Nesumnjivo Hrvati

godina popisa[1]ukupnoiregionalno i zjašnjeniSrbi"Jugoslaveni"Talijaniostali

Nacionalni sastav naseljenog mjesta Peroj
godina ukupno Hrvati regionalno,
1991. 477 168 (35,22%) 89 (18,65%),
1981. 403 149 (36,97%) 2 (0,4%),
1971. 409 199 (48,65%) 043 (10,51%)
1961. 498 273 (54,81%) 012 (2,40%)

Srbi "Jugoslaveni" Talijani ostali
33 (6,91%) 17 (3,56%) 4 (0,83%) 166 (34,80%)
11 (2,72%) 105 (26,%) 2 (0,49%) 134 (33,25%)
43 (10,51%) 8 (1,95%) 4 (0,97%) 155 (37,89%)
12 (2,40%) 2 (0,40%) 8 (1,60%) 203 (40,76%)


neki dan je na HTV-ju bio prilog o ovom mjestu, gdje su se pokazivali drveni običaji ovog mjesta , što me je začudilo Crnogoraca u ovom gradu u Istri, pa me zanima jel postoji točan broj koliko tisuća Crnogoraca je tamo prisutno, po ovom popisu mi nije jasno u koje se oni ubrajaju, da li u regionalno izjašnjene, Talijane, Srbe (?!?) ili pak ovo pod ostali?

Crnogorci se ubrajaju pod "ostale".
 
Statistički podaci F. Eleka bacaju sasvim novo svjetlo, u odnosu na usvojene „naučne“ stereotipe, na narodnosno stanje u Istri i kvarnerskim otocima. S jedne strane, brojnost Srba rimokatoličke i pravoslavne vjere na ovim teritorijama pobija teze navedenih filologa iz 19. vijeka o hrvatstvu čakavaca. S druge strane, negiraju se teze istoričara hrvatstva i komunističkih istoričara o svehrvatstvu Istre, da su malobrojni Srbi u Istri potomci „doseljenih Crnogoraca".

Jedan od ključnih istoriografskih tvoraca mitološkog hrvatstva, Vjekoslav Klaić, treći tom svoje višetomne knjige Opis zemalja u kojima obitavaju Hrvati (Zagreb 1883) posvetio je hrvatstvu Istre. Doseljene stanovnike u Istri u 17. vijeku Klaić ne zove Srbima, kao mletački i italijanski pisci, već Crnogorcima. Istoričar Fran Barbalić Srbe u Istri svodi na skroman broj doseljenika iz Crne Gore, pa lakonski navodi, negirajući starinu Srba na istarskom području, da su stanovnici Peroja, „srpskog sela u Istri", doseljeni Crnogorci. 15. Barbalić dalje piše da su Italijani, ne pominjući brojne istarske Srbe, romanizirali („potalijančivali“) Hrvate i Slovence. On istarsko srpstvo svodi na Peroj koji je „pravoslavni (srpski –N. Ž.) otočić u širokom katoličkom (hrvatskom –N. Ž.) moru“. Međutim, italijanski pisci i mletačka vlast slavenske stanovnike Istre nazivali su Slavenima, Morlacima („Morlacchi"), Dalmatincima, Srbima, Crnogorcima, dakle Srbima. 16. Camillo de Franceschi u citiranoj knjizi navodi da se u Peroj 1658. naselilo 13 srpskih porodica, pravoslavne vjeroispovijesti, koje su došle iz Crne Gore, drugih 8 porodica koje su se naselile u Vintijan i 30 srpskih porodica koje su 1660. naselile Kavran. Dalje ističe da se 1671. naselilo iz Perasta u Pulu 600 srpskih „hajduka“, od kojih su se neki preselili u Senj, a neki „valjda“ u Peroj. Kako pominje Fran Barbalić, „neki pisci navađaju da je 1657. godine prestalo doseljavanje Slavena u Istru i da su Perojci bili posljednji koji su se ovamo naselili". On je navodio da su „nova doseljavanja Hrvata i Srba iz Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore započela su 1463. godine“. 17. Sa ovakvom narodnosnom terminologijom, pominjanjem doseljavanja Hrvata, Barbalić nesvjesno otkriva da su svi nabrojani doseljenici bili Srbi jer su se u Istru doselili iz navedenih srpskih zemalja u kojima u to vreme nema ni pomena Hrvata ili nekakvog hrvatstva. S druge strane, E. Nikolić je tvrdio da je bilo čak 15 „seljenja“ Slavena iz Dalmacije u Istru i to „ponajviše Bosanci i Hercegovci". 18. Pravoslavni običaji i vjera su pod pritiskom rimokatoličkih misionara, mletačkih pa potom austrijskih vlasti brzo nestajali njihovim pretvaranjem, preko prevjeravanja, u rimokatoličku tradiciju i vjeru koji su s protokom vremena postajali istarska hrvatska tradicija. U državnoj demografskoj statistici pravoslavlje je potiskivano i brisano, a u prvom planu bila je vjera katolička dok se za pravoslavnu crkvu koristio samo termin „druga vjera".
 
