Biti dobar čovek

Valeria

Elita
Poruka
20.300
Puno puta u svakodnevnom životu čujem kako sebe neko deklariše "Ja sam dobar čovek".
To je sad posebna priča.. što u mojim očima ne izgleda takva osoba toliko savršeno i u ravnoteži sa kosmosom.
Ali svakako, to je izraz koji se često ozbiljno upotrebljava. Biti dobar čovek.

Šta je to što čoveka čini "dobrim"?
Šta je to što pretegne na tasu između tamne i svetle strane čovekovog bića?
Da li je to harmonija sa spoljašnjim svetom?
Da li je to harmonija sa samim sobom?
Da li je to puko pridržavanje društveno - prihvatljivih pravila?
I tako dalje...
Vaše (slobodno i subjektivno) mišljenje?
 
Da budem prvi:D

Pod dobrim covekom se najcesce u narodu (nefilozofskom) smatra onaj ko je...glup.
Tolerantnost, susretljivost, postovanje tudje licnosti, pomoc drugome kada je potrebno su bile nekada oznake "dobrog coveka", danas se to smatra u najblazem slucaju, naivnoscu a uvek se misli na...glupost.
Svako vreme ima svog "dobrog coveka", danas mi nije poznato sta je to...dobar covek:sad2:
 
Da budem prvi:D

Pod dobrim covekom se najcesce u narodu (nefilozofskom) smatra onaj ko je...glup.
Tolerantnost, susretljivost, postovanje tudje licnosti, pomoc drugome kada je potrebno su bile nekada oznake "dobrog coveka", danas se to smatra u najblazem slucaju, naivnoscu a uvek se misli na...glupost.
Svako vreme ima svog "dobrog coveka", danas mi nije poznato sta je to...dobar covek:sad2:

Vidiš, nisam imala to na umu kad sam postavila temu..
Ali da, nekako se provuče u narodu i to da je dobar čovek - glup čovek, koga je "lako zeznuti" i sl. :)

Više sam mislila na globalnu sklonost da svako sebe smatra dobrim.
No.. šta je to što čoveka čini "dobrim"?
 
Svest o tome sta je dobro a sta nije.
Da bi kupili svest, morate dati ego. A to je za mnoge preskupa trgovina.

Ali, svi misle da poseduju takvu svest!
To je problem :)
Svako ima zaprepašćujuće jasne stavove o tome "šta je dobro" a "šta loše".. iako je zapanjujuće koliko se međusobno ne poklapaju ti stavovi.
Svako posmatra kosmos sa svoje sićušne tačke gledišta, u čijem središtu je on sam.

Kako znati onda da smo pobedili ego (preobrazili ga, ne uništili) .. ?
Kako znati da je naše viđenje stvari "ono pravo"?

Inače.. što se same suštine teme tiče..ja ne mislim da ima apsolutno dobrih i apsolutno loših ljudi.. mi smo bića ko bića, a u očima drugih ćemo biti onakvi kakva je njihova percepcija sveta.
Ali kada neko neopozivo sebe smatra isključivo dobrim, moram da primetim da je u neravnoteži takva osoba, jer prosto - nije svesna kompleksnosti čovekovog bića (koje ima lice, ali ima i naličje).
Zato kontam Najvišeg kada kaže to što kaže ...
 
Da budem prvi:D

Pod dobrim covekom se najcesce u narodu (nefilozofskom) smatra onaj ko je...glup.
Tolerantnost, susretljivost, postovanje tudje licnosti, pomoc drugome kada je potrebno su bile nekada oznake "dobrog coveka", danas se to smatra u najblazem slucaju, naivnoscu a uvek se misli na...glupost.
Svako vreme ima svog "dobrog coveka", danas mi nije poznato sta je to...dobar covek:sad2:
Mislim da to nije tako. Obično se tvrdi da biti dobar i biti lud je isto. Ali i to je pejorativno. A biti dobar i biti glup, to nikako ne ide. Dakao, i glup čovjek može biti dobar.
 
Ali, svi misle da poseduju takvu svest!
To je problem :)
Svako ima zaprepašćujuće jasne stavove o tome "šta je dobro" a "šta loše".. iako je zapanjujuće koliko se međusobno ne poklapaju ti stavovi.
Svako posmatra kosmos sa svoje sićušne tačke gledišta, u čijem središtu je on sam.

Kako znati onda da smo pobedili ego (preobrazili ga, ne uništili) .. ?
Kako znati da je naše viđenje stvari "ono pravo"?

Inače.. što se same suštine teme tiče..ja ne mislim da ima apsolutno dobrih i apsolutno loših ljudi.. mi smo bića ko bića, a u očima drugih ćemo biti onakvi kakva je njihova percepcija sveta.
Ali kada neko neopozivo sebe smatra isključivo dobrim, moram da primetim da je u neravnoteži takva osoba, jer prosto - nije svesna kompleksnosti čovekovog bića (koje ima lice, ali ima i naličje).
Zato kontam Najvišeg kada kaže to što kaže ...
Ali ima (veoma) zlobnih i (veoma) nezlobnih. Ovi prvi se neće ustručavati da bilo kome nanesu zlo (osim sebi) dok će ovi drugi to na sve načine izbjegavati.
 
