Izvini Tamara da te pitam nesto.Zasto trazis savjete ako nisi spremna da ih prihvatis? Procitala sam sve postove od drugih i u svemu se slazem sa njima.Ja tebe ne razumijem uopste,od kukanja nemas nista,pises bez veze tu i ne prihvatas nicije savjete koji su 100 % ispravni,a tako isto ne cinis nista sto bi tebi pomoglo.Onda je najbolje da nastavis tako kako si naucila.Ja ne razumijem takve osobe kao ti.I ja isto imam roditelje i jako sam vezana za njih,ali nikad pa ni kad sam mala bila,nisam dozvolila da mi namecu nekakve svoje stavove,i ako moram reci da kada sam odrasla to nisu ni pokusavali.Uvijek smo bili kao prijatelji,pricali o svemu.Mogli su da me posavjetuju sta je dobro,a sta ne,a na meni je bilo da odlucim da li cu to da uradim.Sada sam udata i vec 3 godine zivim u drugoj drzavi,kako stare sad su malo poceli sa pametovanjem,ali ja ne dozvoljavam da mi se neko mijesa u zivot,pa bila sitnica to.Sta bi ja trebala sad,jel trebam da ih pustim jer ih puno volim i jer znam biti po 6 mjeseci i vise da ih ne vidi,trebam li da sutim i trpim a da oni uzimaju stvar u svoje ruke polako? Meni je to cudno,jer nikad nisu takvi bili,al vjerovatno je starost.Al bez obzira na sve,ja mislim da sam dovoljno odrasla da donosim odluke o svom zivotu,pa ako i ucinim kakvu gresku,pa Boze moj,sve je to za ljude.Ni oni se nisu nauceni rodili.Ja da sam na tvom mjestu,bez obzira na svu ljubav ovoga svijeta,ako je ona u stanju da sa tobom nikad ne progovori,ne bih ni ja.Starost polako dolazi,ti ces njoj u zivotu avise trebati nego ona tebi.Sjedi i dobro razmisli o svemu,nisi vise dijete i ako se tako ponasas.
p.s. Izvini ako je grubo zvucalo,al mislim da je vrijeme da se trgnes malo i da budes svoj covjek.
Obrati paznju na poruke br 8 i br 23
