Нису владари Србљем и поморјем, већ "све српске земље и приморске". Српска земља у овом случају значи Србија (и та титула донекле представља и претензију на срспке области ван Немањићке државе). Тек од царевине иде звање "цар Србљем" тј. Србима. Или, нешто шире "цар Србљем, Бугаром, Арбанасом и Грком" (како где, али се ова четири етнонима помињу), јер се царство у средњем веку сматра богатијим што више народа обухвата (неко ће се можда питати што нема Саса или Влаха у титули - првих јер већ имају свог цара у Немачкој, а других јер су већ тада друштвена категорија).
А оно приморске је скраћеница - раније (Немања, Стефан и Радослав) је уместо тога коришћено "Дукље, Далмације, Травуније и Захумља" (да, Далмације, мисли се највероватније на византијску тему са центром у Дубровнику).
Тек од Владислава почиње да се користи формулација "приморске земље", а од Уроша престаје да се користи и "све рашке земље", чија је појава раније била честа, и прелази се потпуно на "све српске земље"
U pravu si Nemanjići su vladari „sve srpske zemlje i pomorske“ (ne primorske – tu praviš grešku, mada sam i ja pogriješio što se Tvrtka tiče – kod njega je termin Primorje, mada su u pitanju sinonimi)! Slažem se termin „srpska zemlja“ označava Srbiju, ali se ne slažem da ta titula znači pretenziju na srpske zemlje van Nemanjićke države, jer kao što vidiš oni čak i u svojim titulama zadržavaju druge regionalne titule – što bi bilo bespotrebno ako su pomorske zemlje srpske – u pitanju je teritorija (tu je Raška sinonim za Srbiju)!
Tačno je da je termin Pomorske zemlje skraćenica za Diokliju, Travuniju, Zahumlje i Dalmaciju (upravo vizantijsku temu)!
Sava Nemanjić se potpisuje na vranjinskoj povelji
1233. godine, kao
“arhiepiskup srpske zemlje i pomorske", a to će posvjedočiti i Domentijan! A tako će se titulisati i njegov nasljednik arhiepiskop Danilo II, pa i ostali arhiepiskopi za njima, za vremena Nemanjića!
Međutim ne mogui se složiti sa tvojim tumačenjem za Dušanovu titulu da je ona bila takva da označava samo četiri etnonima (Srbe, Grke, Arbanase i Grke), a ne spominje Sase ili Vlahe jer oni već imaju svog cara – pa tada i Grci i Bugari imaju svoje careve! Čak ta duža titula i nije glasila tako, već je glasila: "V Hrista Boga blagoverni car Vsem Srbljem i Grkom, i Stranama blgarskim i vsemu Disou Pomorju Frugiže i Arvanitom – milostiju i pomočiju božieju samodržavni car".
Odavde bi mogli zaključiti ponešto – ako je značenje da je Dušan car “Vsem Srbljem” – car svih Srba, onda u Bosni ne žive Srbi – jer njima nije bio car! On je car stranama bugarskim – znači dijelu bugarske teritorije, a ne Bugarima kao etnikumu - on nema pretenzije na cijelu Bugarsku, za razliku od Vizantije! Za Zapadne strane, Pomorje i Frigiju nema dileme, u pitanju su regionalni pojmovi, a ne etnički! Kada je car “Arvanitom” – on tu nije car Albanaca, već car Albanije – regnuma koga su osnovali Anžujci 1272. a koje je on najvećim dijelom uključio u svoju državu (nije jedino Drač)! Po meni nijedan od ovih pojmova nije etnički – u pitanju su teritorije!
Pazi šta piše Ćorović: „U velikoj darovnoj povelji Hilandaru 1348. g. Dušan jasno razlikuje dva dela svoje države:
’Srblje i Romaniju’. Tačan popis metohija u toj povelji daje nam mogućnost da vidimo, koje oblasti spadaju u jedan a koje u drugi deo. Uz srpsku zemlju se ubrajaju: Plav, Zeta, Morava, Pilot, Lipljan, Prizren, Polog. U Romaniju spadaju: Prosek, Štip, Bregalnica, Struma, Strumica, Ser, Redina. Izgleda da i skopska oblast spada u Romaniju ... Ista se podela spominje još i u međunarodnom ugovoru s Dubrovnikom 20. septembra 1349. g. Tu se svuda strogo razlikuje ’zemlja careva i kraljeva’, ’trgovi carevi i kraljevi’, ’vlastelin carev i kraljev’ i svaki podanik carev i kraljev. Vidimo čak iz jedne povelje iz 1353. g. da
kralj Uroš kao kralj ’vsem Srbljem’ potvrđuje iste godine darovnicu svog oca manastiru Sv. Arhanđela, verovatno jer se objekt darovnice nalazi u ’Srpskoj zemlji’.“ (V. Ćorović „Istorija Srba“, Podgorica, 2005, str. 236.)
Januara 1346. godine Dušan je darovao prvu grčku hrisovulju svetogorskom manastiru Ivironu, na kojoj je sačuvan njegov potpis na grčkom jeziku: "Stefan u Hristu Bogu verni car i samodržac Srbije i Romanije"(što je ekvivalent samodršcu Srbljem i Grkom).
“U grčkim hrisovuljama on se najčešće potpisuje kao „Stefan i Hristu Bogu verni car i samodržac Srbije i Romanije”. Taj oblik potpisa očigledno je nastao po ugledu na potpise vizantijskih careva, samo što se, umesto Romeja, javlja termin Romanija, a
Dušanova carska titula ne vezuje se za etničke, odnose državno-pravne pojmove, već za teritorijalne nazive.”(S. Ćirković i B. Ferjančić)
Objasni mi šta znači onda ovo u povelji Balše II, koju je izdao dubrovčanima 24. IV 1385. godine, kojom iste oslobađa plaćanja carine u Danju za „
one koji minuju u Srblje“? Da li ovdje Balša II oslaobađa plaćanja carine dubrovčane koji „minuju“ u Srbiju ili „minuju“ kod Srba?
Dubrovčani se žale 1411. godine Balši III i Jeleni Balšić na neka zetska plemena: „ ... da zna gospodstvo jer su išli neki naši trgovci
iz Srbalj i skupiv se Bjelopavliki, Ozrihniki, Maznice i Malonhiki, s voiskom te samosilno uzeli naše vlasteli i trgovce. I uzeli im srebro, konje, oružije i vse ino što nosili, i njin napokon od svit i od obukje svkli i učinili veliku sramotu, što ne bi od krvnika učinili.“ Da li su ovi trgovci išli iz Srba ili iz Srbije?
Ako je u ova dva slučaja termin Srblje ili Srbalj etnički pojam – onda implicira da u Zeti ne žive Srbi! A ja tvrdim da u ova dva slučaja ovi termini označavaju zemlju – Srbiju!