Sta mislite...

I jedna i druga solucija su mac sa dve ostrice.U brak se ulazi onda kada si donekle(jer nikada ne mozes biti apsolutno)siguran u svoju odluku.Duge veze vode prezasicenju,a prekratke nedovoljnom poznavanju partnera.
 
@LunaS: Cek, ako duge veze vode prezasicenju, zar se nece onda te osobe zasititi u braku ako je veza kraca, sto ce dovesti do razvoda itd...

Mozda i nece, jer u tom slucaju imace decu, dom, prividnu sigurnost, naviku i eventualno kredite:lol:, pa ce im biti vrlo tesko da se razvedu. To su oni brakovi u kojima niko nije zadovoljan, ali ne postoji jasan razlog za razvod, sve dok ne dodju do tacke pucanja, tj. jedna strana shvati da vise ne moze tako.
 
Šta ti je duga a šta kratka veza?Po meni najbolje je ući u brak nakon neke dve godine zabavljanja ali pod obavezno neko vreme živeti s partnerom pre braka.To mi je mnogo važnije neg dužina trajanja veze...Možeš ti biti s nekim i pet godina a imati neozbiljnu vezu a možeš godinu dana da živiš s nekim i tada ga mnogo bolje upoznaš, vaše navike, dal vam je dosadno, dal ste naporni jedno drugom, kako delite kućne obaveze, kako raspolažete zajedničkim budžetom i slične stvari koje deluju nebitno al kad uđeš u brak skontaš da takve sitnice i jesu ono što zna da posvađa dvoje, makar da napravi negativnu atmosferu...Kad ne živiš s nekim lako je pričati o tim stvarima, treba videti to na delu ;)
 
lutrija...posle mnogi ljudi trpe radi zadovoljenja sociologije...
ja niakd ne bih izdrzala u braku u kakvom je bila moja baba, moja mama....pitam se i to..iako su i otac i deda bili fenomenalni ljudi, i prema meni i bratu vrlo pazljivi i nezni..hm..moj deda je avrao moju babu..i mnogo vremena putocvao po svetu, zbog posla..a moj tata je bio izuzetno tvrdoglav covek...mislim da nikad niej pristajao na kompromis...
 
Da, ranije je bilo drugačije, makar što to i nije bilo tako davno...Ali ja ne mislim da je brak lutrija, mislim da moraš dobro da mućneš glavom i odvojiš emocije od mozga i tako uđeš u brak - velikim delom jel...A dalje je veliki rad, od strane oboje...Onda nema lutrije, požanješ ono što poseješ, ako se radi o dvoje zrelih, inteligentnih, samosvesnih ljudi jel, ne pričam o idiotima.
 
...da li je bolje uci u brak posle duze ili krace veze?
Da li trebaju da prodju godine zabavljanja...
Vase misljenje o tome.

Sve je to individualno.Sa verenikom sam u vezi 6 godina(ziveli zajedno kao studenti)Sada se zaposlio,ja jos nisam,ne zivimo zajedno jer ne mozemo od jedne plate,moramo privatno(a ne zelimo da nas nasi sada izdrzavaju).Dogodine je svadba,znaci bice tada 7 godina.Meni su te godine tako brzo prosle,neverovatno.

Opet.imam drugarice koje su se udale posle godinu,dve i za sada im ne fali nista.
 
Da, ranije je bilo drugačije, makar što to i nije bilo tako davno...Ali ja ne mislim da je brak lutrija, mislim da moraš dobro da mućneš glavom i odvojiš emocije od mozga i tako uđeš u brak - velikim delom jel...A dalje je veliki rad, od strane oboje...Onda nema lutrije, požanješ ono što poseješ, ako se radi o dvoje zrelih, inteligentnih, samosvesnih ljudi jel, ne pričam o idiotima.

