Usunjam se u tvoj jastuk
kao tisina perja,
kao trsave siske
veceri mirisave od lisca,
od mesecine na pescanim obalama,
od uvele svezine oktobra,
-bas tako se usunjam
i slusam,
slusam sta sanjas.
Nikome necu kazati,
al` hocu da znas:
cuo sam,
cuo sam sve sto sanjas,
jer drugo i nista ne znam,
samo se u snove razumem.
Kao sto se kauboji razumeju u laso,
kao sto se tvoj tata razume u politiku,
kao sto se najveci fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu
-tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih,
kad se probudimo,
gledamo negde visoko
i rastemo..rastemo,
produzujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produzujemo se kroz oci i srce,
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive sare pticjeg leta,
daleko..daleko,
bez Aladinovih lampi...