Marina Perazić, Massimo Savić...

mapa.gif

perazica-do.jpg

Perazića Do u Crnoj Gori

Marina Perazić je rođena 29. 5. 1958. na Sušaku, istočnom dijelu Rijeke.
Massimo Savić se rodio 6.6.1962. u Puli od majke Elde i oca Srđa Savića. Do treće godine živi u mjestu Raša u Istri.
 
Poslednja izmena:
Cekaj, ne zanima te sto je pisao rasporski kapetan o silovanjima, ubistvima neduznih seljaka, pljacki, pijanstvu, nedostatku discipline, otmicama ljudi i imovine, kao i ostalim pikantnim detaljima iz povijesti uskocke Istre?

Nemoj čovječe ,ne znam jel se šališ il si ozbiljan,ja nemam želudac za takve stvari.Bila je ona tema, "Zabranjeno za decu ispod 18 , Hrvati jedu decu", koju je postavio ovaj Sava.
Nek nastavi s ovom temom, naprosto uživam je čitati.
 
Veliki broj znamenitih Srba rođen je ili se afirmisao u Hrvatskoj:

Glumci
- Rade Šerbedžija
- Pero Kvrgić
- Bogdan Diklić
- Zdravka Krstulović

S.D.-B.R.

Tu je zaboravio da stavi:

Jovana Ličinu, rođenog u Šidu (Veriga iz Kuda idu divlje svinje) prvaka Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu;

nezaboravnog Uglješu Kojadinovića ("profešur" iz Velog mista; kumordinar Žorž iz U registraturi); M. Smoje je baš Kojadinoviću u Velom Mistu dao da održi kraći monolog o ekspediciji među "moliške Hrvate"...

Dušana Vukotića, jedinog oskarovca na području Hrvatske (sa crtanim filmom Surogat).
 
Jadranka Vlaisavljević - Kosor s velikom rupom u biografiji

Sarmantna sijeda dama krije mnoge tajne iz svoje proslosti.
Jadranka-Kosor3.jpg

Hoce li se otkrivanjem mucki oko dodjele stana odmotati klupko i oko ostalih nepoznanica koje su ovoj dami, vrjerojatno, obojile kosu u sivo?

O njenom stanu mozete vise saznati u Vecernjaku na
http://www.vecernji.hr/
kao i na
http://www.vecernji.hr

Ovdje cemo iznijeti nesto drugo, jako vazno !

I to ne samo radi stana, vec i za funkcije koje obavlja Jadranka Kosor Vlaisavljevic vazno je znati da je ta osoba djete jednog neuspjelog braka, da je odgojena od cetnickog vojvode, da i sama ima iza sebe nekoliko propalih brakova, da nema diplomu pravnog fakulteta... Ako ovo sto sam naveo nije tocno, bilo bi korektno od gospodje Kosor da se sama izjasni o svemu, kada vec to nije do sada ucinila. Jednostavno je iskrsnula na politicku scenu niodkuda bez jedne rijeci o svojoj proslosti! Tragedija je da se takva osoba brine o braniteljima i obitelji.

JACA

Zašto svi Jadranku Kosor zovu po prezimenu maminog bivšeg muža?

Ona se ne preziva tako.

Jadranka Vlaisavljević nije iz Pakraca kao što kaže.

Jadranka Vlaisavljević je iz Bučja poznatog četničkog legla na Papuku kod Pakraca, a koje je oslobođeno akcijom 123. brigade HV-a za Božić 1991. godine.

Jadranka Vlaisavljević laže i o vlastitoj vjeroispovijesti.

Jer, Jadranka Vlaisavljević krstila se u katoličkoj crkvi tek 1995. godine , istovremeno sa ulaskom u HDZ.

Jadranka Vlaisavljević je u imovinskoj kartici navela stan na 3 ili 4. katu. Zašto ne napiše i kako je došla do tog stana? A došla je tako što je iz predmetnog stana istjerala dvojicu malodobnih sinova oficira JNA koji su ostali živjeti u stanu, u ulazu u kojem je Jadranka Vlaisavljević do tada živjela u suterenskom stančiću odnosno podrumu.

