Kosingas: Red Zmaja

Kosingas je bio trački sveštenik iz 5-6 veka pre n.e. Imao je veliku vlast nad svojim narodom. O njemu sam pisao u prvom delu. Njegovo ime mi se dopalo pošto je zvučno, a kao sveštenik bio je upućen u najveće tajne... kao Gavrilo u knjizi. Nove knjige će, bože zdravlje, biti, ali ovaj put o Milošu Obiliću.
 
Moram da priznam da sam očekivao da će Zmaj od Jastrepca, Miloš Obilić i knez Lazar imati malo veću ulogu u drugom delu knjige. Treću još nisam pročitao. Ne znam kako mi je promakla ta informacija o Kosingasu, s obzirom da sam prvu knjigu pročitao na tenane, što kaže naš narod. Pozdravljam ideju o novoj knjizi, samo da bude upletena u srpsku mitologiju kao i prethodne tri!
 
Kasno sam video ovu temu, inace pratim trilogiju od prvog dela, jedino sto s obzirom da privrsavam studije prava dodjem u priliku da zaista odvojim vreme i novac tek nekih godinu dana od izdanja, tako da cu je kompletirati tek ovog leta verovatno, te cu se ograniciti na prva dva dela.

Svakako sve pohvale za trud, rad i mastu, pogotovu sto se tezilo jednom zaista ozbiljnijem predstavljanju kad su domaca izdanja u pitanju, mislim tu i na graficke prikaze. Knjigu jesam doziveo kao roman sa "naucnim" i "folklornim" osnovama tako da tu nemam primedbi, ispunila je svrhu u potpunosti, da zainteresuje one koji se nisu interesovali do sad, da bude stivo koje prija onima koji su vec proucavali materiju, da pokrene cak i neke diskusije a svakako kao omaz tradiciji.

Detalji koji su meni zasmetali, cisto da spomenem, se pre svega ticu prosto stila, nepotrebnih ponavljanja tu i tamo koja pomalo bodu oci i same razlike u nacinu izlaganja izmedju prvog i drugog dela. Prvog koji je nesto sasvim novo, nalik zbirki verovanja i obicaja vesto povezanih u zaokruzenu pricu sto mi se licno mnogo vise svidelo od previse zbrzanog i na potpuno drugaciji nacin predstavljenog drugog dela da bi na kraju zaista i zalicio na Tolkina. Sva ta gungula sa okupljanjem ratnika, provaljivanjem zlih sila iz Mordora :), iscekivanja konacnog boja...To bi realno bile i jedine primedbe koje mi u trenutku padaju napamet.

Iako sam od domacih autora citao pre svega profesora Petrovica i Rastka Kostica smatram da je lapot bio itekako realna stvar, pogotovu s obzirom da sam iz Zajecara a poreklom sa Tresibabe :), mozda ne svakako kao sveopsti obicaj vec ritual kojem se pribegavalo u teskim vremenima i gladnim godinama...neko je spomenuo da ga Dusanov zakonik ne spominje sto nije argument, s obzirom da je srpska vlastela tada vec uveliko bila hristijanizirana a da se "oceubistvo" tj ubistvo roditelja jasno spominje, sto je i logicno, da jedan prosveceni vladar to naiva prosto konkretnik krivicnim delom a ne paganskim nazivom ili opisom obreda.

Takodje me jako zanima prica u vezi sa procesom zamene religija, pogotovo npr. u planinskim, zabacenim krajevima, i zivo me interesuje da li neko moze da preporuci neku literaturu? mada kao i kod ostalog sumnjam da ima mnogo toga.

