- Poruka
- 69.761
Odrastanje kroz istoriju: Zašto tinejdžeri nisu kao što su nekad bili
Autor: BBC News na srpskom
BBC
Postoji detinjstvo, odraslo doba i onaj haotični deo između. Tako smo tokom istorije definisali adolescenciju, zbog čega je krajnje vreme za novu kategoriju.Znate li šta je problem sa mladima danas?
Junkeri misle da su bolji od nas ostalih, efebi rastu prebrzo, a bekfiš? Pa, oni su prerano sazreli.
Ako ne prepoznajete ove reči, niste jedini.
To su sve stari izrazi za adolescente koji više nisu u upotrebi.
Junker je reč koja se koristila pre 20. veka i potekla je od holandskih i nemačkih izraza za mlade plemiće, a njom su se opisivali i mladi mornari.
Efeb je bio mladi stanovnik Atine u Staroj Grčkoj, od 18. do 19. godine, koji je učio da postane punopravni građanin.
A bekfiš, doslovno prevedeno „pečena riba", nemačka je reč koja se javljala u romanima o odrastanju objavljivanim na prelasku u 20. vek.
Opisivala je ushićenu, spontanu, pustolovnu devojku koja je imala samostalnost odrasle osobe u kombinaciji sa dečjim nepromišljenim pristupom riziku.
Tokom istorije, reči i kategorije koje smo koristili da opisujemo mlade ljude su se značajno menjali, podstaknuti preobražajima u kulturi, radu, obrazovanju i nauci.ako su ovi faktori oblikovali izraze koje koristimo za adolescente danas, kao što je „tinejdžer"?
I dok se društvene norme menjaju i dolazi do novih otkrića, kako bi naše kategorije za mlade mogle ponovo da se promene u budućnosti?
Jedan od kulturološki najznačajnijih izuma prošlog veka bio je tinejdžer.
Teško je zamisliti da smo ikada postojali bez naših adolescentskih godina kako ih doživljavamo danas.
Ali kad biste mogli da se vratite vremeplovom unazad nekoliko vekova, ljudi bi videli da je savremena predstava o tinejdžeru strani koncept.
U 14. veku, na primer, većina zapadnih adolescenata bili su radnici, regrutovani u svet odrasle radne snage još od sedme godine, prema istoričaru detinjstva Hjuu Kaningemu sa Univerziteta u Kentu.
U ruralnim ekonomijama je u to mogao da spada zemljoradnički posao, da bi se pomagalo u sticanju porodičnih prihoda od poljoprivrede.
Ali kako se industrijalizacija širila u 18. i 19. veku, mnogi tinejdžeri postajali su fabrički radnici, jednaki njihovim odraslim kolegama.
Krajem 19. veka, piše Kaningem, deca u Sjedinjenim Američkim Državama su, u vreme kad im je otac bio u pedesetim godinama, doprinosila oko trećini porodičnih prihoda.
Nije postojalo univerzalno školovanje i samo su najbogatiji mogli da zavuku ruku u „majčinu i očevu banku" da im obezbede hranu i krov nad glavom.
Kako su, međutim, životni standardi i politika obrazovanja počeli da se menjaju u razvijenom svetu početkom 20. veka, mladi ljudi su mogli sve duže da žive u potpunosti pod okriljem roditelja ili staratelja, podržavani i finansijski i emocionalno.
Ali čak i tada, izum savremenog tinejdžera nije se desio odmah.
Pre Drugog svetskog rata, izraz tinejdžer koristio se povremeno, ali tek je krajem četrdesetih i pedesetih postao češći.
Negde u to vreme, veliki broj različitih sila udružio se da bi se to dogodilo.
U bogatim zemljama, postalo je mnogo verovatnije za mladog čoveka da ostane u školi tokom tinejdžerskih godina.
Krajem četrdesetih, školovanje u Velikoj Britaniji postalo je obavezno do 15. godine.
A u SAD, stopa maturiranja posle srednje škole porasla je sa manje od 10 odsto na početku veka na oko 60 odsto do sredine pedesetih.
Posle Drugog svetskog rata, istoričari takođe ističu da su se društveni stavovi prema pravima mladih promenili u mnogim zapadnim zemljama.
Oslabio je osećaj da mladi ljudi imaju dužnost da služe roditelje, a njihove želje i vrednosti su počele više da se uvažavaju.
A jedan sektor društva je najviše slušao te potrebe. Trgovina.
Pedesetih godina su kompanije shvatile da tinejdžeri mogu da budu i influenseri.
Mogli su da postavljaju trendove i šire modu, te su stoga bili pogodni da se iskoriste na tržištu zarad velike zarade.
Kao što je novinar Njujorkera zabeležio 1958. godine: „Do izvesne mere, tinejdžersko tržište - i, zapravo, sama ideja tinejdžera - nastalo je od biznismena koji su ga iskorišćavali."
U to vreme, suština je bila da se kapitalizuju pobuna, brzi automobili i rokenrol.
Danas su to društvene mreže poput TikTok-a i… pa, ne bih ni znao šta, pošto imam 41 godinu.
Ali suština je da je percepcija tinejdžera kao kul, trendsetera i uticajnih bila - i još uvek je - jednako kreacija tržišta i medija kao što je odraz stvarnosti.
Tinejdžerska muzika, moda i jezik prenose se na ostatak društva, pojačani industrijama osnovanim da zarade na njima.
Pedesetih su se tinejdžeri nametnuli kao trendseteri u modi, muzici, filmu i plesu
Oko pedesetih godina, možete da nađete i anegdotske dokaze i pritužbe roditelja na muke sa decom u pubertetu.
Na primer, jedna žena je 1955. pisala Meri Braun, dragoj saveti u britanskom listu Dejli miror, žaleći se na sina.
„Bezobrazan je i mrzovoljan… zašto bi se dečak toliko promenio?
„Breca se na svako pitanje. Najbolje što mogu da dobijem je uljudno da ili ne, a najgore je besni pogled koji mi očigledno govori da gledam svoja posla", žalila se ona.Sve ovo znači da je tinejdžer kakvog znamo danas i te kako izmišljotina 20. veka.