- Poruka
- 336.110
Bitka kod Tautona
Bitka kod Tautona, koja je vođena za vreme Ratova ruža, proglašena je jednom od najkrvavijih bitaka ikad vođenih na britanskom tlu. Iako je bila toliko razorna da je izbrisala jedan posto populacije sa lica Zemlje, većina čak ni ne zna šta se tačno desilo.
Ova bitka je je vođena 29. marta 1461. godine između porodica Jork (York) i Lankaster (Lancaster).
Bitka kod Tautona bila je vrhunac Ratova ruža i katastrofalne vadavine Herija VI duge četiri decenije. On je bio najmlađi engleski kralj.
Henri VI je opisan kao miran i pobožan, nenaviknut na dinastičke građanske ratove, kao što je bio Rat ruža. Patio je od ludila, pa njegova supruga, Margareta Anžujska, preuzela kontrolu nad zemljom. To je, sem psihičkih problema koje je imao, doprinelo da kralj zglajzne s prestola. Henrijeva nefikasna vladavina je podstakla plemiće da uspostave kontrolu nad njim. Sve to je vodilo ka građanskom ratu između pristalica njegove dinastije i pristalica Ričarda Plantageneta, vojvode od Jorka.
Pošto su jorkisti zarobili Henrija 1460, engleski parlament je doneo Akt o saglasnosti čime je dozvolio Jorku i njegovoj liniji da naslede Henrija VI kao kralja. Henrijeva supruga Margareta Anžujska je odbila da prihvati oduzimanje prava na presto njenom sinu i zajedno sa nezadovoljnim lankastercima je prikupila vojsku. Ričard od Jorka je poginuo u bici kod Vejkfilda. Titule, uključujući i pravo na presto, je automatski nasledio njegov najstariji sin Edvard.
Plemstvo, koje pre nije podržavalo Ričardove zahteve na presto, smatralo je da su lankasterci prekršili Akt o saglasnosti tako da je Edvard dobio dovoljno podrške da osudi Henrija VI i proglasi sebe za kralja. Zato je bitka kod Tautona trebalo pokaže pobednika koji treba da zakorači na presto Engleske.
Vojske Lankastera i Jorka sukobile su se krajem marta 1461. godine. Procenjuje se da je u bici učestvovalo od 40.000 do 80.000 ljudi i u jednom danu, za nekoliko sati koliko je bitka trajala, poginulo je više 20.000 ljudi. Bitka se pretvorila u pravi masakr.
Po dolasku na bojište, jorkisti su zaključili da su u brojčano mnogo slabiji. Deo njihove snage pod komandom Džona Mobreja, vojvode od Norfoka, je tek trebalo da stigne. Jorkovski vođa lord Fokonberg je preokrenuo šanse naredivši svojim strelcima da iskoriste jak vetar, tako da imaju veći domet. Jednosmerna razmena projektila, sa lankasterskim strelama koje nisu stizale do jorkovskih redova, naterala je lankasterske vojnike da napuste svoje odbrambene položaje.
U bici prsa u prsa koja je usledila i trajala nekoliko sati, vojnici obe strane su bili umorini. Dolazak Norfoka sa svojim ljudima je osnažilo jorkiste. Edvard im je naredio da razbiju neprijateljske redove. Mnogi lankasterski vojnici su ubijeni dok su bežali, neki su gazili jedni druge, dok su se drugi udavili u rekama. Nekolicina koja se predala bila je pogubljena.
Bitka je bila „verovatno najveća i najkrvavija bitka ikad vođena na engleskom tlu„. Prema hroničarima, više od 50.000 vojnika iz tabora Jorka i Lankastera borili satima usred snežne oluje na taj dan, koji je bio Cveti te godine. Pismo koje kružilo nedelju dana posle bitke govorilo je da 28.000 ljudi umrlo na bojnom polju.
Naknadne studije su ukazale na brutalnost lankasterske vojske što je dovelo do sumnje i moguće dokaze o masovnim egzekucijama. Pobednik je bio Edvard od Jorka koji je potom podstako kralj Edvard IV, a Henri i njegova supruga Margareta pobegli su ka Škotskoj. To je omogućilo Edvardu da devet godina neprekidno godina vlada Engleskom, pre kratkog povratka Henrija na presto.
Moć dinastije Lankaster je ozbiljno opala posle ove bitke. Tautonski krst je podignut 1929. na bojnom polju u znak sećanja na događaj.