Izvinjavam se na dugom postu.... :D
 
Očigledno su ukusi različiti. Nekima se više sviđa prvi deo, drugima drugi. Čekam reakcije na - treći. Ja, naravno, posmatram celu trilogiju kao jedan roman, jednu veliku knjigu koju sam morao da podelim na tri dela. U prvom sam nastojao da postavim scenu: da upoznam čitaoca sa glavnim likovima, sa mestom događanja i prilikama koje su vladale na selu. On je zato i malo sporiji, da bi se u drugom delu razvijala i zahuktavala radnja, a u trećem i kulminacija. Neko bi bržu radnju, neko bi sporiju, naravno sve je to normalno. Mislim da će se konačna slika steći kad se pročita treći deo. Ne treba sve shvatati bukvalno, mada i treba poznavati prilike koje su tad vladale. Kosovski boj predstavlja u svakom smislu prekretnica za Srbiju, ne samo u političkom smislu, već i u duhovnom. Sve do tad stara vera je bila vrlo jaka, usudio bih se reći i podjednako jaka koliko i hrišćanstvo među prostim svetom. Ne pričam ovde o gradovima i dvorovima gde je slika bila drugačija. Zato, ceo sukob sa Adom treba posmatrati kao sukob dve vere i to "provaljivanje zlih sila" kao poslednje trzaje slovenske vere pred ono što ih je čekalo sa Dobom vatre koje se poklapa sa Kosovskim bojem i dobom vatrenog oružja. Jer dolaskom Turaka dolazi do blage prevage Crkve, mada da se razumemo, stara slovenska vera nije ni tad iskorenjena, šta više ona i danas postoji, ali toga nismo svesni jer je Crkva sve te stare običaje i rituale proglasila svojim, a stare slovenske bogove prekrstila u svece, kao što se iz romana i vidi. Drugim rečima, ima tu podosta simbolike i ako se sve posmatra kroz prizmu Tolkina, onda će vam ona promaći kao i poruke koja knjiga nosi. Zato je moj savet svima, knjiga nije pisana da bi na bilo koji način parirala Tolkinu i nema NIKAKVE veze sa Gospodarom Prstena. Ja sam se protivio što je izdavač reklamira kao srpski Gospodar Prstenova, jer je ja tako ne doživljavam, ali o marketingu ja ne odlučujem. Ovo je srpska mitologija, srpski junaci, naš narod, naše podnoblje, naš mentalitet i tradicija, naš spoj slovenske i hrišćanske vere koji je rezultirao pravoslavnom verom. Jednom rečju, ono što nosimo u genima... a ne Tolkinov Srednji svet. Zato u tom smislu te dve knjige ne treba upoređivati.
 
Mislim da je jedna od vrednosti knjige(sve tri) što je autoru pošlo za rukom da je obezvremeni.Jezik,način pripovedanja i druge alatke iz piščevog arsenala su učinile da se knjiga primi kao štivo koje nastalo bilo kad.Nema se ni jednog trenutka osećaj da autor knjigu napaisao baš u naše vreme.Dakle nije to pogled čoveka iz 21.veka na prošlost kojoj se dodaju vrednosti i pravila našeg vremena,što se inače sve češće sreće u epskoj fantastici koja nije bazirana na konkrektnom (legende,mitovi,vera itd).Zato priču možemo,ako smo tome skloni,da posmatramo kao čistu simboliku na svoj sadašnji trenutak,ali i ne moramo.Mislim da će je tako doživljavati i čitaoci u nekoj dalekoj budućnosti.
 
