ne moze se bivati s nekim povremeno i pricati o raznim stvarima kao da se nista desilo nije (jer jeste) ako je jedan u sve to emotivno jos uvek ukljucen (reci cemo da to nije ona iako se navodi neka druga stavka koja pak demantuje istinitost tvrdnje). tebi njeno prisustvo prija, njoj odgovara neko (makar i dosadan kao partner ali za pricu zgodan) koga moze pozvati kad god pozeli. jedan se nada a drugi nadu podgreva ali odbijanjem intimnosti hladi. ona navodno voli ali istovremeno zeli biti sama... tu nesto nije u redu. da li je obecala ili nagovestila nekako da nakon perioda preispitivanja jeste moguc povratak na staro? koliko je i ona sama iskrena prema sebi kada govori o ljubavi koja trazi odvajanje...ili je to samo pokusaj iskusavanja necijeg strpljenja i velicine tvoje ljubavi prema njenom hiru? svasta je u igri ali vuce na prezasicenost i potrebu da ostane prijatelj (moze li se ostati to sa nekim ko te i dalje voli ali ne kao prijatelj a ti njega gledas gledas samo tako? tesko da ce ici...i nefer je pre svega). da li ste ikada razgovarali u vezi o samoj vezi? i pre svega, koliko ti je godina i da li ste u to usli premladi? nije presudan odgovor ali za neko objasnjenje moze biti.
kakvu prevaru? prevaru proslosti? prevaru nje kao prijatelja i poverenika svojih tajni koje nemaju veze sa oboma? prevaru vas kao potencijalnih povratnika na staro?
sve je tacno osim dela gde osecaj ne moze biti bolji od onog kad se zaljubis (mozda je pre rec o osecanju ogromnog olaksanja...zaljubljivanje nije to...to je letenje).
potpuno tacno. usput, zar nije bilo sa njene strane posteno reci sta je to bilo toliko dosadno? dosadna veza ili ti kao osoba ili sama pomisao na produzavanje svega u vecitu dosadu?
ovo podvuceno moze da govori o tome da navike stvaraju od osobe dosadnog coveka koji se vise i ne trudi da nesto novo unese u vezu. mozda je ona upravo to osetila - naviku da budes s njom...preplitanje i ponavaljanje ko zna koliko puta ispricanih prica, ustaljeni tok koga nista vise ne moze da pomeri ka uzbudjenju...u vezi se ne moze ostajati iz navike, vec potrebe...ne potrebe za ustaljenoscu pokreta, gestova, prica, vec osecanju pripadanja necemu cega se ne bi odrekli ni po cenu nekih konstatovanih ponavljanja koje volimo bas takve kakve jesu. i iz potrebe da osmislimo neku buducnost koja ne stagnira vec gradi nove zelje.