Prilično urnebesno je što je neko uopšte nominovao Tolkina za Nobelovu nagradu. Tako bi mogla i Džeki Kolins da je dobije, tu su negdje po književnoj vrijednosti.
Od ovih ostalih, Stajnbek je dobio već iduće godine poslije Andrića, a Frost i Grin nikad nisu. Šteta za Frosta, zaslužio je više od Stajnbeka svakako.
Ovdje si pokrenuo zanimljivo pitanje.
Iako nisam baš korektan i kompetentan, no na američkim portalima sam se pre koju godinu upleo u rasprave s Tolkienovcima. I ne baš kvalificiran, jer od njega sam pročitao jedva pola prve knjige i odložio, no dosta sam pročitao o tim djelima i sl.
Jedan moj bivši prijatelj bio je očaran Tolkienom i više je puta čitao knjige i gledao filmove. A nije književno retardiran, pročitao je Šolohova, Dostojevskog, Kafku itd. Meni je bila intrigantna njegova fascinacija pa sam ga pozorno ispitivao, kao kakav detektiv- što on u uopće nalazi?
On je artikuliran, i mislim da sam dešifrirao- moj taj prijatelj ima psihijatrijsku dijagnozu, i doživljava život teško. A Tolkien mu je bio dobrodošao kao eskapizam u svijet fantazije, u biti epska bajka. Mislim da tip osoba koji to voli pripada kategoriji ljudi bujne mašte koji vole fantastične alternativne priče, a napose kao bijeg iz sumorne svakodnevnice.
Tolkien je bio eksplodirao u doba hipija, a oni su ti iracionalni s eskapizmom, bajkama, imaginarnim svjetovima....
S američkim Tolienovcima je bilo oko njegove kozmologije, za koju sam lako vidio da duguje više Indiji, nešto manje Egiptu, a najmanje teutonskoj mitologiji i kršćanstvu, ili hermetičkoj tradiciji.
Bilo kako bilo, neki su autori bili fascinirani Tolkienom (W.H. Auden), dok ga je Edmund Wilson pokopao.