Poređenje sa Tolkinom je neminovno. Taj čovek je stvorio žanr epske fantastike i obradio toliko tema u svojim knjigama da je prosto ne moguće napisati išta a da se ne uporedi sa njegovim delima. Prikazivanje vile Ravojojle kao dobre i mudre vile snažno potseća na Galadriel iz Gospodara Prstenova, a prožima se i mogući ljubavni interes između nje i Kraljevića, što opet snažno potseća na Galadrielu. Koščej Besmrtnjak takođe snažno potseća na Smauga. Ne razumem tu potrebu za konstantnim izmišljanjem vruće vode. Ako nešto radi, ne popravljaj ga. Vila Ravijojla je u knjizi potpuno "Tolikinizovana" bez ikakve potrebe iako je njoj svojstveni karakter već postojao u našim pripovetkama koje je zabeležio Vuk Karadžić. Koščej je prikazan kao tipičan zmaj iz Nordijskih (i Germanskih) mitova (osim što ima krila), gde je i Tolkin potražio inspiraciju za Smauga. Srpski zmajevi se razlikuju od zmajeva ostalih mitova. Poznato je da svaka nacija ima mit o preraslom gušteru ili zmiji i da ta bića kod nas poistovećuju sa zmajevima verovatno zbog slučnosti u izgledu. Srpski zmajevi se u svakom pogledu razlikuju od sličnih bića ostalih mitova. Pre svega, naši zmajevi nisu zla bića i nemaju potrebu za svetlucavim blagom kao nordijski zmajevi. Čisto poređenja radi, japanski zmajevi su snažno vezani za vodu i zamišljani su kao vodena božanstva ili čudovišta. Prema tome, na osnovu priloženog ostaje mi da zaključim da je poređenje sa Tolkinovim delima ne samo neminovno, nego i neophodno. :) Autor je sam kriv zbog toga. Ja sam bio prvi koji je izbegavao poređenje Kosingasa sa Gospodarom Prstenova ili Hobitom, ali neke stvari su očigledne i kao ljubitelj Srpske i Staro Slovenske mitologije ne bih mogao da zažmurim i prećutim takve stvari. Mada i dalje volim Kosingas jer ima dosta originalnih ideja u sebi. Jer, bez obzira na određenu ograničenost teme, autor se odlično snalazi i očigledno da mu ne fali mašte da "popuni praznine".
 
Poslednja izmena:
Iako se ovde razgovara o mojoj knjizi, moram da vam skrenem pažnju na članak u NIN-u koji sam danas video. Povod je knjiga Mitološka bića Srbije Milenka Bodigorića. Svako delo o srpskoj mitologiji je za svaku pohvalu s obzirom da je naša mitologija dugo bila nepravedno zapostavljana, ali me komentar naših stručnjaka najblaže rečeno neprijatno iznenadio. Link je: http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=57033.
Kad neko izjavi:

"Не постоји српска митологија
На помен популарне књиге о српској демонологији Миленка Бодирогића неки професори Филозофског факултета прасну у смех.
„Наша митологија не постоји“, тврди проф. др Иван Ковачевић са Катедре за етнологију и антропологију Филозофског факултета. – Чајкановић је фрик у нашој струци, а Вукови списи су по принципу „причам ти причу“. Све су то бајке за децу, лепе, али без јаке научне потпоре. То је популаризација лоше науке."

Onda je sasvim jasno zašto smo mi jedini narod koji nema svoju mitologiju. Za takve verovatno samo postoji NOR i AVNOJ, pa ne čudi što najveći broj ljudi ne zna da imamo mitologiju i što se ona ne spominje u školama. Sramota je što se nipodištava naše najstarije kulturno nasleđe, pa samim tim i slovenska mitologija. Po meni, to je pljuvanje u lice našim mitskim junacima, našim običajima i našim precima. Ostao sam bez reči.
 
Na žalost bilo je dovoljno nešto više od pola veka da napravi štetu koju ni Turci za vekove nisu uspeli da nam nanesu.Opsednutost ideologizovanom racionalističkom "naukom",dodovoravanje vlasti i rad na stvaranju "novoga čovjeka" su obezglavili Srbe.Današnja srpska intelektualna elita(ona koja je sveprisutna i dominantna u javnosti)kao da je nikla iz zemlje.Ona nema korena.Kao da nisu nikada imali babe i dede koji su im pričali priče koje nisu odobrene od partijskih komiteta.Njihova netrpeljivost prema svemu što je izvan propisanih okvira i nosi predznak srpski se graniči sa mržnjom.Niti shvataju,niti hoće da shvate da su naši koreni ono što nas spaja sa čovečanstvom,a ne deklarativno prihvatanje proklamovanih "vrednosti".
Sreća je da nove generacije ,bar mi se čini,ne podležu ovako nakarnom pogledu na svet i pokazuju sve veće interesovanje za sopstvenu duhovnu prošlost,tražeći oslonac svoga identiteta.Zato na "na ljutu ranu,ljutu travu" i nastavljati dalje bez obzira na podsmehe i ignorisanje "intelektualne elite".
 
