"SUDBINA" ČOVEKA JE DA ZNA BOGA

Да ли је истина опипљива?

Ako mislimo na Istinu u najvišemm smislu reči, kao suštini života, ona je stvar stanja svesti same osobe. No, kada se osoba dovoljno pripremi i počne putovati i najvišim, čisto duhovnim svetovima onda se radi o ličnom iskustvu i znanju a ne o mogućnosti dokazivanja ili opipljivosti.
Mi svojim fizičkim čulima nikada ne možemo registrovati najvišu istinu. Nju možemo znato samo mi kao duhovna bića, Duše.
Onda kada se počnemo otvarati u duhovnom smislu nama više nisu potrebni nikakvi dokazi jer mi jednostavno počinjemo znati -mi kao Duša. Jer, um može da proizvodi misli, kauzalno telo sadrži memoriju (sećanja), astralno telo sadrži emocije (zato se i zove emotivnim telom), fizičko telo je tu da u ovom svetu stvara, gradi i menja dok mi kao Duša jedini možemo znati i znamo.
 
Hrist je u dobroj meri probio veo zaborava i ne vidim da mu je spoznaja na celokupno Jedinstvo i gledanje na druge kao na ono sto zaista jesmo (Duse) odmoglo. Naprotiv...

To 'pasivniji pristup' je stvar percepcije...

Budimo otvoreniji. Hrist je učinio ogromnu stvar za čovečanstvo u datom trenutku i za duhovni razvitak budućih generacija.
Izneo je prilično veliku količinu istine čiji dobar deo se može iskoristiti i danas i što je nepromenljivo.
Medjutim, istina je da i svest čovečanstva u celini ekspandira (koju maskiraju prisutne negativne pasije uma) kao što je to bilo u svim ranijim vekovima i milenijumima. Zato je uvek potrebnoučenje koje će zadovoljavati novo-naraslu svest i potrebe i koje će biti sveže te dolaziti direktno iz samog srca Boga.

Svako onaj ko želi učiniti najviše od svog duhovnog razvitka neophodno je da traži duhovnog lidera (Bog-Čoveka) svog vremena - u kojem i sam živi.

Svi raniji duhovni velikani su govorili svojim sledbenicima da su oni Bogom odabrani i to je važilo samo za njih ali ne i dolazeće generacije koje bi sledile ta ista učenja pošto bi duhovni lider već napustio ovaj svet.
Pravilo je da Duhovni lider mora biti u fizičkom telu da bi učenik mogao i sam da dosegne najviše duhovne visine, što znači duhovnu slobodu, mudrost, znanje i samo Carstvo Nebesko (najviša stanja svesti).

 
Iskreno se nadam da nema mnogo tih bolesnih ljudi koji cuju te talase a jos se iskrenije nadam da ce biti sve manje "ucitelja" koji zagovaraju tu bolesnu duhovnu vezbu i uopste taj mentalno oboleli sistem :sad2::sad2::sad2:
Hvala!
Svako ko poseti sajt, wx3.eckankar.org i klikne video na toj prvoj strani može videti šta govore ti sledbenici gde njihove reči možda i nisu najvažnije već životni sjaj u očima koji odslikava njihovu veliku ljubav prema životu.
 
Poslednja izmena:
Ako mislimo na Istinu u najvišemm smislu reči, kao suštini života, ona je stvar stanja svesti same osobe. No, kada se osoba dovoljno pripremi i počne putovati i najvišim, čisto duhovnim svetovima onda se radi o ličnom iskustvu i znanju a ne o mogućnosti dokazivanja ili opipljivosti.
Mi svojim fizičkim čulima nikada ne možemo registrovati najvišu istinu. Nju možemo znato samo mi kao duhovna bića, Duše.
Onda kada se počnemo otvarati u duhovnom smislu nama više nisu potrebni nikakvi dokazi jer mi jednostavno počinjemo znati -mi kao Duša. Jer, um može da proizvodi misli, kauzalno telo sadrži memoriju (sećanja), astralno telo sadrži emocije (zato se i zove emotivnim telom), fizičko telo je tu da u ovom svetu stvara, gradi i menja dok mi kao Duša jedini možemo znati i znamo.

Апсолутна истина!
 

a, imam ja sprej protiv njih..

ma ne ide protiv njih....nemas zasto da ides protiv.....predlazem saosecanje :think:

imamo predlog saosećanje. Da li neko daje više? Saosećanje prvi put..Saosećanje drugi put..? Da li to čujem da neko predlaže reket za tenis..? ne?..Saosećanje treći put..

