Ova reč potiče od latinskog armarium, pa je ormar nešto bliži izvornom obliku. Ako smo prihvatili prelazak početnog a u o, nema razloga da zabranjujemo promenu završnog r u n, čime dobijamo oblik orman. U italijanskom je došlo do slične metamorfoze, pa kod njih ova reč glasi armadio. I u našem i u italijanskom jeziku ova promena je posledica težnje da se izbegne nagomilavanje dva ista glasa — disimilacija.
Dakle, original je latinski, a naša dva oblika, ormar i orman, oba pravopisno ravnopravna, predstavljaju iskrivljene varijante.