Blogovi

Ja sam lazov, amater
Ne mozes upaliti TV,otvoriti novine,procitati obavestenje na ulaznim vratima a da ne cujes ili procitas te dve magicne reci "lokalna samouprava". Bio sam poslom pre neki dan u Opstini,sreo neke ljude i malo se zamislio? U veliki gradovima je to tesko znati ali u malim mestima nema tajni. Kad smo bili mali zvali smo ga "glavonja". Taj nadimak je slucajno dobio od svoje mejke koja je htela da se pohvali komsinici kako je njen sin pametan i onda kazala: "blago majki za dete,vidi kolika mu je glava,kad poraste bice sigurno predsednik suda". Toj pametnoj glavici ostade nadimak ali umesto da uci skole za predsednika suda jedva nekako zavrsi srednju trgovacku i odmah po skolovanju, nekom vezom, postade poslovodja. Na tom mestu se zadrzao do...
Svatko može propasti ako misli da je 'vječan' - pouka stečaja General Motorsa Bojan Klima Washington 02/06/2009 http://www.voanews.com/croatian/2009-06-02-voa5.cfm General Motors world headquarters in Detroit, (file photo) Dan Neil, stručnjak za automobilsku industriju koji piše za Los Angeles Times, komentira odlazak u stečaj korporacije General Motors. 'Da vam je prije pedeset godina netko rekao da će General Motors bankrotirati, mislili bi da je vaš sugovornik ili poludio ili da je komunist' – piše Dan Neil, koji se pita: ako je propao General Motors, mogu li propasti i Sjedinjene Države? Svakako, mogu – to je i glavna pouka odlaska u stečaj najvećeg svjetskog proizvođača automobila. 'Svaki organizam koji smatra da je vječan i...
Američke savezne države osjećaju posljedice ekonomske krize u proračunskim manjkovima. U Južnoj Karolini savezne i lokale vlasti organiziraju ogromne prodaje imovine kako bi popunile rupe u proračunu. http://www.voanews.com/croatian/2009-06-18-voa4.cfm Na prodaju su stavljena vozila hitne pomoći, policijski automobili pa čak i zrakoplov koji se nekad koristio za prebacivanje liječnika u državne klinike, a sada se prodaje za 800 tisuća dolara. Ovakvim prodajama državne agencije Južne Karoline prošle su godine inkasirale šest milijuna i sto tisuća dolara. Čak je uspostavljen i posebni web sajt putem kojeg više od dvije tisuće saveznih i lokalnih vlada prodaju svoju imovinu, često jedni od drugih. U Alabami se, na primjer, prodaje...
Reka tece zivot prolazi spusta se vece neciji kraj dolazi... .... DRvece kraj reke ogolelih grana na obali i dalje postojano stoji kao da na svom stablu ne nosi breme starih rana... Stablo njegovo cvorova puno zubu vremena jos podleglo nije crni div jos uvek visinama stremi iako ga zivot nesrecama bije... ...... Zivot moj - sta je? tek kap vode u moru drugih pusto ostrvo u okeanu bez kraja Zivot moj ispunjen je ocajima bez broja bez tracka svetlosti pun jada,cemera i bola Ja- samo senka koja neprestano pokusava da se otrgne od sivila svakidasnjice O,da li ce se ikada, kroz tu masu sivila probiti bar jedan tracak svetlosti ljubavi radosti Ili cu i dalje biti samo senka sopstvenoga JA koja neprestano pokusava da nauci da...
TREBA RECI NE PLakati,plakati to je sve sto sada mogu ja uteha kojoj predajem se sva mada treba reci ne Mada treba reci ne boli koja dusu razdire uspomeni koja ne umire jednoj slici koja mi je sve Jednoj slici koja mi je sve, sve sto imam od njega jer sta ostade od svega tek jedan krik i vapaj:o,ne... Tek jedan krik i vapaj:o,ne ne zelim da odem od tebe, jer u tebi ostavljam deo sebe ti si moj san,ti si meni sve Ti si moj san,ti si meni sve moja nada,sapat moj tebi darujem ljubav i zivot svoj mada treba reci ne Mada treba reci ne secanju na tebe jer znam ti ne volis me i zbog toga pisem za sebe plakati,plakati to je sve... 9.10.1982.
