Kosingas: Red Zmaja

Frojlajn, drago mi je da vam se dopao prvi deo, ali morali biste da pročitate i druga dva dela da biste promenili mišljenje o Marku. On je u prvom delu prikazan kao vladar koji je odrastao na dvoru, pravoveran je i ne poznaje običaje koji se praktikuju daleko od gradova. Sve će se to naravno promeniti, pa i vaše mišljenje o njemu. Što se tiče Staparskog, nije mi to poznato. Nisam čitao ništa od njega. Možda ima samo neke sličnosti, to je sve. Hvala još jednom na dobrim kritikama.
 
S obzirom na to koliko je Marko poživeo,moglo bi da se kaže da je to period njegovog detinjstva,odnosno odrastanja, ne samo figurativno.Narodne pesme nas često zavode da pomislimo da su to sve junaci u mlađim godinama,a zapravo su to bili već ljudi u srednjim godinama sa već odraslijom decom.To je još jedan aspekt kosovske tragike.
 
Da li je neko čuo za sledeće knjige: "Vitez Smrti" i "Car Dušan i Jelena u Svetoj Gori" Žike Lazića i "Vitezi Kneza Lazara" Slavomira Nastasijevića. Još jednom se izvinjavam što skrećem sa teme, ali stvarno bi mi pomoglo ako neko od vas zna nešto više o pomenutim knjigama, jer ne mogu ništa da pronađem na netu. Unapred hvala!
 
Vidim da Kosingas polako zauzima jedno od centralnih mesta, u ovom našem odeljku za fantastiku. Ako, dugo je domaća fantastika bila skrajnuta, a pogotovo epska.
Ovim vašim pisanijama privukli ste i mene, pa pazarih prvu knjigu, ako mi se svidi, kupujem i ostale.
O utiscima za nekih, deset, petnestak dana kad pročitam...
 
Drago mi je što ću čuti i tvoje mišljenje. Ako stigneš do treće knjige, pročitaćeš i o sebi, Loki!
A bilo je krajnje vreme da se srpska mitologija probudi iz decenijskog mrtvila, kao da mi Srbi nemamo svoju mitologiju, kao da nemamo šta svetu da ponudimo. Mada bi neki voleli da je ostave zatrpanu ispod gomile bigotizma i da nam podmetnu neke svoje "heroje" i svoj sistem "vrednosti". Uvek je lakše bilo manipulisati ljudima bez nacionalnog identiteta, a pogotovo ga je trebalo iskoreniti ako svi mi nosimo kosovski gen u nama. Kažu da je krajem 14. veka Srbija imala oko 300.000 stanovnika. Ako je na Kosovu ostalo 20.000-30.000 ratnika i ako imamo u vidu da su tada porodice brojale najmanje pet članova... zaključak je jasan. Skoro svako od nas je izgubio nekog pretka u tom sukobu.
 
Naravno da ću pročitati i druga dva dela, čim se iskobeljam s prvim semestrom :D jedva čekam :) i, da, slažem se da je krajnje vreme da ljudi upoznaju sopstvenu mitologiju, dosta preterivanja s "uvoznim" herojima.
A mnogi bi mogli i istorijom da se pozabave :D
 
Pročitao prvi deo. Ideja je više nego dobra, prikazati našu mitologiju, istoriju i običaje, napraviti jedan most između nove vere i stare, ili starih, kojih takođe ne treba da se stidimo, naprotiv, to je deo naše kulture i nasleđa, nas samih. Čvorište sila Ada ispod Srbije, vuče mi asocijacije na našu stvarnost- nalazimo se na teritoriji koja je ,, kuća na putu '' iz koje bi svako da odnese ponešto...opisi mesta i mitoloških bića su prelepi.
Verujem da će ovaj serijal otvoriti vrata većem zanimanju za domaću epsku fantastiku.

Sad ide onaj deo koji bi tako voleo da izbegnem, ali osećam potrebu da ukažem na neke stvari. Znam da je mnogo lakše kritikovati nego stvarati... knjiga ima dva, po meni bitna problema i nedostatka.
Nije problem forma, što Gavrilo beleži ono što se dešava, problem je radnja koja je preterano pravolinijska. Nema iznenađenja, nema obrta, sve je predvidivo, ide se iz tačke A u tačku B, znamo gde se ide i dalje, moguće da to ljudima toliko i ne smeta, ali meni smeta pošto sam pročitao brdo epske fantastike, i odskora ako mi knjiga nije dinamična tipa Martin ili nešto slično, brzo je ostavljam.