Hoćete još malo?

- Kosor je prezime uzela od muža svoje majke (koji i dalje niti priznaje Jadranku ni njezinu majku, ( obje su moralni 'uzori' heheh).
Jadrankina majka je radila u učiteljica u Pakracu-Lipiku, a drug Kosor zaposlen u Službi državne bezbednosti (inače rodom iz mesta pored Drniša),prerasporedjen je na mjesto u Pakracu. Nakon vjenčanja, rodila se Jadranka, a njeni otac i majka su se preselili u Čakovec. (sic!)
Jadranku su jadnu (šmrc,šmrc) ostavili kod bake (majčine majke) i ujaka Dušana Vlaislavljevića (četnika na kvadrat), gdje su je i odgajali. Kosor je čuvši za nemorale Jadrankine majke, tu majku potjerao, oženio se za drugu ženu u Čakovecu, dobio sina (Jadrankinog polubrata) kojega ona kao nova ministrica nije htjela primiti u ured.

E mašala!

dodatak historijskim činjenicama ili faktima: Mjesto se zove Kosori, općina Oklaj, Grada Drniš. ovo za Wiki

JOŠ MALO PRILOGA O "MORALNOJ VERTIKALI" JADRANKE VLAISAVLJEVIĆ ALIAS "KOSOR":

- Kosorica je radi svojih srbo-jugoslavenskih korijena,kao aktivna članica Pokreta za Jugoslaviju 1990., vlasnica stanarskog prava (dakle, ne stana) od 30m2 u Velikoj Gorici, preko noći 1996. dobila od Ministarstva obrane (VALJDA ZA RATNE ZASLUGE, IZ PODRUMA U JURIŠIĆEVOJ??????) stan od 90m2 s garažom u Ravnicama (Maksimir) u Zagrebu za cijenu 23.072 DEM (YEAH!!!). Još je užasnije što nije ni platila 5% poreza na otkup tog stana kao svaki drugi gradjanin RH. Eto njenog moralnog karaktera.


Citat [matteo1802]

1. Kad i gdje je krstena, po mogucnosti priloziti kopiju krsnog lista,
2. Kad i gdje je zavrsila pravni fakultet, kopija diplome,
3. Bracno stanje, koliko propalih brakova, moralno podobna, ministrica obitelji,
4. Kako se izjasnjava, narodnost i od kad,
5. Kakvo je imala djetinjstvo?

Heheheh )

1. 1995., Bog te pita gdje. Ko nabavi krsni list svaka mu dala!
2. Navodno u Zagrebu. Vjerojatno kupljeno u veselim godinama 1991-1992.
3. Dva propala braka - Ministrica obitelji ahahahaha, odrekao je se vlastiti otac, polubrata ne priznaje, nitko ne priča s nikim )
4. Hrvatica, rimokatolik, moš mislit, pripadnica Pokreta za Jugoslaviju, odrasla u kući četničkog vojvode, u srpskom selu, nekršteni ateist do 1995.
5. Predivno. Otac i majka odselili u Čakovec, malu Jadranku ostavili kod strica Dušana na selu )

Malo objashnjenje: Ovaj spominjani Pokret za Jugoslaviju... to je ona stvar koju je vodila drugarica Miloshevic Mirjana, ona s rojzhicom u kosi (a mozhda i na chemu drugome); ona ista, koja cheka svoj povratak u otadzhbinu joj iz daleke Majchice Rusije... iz, paaa, hmm, objektivnih razloga. Kladim se da njezina Jaca sve uchiniti da u okviru Ceftanije sirota zhena dodje nekeko blizhe svojoj otadzhbini... pa makar i u Hrvatsku.

Kažu da u Jadrankinoj biografiji ima rupa od 20 godina.Kažu da je za to vrijeme bila izgubljena u svemiru.Baš da vidim.

Životopis Jadranke (Vasiljević) Kosor sa velikom rupom.

Evo što je službeno dala o sebi:

Rođena 1. srpnja 1953. u Pakracu.
Sin Lovro.

OBRAZOVANJE

Diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu
U Lipiku završila osnovnu školu, u Pakracu gimnaziju

POLITIČKA KARIJERA

2003. - Potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
2002. - Izabrana za zamjenicu predsjednika HDZ-a na VII. Općem saboru HDZ-a
1995. - 1997. Izabrana za potpredsjednicu HDZ-a
1998. - 2002. Predsjednica Zajednice žena HDZ-a "Katarina Zrinski"
1995. - 2000. Zastupnica i potpredsjednica Hrvatskog sabora
2000. - Izabrana za zastupnicu u V. izbornoj jedinici.

