(I)jekavica je slovenskija ?

Да, Украјинци, Бугари, Македонци су по овоме екавци, остали нису.

Украйинци су икавци, код њих йе глас Ѣ углавном замѣњен гласом "И": "вiра", "дитя" (дѣте), "місце" (мѣсто).
Бугари су "якавци", Ѣ йе углавном замѣњен са "йа-я", осим у западних крайевах, койи су као и већина Србийе и цѣла Македония екавци.
"вяра", "бял", "място", "ляво" (лево)
 
Poljaci su svašta :D Kod njih se jat nije svuda jednako menjao. Tako i kod ostalih Zapadnih Slovena.
Ukrajinci su preikavci :D imaju и(y), i(i), ï(ji), й(j). Rusi su jekavci, Bugari jakavci uglavnom.

srpski - poljski - češki - slovački - ukrajinski - bugarski

vera - wiara(vjara) - víra - viera - віра(vira) - вяра(vjara)
deca - dzieci(đeći) - děti - deti - діти(dity) - деца(deca)
bela - biel(bjel) - bílá - biely - білий(bilyj) - бял(bjal)
sneg - śnieg(śnjeg) - sníh - sneh - сніг(snih) - сняг(snjag)
svet - świat(śvjat) - svět - svet - світ(svit) - свят(svjat)
hleb - chleb(hleb) - chléb - chlieb - хліб(hlib) - хляб(hljab)
mleko - mleko - mléko - mlieko - молоко(moloko) - мляко(mljako)
celo - cały(cały) - celý - celý - ціле(cile) - цяло(cjalo)
greh - grzech(gžeh) - hřích - hriech - гріх(hrih) - грях(grjah)
 
Otprilike, najslovenskija varijanta je kada Goca kaže "Gde?".


Nekako joj je pobeglo, pa je ispao pravi jat - čisto da se čuje. Prema tome, sve tri srpske refleksije jata (ekavska, ikavska pa i jekavska) predstavljaju "manje slovenske" odraze ovog starog samoglasnika. Inače, kad govorimo o pisanom jeziku, staroslovenski-starosrpski imao je sve samoglasnike i u jotovanoj varijanti, tako da pisani jat i nije ništa drugo nego "je". E sad, drugo je pitanje zašto su u pisanju postojali jotovani samoglasnici. Drugi aspekat po kojem bi se o ovom, dosta nezgrapnom pitanju moglo naprečac rasuđivati jeste današnji (pravoslavni) bogoslužbeni jezik koji, iako je ruskoslovenski, jeste jekavski, (bogorodice djevo, vječnaja pamjat... vo vjeki vjekov... nepobjedimuju pobjedu... velija djela Gospodnja.)

Istini za volju, jekavica jeste najbliža originalu, ali se već dvosložni izgovor dosta udaljava.
 
Otprilike, najslovenskija varijanta je kada Goca kaže "Gdě?".


Někako joj je poběglo, pa je ispao pravi jat - čisto da se čuje. Prema tome, sve tri srpske refleksije jata (ekavska, ikavska pa i jekavska) prědstavljaju "manje slověnske" odraze ovog starog samoglasnika. Inače, kad govorimo o pisanom jeziku, staroslověnski-starosrpski imao je sve samoglasnike i u jotovanoj varijanti, tako da pisani jat i nije ništa drugo nego "je". E sad, drugo je pitanje zašto su u pisanju postojali jotovani samoglasnici. Drugi aspekat po kojem bi se o ovom, dosta nezgrapnom pitanju moglo naprěčac rasuđivati jeste današnji (pravoslavni) bogoslužbeni jezik koji, iako je ruskoslověnski, jeste jekavski, (bogorodice djevo, vječnaja pamjat... vo vjeki vjekov... nepobjedimuju pobjedu... velija djela Gospodnja.)

Istini za volju, jekavica jeste najbliža originalu, ali se već dvosložni izgovor dosta udaljava.

Свака част, Мркаљу! Стварно личи на Ѣ, нешто између И и Е. И како га овдѣ нађе, послѣдње мѣсто гдѣ бих га тражио йе ово!
 
To je poluglas, koji postoji an jugu Srbije. Poslusajte, kako neki Juznjak kaze prvo e u "petnaest", ili kako Bugari izgovaraju poluglas 6. Dakle, kao sto sam vec rekla, ovde vam samo fali jedna neznalica, koja je rekla da se ijekavci bolje razumeju sa Rusima. Inace, taj poluglas e, sto se vi tripujete da je jat ima u u mnogim recima u beogradskom govoru, koji je u velikoj meri oblikovan govorom Juznjaka.
 