Неће бити да су само "црвени" криви за потискивање наше митологије. У школском програму су биле народне песме у којима су виле. Нико их није протерао одатле.
Ни СПЦ не признаје наша митска бића. Напротив, током векова су улагани напори да се наша митологија потисне и замени хришћанским свецима и празницима.
Испада да су наше виле и караконџуле остале сирочићи. :(
 
Upravo tako! Zato je na nama da ih vratimo na mesto koje im pripada! I neka večna lepota naše tradicije nadjača jalovost bigotizma koji se zapatio u ovom zbunjenom narodu, koji ne zna odakle potiče, pa otud ni kuda ide.
 
Ja nisam ni tvrdio da su samo "crveni" krivi,ali za njihove vladavine su odrastale(i odrastaju i dalje)generacije bez tradicije koja je bila nepoželjna.Situacija koju danas imamo je da mladi ljudi treba da se bave istraživačkim radom da bi otkrili nešto što se do pre pedeset-šezdest godina nosilo iz kuće,bez obzira na činjenicu da je pravoslavlje bilo mnogo prisutnije nego danas u svakodnevnom životu.
 
Da li bi autor Kosingasa bio voljan da nam otkrije još neke stvari o knjizi. Npr: odakle ideja za imena oružija Zmijav i Zmajat? I pominju li se negde Zlodeja i Devin u našim pesmama i pripovetkama, jer se nešto ne sećam da sam naleteo na njih čitajući?
 
Čitao sam pažljivo, i uz neke mane koje su iznete, a mora ih uvek biti, teško je napraviti nešto čemu niko ne bi prigovorio, mislim da ovo delo
svakako zaslužuje pažnju. Nisam ga pazario na Sajmu, jer sam već potrošio pare, ali planiram da počnem sa čitanjem. Pozdravljam svaki projekat koji je vezan za našu, i uopšte slovensku mitologiju. To je jedan fantastičan svet, pun blaga koji bukvalno leži svuda oko nas, i samo čeka da ga otkrijemo. Toliko sam i sam uspeo saznati, iz mog skromnog bavljenja tom temom, amaterski, preko foruma i nekih knjiga. Koliko smo sad većinom pravoslavni hrišćani, mislim da se ne trebamo stideti ni onog paganskog u nama, što je još uvek ukorenjeno u kolektivnoj svesti. Uostalom, mnogo toga je i u hrišćanstvu i u pravoslavlju, niklo na paganskim osnovama, na svetu koji je imao više bogova, duhova i demona. Taj svet je bio više vezan sa prirodom, dok je hrišćanstvo i organizovana religija više orijentisano na duhovno, nezemaljsko.

Nisu samo ,, crveni '' krivi za potiskivanje naše tradicije : i hrišćanstvo je gušilo spomen na mitove i običaje Starih Slovena, nemojmo se zavaravati. No, ono što mene boli je što se i danas to dešava, i to organizovano, od strane državne vlasti. Član sam i na jednom drugom forumu ( ZS ), gde sam čitao postove ljudi koji rade ili su radili projekte vezane za našu tradiciju i mitove, koji su bukvalno nailazili na nepremostiv zid države, prosto jedno tiho ignorisanje svega što naginje toj temi. To ne mogu da shvatim- dok drugi na sve načine forsiraju svoje, mi kao da se stidimo našeg nasleđa i pokušavamo da podmetnemo nogu, svakom ko ga istražuje. Srećom, mlade generacije se izgleda sve više interesuju i za naš fantastični svet, i nadam se da će se barijere probiti.