PROFESIONALNA KARIJERA

1991.-1995. - Kao novinarka Hrvatskoga radija vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata i pratila taj sektor za Informativni program Hrvatskoga radija
od 1972. - Novinarka – dopisnica Večernjeg lista, Radio Zagreba

PUBLIKACIJE, ČLANSTVA, NAGRADE

- Nagrada "Zlatno pero" Hrvatskog novinarskog društva
- Nagrada Europske zajednice za humanitarni rad
- Nagrada Europski krug Hrvatskog europskog doma
- Nagrada za životno djelo "Ivan Šibl" HRT
- Počasno članstvo u Udruzi roditelja poginulih branitelja
- Počasna dopredsjednica Udruge gluhoslijepih "Dodir"
- Objavila četiri knjige (dvije s temom iz Domovinskog rata, dvije poezije)

STRANI JEZICI

engleski
njemački – pasivno

HOBI

glazba, ples, čitanje​

A evo što nedostaje:

Što je radila prije 1991godine?

Kako joj glasi djevojačko prezime?

Tko joj je bio stric?

Otac joj je srbin, zato ne daje djevojačko prezime. A stric je poznati četnički vođa za drugog svjetskog rata u Pakracu.
Članica je SK YU i na tome je do 1991 gradila karijeru, zato to fali u životopisu. 1991 je članica i veliki zagovornik pokreta za Jugoslaviju.

Postavljam pitanje zašto u njezinom životu sve počinje sa krajem 1991?

Kao da nije postojala prije toga!

Još malo!

Ima li njezim sin, miljenik naroda, status branitelja?

Ima li njena mama možda, kojim slučajem status branitelja.

E da, i gdje, u kojim postrojbama su ga stekli.
 
Poslednja izmena:
Ko su bili ti Hrvati pravoslavne vjeroispovjesti na tako važnim pozicijama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?

Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.

Lavoslav Milić bio je pukovnik Hrvatske vojske i ravnatelj Vojnog ureda poglavnika dr Ante Pavelića.

Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi: general Jovan Iskrić, general Mihajlo Lukić, ustaški krilnik i general Dušan Palčić, general Milan Desović, zrakoplovni general Đuro Dragičević, konjički general Zvonimir Stimaković, te zrakoplovni general Milan Uzelac.

Veoma je interesantno da su nakon rata skoro svi pomenuti pravoslavni generali, odnosno Srbi generali u NDH prošli mnogo bolje od svih ostalih hrvatskih visokih dužnosnika te propale države.

General Đuro vitez Grujić osuđen je u Beogradu na smnrtnu kaznu i strijeljan je 24.septembra 1945 godine.

Jovan Iskrić je umro kao penzioner 1961 godine u Zagrebu.

Mihajlo Lukić je osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a dalja sudbina mu je nepoznata.

Dušan Palčić je umro kao penzioner 1963 godine u Zagrebu.

Milan Desović je bio osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu.

Lavoslav Milić je osuđen na dvadeset godina zatvora. Pušten je 1964 godine sa izdržavanja kazne zbog neizlječive bolesti. Umro je iste godine u Zagrebu.

Zvonimir Strimaković je izdržao svih dvadeset godina robijašnice Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini. Čvrst karakter! Svaka mu čast!

Milan Uzelac je bio u zatvoru oko dvije godine, pa je navodno pušten sa dugogodišnje robije na intervenciju iz samih komunističkih vrhova. Umro je 1954 godine u Zagrebu.

Đuro Dragičević je uspio pobjeći i umro je u Austriji.

Fedor Dragojlov je uspio pobjeći i umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.
 
Mnogo je primjera koji to potvrđuju: ..Strossmayer, )...

Cini mi se da nije jos bilo ovog imena / izumitelj penkala

Eduard Penkala
rođen 20. travnja 1871. u Liptovskom Mikulášu (Liptószentmiklós), u Mađarskoj (danas Slovačka). Poljsko/holandskog je podrijetla.:worth:
Eduard Penkala was born in Liptovský Mikuláš (in what is now Slovakia), to Franjo Penkala, who was of Polish heritage, and Maria Penkala (née Hannel), who was of Dutch heritage.
Kod nas je ziveo pod Kraljem Petrom i Aleksandrom, umro 1922. u Sagrebu.
 