Puno puta u svakodnevnom životu čujem kako sebe neko deklariše "Ja sam dobar čovek".
To je sad posebna priča.. što u mojim očima ne izgleda takva osoba toliko savršeno i u ravnoteži sa kosmosom.
Ali svakako, to je izraz koji se često ozbiljno upotrebljava. Biti dobar čovek.

Šta je to što čoveka čini "dobrim"?
Šta je to što pretegne na tasu između tamne i svetle strane čovekovog bića?
Da li je to harmonija sa spoljašnjim svetom?
Da li je to harmonija sa samim sobom?
Da li je to puko pridržavanje društveno - prihvatljivih pravila?
I tako dalje...
Vaše (slobodno i subjektivno) mišljenje?
Postoji kratkovida i dalekovida dobrota,a uz to i božanska koju možemo otkriti (nije obavezno da je od Boga!)...
Kratkovidu dobrotu pokazuju budale i ludaci,dalekovidu dobrotu mudraci,a oboženu nesebičnu dobrotu roditelji svih živih bića...(Nije za raspravu!)
Kontraargumente za prva dva vida dobrote-može li neko da iznese?
 
Postoji kratkovida i dalekovida dobrota,a uz to i božanska koju možemo otkriti (nije obavezno da je od Boga!)...
Kratkovidu dobrotu pokazuju budale i ludaci,dalekovidu dobrotu mudraci,a oboženu nesebičnu dobrotu roditelji svih živih bića...(Nije za raspravu!)
Kontraargumente za prva dva vida dobrote-može li neko da iznese?
Dalekovida dobrota je vezana za razum, a osnovna ideja dobra je vezana za ljudske osecaje loji su konkretni i ograniceni. Imao sam macka koga je sestra preterano razmazila. Ja sam bio ostriji prema njemu da se ne bi degenerisao ali sam zbog svadja sa njom digao ruke. Epilog, nju je voleo i bio je bogalj koji gotovo da nije znao da jede, a mene je mrzeo. Ko je od nas dvoje bio dobar a ko los?!
Da li je moguce, da na nasem malom prostoru cinimo lose stvari ne bi li na nivou razuma postigli dobre, koje ne mozemo da dozivimo culima, i da se ne osecamo kao djubrad? Kad bih ubio jednog nevinog coveka da bih spasio 1000bezimenih, da li bih mogao mirno da zivim i osecam se kao dobar covek, razumski bi trebalo zato sto sam spasio 999 ljudi? Mislim da bih se osecao kao los covek.
 
Dalekovida dobrota je vezana za razum, a osnovna ideja dobra je vezana za ljudske osecaje loji su konkretni i ograniceni. Imao sam macka koga je sestra preterano razmazila. Ja sam bio ostriji prema njemu da se ne bi degenerisao ali sam zbog svadja sa njom digao ruke. Epilog, nju je voleo i bio je bogalj koji gotovo da nije znao da jede, a mene je mrzeo. Ko je od nas dvoje bio dobar a ko los?!
Da li je moguce, da na nasem malom prostoru cinimo lose stvari ne bi li na nivou razuma postigli dobre, koje ne mozemo da dozivimo culima, i da se ne osecamo kao djubrad? Kad bih ubio jednog nevinog coveka da bih spasio 1000bezimenih, da li bih mogao mirno da zivim i osecam se kao dobar covek, razumski bi trebalo zato sto sam spasio 999 ljudi? Mislim da bih se osecao kao los covek.
Dalekovidom dobrotom ne ubija se jedan nevin da bi se spasilo 1000 bezimenih...Mudrac ima hiljadu koraka pre toga.
 
Postoji kratkovida i dalekovida dobrota,a uz to i božanska koju možemo otkriti (nije obavezno da je od Boga!)...
Kratkovidu dobrotu pokazuju budale i ludaci,dalekovidu dobrotu mudraci,a oboženu nesebičnu dobrotu roditelji svih živih bića...(Nije za raspravu!)
Kontraargumente za prva dva vida dobrote-može li neko da iznese?

Nije kontraargument, samo je primedba.. tanka je linija između budale i mudraca - prosvetljenog.
Neko sa strane i ne može da odredi razliku između ova dva, prosto jer ne može da objektivno sagleda dalekosežnost nečijeg ispoljavanja.

Ovo o čemu govorim, a nadovezuje se na tvoju tezu, je baš lepo prikazano na karti Luda iz Tarota.



Vidimo osobu koja srlja ka ponoru.. onako..budalasto :lol: .
Iza nje je pas koji predstavlja oličenje razuma, ili uma. Ali, Luda je ostavila razum iza sebe.
Međutim, sunce blještavo bele boje, i bela ruža u Ludinoj ruci upravo predstavljaju sveti duh.
Mogli bismo to primeniti i ovako - Luda je prosvetljena, i u svojoj svespoznaji, ona će znati kako da zaobiđe ponor.

