Nikad nista od praznika ne poshtujem (ni verske ni one druge) niti me boli uvo sta ce ko misliti ili reci o tome. Jednom prilikom mi je moja bivsa sujeverna svekrva rekla da mi je muz umro zato sto sam shila na ''crveno slovo''.
Ista ta zena je puna grozno zlih misli, reci i postupaka u skoro svakom trenutku, ali ''crveno slovo'' i jos gomilu kojekakvih ''slova'' poshtuje bez izuzetka tako sto se izvali na krevet i kuka da je umorna od nerada. Ja sam na pomenutu zamerku odgovorila da mi sivenje nije posao, nego hobi u kome uzivam jer nisam htela ulaziti u dalju polemiku. Sve i da sam radila svoj posao, ne verujem da je to moglo uticati ni na kakav crkveni poredak.
Dakle,
ako se u toku nekog praznika oseti potreba za nekom aktivnoscu, onda nam je ta aktivnost svojevrsno praznovanje i to je sasvim jednostavno. Ako mi se bas na dan praznika cisti, ja cu cistiti, ako mi se krechi, krechicu.
Ako se trudimo da budemo dobri, ne verujem da ce se chika Bog ljutiti samo zato sto nesto radimo onda kada su
ovozemaljske crkvene glavesine naredile narodu da praznuje. Msm, zasto bi?
Radom ne cinimo nista lose ni sebi ni drugima.