Nacije na Balkanu (i šire, opšte pitanje nacionalnog identiteta)

Само се ти образуј на оваквим сајтовима па онда иди смарај ове твоје, а Србе прескочи.

Ali najjača mi je formulacija Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo i Bosna je bila dio te države što znači da je to hrvatska povijesna zemlja i samim tim je sve dokazano... e hajde sad da čujem vas što imate reći... hahahaha
Ма не зна где је шупаљ.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Jel' ima te neki dokumentate da kaze nesto drugo oko ljudi iz hercegovine? Samo pokazi.

I jos jednu pitanja, sta je bilo sa hercegbosna.com? Taj sajt ima dokumentate i sve...sta sam pisao da nije upravu?

Ne možeš biti u pravu, niti može postojati dokument koji prkosi zdravom razumu. Ako ne vjeruješ, pogledaj recimo popis stanovništva iz 1991. godine.

Sa Herceg-Bosnom je sve u redu, pogrešio si domen.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Zapravo, izraz i nije baš najjasniji, kao što i sam vidiš. Tehnički, to bi značilo one zemlje u okviru njemačko-rimskoga carstva čiji je aktuelni car njihov monarh.

da jasno mi je njezin vladar priznaje austrijskog cara kao suverena. A čekaj Kraljevina Srbija koja se takođe pominje je zapravo bila oblast pod upravom civilnih ili vojnih guvernera Austrije, nešto kao protektorat ili vojna uprava ??
 
Poslednja izmena od moderatora:
da jasno mi je njezin vladar priznaje austrijskog cara kao suverena. A čekaj Kraljevina Srbija koja se takođe pominje je zapravo bila oblast pod upravom civilnih ili vojnih guvernera Austrije, nešto kao protektorat ili vojna uprava ??

Njen vladar ne priznaje austrijskog cara za suverena, njen vladar jeste u isto vrijeme i austrijski nadvojvoda, njemačko-rimski car, itd...Krunska zemlja nije država čiji vladar priznaje nekog drugog za nadređenog, već država koja sa drugom dijeli istoga vladaoca. Tako je vladar Srbije u isto vrijeme bio monarh i Ugarske, Sicilije, Sardinije, (u svakoj od pojedinačnih monarhija, uživajući posebna a vrlo često i potpuno različita prava, u skladu sa njenim unutrašnjim ustavno-pravnim uređenjem - npr. tako je on kao ugarski kralj postavljao rimokatoličke arhiepiskope u Ugarskoj, ali isto to pravo nije imao u Austriji, gdje je arhijereje postavljao Papa, u skladu sa različitim istorijskim pravima koje povlači biti ugarskim kraljem, austrijskim nadvojvodom i naravno, njemačko-rimskim carem)...
Djelimično si u pravu, odnosno moglo bi se zaista tako reći. Imala je ona svog upravnika, ali on nije bio _____ Austrije, već Upravnik Srbije i zapovjednik beogradske posade; stolujući u svojoj palati u Beogradu. On je bio na čelu Zemaljske uprave. Zemaljska administracija u Beogradu je bila izvršni organ monarha; koji je pak lično sjedio dosta daleko (u Beču).

581px-900-231_Herzog_Carl_Alexander.jpg


Prvi i glavni upravitelj, oslikan iznad, inače, nije bio Austrijanac.
 
Poslednja izmena:
Njen vladar ne priznaje austrijskog cara za suverena, njen vladar jeste u isto vrijeme i austrijski nadvojvoda, njemačko-rimski car, itd...Krunska zemlja nije država čiji vladar priznaje nekog drugog za nadređenog, već država koja sa drugom dijeli istoga vladaoca. Tako je vladar Srbije u isto vrijeme bio monarh i Ugarske, Sicilije, Sardinije, (u svakoj od pojedinačnih monarhija, uživajući posebna a vrlo često i potpuno različita prava, u skladu sa njenim unutrašnjim ustavno-pravnim uređenjem - npr. tako je on kao ugarski kralj postavljao rimokatoličke arhiepiskope u Ugarskoj, ali isto to pravo nije imao u Austriji, gdje je arhijereje postavljao Papa, u skladu sa različitim istorijskim pravima koje povlači biti ugarskim kraljem, austrijskim nadvojvodom i naravno, njemačko-rimskim carem)...
Djelimično si u pravu, odnosno moglo bi se zaista tako reći. Imala je ona svog upravnika, ali on nije bio _____ Austrije, već Upravnik Srbije i zapovjednik beogradske posade; stolujući u svojoj palati u Beogradu. On je bio na čelu Zemaljske uprave. Zemaljska administracija u Beogradu je bila izvršni organ monarha; koji je pak lično sjedio dosta daleko (u Beču).