Drugi , još veći problem je prikazivanje običaja. Njih treba prikazati, ali zašto na način gde Gavrilo, ili neko drugi govori ,, u tom selu je običaj takav i takav ''. Treba imati poverenja u čitaoca, on je pametan i sam će nešto zaključiti- da je reč o starom običaju i kakvom. Ne mora mu to neki lik iz knjige objašnjavati. Najkraće rečeno- o običajima treba pričati i pripovedati, a ne objašnjavati ih i prepričavati.
Objašnjavanje i prepričavanje u romanu, ukoliko se često ponavlja, guši radnju i postaje zamorno. Mada, čujem da su sledeće dve knjige bolje po nekim pitanjima.

Nadam se da niko, a posebno ne autor ( čiji trud izuzetno cenim ) neće shvatiti post kao neku zlu nameru. Volim fantastiku, i domaću, a prilično sam i pronacionalno orijentisan, i nikako mi nije namera da pljujem po nekom projektu koji je vezan za našu kulturu, mitologiju, istoriju... Samo mislim, da bi uz neke izmene, veću dinamičnost radnje, manje objašnjavanja i prepričavanja, delo bilo još prijemčivije ljudima, posebno mlađoj populaciji. Naravno, to je samo moje subjektivno mišljenje, ne znači da sam u pravu. Ukusi su različiti, sasvim je moguće da ono što meni smeta, većini ljudi ne predstavlja problem.

Pročitao sam i da Tešić planira pisati o Milošu Obiliću. Mislim da je to što radi od velikog značaja, i da prevazilazi okvire žanra. Pogotovo danas, kada je sve što ima nacionalni prefiks anatemisano, i automatski se proglašava za retrogradno, nazadno, antievropsko. Što se tiče daljeg čitanja, videću, možda sačekam to kompletno izdanje sa tvrdim povezom.

Izvinjavam se što ovako odužih :).
 
Poslednja izmena:
A što da ne odužiš?Imaš šta da kažeš.
Meni se čini da je mnogo bolje posmatrati Kosingasa kao jednu knjigu,tek onda sve stvari legnu kako treba.Mene je treća knjiga motivisala da ponovo pročitavam prve dve.Jednostavno je premnogo informacija koje se dopunjuju da bi se analizirao deo po deo.Ali tako je sa delima koja stoje usamljeno tekućoj ponudi,višenamenska su silom prilika,pošto se ne oslanjaju ni na šta što je već prisutno u domaćem opusu istog žanra.
 
Hvala na dobrim kritikama, Loki. Verujem da ćeš iznete zamerke zaboraviti ako budeš nastavio da čitaš, tj drugi, pa treći deo. Ti si pošao od pretpostavke da čitaoci poznaju naše običaje, ali grešiš. U razgovoru su me mnogi ipak pitali da li su zaista bili takvi običaji ili sam ih izmišljao. Neke stvari je potrebno "nacrtati" ili ponoviti. Tako recimo, u 3. delu mnogi su propustili da primete da predmete koje Svetovid traži od glavnih junaka da mu donesu, nisu obični "magični artefakti", već osnovni atributi vrhovnog božanstva kod Slovena. Iako sam to, naravno, uvijeno objasnio ipak nisu svi shvatili da Svetovid time želi (opet) da postane vrhovni bog nego su mislili da je to kao u nekog igrici gde ideš i skupljaš čarolije. Samim tim je čitalac uskraćen za vrlo važnu informaciju. Kao što Vučji Čopor kaže, mnogo je informacija jer ovo ipak nije obična epska fantastika (izmišljeni svet, običaji, likovi) , nego je umnogome zasnovana na našoj mitologiji, pa je otud teže sve razumeti ako se nema osnovno znanje o njoj. Ona je namenjena svim uzrastima, pa je zato prvi deo najsporiji (mada mnogima i najlepši), ali se posle radnja sve više ubrzava i sve je manje običaja i tih objašnjavanja. U prvom delu je postavljena scena za ono što sledi u drugom i trećem delu.
I ne brini, ništa ti ne zameram, nema razloga. Svako je shvata na svoj način.
 