Bio jednom jedan Zeljahon, živeo je kao i svi drugi. Niko nikada ne bi znao za njegov mrki kutak da nije imao veliku potrbu za ljubavlju. Ljubavi mu nikad dosta, nikada dovoljno, željan, tužan za njom je sav život čeznuo. Svuda je ljubav tražio , u svakom oku, u glasu prolaznika, u osmehu devojaka, pod svaki kamen u mirisnom senu na zvezdanom nebu. Život mu se pretvorio u potragu. Snovi su mu pevali pesme o ljubavi i on, Zeljahon je snove sledio. Mašta je igrom svaki dan ljubav oživljavala, koja je srce toplinom grejala. Kud god hodio, ma gde je išao , šta god činio razvejavao je svoju bol bezljubavlja. Njegova tuga za ljubavlju nalazila se svuda; u dnu svake reči, na ivici pogleda, u dodiru ruke pri pozdravu, u osmehu u nemoj osami...
Jedva cekam
Secam se kada su se pojavili da mi je mnogo zasmetao taj maskirani fazon. Slusaju ci ih shvatio sam da se radi o jako kvalitetnom bendu. Trenutno na turneji promovišu najnoviji album "All hope is gone", koji je dospeo na prvo mesto Bilbordove top liste. Vise puta su nominovani za nagradu Gremi i veoma cesto su u zizi skandala. Prica se da je malo karata jos ostalo za Arenu i sigurno ih necu propustiti,jer kako rece moja prijateljica Vila zanemaricu maske jer su dobri muzicari
tuga
večeras moje srce plače... u stomaku hiljadu tegova vuče na dole. pogled ko suncokret pred veče, klonuo tuga mi odnosi osmeh današnjeg dana... valjda ne smem ni da pomislim da sam srećna... ni na tren. odmah se neki oblaci navlače na moje čelo, izorano od briga svih ovih godina... ma ne smem ni da pomislim da sam srećna ni na tren. neko nepozvan je posadio seme tuge... razmišljam sad... da li je bolje otići, ostaviti da miruje reka ili zatalasati je bez obzira što će te vir povući? a dan mi je tako lepo počeo....
Možda prava sreća u stvari ne i postoji možda nas samo velika želja za njom u prolazu osvoji Možda ni prave ljubavi zaista nema možda nam se učinilo samo prigrlimo rukama obema ono što već imamo da gorčinu obuzdamo Jer sve je tako prolazno kao i ovaj život koji možda i ne postoji i pre nego što nas malodušnost osvoji prigrlimo to malo jer sve je ipak u rukama i mojim i tvojim
Usunjam se u tvoj jastuk kao tisina perja, kao trsave siske veceri mirisave od lisca, od mesecine na pescanim obalama, od uvele svezine oktobra, -bas tako se usunjam i slusam, slusam sta sanjas. Nikome necu kazati, al` hocu da znas: cuo sam, cuo sam sve sto sanjas, jer drugo i nista ne znam, samo se u snove razumem. Kao sto se kauboji razumeju u laso, kao sto se tvoj tata razume u politiku, kao sto se najveci fudbaler razume u svoju veliku utakmicu -tako se i ja samo u snove razumem. U snove zbog kojih, kad se probudimo, gledamo negde visoko i rastemo..rastemo, produzujemo se kroz rukave i nogavice, rastemo, produzujemo se kroz oci i srce, kao putevi, kao pruge, kao nevidljive sare pticjeg leta, daleko..daleko, bez Aladinovih lampi...
Lutala sam ovih noći virtualnim nebom mojih snova, od zvijezde do zvijezde, i dalje, do nekih meni nepoznatih planeta, tamo negdje, valjda na kraju svijeta… Plavičasta svijetlost, nebeska tišina, pravi raj i milina… A onda, kad htjedoh da se vratim, odnekud se pojavi neka neobična kometa, “bum-tras” … i dođe kraj mog leta… osjetih da padam, gubim visinu, moj space shuttle se surva u neku dolinu i ja zapadoh u duboku tminu… Kasnije, kad otvorih oči, ugledah neka vrata, pođoh prema njima i čim dotakoh bravu, Pojavi se dijaloški okvir sa upozorenjem “Ukucaj password!”… Upitah se tada šta bi to moglo biti i Baltazar u meni dobi ideju – Upisah riječ velikim slovima: “KRSTARICA”… I gle čuda! Poče odbrojavanje: “0,1,2,3,…” I … Tu...
