šta radite kad ste usamljene i tužne?

ma ja nisam nikad usamljena...a sve redje sam i tuzna...

ono sto me hvata je umor...teski, strasni umor..zamor materijala, valjda...gde neko vreme budem smorena i sobom, i muskarcima, i zenama...i jbnim zivotom...sve je bre relativno, i sreca i tuga samo su prolazne iluzije...
d mol ...bude toga, bude...ne pridajem tome preteran znacaj...kao sto ne pridajemo znacaj smenjivanju godisnjih doba..sve je to normalno...

jedino sto nikako da se odlucim , je sta je bolje..divna, ocaravajuca smirenost kad sam sama..vedrina, i osmeh...potpuni sklad sa samom sobom..ali i odsustvo svake strasti...

ili

usponi i padovi praceni sexualnim, ili emotivnim uzletima i padovima..kad je jedan samo jedan korak od potpunog ushicenja do totalnog mraka...:roll:

cim se odlucim javicu vam:)
 
Cupavka:
Udri brigu na seks :))
yeahhhh :D

umor konstantan, pritisak - keš, minusi, kamate, neki ljudi u okruženju, ispiti, profesori, gomila ljudi, te ovo, te ono... Nakupi se, svašta - onda pojedeš pokvareni sladoled u carstvu svih sladoleda pa ti bude muka i onda pomisliš da jeste, ono što nije i smoriš se što jeste ako jeste pa onda što ipak nije zato što nije, pa se pojave neki kosmonauti s pričama o kosmosu i drndaju o otme koliko smo mali, pa se još i ne bitno osetiš - pa misli krenu da putuju negde, ko zna gde - pa poželiš da se malo osamiš, zaboraviš i ne razmišljaš... reci kolko puta si samo poželela da si gluplja, da ti ne dopiru do svesti neka dešavanja? :lol:

Dobar sex i miran san su moji štihovi...
Neki dečaci - s vremena na vreme, koji se tu pojave i pričaju - provokacija je vrh :D
 
Uh, puno puta sam pozelela tako sta...
E, vidis,ja se poslednjih 4-5 god. izolovala iza 7 gora, i 7 mora, i mirno sanjam, sa nekim prosecnim sexom, i nije mi lose...
p.s. ne gledam TV, sem kad je neki bas doobar film...i , kad mi slucajno dospe neka novina do ruku, citam samo lepe vesti...
 
Da i ja izbegavam drame, depresivne filmove i teške knjige...
Nisu mi jasni ljudi koji se bave teškom literaturom, e na to mogu da se rasplačem kad oćeš...
Bila jedna knjiga (ne smem da kažem koja, vrištaće ljudi od smeha) Ležim na krevetu i čitam knjigu i suze ronim po stranicama, pa mi se zamagli pogled, izduvam nosić i nastavim :lol:

Zahebi radnju - ja sam emotivac, nećem da se unosim u nečija govanca od tekstova - novine, ne dolazi u obzir da to čitam :lol:
 
p to ti je sindrom - mojne slučajno da si probala da dovatiš neku filozofiju u ruke - mene držala knjiga dobra 2 meseca, sva sam bila deprimirana i tiha i ništa mi nije bilo jasno - ko da sam retard :lol:
A ne, ne... zahebi radnju, ko voli da se oseća kao *****, ima milion načina da sebi ispuni zadovoljstvo tog osećanja - ko voli da se smeje, če da ide u kafanče i razbija čaše sa mnom u subotu :D
 
Pre par dana mi je bio rođendan a nekoliko dana pre toga me je uhvatila neobjašnjiva (čuj, neobjašnjiva) tuga i neuroza:):) Onda ja lepo krenem po radnjama, zavirim u svaku čak iako mislim da tamo nema ništa interesantno, potrošim brdo para pa se onda nerviram što nerazumno trošim:)
Sve u svemu, priuštiti sebi nešto lepo je najbolji lek za tugu. Pritom ne mislim samo na materijalne stvari, nekada je lepo pročitati neku zanimljivu knjigu, prošetati pored Dunava, slušati lepu muziku.
 

Back
Top