581px-900-231_Herzog_Carl_Alexander.jpg


Prvi i glavni upravitelj, oslikan iznad, inače, nije bio Austrijanac.
Da sad mi je mnogo jasnije, zapravo jasno o čemu se radi. Hvala na trudu
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da sad mi je mnogo jasnije, zapravo jasno o čemu se radi. Hvala na trudu

Ugarska je željela od Srbije napraviti ono što je recimo bila Slavonija, ili makar Hrvatska - međutim, kralj Karlo nije pristao ni na šta i načinio je Srbiju potpuno odvojenom. Čak je ostavio i Vojnu krajinu, da i fizički, teritorijalno razdvaja Ugarsku od Srbije (što nema smisla, jer je granica bila dalje pomjerena na jug, tj. formiran njen srbijanski dio).
 
Да, али мораш узети у обзир да је то рађено логиком Римског Царства за које ти имаш само славопојке, и да је то радио Трећи Рајх или тачније речено Треће Римско Царство и целу историју су напунили злоделима и пуне је још увек и неће престати док код се не остваре њихови циљеви,

A Rim je nešto drugo, Sveto Rimsko Carstvo i Istočno Rimsklo Carstvo su samo jadne dronjave slike nekadašnjeg sjaja, dobro malo sam prećerao ali nikad nijesu dostigli Rim, ne samo geografski.

Ugarska je željela od Srbije napraviti ono što je recimo bila Slavonija, ili makar Hrvatska - međutim, kralj Karlo nije pristao ni na šta i načinio je Srbiju potpuno odvojenom. Čak je ostavio i Vojnu krajinu, da i fizički, teritorijalno razdvaja Ugarsku od Srbije (što nema smisla, jer je granica bila dalje pomjerena na jug, tj. formiran njen srbijanski dio).

Slavene zapravo me vrlo interesuje kad za neki geografski prostor možemo reći da je država. Meni je tu zanimljivo pitanje Luksemburga koji je beznačajna kneževina od gomile njih, čak neznam n i njeli bila nezavisna a danas je država sa svim pravom kao džinovske države iz okruženja.
 
Poslednja izmena:
A Rim je nešto drugo, Sveto Rimsko Carstvo i Istočno Rimsklo Carstvo su samo jadne dronjave slike nekadašnjeg sjaja, dobro malo sam prećerao ali nikad nijesu dostigli Rim, ne samo geografski.

Slavene zapravo me vrlo interesuje kad za neki geografski prostor možemo reći da je država. Meni je tu zanimljivo pitanje Luksemburga koji je beznačajna kneževina od gomile njih, čak neznam n i njeli bila nezavisna a danas je država sa svim pravom kao džinovske države iz okruženja.

Oko Luksemburga; nezavisna je država od Pariskog mirovnog sporazuma 1815. godine, nakon što je Napoleonovo Carstvo bilo poraženo od strane međunarodne koalicije, odnosno odlukama Bečkog kongresa iz iste godine. Međutim, s obzirom da je od 1813. godine bio pod pruskom okupacijom, u isto vrijeme je Veliko vojvodstvo Luksemburg bilo postalo članicom Njemačke konfederacije. Međutim, kao kompromisno rješenje, isti monarh koji je bio luksemburški veliki vojvoda je bio i kralj Ujedinjenog kraljevstva Nizozemske (njemu je dana ta pozicija, iz potreba kompenzacije zemalja koje je ta dinastija izgubila na račun hoencolernske Pruske).

