šta radite kad...

Ретко ме фата тај осећај. Имам две ''мајмунке'' (како себе међусобно часте тренутно док се пиче у другој соби) које су ми мотив чак и у тренуцима када бих се можда и питала тако нешто...:D
Takođe, od kad imam dete ne hvataju me takvi osećaji :)
 
a sta da radim?
idem dalje i tezim cilju,pa kud puklo.
ako me uhvati hc lose raspolozenje,odem da spavam,posle toga mi je uvek bolje.ili sednem negde na kalemegdan ili usce i slusam muziku.voda me smiruje...i onda malo razmisljam,dok ne dosadim sama sebi pa me prodje.
i citam autostoperski vodic,kad mislim da je sve besmisleno,shvatim da sam daleko od besmisli :lol:

:lol: i ja isto
ne u smislu da sam hipohondar pa da svaki cas mislim da cu da riknem,nego zamisljam kako ce to izgledati,na koji bih nacin sve mogla da umrem i kako mi se to nikako ne svidja :lol: ranije sam mislila cemu sve,ako cu i onako da umrem posle,sad sam se toga oslobodila,tj prihvatila sam zivot kao ciklus sa pocetkom i krajem i vremenom koje treba izmedju da ispunim.ko sto i kazu pearl jam stihovi iz mog profila.
i jedino pametno sto sam izvukla iz celog razmisljanja o smrti je da zelim da me sprze a ne sahrane,i o tome sam obavestila sve redom,za svaki slucaj.posle mogu i u klonju sa mnom.ili sta god,to mi vise nije bitno.
hej banshee welcome u nas klub,sad nas je tri:D
na isti nacin i ja razmisljam jer me iritira sto smrt nije jasna s ove tacke gledista
a za spaljivanje-same here:lol:
 
Stvarno hani nikad ;)
nego od kad imam njega, ne mislim da bi bilo svejedno da mi se nešto desi, tipa kao - ne vidim svrhu, ili nije važno hoću li brzo voziti, ili hoću li se razboleti. Jednostavno sad znam da sam nekome potrebna i pazim na sebe s jedne strane; a s druge strane kad se budim noću zbog raznoraznih problema; poledam njegovo uspavano lišce i znam da sve mogu zbog njega :D
 
pa nisam ni mislila da zivim na ivici jer ne marim,nego eto pre nje sam se zezala a kad je dosla L neka pitanja su pocela da se postavljaju,neke misli da dolaze.aj rekla sam da necu da mracim
:):):) nekoliko veselih smajlija :D:D:D
 

Inace, razmisljam dosta o smrti i sta nas tacno ceka tamo.
ja ne razmisljam o tome sta me ceka jer sam pre bila ocajna sto me nista ne ceka,nego sto ce sve sto sam ikada znala,videla i uradila da nestane sa trenutkom kad mi se ugasi mozak :( i kako bi bilo lepo da mogu da nastavim jos malo makar i ko krang :lol:
i onda sam u trenucima dokolice dosta razmisljala sama ali i tupila sa ljudima i dosla do utesnog zakljucka,gde stavljam sebe na pravo mesto u odnosu na svet oko mene.i da ne drvim dalje sta i kako,od kako sam shvatila i prihvatila prolaznost sebe i ostalih kao obicnih ljudskih bica,lakse mi u zivotu :lol:
jedino se nadam da necu umirati sto godina.i tu bolje da me eutanaziraju nego da zivotarim nesposobna da obrisem sebi bale iz usta ili sta god.
 
Mislim da svi razmisljaju o smrti...strah...Sebe nekad vidim kao da sam lik u nekom filmu,kao to se meni nikad nece desiti...sanjala sam milion puta svoju sahranu...pu,pu,pu,da se pomjerim smjesta,i da kucnem u drvo,kuc,kuc,kuc....I ono ne zelim o tome da razmisljam,a opet...zamislim sebe kao baku,joooj,ali opet zelim da dozivim lijepu starost...:)
 
Šta radite kad / ako vas uhvati osećaj "čemu sve to"?

dobar lek za tastinu je uvecanje ambicija

kad sam najvise down najjace se borim i grizem. Ako nemam cilj i sve mi je beznacajno onda se uhvatim onih ciljeva sto ranije nisam ima ~censured~ (hrabrosti) da se uhvatim u kostac s njima

sustina je da to relativno "čemu sve to" (neka vrsta depresije) nije toliko losha pojava ako ne traje previse dugo moze da bude pokretac "deep breath before plunge" (LOTR)

mada u poslednje vreme nemam vremena da se tu nesto pitam cuti trpi i pomeraj stvari malo kasno da se za sve zivo zalim uglavnom smo skoro uvek sami krivi :)

nachish neshto iz tog iskustva i furas dalje

ovaj kontam da je zenska tema ali *** i mi muski imamo pravo da nam bude frka right ;>
 
Poslednja izmena:
dobar lek za tastinu je uvecanje ambicija

kad sam najvise down najjace se borim i grizem. Ako nemam cilj i sve mi je beznacajno onda se uhvatim onih ciljeva sto ranije nisam ima ~censured~ (hrabrosti) da se uhvatim u kostac s njima

sustina je da to relativno "čemu sve to" (neka vrsta depresije) nije toliko losha pojava ako ne traje previse dugo moze da bude pokretac "deep breath before plunge" (LOTR)


..tako nekako..
..chini mi se chak da sam uspela i da sebe (polu)svesno dovedem u takvo stanje,
onda kada pridje krajnje vreme da se sa nekim takvim ciljem pozabavim..
..uostalom..mudrost je prepoznati nuznost, kada su svi drugi putevi odmereni..
..a nuznost ne poshtuje svrhu..i ne trazi razloge..
 
dobar lek za tastinu je uvecanje ambicija

kad sam najvise down najjace se borim i grizem. Ako nemam cilj i sve mi je beznacajno onda se uhvatim onih ciljeva sto ranije nisam ima ~censured~ (hrabrosti) da se uhvatim u kostac s njima

sustina je da to relativno "čemu sve to" (neka vrsta depresije) nije toliko losha pojava ako ne traje previse dugo moze da bude pokretac "deep breath before plunge" (LOTR)

mada u poslednje vreme nemam vremena da se tu nesto pitam cuti trpi i pomeraj stvari malo kasno da se za sve zivo zalim uglavnom smo skoro uvek sami krivi :)

nachish neshto iz tog iskustva i furas dalje

ovaj kontam da je zenska tema ali *** i mi muski imamo pravo da nam bude frka right ;>

Da, nije to samo ženski "specijalitet"... Svakoga bar nekada uhvati... i svako se odupire na svoj način - to bi i bila tema - da razmenimo iskustva i načine.:)

Mene, napr. "hvata" kad je neko zatišje, ili mrtvilo, a ja ne mogu ništa da preduzmem...Prvo se nerviram, a onda.. izgubim motivaciju.
Mada, primetila sam, da i taj "gubitak motivacije" donese rezultate: Dođe, tako, trenutak kad jednostavno " progledam", i puna sam energije, i znam šta da radim, i kako... valjda je to neko punjenje baterija, ne znam.
 
Poslednja izmena:

Back
Top