Poslednja izmena:
Jadranka Vlaisavljević - Kosor s velikom rupom u biografiji

Sarmantna sijeda dama krije mnoge tajne iz svoje proslosti.
Jadranka-Kosor3.jpg

Hoce li se otkrivanjem mucki oko dodjele stana odmotati klupko i oko ostalih nepoznanica koje su ovoj dami, vrjerojatno, obojile kosu u sivo?

O njenom stanu mozete vise saznati u Vecernjaku na
http://www.vecernji.hr/
kao i na
http://www.vecernji.hr

.



Da ne bude po onom sto puta ponovljena laž postane istina :whistling:

Trbounje: Jadranka je uvijek bila dio nas


Svoje podrijetlo s očeve strane premijerka Jadranka Kosor vuče iz mjesta Trbounje na domak Drniša, nekoć poznatoga rudarskog središta sa stoljetnom tradicijom eksploatacije boksita.

U tome mjestu podno Promine, koje je za vrijeme Domovinskog rata bilo pod neprijateljskom okupacijom i teško stradalo u ljudskom i materijalnom smislu, među desecima zaselaka, od loze Kosora obitava 15-ak obitelji.

Stariji se mještani odreda sjećaju Mirka Kosora, Jadrankina oca, rođenog 1928. godine, kao jednog od ukupno šest sinova u obitelji Jure i Ane, koji su tijekom nadasve teškog i mukotrpnoga rudarskog života, u tadašnjim okolnostima, odreda stekli zavidan stupanj obrazovanja.
Mirko Kosor u Drnišu je pohađao gimnaziju, a školovanje je nastavio u sinjskom franjevačkom sjemeništu te zatim stekao visoku naobrazbu. Otac buduće premijerke u jednom je razdoblju života predavao u srednjoj školi u Čakovcu, gdje danas živi kao umirovljenik, a u tom je gradu bio i direktor auto-moto društva.

Od najbližeg roda s očeve strane Jadranka Kosor u Trbounju ima 70-godišnju strinu Anu te peteročlanu obitelj nećaka Marka i Nade Kosor koji stanuju neposredno do kamene kuće njezinih predaka, koja je, premda stara više od stotinu godina, očuvana.

- Moj pokojni otac i Jadrankin otac su braća - kazao nam je Marko Kosor, premijerkin nećak, bivši hrvatski branitelj a sada zaposlenik Dječjeg vrtića “Drniš”, koji nam je posložio lozu Kosorovih, pri čemu se kao skroman i apolitičan čovjek fotografiranjem nije želio eksponirati u javnost.

- Kao obične male ljude i članove njezine rodbine, nikada nas u međusobnim kontaktima nije opterećivala njezina bilo koja funkcija koju je do sada obnašala. To su čisto korektni i nadasve međusobno dobri odnosi koji se ne mijenjaju - rekao nam je Marko Kosor.

Kosori se Jadranke dobro sjećaju iz vremena kada je kao dijete nekoliko puta s roditeljima posjetila Trbounje, pri čemu smo doznali da je s najbližim rodom s očeve strane ostala uvijek u dobrim odnosima s težnjom da jednom, kada bude imala vremena, ponovno dođe i ostane dulje.

Potvrdu omiljenosti i poštovanja u mjestu rođenja svog oca dijele plebiscitarno svi mještani Trbounja, bez obzira na njihovu stranačku ili ideološku pripadnost.

- Jadranka je uvijek bila dio nas, radilo se o njenim dječjim danima, mladalačkim, novinarskim, funkciji državnog dužnosnika ili danas kao premijerki - kazao nam je Ivica Kosor, “najbliži” od roda Kosora vrhu vlasti u Drnišu, koji je godinama i u svim mandatima vozač drniških gradonačelnika.

- To su osjećaji pripadnosti rodbini i samome mjestu i kao takve ih politika ne može mijenjati niti na njih utjecati - dodao je Ivica Kosor.

tekst i slika: Željko Huljev/EPEHA


Fratri i književnici

Od poznatih Kosora u mjestu Trbounje nužno je istaći fra Karla Kosora, brata njezina djeda Jure, poznatog povjesničara, bibliografa i profesora u franjevačkom sjemeništu u Sinju. Iz iste obiteljske loze potječe književnik Josip Kosor, dok se iz plejade mlađih osoba ističe nekadašnji dogradonačelnik Zagreba i stranački dužnosnik HSLS-a Darinko Kosor.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/60712/Default.aspx
 
Poslednja izmena:
Srbi u Hrvatskoj od Nikole Tesle do Dada Prša


http://www.pressonline.rs/sr/vesti/...u+Hrvatskoj+od+Nikole+Tesle+do+Dada+Prša.html

