- Poruka
- 587
Да су комуњаре и дан данас највећи крвници српског народа показује и ово саопштење
тзв. Партије (не)Рада:
http://komunist.free.fr/arhiva/feb2006/prada.html
тзв. Партије (не)Рада:
http://komunist.free.fr/arhiva/feb2006/prada.html
ZA REVOLUCIONARNU BORBU!
- Stavovi Centralnog komiteta Partije rada -
1. Pojave i procesi koji se odvijajaju na prostoru bivše Jugoslavije nedvosmisleno pokazuju:
- zavisnost postojećih režima od multinacionalnog kapitala i njihovo stavljanje u polukolonijalni status, uz prisustvo klasičnih elementa inostranog protektorata nad bivšim jugoslovenskim zemljama;
- sve izraženije uključivanje postojećih režima u imperijalističku politiku »globalnog rata protiv terorizma«, uz nastojanje da se u još većem obimu pristupi angažovanju u okvirima NATO, čija je uloga nasilna stabilizacija restauriranog kapitalističkog poretka;
- zatiranje svih tekovina nekadašnje socijalističke revolucije na prostoru bivše Jugoslavije, uz gaženje i uskraćivanje osnovnih socijalnih prava najširih slojeva društva;
- pothranjivanje nacionalizma od strane vladajućih klasa jugoslovenskih naroda u njihovom političkom nadmetanju za dobijanje što većeg uticaja na Balkanu, kao i korišćenje nacionalizma za odvraćanje potlačenih masa od klasne borbe; pri tome, treba imati u vidu da i organizovani fašizam postaje sve više prisutan na političkoj sceni, kao odraz globalne fašizacije i kao izraz nesposobnosti vladajućih klasa da rešavaju osnovne društvene probleme;
- bankrot parlamentarizma i tzv. parlamentarne demokratije kao oblika vladavine nad ugnjetenim masama;
- nepostojanje snažnijih revolucionarnih snaga sposobnih da artikulišu nezdovoljstvo koje postoji u narodu i povedu ozbiljniju klasnu borbu.
Centralni komitet Partije rada smatra da će postojeći procesi u novonastalim državama na prostoru bivše Jugoslavije produbiti društvenu krizu koja je izraz globalne krize koja vlada u svetu, odnosno da će tzv. tranzicioni procesi – »uključivanje u Evropu i evroatlantske integracije«, uz nesposobnost da se omogući skladni razvoj društva, povećati sveopštu bedu stanovništva. Posebno će na udar doći razbijena i dezorijentisna radnička klasa, jer će se nastojati da se još više marginalizuje njena uloga u političkom i ekonomskom životu društva. Istovremeno sa opštom tendencijom siromašenja najširih slojeva društva, povećavaće se masa lumpenproletarijata. Sve ovo će izazivati stalne tenzije u međunacionalnim odnosima, kao i pojavu teritorijalnih pretenzija, koje služe u nadmetanju imperijalnih centara moći za prevlast na Balkanu.
Zaoštriće se i klasna borba, odnosno, jačaće radikalniji oblici klasne borbe. Režimi će se sve više okretati otvorenom ispoljavanju savremenih oblika fašizma.
2. Poraz koji je doživela radnička klasa na prostoru bivše Jugoslavije posledica je dubljih i širih političkih procesa koji su se odigrali u Evropi, ali istovremeno i posledica njenog decenijskog razvlašćivanja. Sada su sredstva za prouzvodnju u potpunosti oteta iz njenih ruku. Radnička klasa je razbijena, politički marginalizovana, bez jasne klasne svesti i bez jasne vizije kako da popravi svoj ekonomski i politički položaj. U borbi za dalju centralizaciju kapitala u rukama domaće kapitalističke klase i globalnih lihvara, kroz tzv. tranzicione procese, sprovodi se sve veća ekspoatacija radniče klase, kao i ekspolatacija i uništenje prirodnog i društvenog bogatstva. Nove domaće krvopije i savremeni svetski kolonizatori ne biraju sredstva za ostvarivanje svojih profita. Zato se uvodi niz restriktivnih zakona kojima je cilj da obezbede zaštitu kapitala i učvrste kapitalistički društveni poredak. Sa slabljenjem uticaja, gubitkom prva i siromašenjem radničke klase, raste i broj nezaposlenih i lumpenrpoletarijat.