Pitanje za Tešića, kako su tačno nazivi knjiga po redu, izdavač je Portalibris ako se ne varam, da li je moguće naručiti trilogiju uz neki popust, i je li moguće dobiti autorovu posvetu, uz eventualnu narudžbenicu ? Pozdrav.
 
Poslednja izmena:
Iako se ovde razgovara o mojoj knjizi, moram da vam skrenem pažnju na članak u NIN-u koji sam danas video. Povod je knjiga Mitološka bića Srbije Milenka Bodigorića. Svako delo o srpskoj mitologiji je za svaku pohvalu s obzirom da je naša mitologija dugo bila nepravedno zapostavljana, ali me komentar naših stručnjaka najblaže rečeno neprijatno iznenadio. Link je: http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=57033.
Kad neko izjavi:

"Не постоји српска митологија
На помен популарне књиге о српској демонологији Миленка Бодирогића неки професори Филозофског факултета прасну у смех.
„Наша митологија не постоји“, тврди проф. др Иван Ковачевић са Катедре за етнологију и антропологију Филозофског факултета. – Чајкановић је фрик у нашој струци, а Вукови списи су по принципу „причам ти причу“. Све су то бајке за децу, лепе, али без јаке научне потпоре. То је популаризација лоше науке."

Onda je sasvim jasno zašto smo mi jedini narod koji nema svoju mitologiju. Za takve verovatno samo postoji NOR i AVNOJ, pa ne čudi što najveći broj ljudi ne zna da imamo mitologiju i što se ona ne spominje u školama. Sramota je što se nipodištava naše najstarije kulturno nasleđe, pa samim tim i slovenska mitologija. Po meni, to je pljuvanje u lice našim mitskim junacima, našim običajima i našim precima. Ostao sam bez reči.

Uh, pročitao sam to bio sam zgrožen i potrešen.
Da učen čovek izjavi tako nešto to je katastrofalno, nema naroda bez mitologije.
I sasvim jasno biva zašto je stanje naše mitologije takvo kakvo jeste.
Pvo nam je istorija započinjala Stefanom Nemanjom, a kasnije prvim zasedanjem AVNOJa.
Ne sezanjem u pravu povest nema ni prave mitologije.
Gde su mladi naučnici koji će postaviti neke nove hipoteze , odbraniti ih, dokazati i postaviti nove teorije.
 
Bilo je nekoliko pitanja upućenih meni, pa ću pokušati da odgovorim na njih.
-Što se tiče imena (Zmijav, Zmajat, sl.) ona su izmišljena. Zlodeja je kod starih Slovena bila natprirodno biće i oličenje zla, a Devin demon koji se baš spominje u vezi sa planinom Devicom.
-Redosled knjiga: Red Zmaja, Bezdanj, Smrtovanje. Mogu da se naruče preko izdavača, za popust ne znam, pitaj. Što se tiče posvete, može nešto da se organizuje preko njih.
-Što se tiče tih sličnosti sa Tolkinom i drugim mitologijama... Potrebno je pročitati i treći deo. Zašto? Zato što je u njemu opisano još mnogo bića iz drugih mitologija. Pitaćete otkud sad to. Radnja nije ograničena na naš prostor. Samim tim se postavlja pitanje šta je sa drugim narodima, njihovim mitologijama. Kako objasniti njih? Kao što sam u prvom delu dopustio postojanje drugih bogova, tako postoje i druga mitološka bića koja su svojstvena samo nekim zemljama. U romanu, Ad je mesto odakle potiču (uglavnom) sva zla mitološka bića, tamo se mogu sresti Todorci, zli nordijski vilenjaci, itd. Na putu do Ada se sreću germanski koboldi koji ne izlaze na svetlost dana... Ali svi oni su vezani za svoje narode i ne pojavljuju se, recimo, u Srbiji. Kao određene životinjske ili biljne vrste koje su svojstvene samo nekim predelima Evrope ili sveta. Ne znam da li sam bio dovoljno jasan. Kosingas nije priča isključivo o srpskoj mitologiji, mada najvećim delom jeste. Ali čim glavni junaci krenu pod zemlju, ka Adu, oni već se susreću i sa bićima iz drugih mitologija. Otud možda sličnost sa Tolkinom, jer je i on koristio te mitologije. Ako uzmete deset različitih romana o Titaniku, videćete da svi opisuju isti brod. Nadam se da je sad jasnije. I zato je potrebno pročitati treći deo, da se stekne cela slika.
 