Nedavna izjava splitskog gradonačelnika Željka Keruma, u kojoj je naveo „da Srbi nikad nisu ništa dobro doneli Hrvatskoj", izazvala je veliku polemiku i ponovo skrenula pažnju na Srbe koji su rođeni ili se afirmisali u Hrvatskoj, od naučnika Nikole Tesle, preko Josifa Runjanina, koji je komponovao hrvatsku himnu, pa sve do rokenrol ikone ovih prostora Džonija Štulića


Veliki broj znamenitih Srba rođen je ili se afirmisao u Hrvatskoj:

Naučnici
- Nikola Tesla, naučnik u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike
- Milutin Milanković, inženjer, geofizičar, klimatolog i astronom
- Jovan Karamata, matematičar
- Josif Pančić, botaničar

Lingvisti
- Sava Mrkalj, filolog i reformator jezika
- Milan Rešetar, slavista, lingvista, istoričar
- Pero Budmani, lingvista i filolog

Filozofi
- Gajo Petrović, filozof, član Praksiks grupe i urednik istoimenog časopisa

Književnici i pesnici
- Josif Runjanin, kompozitor
- Petar Preradović, pesnik
- Zaharije Orfelin, pesnik, slikar, istoričar
- Dejan Medaković, književnik, istoričar umetnosti i akademik, bivši predsednik SANU
- Vladan Desnica, književnik
- Grigor Vitez, pesnik, dečji pisac, prevodilac
- Simo Matavulj, književnik
- Marko Car, književnik
- Jovan Sundečić, književnik
- Vojin Jelić, književnik
- Arsen Diklić, književnik

Slikari i vajari
- Sava Šumanović, slikar
- Đorđe Petrović, slikar
- Vojin Bakić, vajar
- Dušan Džamonja, vajar

Političari
- Svetozar Pribićević, najvažniji politički predstavnik srpskog naroda u Austrougarskoj, kasnije u Kraljevini SHS
- Medo Pucić, književnik, naučnik i političar
- Valtazar Bogišić, istoričar prava, ministar pravde Crne Gore, profesor, pravnik
- Svetozar Borojević, feldmaršal, general Austrougarske vojske, baron

Crkveni poglavari
- Josif Rajačić, karlovački mitropolit, srpski patrijarh i upravnik Srpske Vojvodine
- Patrijarh Pavle, poglavar SPC

Glumci
- Rade Šerbedžija
- Pero Kvrgić
- Bogdan Diklić
- Zdravka Krstulović

Sportisti
- Miloš Milošević, plivač
- Predrag Stojaković, košarkaš
- Arijan Komazec, košarkaš
- Jasna Šekarić, reprezentativka u streljaštvu, višestruka olimpijska, svetska i evropska šampionka
- Jelena Dokić, teniserka
- Siniša Mihajlović, fudbaler
- Vladimir Vujasinović, vaterpolista
- Dado Pršo, fudbaler
- Vladimir Beara, bivši fudbalski golman

Pevači i kompozitori
- Arsen Dedić, muzičar i kantautor
- Đorđe Novković, kompozitor
- Branimir Džoni Štulić, rok muzičar, frontmen grupe „Azra"

Je l' vi poznajete Radeta Šerbedžiju? Je l' istina da je on Srbin?", „Je', al' dobar glumac!", ovako teče jedan od dijaloga u filmu Rajka Grlića „U raljama života", snimljenom još 1984. godine, koji na duhovit, ali prilično tačan način opisuje odnos prema Srbima u Hrvatskoj, čak i u vreme bratstva i jedinstva.