Ali, nekom sa strane, ona ne izgleda kao Mudra, već kao Budala :).

Zato je teško diskutovati na tu temu.
 
Da budem prvi:D

Pod dobrim covekom se najcesce u narodu (nefilozofskom) smatra onaj ko je...glup.
Tolerantnost, susretljivost, postovanje tudje licnosti, pomoc drugome kada je potrebno su bile nekada oznake "dobrog coveka", danas se to smatra u najblazem slucaju, naivnoscu a uvek se misli na...glupost.
Svako vreme ima svog "dobrog coveka", danas mi nije poznato sta je to...dobar covek:sad2:
misliš idiot, nešto kao što je knez miškin od dostojevskog...moglo bi se reći da je to najbliži model opisa dobrog čoveka. dobar čovek mora u sebi da ima tu dečiju nevinost, neiskvarenost i bezazlenost inače ništa od njegove dobrote.
 
Biti dobar čovjek znači ne biti loš čovjek...

Šta to znači?

To znači da svaki 'dobar' čovjek kreira suprotnost po sebi koja se u njegovoj realnosti manifestuje u onom 'lošem'...inače, on ni po čemu ne bi mogao da bude dobar.

Svaki 'dobar' čovjek je, dakle, razlog postojanja i onog po njemu 'lošeg' čovjeka.
A da taj koji je 'dobar' postane samo 'čovjek' (niti dobar niti loš) i onaj drugi, u čijem odrazu on vidi svoju suprotnost, postao bi tad ČOVJEK, takođe.
 
Poslednja izmena:
na nekoj drugoj temi sam napisala da velika vecina ljudi ima tu fenomenalnu sposobnost da sebi oprosti gotovo sve sto napravi..i kad bi ljudi bili iskreni, 99% njih bi za sebe rekli da misle da su dobri:)
za mene je dobar onaj ko ne cini zlo svesno.
tj, zlocin iz nehata svi nekad napravimo, namera je ta koja cini razliku..
 
...biti dobar vjernik ,u svojoj nacionalnosti, u svojoj državi...sve su to odrednice koje su u odnosu na iskorišćavanje.Izmišljene su od onih koji imaju nas namjeriti na stazu,- ropstva...
Ja sam,-veoma loš čovjek i nikad ne oslovljavam nekog sa 'dobar čovjek' iz istog straha pred pomisli da mi on nešto treba....?
Tko danas misli,Faraonn...
 
nije isto, ali kod dobrog čoveka se reflektuje njegova savest kao most za otvaranje višeg nivoa svesti, a to je jedini mogući način da spoznaš svoje svesno biće. suprotan put nije moguć.


Moramo početi jasno odvajati značenja i termine koje koristimo ukoliko želimo da shvatimo Svjesnost u potpunosti. Jednom kada Biće kaže ili pomisli za nekoga da je neko 'dobar', ono o tome nekome ili nečemu daje i svoj SUD, a to kao što rekoh ranije, odaje istinu o samoj Svjesnosti Bića; to samo po sebi govori da je Biće NE-Svjesno istine o Sebi kako ni onoga što doživljava kao svoju stvarnost. Ono tada svoju realnost doživljava kroz polarizacju nečeg što po Sebi jednostavno JESTE. 'Dobrota', kao izraz čovjeka, se jedino može očitovati u odnosu na 'zlobu' nekoga drugog. To nam jednostavno kaže da ni onaj koji je dobar, niti onaj koji tog 'dobrog' doživljava 'dobrim' ne shvata da u tom momentu od Univerzuma zahtijeva da njegovom stvorenom polaritetu stvori ekvivalentnu SUPROTNOST. Za svako 'dobro' Univerzum mora da stvori jedno 'loše' kako bi ono 'dobro' moglo da se manifestuje uvjerljivo i da balansira naboj stvorenog poriteta.

Zato jasno moramo odvojiti značenja 'dobrog' od značenja 'harmonija postojanja'...jer harmonija postojanja nije 'dobro', već je harmonija manifestacija Namjere duše bez iskrivljenja razumom stvorenih ubjeđenja o toj namjeri. 'Dobro' je dakle, SUD kroz koji Biće razumom sudi i stvara sliku realnosti u kojoj se harmonija postojanja predstavlja kao 'dobro' u odnosu na SUD o haosu kao nečemu 'lošem'.
 
Poslednja izmena:
Meni je stvarno neverovatno da ljudi skloni filozofiji i filozofi nisu iskusili bar trun obožene dobrote...Ili ,mislim da jesu,ali niko da nađe reči da opiše bar nešto od toga...
Pa.eto,to je kad odrasle ljude iznenadiš nekim značajnijim dobrim delom i gledaš njihovu sreću...DOBIJAŠ TIH TRENUTAKA NAJVEĆU NAGRADU IKAD ZAMIŠLJENU!( Nobelova je dečija igračka spram te nagrade i mnogi je se odrekli jer se prethodno odrekli sujete...) Decu je lakše obradovati pa se to slabije računa-mada je isto...
 

Back
Top