Sindikati su obični servisi postojećih režima, odnosno samo obični statisti političkih zbivanja, bez ikakvog uticaja na društvena kretanja. Pored toga, marionetski režimi svakodnevno regrutuju nove vojnike za odbranu postojećeg poretka – bilo da je reč o policajcima, profesionalnim vojnicima, bankarskim i državnim činovnicima, ili plaćenicima lihvarske internacionale raznih profila.
CK Partije rada je mišljenja da radnička klasa mora da povrati jasnu klasna svest i da razvije instinkt klasne borbe. Ponovno stupanje radničke klase na političku scenu na prostoru bivše Jugoslavije neće doći samo po sebi, bez obzira na uslove u kojima se ugnjeteni slojevi budu nalazili. Radničkoj klasi moraju biti ponuđeni jasni ciljevi koji odgovaraju njenim istorijskim interesima. Istovremeno, radnička klasa i ostali ugnjeteni slojevi moraju videti u političkoj avangardi koja im nudi ostavrenje tih ciljeva garanta njihove borbe i njihovog oslobođenja.
Partija rada je odredila svoje ciljeve. Osnovni cilj Partije rada je zadobijanje političke vlasti i uništenje kompradorske kapitalističke klase. Između sveta rada i sveta kapitala nema kompromisa.
I pored teškog položaja u kojem se nalaze skoro sve ekonomije na prostoru bivše Jugoslavije, nivo proizvodnih snaga je dovoljan da se može omogućiti: stalan posao i zarada koja omogućava zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, zadovoljenje stambenih potreba celokupnog stanovništva, besplatno i svima dostupno zdravstvo, školstvo i kulturne potrebe, kao i očuvanje zdravog prirodnog okruženja. Uslovi koji bi trebalo da omoguće ostvarenje ovih ciljeva su: demokratska vlast i vladavina radničke klase nad sredstvima za proizvodnju i celokupnim društvenim bogatstvom. Prepreka koja stoje na putu ostvarenja ovih ciljeva nije tako moćna kao što izgleda. Samo je treba stalno i odlučno rušiti.
3. Nacionalno pitanje na prostoru bivše Jugoslavije i Balkana nije rešeno. Nerešeno nacionalno pitanje je izraz istorijskog kašnjenja naroda Balkana u izgradnji modernijih oblika građanskog društva, kao i nesposobnosti država tzv. realnog socijalizma da prevaziđu nacionalno pitanje, kako bi ono prestalo da bude jedno od osnovnih političkih pitanja društvenog razvoja. U tretiranju nacionalnog pitanja na Balkanu mora se poći i od činjenice da je borba za nacionalno oslobođenje i emancipaciju pojedinih naroda iskorišćena od strane imperijalnih centara moći za ostvarenje sopstvenih ciljeva, kao i od strane vladajućih režima radi očuvanja njihovih klasnih pozicija i sprovođenje reakcionarnih nacionalističkih projekata. Partija rada, kao marksističko-lenjinistička partija, nacionalno pitanje tretira kao sastavni deo proleterske revolucije, pa, prema tome, smatra da ono i ne može biti u potpunosti rešeno dok se ne prevaziđu kapitalistički odnosi. Partija rada polazi od toga da revolucionarne snage naroda koji vrši diskriminaciju i ugnjetavanje treba da podržavaju pravo ugnjetenih naroda na samopredeljenje, dok revolucionarne snage ugnjetenog naroda treba da teže uspostavljanju što šire zajednice ravnopravnih naroda. Partija rada će podržavati sve procese koje slabe nacionalizam i fašizam na prostoru bivše Jugoslavije i Balkana i omogućuju nacionalnu ravnopravnost svih naroda koji žive na tom prostoru.