Vukodlaci i Vampiri

"U Banatu je početkom 18. veka postojao običaj da se pokojnik nakon sahranjivanja ponovo otkopa, pa da se zatim opet vrati u zemlju kako bi se sprečilo da se povampiri, obelodanio je jedan zapis pronadjen u bečkim arhivima.

U selu Radojevo, jednom od najstarijih srpskih naselja na granici sa Rumunijom, u 18. veku zabeležena je "borba sa vampirima". Reč je o zvaničnom izveštaju koji je carskom vojnom odseku u Beogradu, oktobra 1732. godine predao major saniteta, Jožef Faredi Tamarski.

Jula 1732. godine, Tamarski je po naredjenju princa od Virtemberga poslat u Radojevo, tadašnju Peterdu, da ispita smrt 11 meštana koji su umrli u januaru i februaru te godine.

U njegovom izveštaju, koji se danas nalazi u Bečkim arhivima, navodi se da su meštani tvrdili da su svi umrli žrtve vampira po imenu Miloš.

Vampir Miloš, kojem se ne zna prezime, za života je, saopštava u svom izveštaju Tamarski, važio za neku vrstu vrača. Imao je pticu koju je naučio da govori i pripitomljenog vuka, što je po tvrdnji seljana, bila potvrda njegovih magičnih moći.

Tamarski je pokušao da ubedi meštane da vampiri ne postoje, medjutim, posle nekoliko rasprava zaključio je da nisu spremni da prihvate njegove argumente, pa je odlučio da ekshumira nekoliko pokojnika.

Prvo je iskopan Miloš, koji je bio sahranjen 15 meseci ranije (aprila 1731.). Kada je uklonjena zemlja i podignuta drvena ploča koja je pokrivala mrtvaca, Milošev leš je izgledao potpuno netaknut, a oči su mu bile širom otvorene, uprkos tome što mu ih je njegova žena zatvorila nakon smrti.

Tanak mlaz krvi mu se lagano slivao iz usta, a krvi je bilo i na drvenoj ploči ispod leša, kao i na zemlji ispod ploče, zapisao je Tamarski.

Vlada u Beču zainteresovala se za taj fenomen, a izveštaj majora Tamarskog je unikatni zapis, sačuvan u bečkoj arhivi kao originalni dokument tog vremena.

U izveštaju se takodje navodi da je, pošto su to meštani zahtevali, major Tamarski naredio da se Milošev leš probode kocem, a zatim je, iz straha da će meštani opet iskopati "vampira" po njegovom odlasku, naredio da se leš prelije ugašenim krečom, pre nego što se ponovo zatrpa grob.

Na saslušanju rodjaka 11 žrtava, saznao je da su umirali u roku od šest do deset dana kopneći; noću su imali strašne košmare, a nekoliko njih imalo je plavkaste belege na vratu.

Tamarski je odlučio da otkopa i grobove žrtava. Osam leševa je bilo u stanju raspadanja, a tela dva pokojnika su bila dobro očuvana.

Medjutim, poslednja otkopana žrtva, jedna žena, delovala je kao da spava, a njeni udovi su bili savršeno pokretljivi.

Tamarski je na osnovu izgleda ta tri leša dozvolio meštanima da i sa njima urade isto što i sa prvim "vampirom" - Milošem.

Ta priča je živela u sećanju meštana, to sećanje je izbledelo, a i to groblje nije sačuvano, pa je dokument dvorske kancelarije u Beču dragocen kao nezaobilazna literatura u proučavanju fenomena vampira, kaže novinar Slavko Popov, hroničar ovog dela Banata."
 
E a evo sada nesto stvaaaaarno zanimljivo;-)....

Naučnik sa Univerziteta na Floridi, Costas Efthimiou, poslužio se matematikom kako bi dokazao da su vampiri zaista mit, a ne stvarnost.
Legenda kaže da se vampiri hrane ljudskom krvlju, a kad vas vampir jednom ugrize, i sami se pretvarate u ta krvožedna stvorenja i počinjete ubijati ljude.
Efthimiou je računanje počeo od 1. januara 1600. godine, kada je ljudska populacija iznosila 536.870.911 ljudi. Da je prvi vampir nastao tog dana i grizao po jednog čoveka svakog meseca, pretvarajući ga u vampira, tada bi 1. februara postojala dva vampira. Mesec posle postojala bi četiri vampira itd. Za samo dve i po godine čitava ljudska populacija bi se pretvorila u vampire i oni se ne bi "cime" (ili bolje kime;-)) hraniti.
Kada bi se u obzir uzele i stope smrtnosti, ljudi bi nestali sa lica Zemlje mnogo ranije. Čak ni visoka stopa nataliteta ne bi mogla sprečiti takav lanac događaja.

S obzirom da smo već prešli cifru od 6 milijardi stanovnika, a broj još raste, teško je zamisliti da se među nama kriju ta draga krvolocna stvorenja :-)
 
Biohemicar David Dolphin je 1985. predlozio teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predanja mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili sledeci:
1. bolesnici s porfirijom su izrazito osjetljivi na svjetlo; cak i umereno izlaganje svetlu moze ponekad uzrokovati velike nakaznosti. Koza lica moze biti oziljkasta, nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti pa zubi ocnjaci mogu biti uocljiviji
2. kako bi izbegli suncevo svetlo osobe s teskim slucajevima porfirije izlaze jedino nocu, bas kao Drakula
3. porfirija se pokusava leciti krvnim proizvodima pa su zrtve porfirije mogle pokusavati samo-lecenje pijenjem krvi drugih ljudi
4. porfirija je nasledna, ali se simptomi ne moraju manifestovati do nekog stresnog dogadjaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolescu, sto je vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti
5. beli luk sadrzi hemikalije koje pogorsavaju simptome porfirije pa ga bolesnici izbegavaju. Bas kao i vampiri.
 