Ne ulazeći u istorijske razloge netrpeljivosti, sukoba i otvorene mržnje jednih prema drugima (a još manje u merenje njihovih intenziteta u različitim periodima), nemoguće je ne primetiti da je za zatezanje ionako napetih odnosa potrebno tako malo. Poslednji put povod je bio nastup gradonačelnika Splita Željka Keruma, koji je bez imalo ustezanja kazao da „nam Srbi nikad nisu ništa dobro donijeli", a na pitanje zašto tako razmišlja, odgovorio je: „Zato jer sam tako odgojen". Dodao je još i da po prezimenu tačno zna ko je srpskog porekla i da Srbi „moraju znati gdje im je mjesto". Kazao je Kerum još ponešto, pominjući i imperativ odsustva srpske krvi u venama svog budućeg zeta, ali je to manje važno od toga da je taj njegov nastup i u Hrvatskoj ocenjen kao „skandalozan i primitivan".
To je ponovo otvorilo raspravu o tome da li su „Srbi ipak dobra donijeli Hrvatskoj", pa tako na jednom poznatom hrvatskom internet portalu na temu „Znameniti hrvatski Srbi" već danima traje nabrajanje zaslužnih građana Hrvatske koji su (bili) srpske nacionalnosti. Jedan od učesnika rasprave upitao je „kako se Kerum osjeća kad sa desnom rukom na srcu odaje počast himni koju je uskladio jedan Srbin". I zaista, hrvatsku himnu „Lijepa naša" komponovao je Josif Runjanin, poreklom iz Loznice, rođen u Vinkovcima, a umro u Novom Sadu. „Ne samo da su nam Srbi puno toga dobrog donijeli, nego neke od civilizacijskih tekovina koje danas uživamo, kao nešto sasvim uobičajeno, ne bi postojale da nije bilo Srba", ističu forumaši, misleći naravno na velikog naučnika Nikolu Teslu, poreklom iz Smiljana kraj Gospića. Za njegovu navodnu izjavu da je „jednako ponosan na svoju srpsku majku i hrvatsku domovinu" sada mnogi smatraju da mu je podmetnuta, jer u to vreme „Hrvatska nije ni postojala". U Smiljanu, kao i u mnogim krajevima Hrvatske, danas nema Srba, a bez obzira na to, na obeležavanju 150-godišnjice njegovog rođenja 2006. godine tadašnji premijer Sanader apostrofirao je da je „Tesla bio ponosan na svoj srpski rod i hrvatsku domovinu".

Prema popisu iz 1991, onih koji su se izjasnili kao Srbi bilo je 578.000, ili 11,8 odsto, dok je deset godina kasnije, nakon „Oluje" i „Bljeska", srpska zajednica brojala 201.000 ljudi, ili 4,5 odsto stanovništva. Baš u Splitu, Srbi su svrstani u kategoriju ostalih, pa se prema nezvaničnim podacima, svega šestoro njih odvažilo da se izjasni da pripadaju toj nacionalnoj grupi. Sanda Rašković-Ivić tada je kazala da bi, zbog iskazane hrabrosti, „sve njih rado pozvala na večeru".

Prema podacima Dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve, broj Srba u Dalmaciji nije lako precizirati zato što je u njoj živeo i veliki broj Srba rimokatoličke vere.
- Najbolji primer za to je i dr Lujo Bakotić, koji se i sam deklarisao kao Srbin katolik. On navodi da je broj stanovnika Dalmacije pred Prvi svetski rat bio oko 600.000. Od tog broja, bilo je oko 120.000 Srba pravoslavne vere i otprilike još 20.000 do 25.000 Srba katoličke vere, većinom intelektualaca. Izvesnog broja Srba katolika bilo je čak i među rimokatoličkim sveštenstvom. Najbolji primer je znameniti dubrovački kanonik Dum Iva Stojanović. Celog svog životnog veka kao sveštenik, ali i pisac, radio je na slozi i jedinstvu srpskog naroda, zbog čega je često bio napadan, trpeći uvrede čak i u hramu u kojem je služio - navode u ovoj eparhiji.

Prema etničkoj mapi srpskohrvatskog prostora centralne Jugoslavije, koja je 1936. godine rađena za potrebe Krunskog saveta kneza Pavla, 90 odsto stanovništva u zapadnoj Slavoniji, Baniji, Kordunu, Lici i Dalmatinskoj Zagori činili su Srbi. Tada je u granicama današnje Hrvatske bilo 1,2 miliona Srba. Pet godina kasnije, u NDH, nemački vojni predstavnik Glez fon Horstenau zapisao je da Srbi u Hrvatskoj čine 31 odsto stanovništva i da su najviše koncentrisani u Savskoj, Vrbaskoj i Primorskoj banovini. U nemačkim službenim izvorima, u NDH je krajem 1940. godine živelo 1.847.000 Srba, a tri miliona Hrvata.

Samo ime i prezime koji „zvuče srpski" bili su razlozi zbog kojih su tokom devedesetih godina mnogi stanovnici Hrvatske gubili poslove, brakove, a (bez preterivanja) i glave. Veliki broj onih čija pripadnost srpskoj naciji nije bila sporna to su vatreno poricali, trudeći se da pokažu veću privrženost novoj državi od onih u čiju se „ispravnost" nije sumnjalo. Zbog toga se nečije priznanje srpskog porekla bilo ravno incidentu, koji se i završavao - incidentno. Šokantno je zato zazvučala nedavna izjava novinara i kritičara Igora Mandića, koji se na hrvatskoj državnoj televiziji otvoreno založio za ponovno stvaranje federalne zajednice Hrvata i Srba, ističući da je „reč o dva plemena istoga naroda". Odmah je reagovala Hrvatska čista stranka prava i protiv Mandića podnela krivičnu prijavu.

