Sehid - covjek cije se tjelo ne raspada nakon smrti.

klipt

Obećava
Poruka
75
Prema Islamskom ucenju ljudi koji vjeruju u Boga, jednog jedinog, obavljaju molitvu pet puta dnevno, poste mjesc Ramazan, vjeruju u knjige koje je Bog poslao ranijim poslanicima, vjeruju u ranije poslanike od Adama do Isusa a zavrsno s Muhamedom (neka je na sve njih mir boziji) poste mjesec Ramazan, vjeruju u svjet andzela - meleka, u svjet poslije smrti, vjeruju u sudnji dan - tj. da ce za nacin zivljenja svog zivota polagati racun svom Stvoritelju - Bogu - Allahu. Koji zivot budu provodili ziveci skromno, cedno cuvajuci svoj jezik od bespotrebnog govora i ne budu cinili preljub. Koji budu uzorni gradzani od cijih ruku jezika i djela budu mirni drugi ljudi, koji budu na usluzi drugim ljudima, starima i nemocnima, bez obzira na vjeru, naciju , boju koze. TAKVI kad poginu u borbi braneci svoju cast, cast drugih judi, braneci nemocne i obespravljene, braneci svoju vjeru koje se ne stide i cije propise javno ispovjedaju - takvi se u Islamskoj terminologiji nazivaju SEHIDIMA.

Sehid je takodze osoba musko ili zensko koje pogine ili umre nasilnom smrcu kao sto je recimo zena na prilikom porodzaja, od udara groma, ko se utopi u vodi i sl. a imao je gore navedene karakteristike.
NISU svi muslimani koji poginu u borbi ili umru nasilnom smrcu sehidi a medzu muslimanima je ustaljeno misljenje da jesu.

postoje neki znaci da je neko sehid kao npr:

- lice ostane u stanju blazenstva, nasmjeseno je bez grca oko usta i oko ociju.
- tjelo izgleda opusteno kao da ce da se probudi svaki cas
- oko tjela se siri prijatan miris
- iz rana na tjelu ako ih ima curi krv prijatnog mirisa iako je srce prestalo da kuca
- tjelo se ne raspada i sl

zvuci kao naucna fantastika ali je istina, Kuran o tome kaze "I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (Bekara:154)

Ima li u hriscanstvu u podviznistvu slucajeva da tjelo nekog vjernika i par mjeseci nakon smrti ostane bez promjena tj. da se ne raspada?
 
Svakako.
Mada, treba precizirati... Ako se osoba otima prilikom sahranjivanja, možda jeste sehid, a možda jednostavno nije dovoljno mrtva. :mrgreen:

ha ha, u redu, da preciziram. Pojava nije nova a Islam je biljezi nakon prve bitke u Islamu Bitke na Bedru kad je poginulo 14 boraca. Poslije se desavalo u par navrata da je bujica izbacila neka tjela iz groblja a tjela su bila kao tek danas ukopana. Ima mnogo takvih dogadzaja narocito u proteklih pedesetak godina u Afganistanu i sad u novije vrjeme u Ceceniji a svjedok sam da se slicno desavalo i u Bosni tacnije na Vozuckom ratistu gdje smo par ljudi sahranili na licu mjesta a poslije 6 mjeseci smo ih prebacili u nasa groblja. Tjela su potpuno ocuvana, bez tragova trulenja s prijatnim mirisom. Vecina je naravno bila u stanju raspadanja ali znam za dva slucaja gdje sam bio prisutan da su tjela ostala citava i da su i dalje krvarila iako srce nije kucalo. Postoje sigurno i drugi koji su primjetili neke cudne stvari kao naprimjer, zarobljen vojnici su postavljali cudna pitanja o ljudima na konjima i letecim ljudima i slicno sto mi nismo vidjeli ali da su oni pamovima i patovima pucali u vazduh to sam svjedok.
 
