Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 32.617
Ponekad je ignorisanje jedina moguća opcija, Hroboatose. No, ignorisao ili ne, evo nama hrvatskog baroka i njegovih osebujnih značajki:
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Čeh August Šenoa je napisao između ostalog slijedeće:
...Brzo glas im zaorio,
Svuda prati Trenka slava;
Ali tko je pri tom bio,
Ne boli već nikog glava.
Nijemci mole još i danas:
Osvrni se, Bože, na nas,
Izbavi nas kuge, rata,
Zle godine i Hrvata!!!
U Magdeburgu (1632.) u vreme Tridesetogodišnjeg rata “...u crkvi Svete Katarine Hrvati su odsekli, na varvarski način glave tridesettrojici najvećim delom ženskim licima...”. U crkvi Svetog Jovana ubijane su žene, devojke pa čak i bebe na majčinim grudima (Slobodan Jarčević, Izgon Grka i Srba, IPA Miroslav, 1998, str.75, 76.)
Tragically, after a heroic resistance, Magdeburg fell to Tilly’s imperial troops. Betrayed by traitors and undermined by the procrastination of its neighbors, the richest city in Germany at that time was overcome by fury and savagery as drunken soldiers of 9 nations purged the Protestants. The victims were so numerous- estimated at 25,000- that they were thrown in wagonloads into the river Elbe. In one church 53 young girls were beheaded. Croatians laughed as they cast little children into the midst of flames. The tortures and horrors perpetrated in Magdeburg were so shocking that several imperial officers sought Tilly to put an end to them. He replied: “I’ve promised three days for pillaging and slaying. The soldiers must have some amusement after so many fatigues!” Within 12 hours Magdeburg was a roaring furnace which reduced that vast and opulent city to smoldering ruins and ashes. The fate of Magdeburg was reported throughout Europe, as a great triumph in the Catholic areas, and as a frightful tragedy to all Protestants.
http://www.reformationsa.org
http://www.worldwideschool.org:
Even a more humane general would in vain have recommended mercy to such soldiers; but Tilly never made the attempt. Left by their general's silence masters of the lives of all the citizens, the soldiery broke into the houses to satiate their most brutal appetites. The prayers of innocence excited some compassion in the hearts of the Germans, but none in the rude breasts of Pappenheim's Walloons. Scarcely had the savage cruelty commenced, when the other gates were thrown open, and the cavalry, with the fearful hordes of the Croats, poured in upon the devoted inhabitants.
Here commenced a scene of horrors for which history has no language -- poetry no pencil. Neither innocent childhood, nor helpless old age; neither youth, sex, rank, nor beauty, could disarm the fury of the conquerors. Wives were abused in the arms of their husbands, daughters at the feet of their parents; and the defenceless sex exposed to the double sacrifice of virtue and life. No situation, however obscure, or however sacred, escaped the rapacity of the enemy. In a single church fifty-three women were found beheaded. The Croats amused themselves with throwing children into the flames; Pappenheim's Walloons with stabbing infants at the mother's breast. Some officers of the League, horror-struck at this dreadful scene, ventured to remind Tilly that he had it in his power to stop the carnage. "Return in an hour," was his answer; "I will see what I can do; the soldier must have some reward for his danger and toils." These horrors lasted with unabated fury, till at last the smoke and flames proved a check to the plunderers. To augment the confusion and to divert the resistance of the inhabitants, the Imperialists had, in the commencement of the assault, fired the town in several places. The wind rising rapidly, spread the flames, till the blaze became universal. Fearful, indeed, was the tumult amid clouds of smoke, heaps of dead bodies, the clash of swords, the crash of falling ruins, and streams of blood. The atmosphere glowed; and the intolerable heat forced at last even the murderers to take refuge in their camp. In less than twelve hours, this strong, populous, and flourishing city, one of the finest in Germany, was reduced to ashes, with the exception of two churches and a few houses. The Administrator, Christian William, after receiving several wounds, was taken prisoner, with three of the burgomasters; most of the officers and magistrates had already met an enviable death. The avarice of the officers had saved 400 of the richest citizens, in the hope of extorting from them an exorbitant ransom. But this humanity was confined to the officers of the League, whom the ruthless barbarity of the Imperialists caused to be regarded as guardian angels.