- Pozivanje na novo zajedništvo, a znajući kako su završila sva dosadašnja zajedništva sa Srbima u obe Jugoslavije, jeste otvoreno zagovaranje novih ratova i novog genocida nad hrvatskim narodom - navodi se u prijavi.

Mandić je reagovao u svom stilu, odgovorivši samo: „Dobro, a šta se tu može...".
Problematika Srba u Hrvatskoj ne završava se samo zahtevima za stanarska prava i povraćaj imovine, koja kao i da nije puno odmakla. S vremena na vreme u novinama osvane vest u kojima su glavni sadržaj srpsko-hrvatski odnosi, tačnije u kojima su glavni akteri Srbi i Hrvati, kao ona od pre neki dan, kada su mediji objavili da je grupa Srba švercovala Albance koristeći se brodom u vlasništvu Hrvata.

Ipak, prava zanimljivost vezana je za muzičke teme. Pored činjenice da je hrvatsku himnu komponovao Srbin, najbizarnija epizoda u životu hrvatskih Srba vezana je za Đorđa Novkovića, čuvenog hitmejkera, producenta i oca pevača Borisa Novkovića. Pesmu „Danke, Dojčland" kojom se Hrvatska zahvalila na nemačkoj pomoći oko priznanja, 1992. godine komponovao je upravo Đorđe Novković, Srbin iz Šapca, koji je svoju najveću popularnost i karijeru ostvario u Zagrebu.

S.D.-B.R.


Ovo dvoje nisu Srbi!!!
 
Ko su bili ti Hrvati pravoslavne vjeroispovjesti na tako važnim pozicijama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?

Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.

Lavoslav Milić bio je pukovnik Hrvatske vojske i ravnatelj Vojnog ureda poglavnika dr Ante Pavelića.

Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi: general Jovan Iskrić, general Mihajlo Lukić, ustaški krilnik i general Dušan Palčić, general Milan Desović, zrakoplovni general Đuro Dragičević, konjički general Zvonimir Stimaković, te zrakoplovni general Milan Uzelac.

Veoma je interesantno da su nakon rata skoro svi pomenuti pravoslavni generali, odnosno Srbi generali u NDH prošli mnogo bolje od svih ostalih hrvatskih visokih dužnosnika te propale države.

General Đuro vitez Grujić osuđen je u Beogradu na smnrtnu kaznu i strijeljan je 24.septembra 1945 godine.

Jovan Iskrić je umro kao penzioner 1961 godine u Zagrebu.

Mihajlo Lukić je osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a dalja sudbina mu je nepoznata.

Dušan Palčić je umro kao penzioner 1963 godine u Zagrebu.

Milan Desović je bio osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu.

Lavoslav Milić je osuđen na dvadeset godina zatvora. Pušten je 1964 godine sa izdržavanja kazne zbog neizlječive bolesti. Umro je iste godine u Zagrebu.

Zvonimir Strimaković je izdržao svih dvadeset godina robijašnice Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini. Čvrst karakter! Svaka mu čast!

Milan Uzelac je bio u zatvoru oko dvije godine, pa je navodno pušten sa dugogodišnje robije na intervenciju iz samih komunističkih vrhova. Umro je 1954 godine u Zagrebu.

Đuro Dragičević je uspio pobjeći i umro je u Austriji.

Fedor Dragojlov je uspio pobjeći i umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.

Bas se mozes ponositi sa tim Srbima ustasama.
 
Споменица `45.? Знам неке отале које су похватали и дали им пушку па на Блајбург. Највише су Усташа пострељале бивше Усташе.

To govoris za Srbiju jer tamo je provedena krajem 1944 i pocetkom 1945. mobilizacija i oko 200 000 Srba su tada postali partizani.


 
Danilo Blanuša
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jump to: navigation, search

Danilo Blanuša (December 7, 1903 – August 8, 1987) was a Croatian mathematician, physicist, engineer and a professor at the University of Zagreb.

Blanuša was born in Osijek and attended elementary school in Vienna and Steyer in Austria and gymnasium in Osijek and Zagreb. He studied engineering in both Zagreb and Vienna and also mathematics and physics. His career started in Zagreb, where he started to work and lecture. Blanuša was the dean of the Faculty of Electrical Engineering and Computing in the 1957-58 school year. He received the Ruđer Bošković prize in 1960.

Srpsko ime, srpsko prezime.
 

Back
Top