Bilo je nekoliko pitanja upućenih meni, pa ću pokušati da odgovorim na njih.
-Što se tiče imena (Zmijav, Zmajat, sl.) ona su izmišljena. Zlodeja je kod starih Slovena bila natprirodno biće i oličenje zla, a Devin demon koji se baš spominje u vezi sa planinom Devicom.
-Redosled knjiga: Red Zmaja, Bezdanj, Smrtovanje. Mogu da se naruče preko izdavača, za popust ne znam, pitaj. Što se tiče posvete, može nešto da se organizuje preko njih.
-Što se tiče tih sličnosti sa Tolkinom i drugim mitologijama... Potrebno je pročitati i treći deo. Zašto? Zato što je u njemu opisano još mnogo bića iz drugih mitologija. Pitaćete otkud sad to. Radnja nije ograničena na naš prostor. Samim tim se postavlja pitanje šta je sa drugim narodima, njihovim mitologijama. Kako objasniti njih? Kao što sam u prvom delu dopustio postojanje drugih bogova, tako postoje i druga mitološka bića koja su svojstvena samo nekim zemljama. U romanu, Ad je mesto odakle potiču (uglavnom) sva zla mitološka bića, tamo se mogu sresti Todorci, zli nordijski vilenjaci, itd. Na putu do Ada se sreću germanski koboldi koji ne izlaze na svetlost dana... Ali svi oni su vezani za svoje narode i ne pojavljuju se, recimo, u Srbiji. Kao određene životinjske ili biljne vrste koje su svojstvene samo nekim predelima Evrope ili sveta. Ne znam da li sam bio dovoljno jasan. Kosingas nije priča isključivo o srpskoj mitologiji, mada najvećim delom jeste. Ali čim glavni junaci krenu pod zemlju, ka Adu, oni već se susreću i sa bićima iz drugih mitologija. Otud možda sličnost sa Tolkinom, jer je i on koristio te mitologije. Ako uzmete deset različitih romana o Titaniku, videćete da svi opisuju isti brod. Nadam se da je sad jasnije. I zato je potrebno pročitati treći deo, da se stekne cela slika.

O.K. Hvala!
 
Ne vezano za ovu knjigu, ali vezano za Staroslovensku mitologiju, da li je ko čuo za sledeća bića: Gordi, Leštor, Vedrana, Gorgor, Sialm, Mortul, Satirikon? Pominju se u društvenoj igri Satirikon, koja je pravljena po uzoru na Staroslovensku mitologiju. Pretpostavljam da je u pitanju mašta tvoraca igre, ali ko zna, možda se zaista pominju negde, pa bih voleo da znam...
 