Neven Budak, Habsburzi i Hrvati
U napadu na Magdeburg sudjelovali su i Hrvati, kasnije optuživani za strašne zločine protiv magdeburških građana. Loš je glas pratio Hrvate zapravo tijekom čitava rata, iako se po svemu sudeći nisu ponašali nimalo gore od drugih vojski. No, bojištima Europe širila se i fama o njihovoj neranjivosti: ostalo je zabilježeno vjerovanje neprijateljskih vojnika, da u Hrvate nema smisla pucati, jer im tanad ne može nauditi.
Dakle, Hrvati.
Ovo ne trěba měšati sa zlodělima pod baronom Franjom Trenkom koja su se desila sto godina kasnije. (Međutim, Marko Maras, na hrvatskoj wikipediji uči nas ovako "Danas u Njemačkoj i Austriji postoje povijesna društva koja njeguju tradiciju Trenkovih pandura i kada Nijemci viču: “Wir sind Kroaten, wir sind panduren”, onda postoji jak razlog za to." )
Opširno i detaljno http://www3.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/21/013236800/bogom-prokleti-i-neverni-hrvati.html?44 Obavezno pročitati!
Sve u svemu, to je bio hrvatski barok - hrvatski odgovor na reformaciju...
Nisam znao da ima toliko ilustracija...
''Bože sačuvaj me gladi, kuge i Hrvata'', je natpis uklesan na nemačkoj katedrali, iz tog vremena...
A onda se istorija nastavlja ili ponavlja...
Srbi u krajini pre seobe srba 1699 u krajini.
Malo vise informacija molim.
Samo poznajem nacionaliste koji tvrde da je bilo srba u krajniji pre seobe.
Samo valja pridodati jednu stvar: "Hrvati" ovdje spomenuti mješavina su potonjih Hrvata i Srba iz krajiške vojske. Naime, Vojna krajina ili Vojna granica opskrbljivala je- za razliku od civilne Hrvatske- vojnike za imperijalne pohode, a konfesionalni je sastav cijele Granice bio oko pola katolika i pola pravoslavaca (kako gdje- http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojna_krajina ). Tako da je dobar dio tih zvjerstava (uostalom propagandno napuhanih, a u ostalom "u duhu vremena") počinila mješavina predaka sadanjih Hrvata i Srba s toga područja, a teško je reći koliko "kojih", jer nije obrazloženo iz kojeg su dijela regrutirani i kakav je bio konfesionalni sastav.
No, možda je to najbolj idokaz da Srbi u to doba u Vojnoj krajini njisu ni postojali. Uz sve vlaške statute i priviliegije ove i one, to su bili za cijeli svijet- Hrvati.
Izvini zezno sam se 1690
I kakve veze ima Velika seoba Srbalja i Hrvatska (osim ako misliš na istočnu Slavoniju) sa Srbima u Hrvatskoj?
Ma nije teško evo već si nam dokazao da su to u stvari bili Srbi koje ovi hroničari greškom zovu Hrvatima.
A da li su Srbi u Krajini postojali dogovori se sam sa sobom pa nam javi.
Hroboatos: o samoj Vojnoj krajini
Ja znam da sa to vreme nije postojala vojna krajina.
I tako srbi nisu morali da idu da ratuju za cara.
Vojna krajina je oformljena 1579. godine (mada je bilo i preteča, do XV vijeka), Srbi su se doselili od druge polovine XV vijeka u Hrvatsku, a ti nemaš pojma istoriju.
Matija, nemoj misliti da nemam pozitivno mišljenje o tebi i Čvrsnici, iako ste zdesna. U diskusijama jesam provokativan, možda prěoštar, ali imam zaista dobro mišljenje o velikom (najvećem) broju Hrvata. Međutim, likovi poput Hrobija sami ga ištu jer, kombinacijom svoje neinformisanosti, iskompleksiranosti i mržnje, Srbe proglašavaju narodom bez kulture. Ili ga vas dvojica disciplinujte, ili ću to učiniti ja, na svoj način, koji može imati vaša nacionalna osěćanja kao kolateralnu štetu.
Još jednom za sve, pa i za bespametnog Hroboatosa: nemojte měšati Magdeburg (1631.) sa Trenkom (1740-tih).
Među kanibalima iz Magdeburga bila je velika većina Hrvata, a malo ostalih nacija. Doneću danas i taj citat. Srbin ni jedan! Zašto? Pa, zaboravljate li uzrok klanja u Magdeburgu? Prvo, jasno se kaže u svim izvorima da su děcu jeli i spaljivali u lomači Hrvati. Drugo, kad već Hroboatos natura Srbe, svi koljači su bili katolici. Možda misli na Srbe katolike? Bolesno.