Kako se Njemačka konfederacija raspala 1866. godine, izbila su i sporenja između Francuske i Pruske (ova dr. je željela da Luksemburg ostane dijelom nove, Sjeverno-njemačke konfederacije). Međutim, iz krize se 1867. godine izašlo Londonskim sporazumom, koji je Luksemburg proglasio - neutralnim (ni francuskim, ni njemačkim), odnosno afirmisao njegovu punu nezavisnost, poslije raspada konfederacije '66.

Tako da je luksemburška državnost, pa i nezavisnost, rezultat spljeta okolnosti frankonjemačkih razmirica i nesposobnosti da se dogovore kome će pripasti što u objedinjenoj nacionalnoj državi.
Državnost posjeduje od 1815. godine, a nezavisnost (u punom smislu, oslobođena pruskog uticaja) od 1866/7; sa izuzetkom perioda nacističke njemačke okupacije 1940-1944.

Ja bih bio kritičan i prema percepciji država-članica Njemačke konfederacije kao nesuverenim, zato što je to bila toliko labava tvorevina da je Luksemburg možda čak imao više prava nego danas u NATO i EU. VIše to treba shvatiti kao vid međunarodne organizacije, koja objedinjuje etničke Njemce. :P
 
Poslednja izmena:
A ta Njemaka je haos jedan, njima jadna đeca nacionalnu istoriju motaju učiti godinama, što se kod nas prođe za polugođe i to ona velika država.
Luksemburg je avanzovao nehoteći, na računb svađe megadržava.

A vid kad u srednjem vijeku neka zemlja postaje država, jeli kad dobije suverena ili nešto drugo?

Da dodam, o potpunoj samostalnosti Luksemburga može biti govora tek od 1890. godine, kada se raspala personalna unija sa Nizozemskom i Luksemburg dobio sosptvenu dinastiju.

O državama u srednjovjekovlju je izuzetno teško govoriti, zato što je to prije Tridesetogodišnjega rata koji je postavio osnov u prvoj polovini XVIII stoljeća, prije cijele političke filozofije, prije čak i Makijavelija koji je tu bio od krucijelne važnosti za definisanje. Državnom tvorevinom možemo zvati praktično svaku političku tvorevinu, neovisno od toga da li je ona imala još jednog vladara iznad.
Međutim, ako bismo željeli da upotrebimo malo preciznije definisanje, to bi bio politički entitet koji nema suverena dalje iznad; odnosno to bi bili recimo francuski kralj, vizantijski car, ili ugarski kralj.
Jedno od suštinskih karakteristika evropskog srednjeg vijeka, a pogotovo poznijeg, jeste da je vlast proizlazila iz Boga. To znači da je samo božji izaslanik na zemlji mogao dati krunu - tako je država, ona politička tvorevina sa granicama u kakvom je priznaje Rimokatolička crkva, odnosno čijeg kralja je Papa krunisao. Tako su Srbi 1217. godine dobili potvrdu takve suverene državnosti, dobivši krunu od Rima, nasljednika (ili bolje rečeno jednog od dva) Rimskog carstva i univerzalizma.

Pokušaću da ti što jednostavnije objasnim. U srednjem vijeku je postojala hijerarhija država, u kojoj je za razliku od današnjeg principa jednakosti (svi po jedan glas u UN), nejednakost vjerski i pravno sankcionisana:
* Carevi
* Kraljevi
* Ostali (župani, kneževi, grofovi, vojvode,...)

