To je tačno lepa ideja i ružna zaostavština jer se pod njegovim uticajem stvorilo 5 jezika koji još tvrde da im je jezik pokraden.
Malo si se zaletio. Hrvati tvrde da je Karadžić stvorio svoj jezični model uglavom na temelju hrvatske jezične i književne baštine (Mikalja, Belostenec, Voltić, Stulli, Kačić, Relković, ..), no ne i da je nješto "ukrao". Učenjem na hrvatskim temeljima i narodnim govorima svih štokavaca-i čakavaca u početku- stvorio je 1818. model koji je kasnije usavršavao. Od srpskih je auktora uzeo i dovršio jedino slovopis i oznake za akcentuaciju, dok je njegovo izvorno djelo uvoz turcizama i izbacivanje crkvenoslavizama. Poznate su njegove riječi iz Pesnarice (o Horvatskom jeziku), te iz proglasa za predplatu rječniku (o 1/3 pravih srpskih riječi).
U hrvatskok se jezičnoj povijesti Karadžić pokazuje kao važan utjecaj, no ne kao njetko presudan, jer je naša jezična situacija bila drugačija. U 19. st. nama nisu trebali pučki rječnici, nego opsežni terminološki i općecivilizacijski (Mažuranić-Užarević (moderna civilizacija), Šulek (prirodne i društvene znanosti, vojno i pravno nazivlje,...),..) Slično je i s ostalim vidovima jezika, od slovopisa do pravopisa i naglaska. To je i takav mlakonja kao hrvatski lingvist Pranjković izrijkom i sam rekao.
Bošnjaci, isina je, tvrde u novije vrijeme da je Karadžić preuzeo njihov jezik. To je utoliko točno što je glas /h/, nazočan snažno u njihovim govorima, uveo u svoj jezični tip. Nu, to je premalo za zamašnost takove tvrdnje.
A koliko sam do sada video niko to nije osporio sem teoretski.
Očekivao sam neki rasplet događaja i neko rešenje ali njega nema.
ja nisam zagovornik ni jedne ideje ne osporavam Vuka ali ga ni ne idealizujem.
Uradio je fonetsku azbuku koji su uradili pre njega,on je usavršio i standardizovao.
Ono na čemu mu je zamerano da je osiromašio srpski rečnik.
Ja nisam dovoljno kompetentan da odgovorim na ova goruća pitanja
ali sam očekivao da će to uraditi neko ko je stručan.
Rečeno je već:
* nastavio je i dovršio rad na reformi slovopisa Mrkalja i ostalih
* uzeo je Milovanovljev naglasni sustav, a sam je naglasio dosta riječi u rječniku iz 1818., dok je vrjedniji rječnik iz 1851., u trajnijem dijelu, više Daničićevo djelo- naglasci, a i leksik
* zahvaljujući njemu srpski je pretovaren turcizmima
* ima osjetno manje crkvenoslavizama nego ostali "pravoslavni" slavenski jezici
* inzistiranjem na novoštokavštini pojednostavio je i izjednačio padeže D, L, I u množini, i time objektivno osiromašio jezik
* inzistiraoje nepotrjebno na previše fonemskom pravopisu, i tako je- i tu je utjecaj ne Nijemaca (Adelung), nego više hrvatske pismenosti koja mu je bila dostupna (Kačić, Divković, Stulli, Relković, ..- bio presudan. Dopreporodna je hrvatska pismenost pretežito fonermska, no Karadžić je nerijetko otišao u krajnost (srpski, potkova, otpadi,..)
* pogubio je u stilistici participe, što je zamjerio i Pavle Ivić ( gledam nadolazeći vlak,..)
* stilistički je isto izgonio imenice u korist glagola, što je posebno razvidno u prijevodu NZ, opteretivši jezik hrpom relativnih rečenica, a time i je i jezgrovitost potisnuo
* osiromašio je, u tvrdoglavom pukopoklonstvu, intelektualni rječnik učinivši srpski jezik sposobnim jedino za poeziju i dosta ograničenu pripovijednu prozu. U doba kad poljski jezik Miczkiewicza ili ruski Puškina i Herzena sve više rastu i obogaćuju- Karadžić je korak natrag.
* tvrdoglavo je ustrajao protiv nužnih novotvorenica, uzevši ipak uglavnom hrvatske iz Stullijeva rječnika za prijevod NZ-a, a i to nije jezik modernoga doba.
Sumarno- to je jezično oblikotvorje solidno i dobro u sustavnosti i jasnoći konačnoga sulika jezika, a nedostatno za suvrjemeni jezik civilzacije 19. st.