Samo naša sujeta i goli egotizam čine da nastojimo druge nipodaštavati, vredjati, omalovažavati ne shvatajući da nikom drugom ne možemo nauditi više nego što naudimo sebi. Jer, Zakon Uzroka i Posledica je egzaktan.
Sve ono što ne stigne na red da bude stavljeno ispred nas, sačekaće nas u nekom od narednih života.
Ispod ovoga navešću priču koja jasno odslikava neophodnost da svako mora voditi računa o svemu onom što izgovara.
 
Donja priča je izvučena iz knjige KLJUČ ŽIVOTA. Onima koji pročitaju ovaj izvod (citat) omogućiće da shvate neophodnost vodjenja računa o onome što izgovaraju a što se odnosi na druge sa namerom da omalovažavaju, vredjaju, nipodaštavaju, psuju, proklinju...

"Devedeset i druge godine u letnjem periodu, jednog sunčanog dana otišao sam na Kalemegdan. Sedeći na klupi u tišini čitao sam knjigu koju sam poneo sa sobom. Ubrzo je pored mene sela jedna žena. Iako nerado započinjem razgovor sa nepoznatima ovoga puta sam osetio da ja trebam biti taj koji će započeti razgovor. Već posle nekoliko rečenica razgovor je spontano skliznuo na polje duhovnosti. U jednom trenutku ona reče: ''Ne znam zašto ali nešto me strašno podstiče da vam ispričam san koji sam usnila još dok je moj sin bio beba.'' Skoncentrisao sam se da je pažljivo slušam osetivši da dolazi ono zbog čega smo se i našli zajedno na klupi i zbog čega sam i podstaknut na razgovor. ''Sada je on vaših godina,'' nastavila je. ''Taj san do sada nikome nisam pričala. U snu mi je prišla Sveta Petka i rekla: ''Povuci zle reči ili ću ti uzeti ono što ti je najmilije.'' Do jutra sam zaboravila na san ali je moje dete sa jutrom počelo odbijati hranu a dobijati bledu boju. Naredne noći se ponovio isti san a dete je počelo dobijati modro-sivu boju. Ponestajali su mu znaci života pa mi se učinilo da mu više nema spasa. Tada sam se setila mojih snova ali i teških reči na koje su se odnosili. U sebi, odmah sam povukla izgovorene reči. Nije prošlo nimalo vremena kada je dete počelo vraćati normalnu boju i znake života. Počelo je jesti i potpuno se oporavilo. Od tada više nikada ne koristim negativne reči prema nekome a Sveta Petku volim i verujem joj. Njenu sliku uvek nosim u novčaniku.''
Za razliku od ranijih prilika kada sam moje sagovornike uglavnom slušao ovoga puta sam osetio potrebu da govorim i neke stvari objasnim ovoj ženi što sam i učinio.
''Ljudi su čuli za postojanje Svetoga Duha ali retko ko išta zna o njemu i njegovoj ulozi u životu čoveka. On je,'' pričao sam joj, ''bez oblika i forme ali u isto vreme može zauzeti bilo koji oblik i formu ako za to postoji potreba. U vašem slučaju Sveti Duh je zauzeo oblik Sveta Petke iskoristivši matricu ili sliku koju ste imali u svojoj glavi o toj navodnoj svetici. To da li je ona dosegla nivo svetosti ili ne uopšte nije važno.
Da ste kojim slučajem pripadali nekoj drugoj religiji i prihvatili druge osobe za svece, Sveti Duh bi zauzeo njihov oblik da bi pružio potrebnu vam pouku. Pružena vam je lekcija na način kojim vam je duboko urezana u vaš um i koju nikada nećete zaboraviti.
Možda vam je poznato učenje u istočnjačkim religijama kojim se objašnjava da su i misli i reči isti što i dela i da na njih treba strogo obratiti pažnju. Uistinu toga ima i u ovdašnjim religijama i učenjima ali je sve to iz raznoraznih razloga gurnuto u zapećak da bu na površinu izbio goli ceremonijalizam. Sveti Duh vam je upravo naglasio važnost vlastitih misli i izgovorenih reči. Pružena vam je lekcija kakvu ste zaslužili a bila vam je neophodna za vašu dalju nadgradnju, pogotovu što ljudi ne shvataju koliko štete nanesu drugima a i sebi svojim nimalo pozitivnim mislima i rečima.
Sada naizgled slučajno, iako to nije, seli smo zajedno i Sveti Duh vas je podstakao da mi ispričate taj san.
Zašto?
Zato što je želeo da dobijete ono što ste zaslužili – produbljena saznanja koja su vam potrebna i koja sada možete shvatiti i poneti kroz život. On zna da sam ja došao do tih saznanja jer je i mene vodio na gotovo istovetan način – korak po korak. Ono što je neophodno da sada shvatite je da se jednom izgovorene reči više ne mogu vratiti baš kao ni dela koja se ne mogu izbrisati. Nikakvo pokajanje i povraćaj reči ne može izbrisati ono što je od nas jednom otišlo. Drugi će otrpeti akciju naših negativnih reči ali ćemo se i mi morati suočiti sa reakcijom kako i nalaže Zakon uzroka i posledica. U datom momentu vama nije pruženo kompletno objašnjenje zato što ga ili ne biste shvatili ili bi se u vama probudio osećaj krivice koji bi vas duhovno više unazadio nego što bi vas podigao. Šta ćete uraditi sa saznanjem koje ste dobili od mene biće vaša lična stvar. Jer, susret sa učenjima današnjeg Bog-Čoveka, Mahante, Živog ECK Mastera, biće omogućen svakom onom koji na to stekne pravo.''
Objasnio sam joj da ljudi obično obrate pažnju na snove koji deluju pomalo dramatično dok u suštini nema manje ili više važnih snova. Često oni neprimetni i „manje značajni“ nose jednako važnu pouku. Posle još nekoliko dodatnih objašnjenja prijateljski smo se razišli.
 