znam kako se odvijaju prirodni procesi u prirodi i kako svakom od nas na kraju telo zavrsi..
moj tata je bio pusac i oko sebe je imao onaj miris koji imaju svi pusaci..jako sam ga volela, ali i pored toga mi takav njegov miris nije bas prijao..
pre nego sto je otisao, bio je dva dana u komi..
na dan sahrane u kapeli, pre nego sto su zatvorili sanduk morala sam da ga poljubim poslednji put..
inace imam jako izrazeno culo mirisa i to mi u svakodnevnom zivotu cesto pravi problem..
ne mogu da opisem koliko je blag i prijatan miris koji se osecao sa koze mog tate..ni traga od duvana..andjeoski..takva mu je bila narav..takvu je energiju citavog zivota nosio i sirio oko sebe..
 
Многи сматрају да мошти морају да буду нетљене, т. ј. да чувају изглед тела; ако тога нема, онда говоре о превари и труде се свим снагама да нам наметну то лажно мишљење.

Реч "мошти" је употребљена пре свега у истом оном значењу као и латинска реч релиел - реликвија, т. ј. она означава једноставно "остатке". Наша реч "мошти" потиче од корена "моћ", т. ј. мошти - то су кости, скелет, она унутрашња потпора на којој се држи тело. У Требнику, књизи која прати живот хришћанина од рођења до смрти, у делу "Опело над лаиком-хришћанином" реч "мошти" се употребљава у смислу "остаци":

Када умре неко православан, сродници његови позивају свештеника који дошавши у кућу у којој леже мошти умрлога ставља епитрахиљ и, запаливши тамјан у кадионици, кади тело мртваца и све оне који ту стоје, а почиње обично: Благословен Бог наш... На крају опела, када односе покојника уз појање Свети Боже: и тако узевши мошти, идемо ка гробу... И даље: и спуштају се мошти у гроб, а архијереј или свештеник, узевши прах лопатом, прелази крстом преко моштију, говорећи: Господња земља и све што је у њој и што живи на њој. А онда сипа преко моштију јелеј из кандила.

У прве векове хришћанства мошти светих мученика су се поштовале исто као и данас, али уопште нису сматране за "нетљено тело" у нашем смислу. То је нарочито разумљиво када се узме у обзир да су многе од њих бацане зверима и чак спаљиване.

Светитељ Јован Златоуст, говорећи о блаженом Вавили: "Прошло је доста времена од погреба светог Вавиле, тако да су у гробу остале само кости", очигледно није сматрао да тело светога обавезно мора да буде нетљено. Слична мишљења налазимо у његовом "Слову о Макавејима": "Не говори ми о праху, не замишљај пепео и иструлеле од времена њихове кости, већ отвори очи вере и погледај на силу Божју која им је својствена, на благодат Духа која их је обукла, на славу Небеске Светлости која их окружује". Свети Амвросије Милански говори слично: "Дивно је видети како пропадљиво тело светих чини чудеса".

Могу се навести сведочанства многих светих отаца која показују да се у Грчкој Цркви мошти никада нису схватале као нетљено тело. Ако погледамо светогорску праксу, видећемо нешто веома необично за нас. Тамо је раширено мишљење да се сваког човека тичу речи: Земља јеси и у земљу ћеш отићи. Сахранивши умрлог монаха, Светогорци га после неког времена ископавају из земље да би видели да ли је његово тело иструлело. Ако је тело неоштећено, сматрају да је тај човек био толико грешан да га земља не прима. За њега почињу да се појачано моле да би му Господ опростио и земља га примила. Тако да овде нема ни говора о непропадању тела. И мошти грчких светих, рецимо Јована Златоуста, - само су делови скелета. :aha:
 
Jesi bila nekada na sahrani?
Vino posipaju preko tela,prvo po "visini" a onda i preko grudi,praveci oblik krsta.
Na parastosima sipaju preko zemlje...

jesam, al nisam to zapazila..
pravoslavci svoje preminule sahranjuju u kovcezima, a ne kao muslimani (neki) samo umotane u platno..
kako mislis da vino prodre kroz hrastovinu, camovinu..koje god drvo da je u pitanju..i to lakirano?
 
jesam, al nisam to zapazila..
pravoslavci svoje preminule sahranjuju u kovcezima, a ne kao muslimani (neki) samo umotane u platno..
kako mislis da vino prodre kroz hrastovinu, camovinu..koje god drvo da je u pitanju..i to lakirano?

