da problem naraste do odredjene mere, pa se odjednom sučelim sa njim. Tako i sa ciljevima... onih bezbroj malih ciljeva na putu do većeg često rešavam stihijski, odjednom, ne planirajući ništa. Što naravno nije dobro...
 
Naprotiv...Onaj ko ima bezgranicnu ambiciju zeli da bude prvi u Rimu.

Sjajno zapažanje (a Cezar i jeste kasnije postao prvi u Rimu), mada se i ovako može tumačiti kao akt bezgranične ambicije "ako već ne mogu da budem prvi u Rimu, onda ću biti prvi bilo gde, jer mi nije bitno okruženje, nego pozicija". Sećam se one rečenice iz filma Kosovski boj, u stilu "nije bitna veličina krune, neka je i najmanja, samo neka je kruna". I to je jedan vid bezgranične ambicije, surovo-komptetitivne, koja ne pristaje na manje od prvog mesta. I ima takvih ljudi, čak i danas. Jedan od primera je aktuelna predsednica Yahoo-a, Marissa Mayer, koja je sjajnu budućnost u Guglu zamenila za lidersku poziciju u daleko slabijem i bezperspektivnijem Yahoo-u, čisto kako bi bila na čelu neke kompanije i okusila moć prvenstva.
 
Sjajno zapažanje (a Cezar i jeste kasnije postao prvi u Rimu), mada se i ovako može tumačiti kao akt bezgranične ambicije "ako već ne mogu da budem prvi u Rimu, onda ću biti prvi bilo gde, jer mi nije bitno okruženje, nego pozicija". Sećam se one rečenice iz filma Kosovski boj, u stilu "nije bitna veličina krune, neka je i najmanja, samo neka je kruna". I to je jedan vid bezgranične ambicije, surovo-komptetitivne, koja ne pristaje na manje od prvog mesta. I ima takvih ljudi, čak i danas. Jedan od primera je aktuelna predsednica Yahoo-a, Marissa Mayer, koja je sjajnu budućnost u Guglu zamenila za lidersku poziciju u daleko slabijem i bezperspektivnijem Yahoo-u, čisto kako bi bila na čelu neke kompanije i okusila moć prvenstva.

Slazem se. Bas pre neki dan mi je kolega pokazivao tu Marissu, kaze "vidi je lepotica, i bogata, zenio bih je"...Ja ga pogledah onako :neutral: :lol:
Moguce je da je ambicija indirektna, tj. doci na celo "sela" i pretvoriti to selo u nesto vise i od samog "Rima" :)

Nego, jesi li ti "teen" uopste? Ne bih rekao, mozda zato sto si moj klon :sad2:

Evo ti i jedan kontraprimer:

Recimo da Nole nije sebi postavio cilj da postane prvi na svetu, vec samo u Srbiji, ne bi daleko dogurao u svetu tenisa. :per:
 
Poslednja izmena:
Slazem se. Bas pre neki dan mi je kolega pokazivao tu Marissu, kaze "vidi je lepotica, i bogata, zenio bih je"...Ja ga pogledah onako :neutral: :lol:
Moguce je da je ambicija indirektna, tj. doci na celo "sela" i pretvoriti to selo u nesto vise i od samog "Rima" :)

Lepa je Marissa po mom mišljenju, mada nije toliko bogata da bi mogla da parira čelnicima Gugla ili jednom Zuckerbegu recimo. Nije ni blizu toga. Mada nisam siguran koliko su to sada uporedive kategorije. A što se tiče ženidbe - sutra bih je ženio da mogu. :lol: Mada je već udata, a ima i dete. :( Znam da je poznata po gvozdenoj radnoj etici koja uključuje po dvadeset radnih sati dnevno. Prvih pet godina u Guglu je toliko i radila, a kupala se i jela u pauzama, u prostorijama kompanije. :lol:

Nego, jesi li ti "teen" uopste? Ne bih rekao, mozda zato sto si moj klon :sad2:

Nisam teen, ali jesam tvoj klon. :lol:

Evo ti i jedan kontraprimer:

Recimo da Nole nije sebi postavio cilj da postane prvi na svetu, vec samo u Srbiji, ne bi daleko dogurao u svetu tenisa. :per:

Istina, mada mi Novak ne deluje kao takav fatalistički "prvi-ili-ništa" karakter. :lol: Sigurno ne kao Marissa Mayer.
 
Sjajno zapažanje (a Cezar i jeste kasnije postao prvi u Rimu), mada se i ovako može tumačiti kao akt bezgranične ambicije "ako već ne mogu da budem prvi u Rimu, onda ću biti prvi bilo gde, jer mi nije bitno okruženje, nego pozicija". Sećam se one rečenice iz filma Kosovski boj, u stilu "nije bitna veličina krune, neka je i najmanja, samo neka je kruna". I to je jedan vid bezgranične ambicije, surovo-komptetitivne, koja ne pristaje na manje od prvog mesta. I ima takvih ljudi, čak i danas. Jedan od primera je aktuelna predsednica Yahoo-a, Marissa Mayer, koja je sjajnu budućnost u Guglu zamenila za lidersku poziciju u daleko slabijem i bezperspektivnijem Yahoo-u, čisto kako bi bila na čelu neke kompanije i okusila moć prvenstva.
Луцифер се руководио тим начелом када се сепаратисао од Бога. Одбацио је комодитет раја, и патронат његовог Креатора, и пригрлио
антагонистичко стање - вечног проклетства. Иако је саградио своје краљевство у Амбису, и свој трон поставио на много горем месту од
''савршенства'' које је имао као слуга покорни, њему то није сметало, колико му је годила чињеница да је то његова рупа, и да он господари том рупом.
Занимљива ствар је да се и људи служе истим шаблоном.
 

Back
Top