To mi je drago da čujem, da je radnja dinamičnija u nastavku.
Inače zaista je pohvalno da je autor ovde, i da diskutuje s nama o svom delu i našim utiscima. To baš nije čest manir srpskih pisaca
fantastike, od kojih neki znaju biti prilično arogantni. U svakom slučaju je za pohvalu.
Pošto je u pitanju delo koje se bavi temom naše mitologije, istorije i kulture, običaja, mislim da ću
sačekati sa kupovinom, voleo bi da ga imam u tvrdom povezu.
 
Ko ima mogućnost da vidi signal televizije JESENJIN moći će da sat i po čuje šta nam Kosingas ima da kaže kao gost u emisiji Milorada Crnjanina.Ja ću se truditi da ponesem i fotografije nekih upečatljivih mesta kroz koja prolaze Gavrilo i Marko.
 
Nismo zaboravili Kosingas. Ja sam dovršio prvu knjigu, ali sam posle kupovao i čitao neke druge knjige,
malo se oslabilo i s finansijama i tako... ali svakako planiram u dogledno vreme nabaviti i drugu i treću knjigu,
pa kad pročitam diskutovaću, možda dotad bude još novih čitalaca...
 
Ako ste kopali po internetu tražeći tekstove koji govore o viteškom redu Zmaja sigurno ste se susreli sa problemom da u velikom broju tekstova postoji velika zbrka oko nerazumevanja,da li jezika,ili pojmova,tako da se izvlače sasvim pogrešni zaključci.Samo jedan primer.Na zapadu očigledno postoji velika zbrka u glavi oko zmaja i aždaje i ale.Izgleda da oni veruju da je Sv.Đorđe ubio Zmaja.Takvih pogrešnih zaključaka se može naći i kada se radi o nekim drugim pojmovima.Takođe je velika zbrka oko Reda,ne samo zbog oskudnih podataka i njegovog nestajanja i pojavljivanja,nego i oko toga da ga neki povezuju sa tevtonskim redom .Ono što me čudi je da se pojavljuju tekstovi koji su pisani na osnovu podataka iz tekstova koji postoje ,ali kao da ,ili nisu pročitani do kraja,ili da je prevod tako loš da dolazi do zbrke u razumevanju.
Ono na šta hoću da ukažem je potreba opreznost,naročito sa tekstovima koji pretenduju da spektakularno "otkrivaju" neku novu istinu.
Nadam se da vas nisam udavio,ali mislim da je korisno imati ovo na umu.
 
Koliko znam, illustrator Miloš Trajković je uz pomoć nekih svojih drugara koji izučavaju rune, iste upotrebio za knjigu. Koje su to rune, to ne bih znao. Drago mi je da ti se sviđa Red Zmaja. Verujem da će ti se i preostala dva dela još više svideti.
 
Kako napreduje stvar sa filmom?Mislim da bi trebalo razmišljati paralelno da se pravi i tv serija.Ne mora da bude mnogo epizoda ,ali mislim da se za seriju neke sccene mogu uraditi mnogo detaljnije i opširnije nago što to diktira film.Ali bi bilo dobro da sve ide iz istog scenarističkog tima.Tako bi se i otvorio put ekranizaciji čitave trilogije.Znam da zvuči malo megalomanski u ovom trenutku,ali bi bila šteta tolikog truda ,a da sve ostaje samo na jednom filmu.
 
Koliko se sećam objavili su pobednike konkursa za scenario, ali posle nije bilo nikakvih saopštenja.
Za film ovakve vrste potrebno je mnogo para i zato bi bilo idealno ako bi bilo moguće napraviti neku koprodukciju,sa Rusima i Poljacima najbolje jer bi film sa takvom temom tamo najbolje prošao a i Poljaci su otkupili prava na knjigu.
Ošljarenje sa budžetom bi bilo pogubno što je najbolje pokazala ekranizacija poljskog fantasy bestselera The Witcher koja izgleda kao trećerazredna komedija.
Sa druge strane,poljski film Stara basn pokazuje kako jedan film sa ovom tematikom treba da izgleda.
 

Back
Top