ima puno zena koje znam da su mucnule glavom i sve isplanuirale..pa se gadno zaebale..ali foliraju da je sve ok...i navikle na trakav zivot...u sustini nikad ne znas kako ce se neko ponasati u novoj situaciji...ja za sebe ne mogu da garantujem..srecan brak je ako ljudi imaju dovoljno strpeljenaj i tolerancije i ako imaju zajednicke poglede na buducnost, na konkretne stvari..a kontkretne stvari...na primer ako ljudi ne mogu da se dogovore da li bi isli na letovanje ili bi kupili nov auto...otkud mzoes da znas sta je bitnije tebi u nekoj buducnosti...a sta je bitnije njemu...hocu reci..taj kompromis je trpljenje jedne strane...a to je neizbezno....brak postane los kad ima previse toga da ona trpi jedno a on drugo...
cini mi se da je moja baba trpela mnogo u braku...zato sto joj je to smetalo...dok na primer mama je bila sasvimz adovoljna takvim stanjem..jer nije ni malo bila ugrozena, cela porodica ej bila zbrinuta, obezbedjena, a ona slobodna od briga, obaveza, i donosenjea odluka..i slobodna da izlazi, da se druzi, zabaljha se i trosi svoj novac na sta zeli...sto s emene tice i to je trpljenje, ali njoj nije...i kaze srecan brak...
 
ima puno zena koje znam da su mucnule glavom i sve isplanuirale..pa se gadno zaebale..ali foliraju da je sve ok...i navikle na trakav zivot...u sustini nikad ne znas kako ce se neko ponasati u novoj situaciji...ja za sebe ne mogu da garantujem..srecan brak je ako ljudi imaju dovoljno strpeljenaj i tolerancije i ako imaju zajednicke poglede na buducnost, na konkretne stvari..a kontkretne stvari...na primer ako ljudi ne mogu da se dogovore da li bi isli na letovanje ili bi kupili nov auto...otkud mzoes da znas sta je bitnije tebi u nekoj buducnosti...a sta je bitnije njemu...hocu reci..taj kompromis je trpljenje jedne strane...a to je neizbezno....brak postane los kad ima previse toga da ona trpi jedno a on drugo...
cini mi se da je moja baba trpela mnogo u braku...zato sto joj je to smetalo...dok na primer mama je bila sasvimz adovoljna takvim stanjem..jer nije ni malo bila ugrozena, cela porodica ej bila zbrinuta, obezbedjena, a ona slobodna od briga, obaveza, i donosenjea odluka..i slobodna da izlazi, da se druzi, zabaljha se i trosi svoj novac na sta zeli...sto s emene tice i to je trpljenje, ali njoj nije...i kaze srecan brak...
Naravno da nikad nisi sto posto niti mo'š tnati šta donosi dan a šta noć, prosto mislim da ni ne treba ići linijom manjeg otpora i prepustiti se i pustiti da kad dodje do nekog s*ranja kažeš tako je moralo biti, i to je život i sl.Čak mislim da se moraš dobro potruditi da to nekih većih s*anja ni ne dodje al ako dodje da oboje morate da radite na tome da to prevaziđete a ne da se smatra ni život ni brak nekom lutrijom gde neko od gore meša kockice pa šta ti zapadne...Tu u potunosti zavisi od vas dvoje i ni od koga više.Ponavljam - ako se radi o normalnim ljudima u svakom pogledu.
 
Naravno da nikad nisi sto posto niti mo'š tnati šta donosi dan a šta noć, prosto mislim da ni ne treba ići linijom manjeg otpora i prepustiti se i pustiti da kad dodje do nekog s*ranja kažeš tako je moralo biti, i to je život i sl.Čak mislim da se moraš dobro potruditi da to nekih većih s*anja ni ne dodje al ako dodje da oboje morate da radite na tome da to prevaziđete a ne da se smatra ni život ni brak nekom lutrijom gde neko od gore meša kockice pa šta ti zapadne...Tu u potunosti zavisi od vas dvoje i ni od koga više.Ponavljam - ako se radi o normalnim ljudima u svakom pogledu.

Nisi ti tu nešto shvatila.
Ne pominje se lutrija u smislu odbacivanja odgovornosti i prepuštanja, već u smislu da ništa nije garancija.
Normalno da čovek u braku treba da da svoj maksimum, da učini sve što može da brak uspe, ali da li su pre braka bili u vezi 15 godina ili 5 dana, nema nikakvog uticaja, u smislu da povećava šanse.
Nekad doneseš sve dobre odluke, uradiš sve što je u tvojoj moći, pa ne vredi.
Nekad uletiš k'o magarac u maglu, pa se sve kockice slože, teče kao voda ladna, a da se nisi ni oznojao.