To je poluglas, koji postoji an jugu Srbije. Poslusajte, kako neki Juznjak kaze prvo e u "petnaest", ili kako Bugari izgovaraju poluglas 6. Dakle, kao sto sam vec rekla, ovde vam samo fali jedna neznalica, koja je rekla da se ijekavci bolje razumeju sa Rusima. Inace, taj poluglas e, sto se vi tripujete da je jat ima u u mnogim recima u beogradskom govoru, koji je u velikoj meri oblikovan govorom Juznjaka.

Ма какав полуглас йужне Србийе. Я га слушам свакодневно од йужњаков, на примѣр у рѣчих "съд", "дънъс", "лъже", "чъс", и тврдим да ово што се чуйе у песми Мркаљем наведеной поуздано нѣйе полуглас.
 
Ма какав полуглас йужне Србийе. Я га слушам свакодневно од йужњаков, на примѣр у рѣчих "съд", "дънъс", "лъже", "чъс", и тврдим да ово што се чуйе у песми Мркаљем наведеной поуздано нѣйе полуглас.

Pa, to ti tvrdis.
 
To je poluglas, koji postoji an jugu Srbije. Poslusajte, kako neki Juznjak kaze prvo e u "petnaest", ili kako Bugari izgovaraju poluglas 6. Dakle, kao sto sam vec rekla, ovde vam samo fali jedna neznalica, koja je rekla da se ijekavci bolje razumeju sa Rusima. Inace, taj poluglas e, sto se vi tripujete da je jat ima u u mnogim recima u beogradskom govoru, koji je u velikoj meri oblikovan govorom Juznjaka.

Не лупај.
Полуглас који је у већини српских речи еволуирао у "а" или "у" нема благе везе са јатом. Полуглас се јавља у речима попут сад, пут, час, стакло, итд.
 
Не лупај.
Полуглас који је у већини српских речи еволуирао у "а" или "у" нема благе везе са јатом. Полуглас се јавља у речима попут сад, пут, час, стакло, итд.

Poluglas iz staroslovenskog da, ali danasnji jezik je nesto drugo.
 
Poluglas šva (debelo jer) postoji u srpskom, ali su ga iz někog razloga iz bukvice uklonili nakon Vukove smrti (prozr'o, razastr'la, kab'l, klov'n, bicik'l itsl.)

Када већ спомену полуглас, има га и македонски йезик, а за њега се користи тридесет и друго македонско слово, слово ' (ма како то чудно звучало). Комуњаре не хтѣдоше "прљати" новонастайуће писмо старословѣнским словом Ъ, койе йе од древних врѣмена коришћено за наведени глас, него уведоше горњу запету као слово. Примѣр йе рѣч "мъгла" коя се у званичном македонском пише "м'гла".
Слично нешто примѣтих и у књизи Павла Ивића о говору Галипољских Срба, гдѣ он глас "Ѣ", койега наши Галипољци одлично чуваху, у примѣрах записиваше само као слово "И" изнад слова "Е" (као што се у рачуну записуйе степеновање). Очигледно се Павле плашаше употрѣбе слова "Ѣ", да то ОЗНА, ДБ или ко већ не примѣте па да га не пошаљу на Голи Оток или гдѣ већ слаху неподобне. Недопустиво бѣше да неко коришћењем назадних црквених слова, мрачних остатака прошлости, спрѣчава државу ићи у свѣтлу комунистичку будућност. Као и у Македонийи.
 
Otprilike, najslovenskija varijanta je kada Goca kaže "Gdě?".


Někako joj je poběglo, pa je ispao pravi jat - čisto da se čuje. Prema tome, sve tri srpske refleksije jata (ekavska, ikavska pa i jekavska) prědstavljaju "manje slověnske" odraze ovog starog samoglasnika. Inače, kad govorimo o pisanom jeziku, staroslověnski-starosrpski imao je sve samoglasnike i u jotovanoj varijanti, tako da pisani jat i nije ništa drugo nego "je". E sad, drugo je pitanje zašto su u pisanju postojali jotovani samoglasnici. Drugi aspekat po kojem bi se o ovom, dosta nezgrapnom pitanju moglo naprěčac rasuđivati jeste današnji (pravoslavni) bogoslužbeni jezik koji, iako je ruskoslověnski, jeste jekavski, (bogorodice djevo, vječnaja pamjat... vo vjeki vjekov... nepobjedimuju pobjedu... velija djela Gospodnja.)

Istini za volju, jekavica jeste najbliža originalu, ali se već dvosložni izgovor dosta udaljava.

Misliš na 0:48 ? Celo pitanje je dosta komplikovano i nema konačnih odgovara.
 

Back
Top