Po svhatanju, car može biti samo jedan jedini i on je prvi. Ta uloga ne znači da on vlada svijetom, već samo da ima ulogu nekakvu kakvu danas ima Savjet bezbjednosti u UN - s tim što je u rimokatoličkom svijetu i pozicija Pape nezaobilazna, a ne samo svetoga rimskog cara.
Ove hijerarhije su, recimo, Srbi bili svjesni prije 1217. godine - Stefan Nemanja krajem XII stoljeća piše da je Bog odredio Grke za careve, a Ugre za kraljeve, priznajući da prije Srba, dolaze prvo Grci, pa onda Ugri - u regionu. Glas Srbina će se za neko pitanje na prostoru jugoistočne Evrope računati tek poslije Romeja i Ugrina, odnosno 'vrijedi manje' od njih.
Mogli bismo se ograničiti, te državama smatrati one tvorevine koje spadaju u ovo drugo (lat. regnum, kako ja najčešće volim da ističem). S obzirom da bi (fizički, predmet) kruna trebalo da bude manifestacija transpersonalnog, institucionalnog pojma Krune, simbol suvereniteta, logično je da možemo otpisati ove u trećoj grupi kao potencijalne državne vladare.
 
A ta Njemaka je haos jedan, njima jadna đeca nacionalnu istoriju motaju učiti godinama, što se kod nas prođe za polugođe i to ona velika država.
Luksemburg je avanzovao nehoteći, na računb svađe megadržava.

A vid kad u srednjem vijeku neka zemlja postaje država, jeli kad dobije suverena ili nešto drugo?

Pa po Balkanu nisu zapisali ni pola, a pola izmislili :D Francuzi su uzeli veliki deo nemačkih zemalja i njihov severni deo bi po pravilu trebao da pripadne Nemačkoj. To su sve gradovi sa nemačkim imenima. Luksemburg ima neki drugačiji uticaj i kako sam ja shvatio veoma je istorijski bitan i ima nekog skrivenog aduta u rukavu :D
 
Da dodam, o potpunoj samostalnosti Luksemburga može biti govora tek od 1890. godine, kada se raspala personalna unija sa Nizozemskom i Luksemburg dobio sosptvenu dinastiju.

O državama u srednjovjekovlju je izuzetno teško govoriti, zato što je to prije Tridesetogodišnjega rata koji je postavio osnov u prvoj polovini XVIII stoljeća, prije cijele političke filozofije, prije čak i Makijavelija koji je tu bio od krucijelne važnosti za definisanje. Državnom tvorevinom možemo zvati praktično svaku političku tvorevinu, neovisno od toga da li je ona imala još jednog vladara iznad.
Međutim, ako bismo željeli da upotrebimo malo preciznije definisanje, to bi bio politički entitet koji nema suverena dalje iznad; odnosno to bi bili recimo francuski kralj, vizantijski car, ili ugarski kralj.
Jedno od suštinskih karakteristika evropskog srednjeg vijeka, a pogotovo poznijeg, jeste da je vlast proizlazila iz Boga. To znači da je samo božji izaslanik na zemlji mogao dati krunu - tako je država, ona politička tvorevina sa granicama u kakvom je priznaje Rimokatolička crkva, odnosno čijeg kralja je Papa krunisao. Tako su Srbi 1217. godine dobili potvrdu takve suverene državnosti, dobivši krunu od Rima, nasljednika (ili bolje rečeno jednog od dva) Rimskog carstva i univerzalizma.

Pokušaću da ti što jednostavnije objasnim. U srednjem vijeku je postojala hijerarhija država, u kojoj je za razliku od današnjeg principa jednakosti (svi po jedan glas u UN), nejednakost vjerski i pravno sankcionisana:
* Carevi
* Kraljevi
* Ostali (župani, kneževi, grofovi, vojvode,...)

Po svhatanju, car može biti samo jedan jedini i on je prvi. Ta uloga ne znači da on vlada svijetom, već samo da ima ulogu nekakvu kakvu danas ima Savjet bezbjednosti u UN - s tim što je u rimokatoličkom svijetu i pozicija Pape nezaobilazna, a ne samo svetoga rimskog cara.
Ove hijerarhije su, recimo, Srbi bili svjesni prije 1217. godine - Stefan Nemanja krajem XII stoljeća piše da je Bog odredio Grke za careve, a Ugre za kraljeve, priznajući da prije Srba, dolaze prvo Grci, pa onda Ugri - u regionu. Glas Srbina će se za neko pitanje na prostoru jugoistočne Evrope računati tek poslije Romeja i Ugrina, odnosno 'vrijedi manje' od njih.
Mogli bismo se ograničiti, te državama smatrati one tvorevine koje spadaju u ovo drugo (lat. regnum, kako ja najčešće volim da ističem). S obzirom da bi (fizički, predmet) kruna trebalo da bude manifestacija transpersonalnog, institucionalnog pojma Krune, simbol suvereniteta, logično je da možemo otpisati ove u trećoj grupi kao potencijalne državne vladare.