„Znači mislite da sam hrabra?“ – upitala je. „Da, mislim da jesi.“ „Možda i jesam. Ali, to je zbog toga što sam imala predivne učitelje. Ispričaću Vam o jednom od njih. Pre mnogo godina, dok sam radila kao volonter u bolnici u Stenfordu, upoznala sam devojčicu po imenu Liza, koja je bolovala od jedne retke i teške bolesti. Pokazalo se da je jedina mogućnost da ozdravi bila da joj se transfuzijom da krv njenog petogodišnjeg brata, koji je, na neki neobjašnjiv način, uspeo da preživi istu bolest, tako da su se u njegovom organizmi stvorila antitela koja mogu da savladaju tu opaku bolest. Doktor je njenom malom bratu objasnio kakva je situacija, i pitao ga da li želi da da krv za svoju sestru. Videla sam da je dečak, posle samo jednog...
Dok pada na moje ruke nevine duse pogledom tuge znam da dolazi talas kada se obale nase ruse znam da dolazi talas pun besa,sirove snage sto ljubav pada u divljem gazu sto nemam snage dok pada na moje ruke zaborav brise vir sto nas grabi poslednje kapi iz njenog oka odnose vode, nema nas vise.
Užasno je kako svoju snagu i pamet umesto u ideje i predloge kako da našu okolinu učinimo boljom ,usmeravamo na međusobno vređanje prepucavanje i podržavanje mrtvih ideologija ,a sve ideologije koje se ovde zastupaju su mrtve i neće nas izvući iz ovog živog blata,potrbano nam je nešto novo bnešto sveže nešto oko čega ćemo se vi složiti, ali vas to ne interesuje,vas intersuje da jedni druge pljujete i živite u svom malom imaginarnom svetu trenutne pobede
Svet ovaj,u stvari, i nije tako rdjav i zao, mada poneko place i samuje i brine.. mozda je suton sa krova savim slucajno pao, mozda bi i noc da svane mozda bi i noc da sine. Volim da savako valja i verujem beskrajno, svanuca postoje zato da covek lakse dise.. I sklapam oci i sanjam potajno to vrelo,to sjajno jutro od vetra i vlati sto se nad krosnjama njise. A sigurno je vazno i od svega najprece, za svaki obraz na svetu po jedan poljubac skrojiti.. i kad se umoris gorko i trne u tebi vece, divno je tvoj jastuk nadom zaliti i obojiti. I vazno je i ovo, vaznije od najpreceg, kad se toliko lepote u sebi cuva i ima.. umeti,a da niko ne sazna, bar komadic tog neceg umotati u snove i dosanjati svima. Tako ce vek tvoj biti manje...
Kradu mi pamcenje, skracuju mi proslost. Otimaju vekove, dzamijaju crkve, araju azbuku, cekicaju grobove, izdiru temelj, razmecu kolevku. Kuda da cergam sa Visokim Decanima? Gde da predignem Pecarsiju? Uzimaju mi ono sto nikome nisam uzeo. Moje lavre i prestonice, ne znam sta je moje, ni gde mi je granica. Narod mi je u najmu i rasejanju, pale mi tapije i zatiru dostojanstvo. Zar da opet zatrapim Svete Arhangele? Da mi pomunare ponovo Ljevisku? Ocni zivac su mi odavno rasturili, sad mi i beli stap otimaju. Zrtveno polje sa krvavom travom ne smem da kazem da je moje. Ne daju mi da udjem u kucu, kazu da sam je prodao. Zemlju koju sam od neba kupio, neko im je obecao. Ko im je obecao taj ih je slagao. Sto im ne obeca ono sto je...
