Svi Letnicani pristaju na razgovor bez pominjanja imena. Kazu, plase se vlasti i onih iz okolnih srpskih sela koji su sa njima prekinuli svaki kontakt od rata u Hrvatskoj. Od tada, tvrde mestani, ucestale su provokacije, nazivaju ih ustasama, pucaju po noci, pricinjavaju stete na poljima i usevima...
- Kada je pristinski list na srpskom jeziku "JEDINSTVO" objavio tekst o nasim mladima da se, navodno, nakon borbi na Tudjmanovoj strani, vracaju ovde na lecenje, nama je potpisana smrtna presuda - kaze zemljoradnik T.M., otac cetvoro dece.
-Prvo su poceli da se iseljavaju za Hrvatsku mladi, onda njihova rodbina. To se pretvorilo u pravu bezaniju u kojoj su prednjacili oni koji imaju nesto kapitala. Ostala je samo sirotinja - iznosi G.G., cija porodica, zajedno sa bratovljevom, broji 15 clanova. A zive od jedne male penzije.
Letnicane posebno boli sto vlast, kako tvrde, ne sprecava pljacku imovine onih koji su se iselili. Jer, oni nisu uspeli da prodaju kuce i zemlju zbog zabrane prometa nekretninama. Iznose primer Jakova Tomica kome je, nakon odlaska za Australiju, posecena suma na 5 hektara. Na Gegic Franju su sumokradice pucale, srecom ne pogodivsi ga.
Nasi sagovornici tvrde da milicija, kojoj prijavljuju takve slucajeve, ne preduzima nista.