(wikipedija,rokselana)
Bitka kod Tautona, koja je vođena za vreme Ratova ruža, proglašena je jednom od najkrvavijih bitaka ikad vođenih na britanskom tlu. Iako je bila toliko razorna da je izbrisala jedan posto populacije sa lica Zemlje, većina čak ni ne zna šta se tačno desilo.
Ova bitka je je vođena 29. marta 1461. godine između porodica Jork (York) i Lankaster (Lancaster).
Bitka kod Tautona bila je vrhunac Ratova ruža i katastrofalne vadavine Herija VI duge četiri decenije. On je bio najmlađi engleski kralj.
Henri VI je opisan kao miran i pobožan, nenaviknut na dinastičke građanske ratove, kao što je bio Rat ruža. Patio je od ludila, pa njegova supruga, Margareta Anžujska, preuzela kontrolu nad zemljom. To je, sem psihičkih problema koje je imao, doprinelo da kralj zglajzne s prestola. Henrijeva nefikasna vladavina je podstakla plemiće da uspostave kontrolu nad njim. Sve to je vodilo ka građanskom ratu između pristalica njegove dinastije i pristalica Ričarda Plantageneta, vojvode od Jorka.
Pošto su jorkisti zarobili Henrija 1460, engleski parlament je doneo Akt o saglasnosti čime je dozvolio Jorku i njegovoj liniji da naslede Henrija VI kao kralja. Henrijeva supruga Margareta Anžujska je odbila da prihvati oduzimanje prava na presto njenom sinu i zajedno sa nezadovoljnim lankastercima je prikupila vojsku. Ričard od Jorka je poginuo u bici kod Vejkfilda. Titule, uključujući i pravo na presto, je automatski nasledio njegov najstariji sin Edvard.
Plemstvo, koje pre nije podržavalo Ričardove zahteve na presto, smatralo je da su lankasterci prekršili Akt o saglasnosti tako da je Edvard dobio dovoljno podrške da osudi Henrija VI i proglasi sebe za kralja. Zato je bitka kod Tautona trebalo pokaže pobednika koji treba da zakorači na presto Engleske.
Vojske Lankastera i Jorka sukobile su se krajem marta 1461. godine. Procenjuje se da je u bici učestvovalo od 40.000 do 80.000 ljudi i u jednom danu, za nekoliko sati koliko je bitka trajala, poginulo je više 20.000 ljudi. Bitka se pretvorila u pravi masakr.
Po dolasku na bojište, jorkisti su zaključili da su u brojčano mnogo slabiji. Deo njihove snage pod komandom Džona Mobreja, vojvode od Norfoka, je tek trebalo da stigne. Jorkovski vođa lord Fokonberg je preokrenuo šanse naredivši svojim strelcima da iskoriste jak vetar, tako da imaju veći domet. Jednosmerna razmena projektila, sa lankasterskim strelama koje nisu stizale do jorkovskih redova, naterala je lankasterske vojnike da napuste svoje odbrambene položaje.
U bici prsa u prsa koja je usledila i trajala nekoliko sati, vojnici obe strane su bili umorini. Dolazak Norfoka sa svojim ljudima je osnažilo jorkiste. Edvard im je naredio da razbiju neprijateljske redove. Mnogi lankasterski vojnici su ubijeni dok su bežali, neki su gazili jedni druge, dok su se drugi udavili u rekama. Nekolicina koja se predala bila je pogubljena.
Bitka je bila „verovatno najveća i najkrvavija bitka ikad vođena na engleskom tlu„. Prema hroničarima, više od 50.000 vojnika iz tabora Jorka i Lankastera borili satima usred snežne oluje na taj dan, koji je bio Cveti te godine. Pismo koje kružilo nedelju dana posle bitke govorilo je da 28.000 ljudi umrlo na bojnom polju.
Naknadne studije su ukazale na brutalnost lankasterske vojske što je dovelo do sumnje i moguće dokaze o masovnim egzekucijama. Pobednik je bio Edvard od Jorka koji je potom podstako kralj Edvard IV, a Henri i njegova supruga Margareta pobegli su ka Škotskoj. To je omogućilo Edvardu da devet godina neprekidno godina vlada Engleskom, pre kratkog povratka Henrija na presto.
Moć dinastije Lankaster je ozbiljno opala posle ove bitke. Tautonski krst je podignut 1929. na bojnom polju u znak sećanja na događaj.
(wikipedija,rokselana)