Po cuvenoj prici sa dalekog severa, lovac na vukove bodez sa dve ostrice umace u svezu krv. Balcak pobodu u led i ostave u sneznoj pustinji. Gladan vuk oseti krv nadaleko, pogotovu na cistom ostrom vazduhu, pod visokim mraznim zvezdama. I brzo pronadje krvavu udicu. Oblizujuci smrznutu sukrvicu, poreze jezicinu i svoju toplu krv lapce s' hladnog seciva. i ne ume da stane, dok se ne skljoka nadut od sopstvene krvi. Kad su takvi vukovi, koji se najteze love, kakvi li su tek ljudi, pa i citavi narodi, a pogotovu nas, koji se vlastite krvi ne moze nadostiti. I pre ce nestati, nego se opsetiti da ce krvav bodez ostati jedini Spomenik i Krst iznad nas. MATIJA BECKOVIC "Prica o Svetom Savi" /1987/
Kad bih mogao da te zagrlim onoliko koliko te zaista želim izazvao bih kolaps u medjuplanetarnom saobraćaju Kad bih mogao da te imam onoliko koliko mi zaista trebaš naprsli bi zvezdani meridijani i ne bi više bilo mesta za moja čekanja i strepnje Bilo bi te svuda i ti bi bila moj svet i tad bih mogao srce na mesto da vratim
Kada zažmurim ti se uvek odnekud javiš ali uvek zaboraviš pa otvorena vrata za sobom ostaviš Javiš se samo na tren i nestaješ kao duga posle kiše I kad otvorim oči tebe nema više...
"Sta je to stvarnost?"-zapita Veronika. "To je ono sto se podudara sa shvatanjem vecine. To ne mora biti ono sto je najbolje ili najlogicnije,vec je to ono sto odgovara kolektivnim zeljama i potrebama. Vidite,kako se zove ovo sto ja nosim oko vrata?"-upita doktor Igor. "Kravata". "Vrlo dobro.Vas odgovor je logican,primeren jednoj savrsenoj,"normalnoj" osobi. Dakle,kravata! Neki ludak bi,medjutim,rekao da ja nosim oko vrata sarenu krpu,smesnu,beskorisnu,vezanu na jedan komplikovan nacin. Uz to,ona jos i tekako otezava pokretanje glave i zahteva dodatni napor kako bi vazduh mogao da dopre do pluca. Ako sam neoprezan,a nadjem se blizu nekog ventilatora,ova krpa moze da me zadavi i tako mi dodje glave.. Ako bi me neki ludak upitao cemu...
A sta ako Bog,ipak,postoji i kakav je njegov stav prema samoubistvu? Hiljade civilizacija ucinile su da se samoubistvo shvata kao tabu,ogresenje o sve verske zakone. Covek treba da se bori za opstanak svoje vrste,a ne da se bespomocno preda. Ljudska rasa mora da se mnozi. Zajednici,drustvu je potrebna radna snaga. Bracni par mora naci razloga da opstane zajedno,cak i kada ljubav prestane. Drzavi su potrebni vojnici,politicari i umetnici. Ako Bog postoji,razumece da je ljudska moc poimanja ogranicena. On je stvorio svu tu zbrku,bedu,nepravdu,pohlepu,samocu.. Imao je,nesumnjivo,najbolje namere,ali su finalni rezultati nistavni. Ako Bog postoji,verujemo da ce biti milostiv prema svojim stvorenjima koja su odlucila da pre vremena napuste...
Šta reći o mobingu...verovatno je postojao još u dalekoj prošlosti, ali se nije tako zvao!!!Ali, sa svim stvarima koje smo dobili od modernih, demokratskih zemalja, dobili smo i moderan, demokratski naziv... Zaista se mnogo priča o mobingu, i uglavnom su ugrožene žene, Verovatno je to zaista tako, ali ja bih želeo da saznam šta je sa mobingom koji muškarci doživljavaju od strane žena, na poslu... Zanima me da li neko zna za takve slučajeve.Da li je možda doživeo neko neprijatno iskustvo, neki problem na poslu od strane pretpostavljenog?! Naravno, očekujem da će većina žena reći kako tako nešto skoro i da ne postoji.Ja sam siguran da to nema veze sa polom, i da takve stvari zavise uglavnom od toga kakav je ko, kakvo ima vaspitanje...
Sta znaci biti lud? Ludilo je nesposobnost da iskazes svoje misli. Kao kad se nadjes u nekoj stranoj zemlji- vidis sve,shvatas sve sto se oko tebe desava, a ne umes da se izrazis i zatrazis pomoc, jer ne razumes jezik kojim se tamo govori. Svi smo mi to vec iskusili.. Svi smo mi,na ovaj ili onaj nacin,ludi.. /odlomak/ PAOLO KOELJO "Veronika je odlucila da umre"
Znam,sve se nece na jedan osmeh svesti, znam,nece svima jednako biti sunca. Na istoj stazi uvek ce se uplesti trag povratnika sa stopama begunca. Hodace oba u jednom istom smeru, tegleci svaki svoju drugciju veru. Pa i mi tako,jedan uz drugog,nemo po istoj stazi teglimo zivote i dane. I uporedo,rame uz rame,idemo i lagacemo kako se razumemo, Sve dok na kraju ne stignemo tim istim pravcem,na dve suprotne strane. MIROSLAV ANTIC Dobro vam jutro,moji veliki decaci i devojcice!
