Jaguar b. p.:
Јел'де... Значи "тежак живот" сада дефинишемо тако што немамо аутомобил, ја?
Da. Reci, zašto bih se ja zadovoljavala čašom vode i korom hleba?
Jeste težak život, iako ti je psihološko razmatranje ljudske nezasitosti prilično na mestu, tema ti je čista budalaština...
Težak život je kada imaš 22 i ne vidiš perspektivu u životu, kada završavaš fakultet koji traje 5 godina, ali pored lenjosti, dodatna motivacija da ga odužiš na 7 jeste i to što posle svega toga, zapravo, ne dolazi olakšanje nego agonija...
Jer posao koji ćeš da radiš ni pod razno ne obezbeđuje osnovne ljudske potrepštine, već se podrazumeva guranje sa matorcima u stanu, dok ne postaneš klimakterična usedelica...
Sloboda izbora ne postoji. Osim pri kupovini novina, vidiš tu imamo slobodu izbora.
Takođe, sirotinja i težak život jeste to što čovek ne može da ode na piće, a da ne brine kako će sutra platiti autobus, pa mora da se odrekne tog pića (koje reče da ne piješ, avaj, neki piju, ipak), sirotinja je kada se ODRIČEŠ JEDNOG ZARAD DRUGOG, i to je težak život. Sirotinja je kada ti država ponudi besplatne novine, pa se ti odrekneš i tog obožavanog "Kurira", jer je ovo finansijski podnošljivije, a šta tu piše i čime te truju je stvar koja je od sekundarne važnosti...
Sirotinja je kada te zdravstvo obavesti da plaćaš stomatološke usluge iako si osiguranik, i ti onda oklevaš da tražiš pare (tražiš...) za privatnika (vidi luksuza, molim te) idući logikom - ako već plaćam valjda bar neću da plaćam fušerima, ali uporno oklevaš jer ti je preko glave ljudi koji oko tebe vrište o nemaštini... Pa onda trpiš.
Teško se živi kada shvatiš da više nema odrastanja, već sada stariš. A u životu nemaš ništa, i jedini izlaz, koji su ti ionako unapred zacrtali, je da se qrvaš ili da se udaš. A i kada se udaš, opet treba da budeš blagosloven skromnošću, jer beba ne može da bude skromna, sve i da hoće...
Teško se živi jer pomoć koju dobiješ za prvo dete ne može da pokrije mesec dana usranih pelena...
Uglavnom, sirotinja smo. I ako neko "odozgore" smatra da treba da nam bude dovoljno to što imamo pola hleba na dan, dok taj isti odricanje na svoju ličnu inicijativu ("ja ne pijem") smatra beskrajno pozitivnom ljudskom osobinom - skromnošću, ali opet može da dozvoli sebi i stvari kojih se, tobož, odriče, to je LICEMER.
Sram te bre bilo!