Mi smo danas imali jeziv dan. Čim se gospodin Meda probudio (oko podne
) primetila sam da stalno liže jednu šapicu. Kad sam bolje pogledala - ceo jedan nokat skoro otkinut. Pod hitno smo ga odveli kod veta i kandžica je lako sanirana, ali kad mu je pogledao u usta... momentalno skidanje kamenca! Pošto Mecajlo nije neka sitna mačkica koju je lako savladati Morali smo da ga blago uspavamo. A kako jedna anestezija nije bila dovoljna jer je ogroman, morao je dobiti dve. I vetovi su se čudili koliki je, slikali su ga kao osmo svetsko čudo. Dakle, dok anestezija nije proradila on je prvo hteo da beži, pa onda povraćao... Jedva mua je nakako doktor sredio zubiće jer se ovaj refleksno ritao, pa krenuo da pregleda stomak i bešiku. Pritiskao, i Meda se naravno popiškio i to onako konjski (po stolu, nama i sebi). Još ni antibiotike nisu imali nego moramo da čekamo petak. I tako, kad je najzad otpušten kući bio je sav bedan i popišan, boleo ga je stomak a zubi krvarili. Grozota. Još uvek se jadnik nije sabrao.
Da li je normalno da posle čišćenja kamenca desni malo krvare?