a samo jos juce bilo je toplo more,mirno,bez vetra... i onda-oluja. nadolazeci valovi reci pokosise mirne snopove klasja, a kisa iz ociju napravi kalj. topole se savise od jacine udaraca vetra, i u tisini povecerja cuo se samo fijuk bica od reci...koji reze. ali...sutra vec, podicice jutarnje sunce suncokret. polja ce obasjati toplina i pogled ce biti miran...kao nepregledna ravnica panonska. bice mir. i spokoj. sutra. izdrzati treba danas.
Идеалитет света није хипотеза или ствар вере, већ је то одавно аподиктички доказана најнепосреднија чињеница свести. Па зашто онда народ данас, давно после великих открића филозофије и чак давно после открића кванте физике, за то и не зна, него гради своје системе мишљења на темељу материјалистичког погледа на свет из деветнаестог века? Оваква ситуација се може објаснити само као смишљени план владалаца света са циљем препарирања људске свести у раном детињству путем образовања усмереног ка стварању јединки којима ће материја, држава и новац, бити главни богови и вредности у животу док се суштинска питања стављају на маргину. Додуше, филозофска дела су доступна свима, као и уметност, али оно што је на снази као званично...
Otvorio sam knjigu nasumce i naisao na pricu o Aleksandru Makedonskom. Car je,prica se u njoj,dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svideo,ali je ipak sve polupao. "Zasto?Zar ti se ne dopadaju stvari?"-pitali su ga. "Bas zato-odgovorio je on-toliko su lepe,da bi mi bilo tesko kad bih izgubio.A vremenom bi se jedna po jedna stvar razbijala i ja bih tada zalio vise nego sada". Prica me je zaprepastila.. Njen smisao je gorak: covek treba da se odrekne svega sto bi mogao da zavoli,jer su gubitak i razocarenje neizbezni. Moramo se odreci ljubavi,da je ne izgubimo. Moramo da unistimo svoju ljubav,da je ne bi unistili drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja,zbog moguceg zaljenja. Ovakva pomisao je surovo beznadna. Ne...
Tacno je da svaka od nas ima potrebu da ponekad prokomentarise neciji izgled,ponasanje ili postupak.A sta mislimo o ljudima kojima je to jedina preokupacija?Mislim,kakvih se sve gluposti o sebi naslusah da je pocelo ozbiljno da me zastrasuje!Ipak jezik kosti nema,ali ih lomi,mnogo puta ponovljena izreka.Tracarenje i ogovaranje je jedna tako ruzna ljudska osobinaa,i uopste ne vidim zasto bi mi predstavljalo zadovoljsvo da pricam po gradu kakav je ves ta i ta nosila dok se ****** sa tim i tim?Gluposti!Pa i da znam,zasto bih to rekla pola grada???Razumijem ja da se svako bori za svoje mijesto pod suncem,ali izmisljati razne price o nekome,zasto?Ljudi ,da li tako postajete manje gresni od doticnog?To su u stvari ljubomorne i zavidne...
lava lampa i neke gadosti
lava lampa dobila sam lava lampu. narandzastu,da mi se slaze sa zidovima I sa majicom. i onda kad sam dosla kuci ukljucila sam je u struju i stavila da se zagreje.hm,funkcionise po principu onih starih televizora – ukljucis i treba vremena dok se ne zagreje ekran i pojavi slika.samo ovde je trebalo ono narandzasto da se rastopi,i onda neka cudna zica da padne dole i da vrsi neku svoju cudnu funkciju. bas sam bila zbunjena. i onda je pocela da radi.i oni krajnje uznemirujuci mehuri necega su krenuli da se dizu i da padaju.a ja seljanka ko hipnotisana.malo malo pa bacim pogled da vidim sta se desava.pa onda gledam i ne mogu da odvojim pogled.evo pokusala sam nesto da pocnem da radim i onda sam se zablenula i odlucila da podelim ovo sa...
Back
Top