Kako ja razumem naslov ove teme - sve se na kraju vraca izvoru.
Mesto coveka u tome je specificno. Coveku je data mogucnost da se svesno i direktno vrati tom izvoru. Medjutim, to je izgleda jako tesko i vecina ljudi izabere da ide linijom manjeg otpora. Nista nije pogresno ni u tome, jer je taj povratak neminovan i nakon naizgled beskonacnog protoka vremena.

Ekankar je blagoslov jer pruza priliku da se to uradi na najefikasniji nacin, prilagodjen za svakog pojedinca. Verovatno nije za svakog, ali je zasigurno jedna od retkih zivih religija danas.

Uopstavanje i spekulisanje ne vode nicemu, jedino licno iskustvo i rad. Kada nesto zaista znas i razumes, kako bilo ko moze da te ubedi ili razubedi u bilo sta? Ali ljudima je jako tesko da se odreknu unapred stecenih stavova, misljenja i verovanja. Verovatno nisu ni svesni da ih imaju i da njihovim zivotom upravljaju neki ukusi, misljenja i verovanja iz njihove dalje ili blize proslosti koje su prikupili i nakupili od kojekuda i kojekoga. Onda kad procitaju nesto sto malo dirne i iziritira taj materijal u njima, onda pocnu da se svadjaju, provociraju, vredjaju, ili se usance u neku svoju izdoktriniranost, svete ratove i dzihade.

Sad je covek ovde lud jer prica o Svetlu i Zvuku i zakonu uzroka i posledice, a hriscanstvo i islam su toliko stete naneli nasim prostorima da nikad nismo posteno stali na noge. Ali eto to su prave i korisne religije, dicimo se nasim hriscanstvom i muslimanstvom i deklarisimo se kao dobri vernici, a ako nam se bas toliko gadi, pa mozemo da budemo i ateisti - nikom ne padamo u oci, normalni smo kao i sav drugi svet, a i onako je samo za pokazivanje, da se vidi, a moze da bude dobro i za posao i odnose sa javnoscu. Pusti ti te prozapadne sekte, to samo hoce da ti uzme pare.
 
1Osmeh,
rekao bih osmeha nikada dovoljno ili nikada suvišno u našim životima (malo da se našalim),
Lepo si rekla. Čoveku se uvek pruža mogućnost a na njemu je da bira. Iznad svega mormo poštovati volju i slobodu osobe da sledi svoju odluku i svoj izbor.
Najbitnije je da svako nadje ono što mu trenutno udovoljava njegove duhovne potrebe jer jedino tako pojedinac može dobijati najviše u svom duhovnom razvitku.
Oni koji osete da u ECKANKAR-u ima nečega za njih oni će to sami osetiti a duovna vežba koju mogu probati daće im potvrdu da je to za njih ili da eventualno trebaju potražiti nešto drugo.
Jedina namera u iznošenju detalja o ECKANKAR-u i samoj duhovnoj vežbi je da pomognem onim pojedincima koji u sebi još nisu otkrili ono što bi njih same smirilo u njihovom traganju za istinom života.
Sama osobe mora osetiti da je nešto za nju ili da potraži nešto drugo. U svakom slučaju religijska učenja minulih vremena ne mogu zadovoljiti narasle duhovne potrebe svih pojedinaca u današnjem trenutku. Za to je neophodno prisustvo svežeg učenja koje se pruža pojedincu.
Nezavisno od svega duhovnu vežbu može koristiti svako u bilo kojoj religiji (i u samom ateizmu). Kako na dnevnoj osnovi tako i naročito u trenucima poteškoća ili potištenosti...
 
Poslednja izmena:

Back
Top