šta radite kad ste usamljene i tužne?

definitivno shopping pomaze. Ali za to se nema uvek uslova, i opet treba da izlazis iz kuce..
Pa onda ranije cigare... Skuvam kafu, izadjem na terasu i purnjam..Sad sam ih ostavila..
Obicno se jadam drugarici..Ili se jos vise unakazim time sto pustam sve pesme koje me pogadjaju...i placem:-( Ili gledam neke slike...
 
Jako dugo se nisam tako osecala, ali bilooo je mnogo takvih dana. Utehu sam nalazila kod muskaraca - kod svog ukoliko on nije prouzrokovao takvo stanje, ili kod nekog muskarca za poneti ili kod nekog od bivsih, naravno sve to zaliveno pristojnom kolicinom alkohola. Tada mi takvo moje ponasanje nije cak ni najmanje smetalo :roll:
 
Perem prozore, ribam šporet, kačim zavese, pa se i ja okačim, peglam, dok mi poneka suzica vrca,to malo potraje, pa tada sebi kažem:Eto, vidiš, kako je lepo i praktično biti tužan, da nisi bila u bedaku, još uvek bi preskakala onu kamaru veša, a zgodnog komšiju od preko puta bi gledala kroz musavi pendžer! :-D
I tako, ja sam shvatila, kada sam najtužnija, da sam tada i najvrednija! :-D
Pokušajte, samo neka to ne bude često! :roll:
Postoje i druge metode, ali... o tom-potom! ;) 8) :arrow:
 
Ja odem u setnju- i mene voda smiruje...ako je problem samo moj- onda ssam sama, i smeta mi bilo kakvo drustvo...ako je problem druge vrste, onda me dete i bolja polovina smiruju...
Da, i neki slatkis moze da maalchice pripomogne, al samo ternutno...kao i seks, uostalom.Hm, dobro sad, bas doobar seks moze neke stvari da resi i na duze staze, kad malo bolje razmislim ;)
 
Astrodita:
Perem prozore, ribam šporet, kačim zavese, pa se i ja okačim, peglam, dok mi poneka suzica vrca,to malo potraje, pa tada sebi kažem:Eto, vidiš, kako je lepo i praktično biti tužan, da nisi bila u bedaku, još uvek bi preskakala onu kamaru veša, a zgodnog komšiju od preko puta bi gledala kroz musavi pendžer! :-D
I tako, ja sam shvatila, kada sam najtužnija, da sam tada i najvrednija! :-D
Pokušajte, samo neka to ne bude često! :roll:
Postoje i druge metode, ali... o tom-potom! ;) 8) :arrow:




vrlo smisleno! ;-)
 
Kada sam tuzna, lecim se muzikom (koja mi je najefikasniji lek) ili setnjom po Kalemegdanu ili nekom drugom parku, ili obalom reke.
Usamljena? Hm..... Uvek su mi tu prijatelji u takvim situacijama.
Mada, ne volim da se dugo prepustam takvom osecaju. Nisam od onih koje posvete deo dan plakanju za bivsim ili bilo cime, praznjenjem frizidera i slicno. Brzo izadjem iz bedaka i nastavljam zivot dalje i nikako ne dozvoljavam da mi trenutna depresija bude razlog za jos jedan nabacen kg. ;)
 
Kad sam tužna... osamim se... teško plačem poslednjih godina... ne, nema šanse da jedem kad sam tužna, pogotovo ne slatko... jedem iz sreće ili dosade...
dakle tuga totalna - ležim i buljim u tačku. Satima. Čekam da popusti.
To kad je najgore.

Kad je malo bolje, vadi me muzika ili film. I porodica & najbliži prijatelji.
P.S. Na usamljenost sam se navikla.
 

Back
Top