Pa, gde ti ovde vidiš penu!
Samo talasi... ILI ti misliš na ovu od Amstela!?
Nebitno...
Ne čitam ja nepažljivo, nego ti pišeš nepažljivo, nedovoljno određeno! Ako si TO hteo da pitaš, što sad kažeš, trebalo je da napišeš: "Šta biva sa bićem čovečijim nakon upokojenja njegovog tela?"
I to bi bilo dovoljno za diskusiju!
Ovo, pod 1, 2, 3 i dakle? su opcije date vrlo proizvoljno i prilično sugestivno, ali evo...
1. BIĆE sigurno ne nestaje kao da ga nikada nije ni bilo - ukoliko je to biće onog, rekla bih, srećnika koji je iskusio samo fizičku smrt.
2. Ovo je vrlo diskutabilno... Čija su ovo sećanja u zagradi? BIĆE ne sme da opstaje u nečijem sećanju, jer bi time bilo ovisno od egzistencije tog "nekog". To što vidimo da ga ima u nečijem sećanju je samo odraz BIĆA u ogledalu druge duše, koja mu niti šta može uzeti, niti dodati. BIĆE je neomeđeno, posebno ne nepouzdanim sećanjem.
3. Čovečje BIĆE opstaje u svojoj punoći? Ako misliš na sveopštu vantelesnu energiju kojoj se pridružuje... čak i tada je to sasvim nov kvalitet!
Ne bih mogla da se izjasnim ni za jednu od ponuđenih opcija.