Koje književnike je Ivo Andrić "ostavio iza sebe" za Nobelovu nagradu ?

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.310
- 1961. godine čuvena trilogija "Gospodar prstenova", Dž. R. R. Tolkina je proglašena drugorazrednom.
- U užem krugu, i jedan od favorita bio je i Grejem Grin, kao i Džon Stainbek, Robert Frost.
- Tog 26. oktobra 1961. Nobelovu nagradu za književnost dobio je Ivo Andrić.

Pre našeg književnika nagradu su dobili Rabindranat Tagore, Anatol Frans, Džordž Bernard Šo, Andre Žid, Tomas Eliot, Ernest Hemingvej, Alber Kami...
 
t_3338465_koje_velike_knjizevnike_je_ivo_andric_ostavio_iza_sebe_na_dodeli_nobelove_nagrade_pi...jpg
 
- 1961. godine čuvena trilogija "Gospodar prstenova", Dž. R. R. Tolkina je proglašena drugorazrednom.
- U užem krugu, i jedan od favorita bio je i Grejem Grin, kao i Džon Stainbek, Robert Frost.
- Tog 26. oktobra 1961. Nobelovu nagradu za književnost dobio je Ivo Andrić.

Pre našeg književnika nagradu su dobili Rabindranat Tagore, Anatol Frans, Džordž Bernard Šo, Andre Žid, Tomas Eliot, Ernest Hemingvej, Alber Kami...
Prilično urnebesno je što je neko uopšte nominovao Tolkina za Nobelovu nagradu. Tako bi mogla i Džeki Kolins da je dobije, tu su negdje po književnoj vrijednosti.
Od ovih ostalih, Stajnbek je dobio već iduće godine poslije Andrića, a Frost i Grin nikad nisu. Šteta za Frosta, zaslužio je više od Stajnbeka svakako.
 
Tada je B. M. Mihiz pisao za "NIN" :
„Kako provodi ovu noć, svoju prvu noć nobelovca, on koji će, ako iko, umeti da podnese zanosni i strašni teret slave? Misli li sada, poput Jusufa vezira, na svoj vilajet ‘gde u svakoj kući ima priča o njegovoj slavi i uspehu’ i gde se ‘draž radosti dušom plaća’? Prebira li brojanicom sećanja davni početak i vapajne dane svoga Ponta kada je sve čega se doticao bio bol?

Jesu li mu možda noćas svi u pohode i na san došli, pa šenluk čini Alija Đerzelez, jadaju se i samuju travnički konzuli, šapuće svoju zlatnu priču Ćamil efendija, podstiče kazansku vatru fra Marko Krneta i ko zna po koji put pred njegovim očima ginu Veletovci?

Da li mu je bar krajičkom sećanja prominulo ono njegovo pismo Srpskoj književnoj zadruzi iz 1942, godine, taj dostojanstven primer građanske hrabrosti, koje još dostojanstvenije nikako ne dozvoljava da se objavi?
Ili ga sećanje noćas odvodi na ‘kapiju’ Mehmedpašine ćuprije, one iste koju je, trajniju od kamena, on po drugi put sagradio i čijim ja lukovima spojio valovitu Drinu sa svim obalama, ljudske misli? Ne znam.”

Voleo bih da Andrić sazna sa kakvom je radošću Jugoslavija primila vest o dodeli Nobelove nagrade
 

Back
Top