Uh bre...ne sipaju na kovceg vec se pre spustanja na groblju kovceg otvara,pop nesto peva i direktno preko pokojnika sipa crveno vino.
Video sam bar 100 puta do sada.
 
Мени је буразер причао да сам ја имао неку далеку рођаку, која је била јако млада и поштена девојка и изненада је умрла. Наводно, кад су јој отворили гроб, мислим да су је премештали негде, после неколико година од сахране, кажу да је била читава, нимало се тело није распало. Сад не знам колико је то тачно, нисам се баш распитивао са фамилијом по питању тога, само ми је буразер рекао, он је чуо од некога. :mrgreen:

Само људи који су толико веровали у Бога могу остати нераспаднути после смрти. Они ће вероватно први да васкрну у својим нормалним телима, а ови остали неће имати месо, већ ће бити само костури који ходају. :mrgreen: Бухахааха, зомбији.
 
vjerovati ili nevjerovati je individualno pravo svakog pojedinca, svacije misljenje postujem. licno sam vidio neke stvari koje razum nemoze objasniti ali one su tu i nemogu se objasniti ovim nasim ogranicenim umom. Mi nemozemo shvatiti sve sto vidimo i razumijem da je tesko prihvatiti nesto sto nevidimo,

Na donjem linku mozete pogledati intervju sa jednim od ljudi koji su prisustvovali nekim dogadzanjima...

 
vjerovati ili nevjerovati je individualno pravo svakog pojedinca, svacije misljenje postujem. licno sam vidio neke stvari koje razum nemoze objasniti ali one su tu i nemogu se objasniti ovim nasim ogranicenim umom. Mi nemozemo shvatiti sve sto vidimo i razumijem da je tesko prihvatiti nesto sto nevidimo,

Na donjem linku mozete pogledati intervju sa jednim od ljudi koji su prisustvovali nekim dogadzanjima...


Језиво. :eek: Интересантно је то што су ови на сликама потуно нормални, а требали би да почну да плаве и да смрде. Потпуно се поклапа са моштима светаца. И мошти не смрде, напротив миришу и то веома лепо.

Ево слика неких моштију:

holyrelics.jpg


2eaqm1x.jpg


rep-lazar_310x186.jpg


Истина је да нису као ови муслимани, али ови људи су живели јако давно.
 
Pa kojoj hrscanskoj grupi pripadas. Po katolicko-pravoslavnom ucenjem je ustao za telom a ne samo kao duh.

I tako tela vise nema.

Ne pripadam ijednoj, sasvim sam ograđen od bilo koje grupe.
Poštujem svačije mišljenje, jer može da posluži kao materijal kojim izgrađujem sopstvene spoznaje.

Dobro nema tela, a gde je to zemaljsko telo koga nema, šta se sa njim desilo?
 
Sta im vredi i sta ih briga, da li se telo raspadne ili ne kad i ovako i onako nisu zivi.
Stoga nista cudno.
Cudno bi bilo da ne umiru!

Blago onim a koji umiru u veri a opet ce oziveti, vasrksnuti u onaj dan.

Da li kažeš da se Isusovo zemaljsko telo nakon smrti raspalo?
I šta znači, kada Isus kaže za sebe: "gde je trup, tu će se i orlovi skupiti"?
 
Poslednja izmena:

Back
Top