Svi oni imaju krune , pa mi se čini da si u opravu kade kažeš da su sve te tvorevine na neki način i države. Sad mi izgleda da drđava predstavlja posjed vladara ili nišeg plemića, odnosno pravo korišćenja posjeda i sprovođenja svoje volje na njemu (što bi otprilike prestavljao suverenitet, s tim da je suverenitet ograničeniji što je niđe na stepenicama plemenitosti. Regnum se prevodi kao kraljevstvo a koje je pravo značenje te riječi?

Pa po Balkanu nisu zapisali ni pola, a pola izmislili :D Francuzi su uzeli veliki deo nemačkih zemalja i njihov severni deo bi po pravilu trebao da pripadne Nemačkoj. To su sve gradovi sa nemačkim imenima. Luksemburg ima neki drugačiji uticaj i kako sam ja shvatio veoma je istorijski bitan i ima nekog skrivenog aduta u rukavu :D

Boga mi se nije imalo što ni zapisati. Ma bili su carevi i kraljevi imenovani luksemburški i moguće da su odatle nešto izvlačili nekakva prava. Ali što veli Slaven avanzovali su na svaši velikih, pa da se veliki više nebi svašali dadoše im državu.

Zapravo sever Francuske i jeste Francuska. Jug je Oksitanija.

Pa to me je zbunjivalo u početku dok nijesam ukopčao o čemu se zapravo radi. Srednjevjekovne države nijesu nacionalne države več skup plemičkih posjeda pod suverenom.

? Mogli su i u jednom trenutku lang d ok proglasiti za standard francuskog jezika, umjesto drugoga...

Ja sam bio dijete, tek sam krenuo u školu kad je moja tetka poslije zavrđene arhitekture otišla u Francusku da studira još jedan fakultet jer u Jugoslaviji nije mogla naći posao (ili je birala). Zijevao sam slušajući njene priče o toj zemlji. Bio sam zapanjem kad je pričaja da ne razumije ništo one sa juga jer govore nekim drugim jezikom a ne francuskim
 
Poslednja izmena od moderatora:
Svi oni imaju krune , pa mi se čini da si u opravu kade kažeš da su sve te tvorevine na neki način i države. Sad mi izgleda da drđava predstavlja posjed vladara ili nišeg plemića, odnosno pravo korišćenja posjeda i sprovođenja svoje volje na njemu (što bi otprilike prestavljao suverenitet, s tim da je suverenitet ograničeniji što je niđe na stepenicama plemenitosti. Regnum se prevodi kao kraljevstvo a koje je pravo značenje te riječi?

Ne, nemaju. Kakvu to krunu ima veliki župan Stefan Nemanja? Ili recimo vojvoda Burgonje? Ili pak flandrijski grof?

Država nije posjed vladara, o tome smo već jednom raspravljali o privatnoj prepisci. Naravno, zavisi od monarhije do monarhije, tako da bi ovdje sad trebalo uzeti neki primjer ako ćemo već razmatrati. Ako govorimo o evropskim hrišćanskim monarhijama, kao što sam ti već jednom napisao, ne možeš to reći. Vladalac jedne klasične evropske kraljevine jeste vrhovni sopstvenik, posjedujući dominium eminens. Međutim, u okviru same zemlje, samo jedan djelić smada u dominium directum, iliti vladarev lični posjed. Osnovna suština feudalnog uređenja leži u nepovredivosti feudalne čestice, baštinskoga posjeda, a kralj je tu kako bi to i obezbjedio tj. garantovao. U feudalnim državama je užasno teško konfiskovati zemlju od jednog feudalca - moralo bi se jasno dokazati da je on svome suverenu izvršio nevjeru.
Uzmimo kao drastično drugačiji primjer Osmansko carstvo. U Državi Osmanove dinastije, nešto sasvim drugačije je bilo na snazi - tamo je apsolutno sva zemlja pripadala sultanu i nije bilo govora oko toga da se može razviti posjed privatne čestice tamo. Naravno, tu je uvijek bilo peripetija i razlika u razdobljima, ali to je vrlo jasno suštinska suprotnost feudalizmu - osnov leži u tome da je sve vladarevo, a onaj koji to osporava je bogohulnik i grešnik.