U tom smislu lutrija. Ništa što uradiš nije garancija niti poboljšava šanse.
 
Zato sam i rekla da ne znaš šta donosi dan a šta noć :) ... I sve što to podrazumeva jel...A opet mislim, i stojim iza toga :mrgreen: da kako poseješ tako ćeš žnjeti.Da, pretpostavljam da će se retko ko složiti samnom...mm i ja kad stupimo u neku raspravu u društvu o tom pitanju, ili nekom sličnom, obično smo u manjini, tako da...nema veze :)
 
Još jedan glas za kockarski tabor :)

Pridruzujem se :D

Cak i kada mucnes glavom , moze da prodje mnogo godina, da se nesto desi, i da sve padne u vodu.
Nisam za fatalisticki pristup zivotu, al kad prodju neke godine, shvatis da ne utices bas na sve sto ti se desava, i ne zanjes bas uvek onako kako sejes...:neutral:

Obicno mladost ima iluzije po tom pitanju i i misljenje da mora da su mnogo pametni cim im tako dobro ide i da sreca nema udela niti dobar splet okolnosti.

Kao i za sve u zivotu...lako je da mudrujes kuda i kako dok hodas ravnim putem, a kad se naidje na ostro stenje i trnje...onda niko i nema vremena za filozofiranje i ides ne kako hoces, nego kako moras.
 
Šta ti je duga a šta kratka veza?Po meni najbolje je ući u brak nakon neke dve godine zabavljanja ali pod obavezno neko vreme živeti s partnerom pre braka.To mi je mnogo važnije neg dužina trajanja veze...Možeš ti biti s nekim i pet godina a imati neozbiljnu vezu a možeš godinu dana da živiš s nekim i tada ga mnogo bolje upoznaš, vaše navike, dal vam je dosadno, dal ste naporni jedno drugom, kako delite kućne obaveze, kako raspolažete zajedničkim budžetom i slične stvari koje deluju nebitno al kad uđeš u brak skontaš da takve sitnice i jesu ono što zna da posvađa dvoje, makar da napravi negativnu atmosferu...Kad ne živiš s nekim lako je pričati o tim stvarima, treba videti to na delu ;)

ja se slazem s Mini
nebitna je duzina zabavljanja, vec da buduci mladenci pre braka zoive neko vreme zajedno i ako njihova ljubav postaje jos jaca - onda je to to
 
Zato sam i rekla da ne znaš šta donosi dan a šta noć :) ... I sve što to podrazumeva jel...A opet mislim, i stojim iza toga :mrgreen: da kako poseješ tako ćeš žnjeti.Da, pretpostavljam da će se retko ko složiti samnom...mm i ja kad stupimo u neku raspravu u društvu o tom pitanju, ili nekom sličnom, obično smo u manjini, tako da...nema veze :)

ne znam kako da ti kazem ovo....vi imate srece, kompatibilni ste i ne shvatate sta sve moze da ugrozi drugima brak i srecu...ko sto rekoh pitanje je da li na isti nacin postavljate prioritete...a odgovor na pitanje sta bi radio u situaciji..retko ko zna...na primer sve zene misle da niakd ne bi oprostile prevaru muskarcu...pa kad im se desi vecina oprosti, i nikom ne pominje...menjas svpoje prioritete u skladu sa trenutnom situacijom...a da li ce neko poceti da vara...hm...meni deluje da se ne zna...na primer mislis neko ko je imao stabilne veze itd...ali eto ima x ljudi koji se nisu iziveli..pa odluce da postanu mnogo veliki frajeri kad su u braku...ako je neko izmenjao devojke...opet mozes da msilis da je nepouzdan...sto s emene tice..nema garancija ni za sta u zivotu...

a odgovor na pitanje bi bio...nema pravila...
 
Tu stvarno nema pravila. Koliko god se dvoje zabavljaju pre braka svakako će se vremenom neke stvari i okolnosti promeniti. Nikad se ne zna kako će ko da odreaguje na neke promene ma koliko se dugo zabavljali i dobro poznavali. A u braku uglavnom dolazi i do opuštanja i najčešće jedan od partnera počne manje da se trudi jer misli da se neke stvari u braku podrazumevaju i da ne moraju više da se pokazuju ... i tako ... nema tu pravila ...
 

Back
Top