Kao što različiti narodi imaju međusobnu komunikaciju ako naseljavaju neki zajednički prostor tako i njihova mitološka bića komuniciraju.Kada se ide prema prema Prerastu,prati se dolina koja je gusto obrasla šumom.Drveće se strmim padinama spušta do vode.Tu je do pre neku godinu bilo i drvo koje se vezuje za Šumsku Majku(Muma Paduri) .Ono što začudi putnika je broj oborenih stabala koja su izlomljena nekom velikom silom.Velika stabla koja prosto skršena kao čačkalice.Kada sam pitao šta se tu dešava čuo sam da je to poprište bitaka koje se tu stalno vode.Srpske i Vlaške vile u toj dolini vode borbu sa Bugarskim vilama koje guraju vetrove i oblake kroz dolinu.Pitao sam da li se odnosi menjaju,pa ,recimo bugarske vile sa srpskim vilama zarate protiv vlaških vila ili obratno,rekli su da se to ne može da desi pošto je to isti sukob od vajkada.Evo još jednog primera.Pre dosta godina je u jednom selu u Bačkoj viđen Zmaj.Leteo je iznad sela,spuštao se povremeno na neko drveće i bandere i kasnije odleteo.Različiti ljudi iz raznih delova sela su dali isti opis zmaja.Kada sam pričao o tome sa ljudima iz Homolja,oni su se čudili i prilično zabrinuto komentarisali taj događaj,ne zbog činjenice da je zmaj viđen,nego što je,po opisu,to vlaški zmaj,pa su se čudili odkud on tamo izašto je otišao .čak dotle.
 
Kao što različiti narodi imaju međusobnu komunikaciju ako naseljavaju neki zajednički prostor tako i njihova mitološka bića komuniciraju.Kada se ide prema prema Prerastu,prati se dolina koja je gusto obrasla šumom.Drveće se strmim padinama spušta do vode.Tu je do pre neku godinu bilo i drvo koje se vezuje za Šumsku Majku(Muma Paduri) .Ono što začudi putnika je broj oborenih stabala koja su izlomljena nekom velikom silom.Velika stabla koja prosto skršena kao čačkalice.Kada sam pitao šta se tu dešava čuo sam da je to poprište bitaka koje se tu stalno vode.Srpske i Vlaške vile u toj dolini vode borbu sa Bugarskim vilama koje guraju vetrove i oblake kroz dolinu.Pitao sam da li se odnosi menjaju,pa ,recimo bugarske vile sa srpskim vilama zarate protiv vlaških vila ili obratno,rekli su da se to ne može da desi pošto je to isti sukob od vajkada.Evo još jednog primera.Pre dosta godina je u jednom selu u Bačkoj viđen Zmaj.Leteo je iznad sela,spuštao se povremeno na neko drveće i bandere i kasnije odleteo.Različiti ljudi iz raznih delova sela su dali isti opis zmaja.Kada sam pričao o tome sa ljudima iz Homolja,oni su se čudili i prilično zabrinuto komentarisali taj događaj,ne zbog činjenice da je zmaj viđen,nego što je,po opisu,to vlaški zmaj,pa su se čudili odkud on tamo izašto je otišao .čak dotle.

Nice. A kako su opisali zmaja?
 
Ne previše velikog,sa dosta širokim i dugim krilima u odnosu na telo.relativno male glave.Osnovno je da se činilo da nema boje,ili da je svih boja.Zato ga je teško pratiti dok leti,pošto se stiče utisak da svaki čas nestaje i ponovo se pojavljuje,kao da je proziran,a da se vidi samo pod određenim uglom u odnosu na sunčevu svetlost.
Kada sam pitao a kakva je razlika u odnosu na srpske zmajeve,rečeno mi je da su oni kompaktniji i veći i da više liče na kineske zmajeve.
 
Procitala sam prvi deo i svideo mi se. Skoro da uopste ne poznajem nasu mitologiju i bilo mi je vrlo drago sto sam konacno dosla do knjige u kojoj to mogu pronaci.
E, sad, malo me iznerviralo sto je Marko prikazan u svojih 50 i nesto godina kao jedan obican balavac (citaj buzdovan). Takodje, rekli su mi da uvod lici na uvod iz jedne knjige Staparskog (pisac iz Uzica), a to tek treba da proverim.
 

Back
Top