Tehnički si u pravu. Međutim, terminologija nije baš najsrećnija. Suverenost podrazumijeva nezavisnu, najvišu instancu vlasti. Tako je prilično sporno pričati o 'stepenima suvereniteta', kao da to možemo mjeriti lenjirom. S razlogom se onaj na vrhu, vladalac, zove suverenom. Kada je feudalac u potpunoj obavezi pred suverenom, i to vrlo mnogo njih, u kakvom smislu je on nekakav 'suveren'? Pa nikakvom.
Shvatam dakako što si htio reći, ali se ne lično ne slažem sa takvom terminologijom.

Što se tiče pojma regnum, to sam ti već razjasnio. U očima prvenstveno Rimokatoličke crkve, cijeli svijet je bio izdijeljen na kraljevstva - geoistorijske tvorevine sa svojim etnolingvističkim i dr. osobenostima. Tako je na neki način kroz takvo viđenje zacrtalo osnove onoga što će se početi razvijati prvom polovinom XVII stoljeća (presudno, Vestfalskim mirom iz 1648. godine koji je okončao Tridesetogodišnji rat), odnosno pojmu suverenosti država i razgraničenja, i uopšte međunarodnoga prava.

Pa to me je zbunjivalo u početku dok nijesam ukopčao o čemu se zapravo radi. Srednjevjekovne države nijesu nacionalne države več skup plemičkih posjeda pod suverenom.

Nije baš isti slučaj važio za sve, a i ne može se tako jasno ograničiti na srednji vijek. Npr. Francusko kraljevstvo koje dolazi u XV stoljeće, svakako je u pitanju nacionalna monarhija. Takav trend je još ranije zahvatio Englesku, a, uslovno govoreći, i Srbija je otprilike bila u to vrijeme već nacionalna monarhija.
 
@FORMICA

"Svi oni imaju krune , pa mi se čini da si u opravu kade kažeš da su sve te tvorevine na neki način i države. Sad mi izgleda da drđava predstavlja posjed vladara ili nišeg plemića, odnosno pravo korišćenja posjeda i sprovođenja svoje volje na njemu (što bi otprilike prestavljao suverenitet, s tim da je suverenitet ograničeniji što je niđe na stepenicama plemenitosti. Regnum se prevodi kao kraljevstvo a koje je pravo značenje te riječi?"


Vladar polaže pravo na odredjene titule. Titule imaju uz sebe odredjene posede i delove zemlje. Kralj na primer, je direktno od Boga postavljen da vlada i on vrši božanski mandat na zemlji, kao princ crkve kroz koju dobija na svetosti, odnosno njegova pozicija. Svi niži rangovi su tu kao oni kojima je vlast data ali je i dalje sva kraljeva odnosno božanska. Oni tu više dodju kao administracija na primer, teoretski gledano. Taj poredak vuče malo korene još pre hrišćanstva gde se vodja familije, plemena, klana smatrao direktnim potomkom božanskog i kao veza izmedju ljudi i bogova, raja, onog sveta kako god da su verovali u kom kraju Evrope ...

Nekad je neko nižeg ranga mogao da bude nezavistan u smislu da nema kralja ili cara koga služi, a da je vojvoda, knez etc. jer možda nije de jure nijednoj kruni i tituli ili su neke trenutne situacije ali on je uvek bio ispod onog crkvenog dela svoje vlasti i deo zajednice. Jer je njima car i glavni posrednik sa Bogom izdao mandate da mogu da vrše vlast u svojim teritorijama... Sad, tu su radjene raznorazne manipulacije, ljudi ko ljudi, al to je u osnovi bilo zamišljeno tako i tako se praktikovalo.
 