E, da... porfiriju su nazivali vampirskom bolešću... vitamin B je neophodan osobama koje boluju od ove bolesti... ranije su, navodno, pacijenti iz plemićkih porodica koji boluju od porfirije ubijali seljake da bi im uzeli jetru koju su zatim jeli živu ne bi li se izlečili... njih su nazivali vampirima.... postoji sijaset sličnih gluposti vezanih za vampire...
 
Vlad Cepes III je rodjen novembra 1431. godine. Slike ga prikazuju kao niskog rastom, divljackog izgleda, velikih zelenih ociju i markantnog nosa. Njegov otac Vlad II je 1436. godine krunisan za vlaskog kneza u Trgovistu i poznat je po svojim naporima da uspstavi trajni mir sa Otomanskom imperijom. Da bi dokazao svoju dobru volju, on je svoje sinove, buduceg kneza Vlada III i princa Radua, poslao na dvor sultana Murata II, gde su stekli prvo obrazovanje. Ne zna se sta je sve kod sultana ucio Vlad Cepes, ali je izvesno da je surovu tursku metodu nabijanja ljudi na kolac tokom svoje vladavine veoma "usavrsio" i masovno primenjivao, pa je, bar u toj oblasti, uveliko nadmasio svoje ucitelje. Krvavu i surovu borbu za presto, Vlad Cepes je vodio tri puta, jer ga je isto toliko puta gubio i vracao, najcesce grubom silom ali i politickim kompromisima. Odmah na pocetku svoje karijere ubio je svoga strica kneza Vladislava II koji je iskoristivsi njegov odsustvo iz zemlje (tada se Cepes jos nalazio u Konstantinopolju), pokusao da mu preotme presto. Ipak, najvise se "proslavio" time sto je posle jedne bitke sa Turcima, naredio da se 20.000 zarobljenika nabije na kolac. Kada je ubrzo, sa mnogo jacom vojskom, do Cepesove prestonice Trgoviste, stigao sultan Mehmed II i video uzasan prizor, mogao je samo da naredi povlacenje jer njegovi vojnici vise nisu imali hrabrosti da se uhvate u kostac sa "vlaskim Drakulom". Zrtve Cepesove surovosti nisu bili samo Turci, vec i njegovi plemici i obicni podanici, od kojih je neke nabijao na kolac, neke zive pekao, a neke brutalno mucio i sakatio. Hronicari kazu da je u to vreme bilo moguce na putu naci kesu sa dukatima, koju niko ne bi smeo ni da pipne, zbog straha od jezive kazne koja bi ga u tom slucaju sacekala. Poznat je i slucaj tadasnjeg diplomatskog incidenta, kada je Vlad Cepes licno jednom turskom izaslaniku glavu prikovao uza zid, zato sto je nosio turban, smatrajuci da mu je na taj nacin naneo neoprostivu uvredu. Cepes je medjutim bio i politicar spreman i na nimalo lake kompromise, naravno, kada bi ga okolnosti na to naterale. Posto ga je brat Radu (udruzen sa Turcima), oborio sa prestola, Vlad Cepes je pobegao u Transilvaniju. Tamo ga je ugarski kralj Matija Korvin uhapsio i 12 godina drzao u zatvoru. Da bi se izbavio od ropstva, odustao je od svoje pravoslavne vere i presao u katolicanstvo. Zahvaljujuci ovom "komromisu", oslobodio se tamnice i posle smrti svoga brata Radua 1476. godine, po treci put se vratio na presto, uspostavivsi novu prestonicu u Bukurestu. Na vlasti nije dugo ostao, jer su ga Turci decembra te godine ubili, otsekli mu glavu, a zatim je nabijenu na kolac, proneli sirom Otomanskog carstva, kako bi zaplasili potencijalne buntovnike i protivnike sultanove vlasti. Legenda o tome kako je Vlad Cepes "prodao dusu djavolu" da bi se vecno iz Karpatskih planina borio protiv Turaka, postala je deo narodnih predanja, koje je bilo u funkciji borbe i otpora rumunskog naroda protiv turske, madjarske i svake druge dominacije.

http://forum.krstarica.com/threads/91483
 
Sve što je radio ovaj vladar bilo je u sr. veku normalno... nijednom vladaru nije bilo strano ubijanje nabližih krvnih srodnika zbog prestola, niti surova mučenja neprijatelja.... i naša istorija je puna sličnih slučajeva.... ne znam po čemu se Vlad Cepes razlikuje od savremenika...
 
pa verovatno ni pocemu...ali kad smo vec kod Vlad Cepesa ima jedna zanimljiva prica:
Nakon svog povratka na vlast pozvao je bojare na večeru, napio ih i izasao iz prostorije pustivši ih da ga onako pijani ogovaraji i da se hvale svojim delima i nedelima.Zaključivši da nisu verni njegovoj politici,sve ih je pobio.Lukavo;-)
 
Postoje vampiri,ali hrane se zivotnom energijom sa temena glave,a ne krvlju.Svakako kao nagradu za ropstvo ljudi dobiju smrt.Zalosno je sto ih skoro svaki covek ima,a nisu toga svesni.Izgledaju kao crne utvare. :(
 
Ljudske celije su programirane da zive negde oko 350 godina.Pa zasto onda ljudi umiru mnogoooo ranije?Zato sto ostanu bez energije oko 50,60,70 godina,kako kod koga,a do tada koriste samo 2-3% od 100%.A i naucnici jos ne znaju cemu sluzi 90% mozga.Jednostavno taj prostor zauzima strana energija i pije,pije ljudsku energiju dok ovi ne umru,pa predju na sledeceg.Uzas.
 

Back
Top