A Rim je nešto drugo, Sveto Rimsko Carstvo i Istočno Rimsklo Carstvo su samo jadne dronjave slike nekadašnjeg sjaja, dobro malo sam prećerao ali nikad nijesu dostigli Rim, ne samo geografski.

Да ли то мислиш да треба зборавити или избрисати из историје све оне свеце који постадоше свеци због тог римског сјаја или ти мислиш да је Хитлер био блажи од Нерона за спровођење римске доктрине, без упитника јер је очито

да тако мислиш.
 
Ne, nemaju. Kakvu to krunu ima veliki župan Stefan Nemanja? Ili recimo vojvoda Burgonje? Ili pak flandrijski grof?

Imaju kako da ne i to njena upotreba nije ograničena samo na heraldiku (mada se tu najlakše vidi) nego ih i koriste. ono ne idu sa njima na spavanje ali u posebim situacijama ih drže na glavu. Neko je na ovoj ili onoj drugoj temi prije neki mjesec postavio vezice za videoklipove sa krunisanja engleske kraljice. Tamo u svim ceremonijama učestvuje plemstvo koje na glavama nosi upravo odgovarajuće krune



Država nije posjed vladara, o tome smo već jednom raspravljali o privatnoj prepisci. Naravno, zavisi od monarhije do monarhije, tako da bi ovdje sad trebalo uzeti neki primjer ako ćemo već razmatrati. Ako govorimo o evropskim hrišćanskim monarhijama, kao što sam ti već jednom napisao, ne možeš to reći. Vladalac jedne klasične evropske kraljevine jeste vrhovni sopstvenik, posjedujući dominium eminens. Međutim, u okviru same zemlje, samo jedan djelić smada u dominium directum, iliti vladarev lični posjed. Osnovna suština feudalnog uređenja leži u nepovredivosti feudalne čestice, baštinskoga posjeda, a kralj je tu kako bi to i obezbjedio tj. garantovao. U feudalnim državama je užasno teško konfiskovati zemlju od jednog feudalca - moralo bi se jasno dokazati da je on svome suverenu izvršio nevjeru.
Uzmimo kao drastično drugačiji primjer Osmansko carstvo. U Državi Osmanove dinastije, nešto sasvim drugačije je bilo na snazi - tamo je apsolutno sva zemlja pripadala sultanu i nije bilo govora oko toga da se može razviti posjed privatne čestice tamo. Naravno, tu je uvijek bilo peripetija i razlika u razdobljima, ali to je vrlo jasno suštinska suprotnost feudalizmu - osnov leži u tome da je sve vladarevo, a onaj koji to osporava je bogohulnik i grešnik.

Tehnički si u pravu. Međutim, terminologija nije baš najsrećnija. Suverenost podrazumijeva nezavisnu, najvišu instancu vlasti. Tako je prilično sporno pričati o 'stepenima suvereniteta', kao da to možemo mjeriti lenjirom. S razlogom se onaj na vrhu, vladalac, zove suverenom. Kada je feudalac u potpunoj obavezi pred suverenom, i to vrlo mnogo njih, u kakvom smislu je on nekakav 'suveren'? Pa nikakvom.
Shvatam dakako što si htio reći, ali se ne lično ne slažem sa takvom terminologijom.

Što se tiče pojma regnum, to sam ti već razjasnio. U očima prvenstveno Rimokatoličke crkve, cijeli svijet je bio izdijeljen na kraljevstva - geoistorijske tvorevine sa svojim etnolingvističkim i dr. osobenostima. Tako je na neki način kroz takvo viđenje zacrtalo osnove onoga što će se početi razvijati prvom polovinom XVII stoljeća (presudno, Vestfalskim mirom iz 1648. godine koji je okončao Tridesetogodišnji rat), odnosno pojmu suverenosti država i razgraničenja, i uopšte međunarodnoga prava.

Da izgubio sam iz vida. Tako su i oni caevi imali posjed Luksembur a carevali džinovskim carstvima (srazmjerno Luksemburgu). Da zbog te nepovrijedivosti posjeda sam neđe davno pročitao da nekoto tumači suverenitetom pa mi je ostalo u misaonoj matrici tako zapamćeno. U pravu sui ne radi se o suverenitetu. Može li se tumačiti pravom na vlasništvo i upravljanje njime?Da Turci su imali nekakvi začetak demokratije, da su opšta dobra bila svojina suverena odnosno države a ostali dobijaju nekretnine na korišćenje.

to mi je mana ne umijem koristiti prave riječi, znam tehničke itraze ali ovi druigi su mi nepoznati, ne izrazi nego asocijacije koje se vezuju za njih.

znači li to da se države u savremenom smislu javljau u XVIII vijeku? to se i meni činilo ali gledano s druge strane.



Nije baš isti slučaj važio za sve, a i ne može se tako jasno ograničiti na srednji vijek. Npr. Francusko kraljevstvo koje dolazi u XV stoljeće, svakako je u pitanju nacionalna monarhija. Takav trend je još ranije zahvatio Englesku, a, uslovno govoreći, i Srbija je otprilike bila u to vrijeme već nacionalna monarhija.

Čekaj kako može Francuska iz XIV biti nacionalana monarhija. tačno je da postoji država Francuska mnogo vjekova, granice su išle tamo vamo i sve to je u redu ali nacionalnog osjećaja nije bilo tada među stanovništvom Francuske, još manje Engleske (neznam imaju li ga i danas) a za nacionalni osjećaj stanovništva Srbije neznam da nijesi prećerao 5-6 vjekova. Nacionalni osjećaj nema ničega sa etničkom porijeklom, on je politička (a meni izgleda samo emocionalna) kategorija.

Vladar polaže pravo na odredjene titule. Titule imaju uz sebe odredjene posede i delove zemlje. Kralj na primer, je direktno od Boga postavljen da vlada i on vrši božanski mandat na zemlji, kao princ crkve kroz koju dobija na svetosti, odnosno njegova pozicija. Svi niži rangovi su tu kao oni kojima je vlast data ali je i dalje sva kraljeva odnosno božanska. Oni tu više dodju kao administracija na primer, teoretski gledano. Taj poredak vuče malo korene još pre hrišćanstva gde se vodja familije, plemena, klana smatrao direktnim potomkom božanskog i kao veza izmedju ljudi i bogova, raja, onog sveta kako god da su verovali u kom kraju Evrope ...

Nekad je neko nižeg ranga mogao da bude nezavistan u smislu da nema kralja ili cara koga služi, a da je vojvoda, knez etc. jer možda nije de jure nijednoj kruni i tituli ili su neke trenutne situacije ali on je uvek bio ispod onog crkvenog dela svoje vlasti i deo zajednice. Jer je njima car i glavni posrednik sa Bogom izdao mandate da mogu da vrše vlast u svojim teritorijama... Sad, tu su radjene raznorazne manipulacije, ljudi ko ljudi, al to je u osnovi bilo zamišljeno tako i tako se praktikovalo.

da mangupi se dosjetili kako da vladaju narodom (sa kojim su do prije neku generaciju bili isto) po preporuci najvišeg autoriteta Boga, zapravo njegovog izaslanika na Zemlji. bi li ovo prošlo po Zakonu o konfliktu interesa? ja mislim da bi ih danas pohapsili prije Miškovića

Да ли то мислиш да треба зборавити или избрисати из историје све оне свеце који постадоше свеци због тог римског сјаја или ти мислиш да је Хитлер био блажи од Нерона за спровођење римске доктрине, без упитника јер је очито

да тако мислиш.
Ne naravno. rim je bio civiliazacija, divljaci su bili divljaci i to je sve. Da su divljaci divljaci opokazuje se i dan danas kao na primjer Hitler, Staljin, oni Sungovi po Koreji, znani i neznani po Africi i ostali.
 
Poslednja izmena:

Back
Top